Božić je l(j)udi!

Ne znam kako vi, ali meni je ovaj Božić do pred nekih desetak dana još jako (jako) daleko izgledao – ovo “novonormalno” (čitaj: ludo) vrijeme jednostavno ne miriši na advent koji smo navikli. Istina je da ni inače nemam običaj kićenja kuće prije prosinca…Pokušala sam jedanput i neslavno je završilo – “ispuhala” mi se cijela čarolija prije negoli je Božić uopće stigao. Te godine svečano sam odlučila da ću nastaviti njegovati obiteljsku tradiciju: bor se kiti na Badnjak.

obiteljske božićne tradicije

Sjećam se tih naših Badnjaka…budila bih se sva uzbuđena! Tata je već donio bor i namjestio ga pokraj kauča, kuća je mirisala na bakalar koji je mama marljivo kuhala od ranih jutarnjih sati… jurcala je po kući požurujući brata i mene koji smo se znali vući u pidžami još satima…Nakon zajedničkog ručka vadile su se kutije s najviše police u špajzi. Brižljivo spremljeni ukrasi svake su godine čekali da ponosno zasjaje na boru…pažljivo bih vadila kuglice jednu po jednu i zajedno s mamom okitila naš bor. Naravno, svađa oko ispravnog mjesta kuglice uvijek je bila aktualna, ali nekako bi na kraju postigli konsenzus i čarolija je mogla početi! Kad smo bili klinci bor je obavezno bio pravi (u to vrijeme nije se baš razmišljalo o ekološkom otisku), ali vremenom se mama ipak odlučila zamijeniti ga umjetnim, već znate i zašto: zbog iglica koje je stalno morala čistiti. Meni je bilo tako krivo, obožavala sam miris pravog bora! No, danas nekako bolje razumijem njezin razlog obzirom na svoj staž s usisavačem. Tradicija se nastavljala igranjem društvenih igara ili maratonom božićnih filmova, a navečer smo odlazili na polnoćku – uživala sam ostati budna do kasno i za vrijeme mise bih pjevala k’o luda (i dan danas obožavam crkvene božićne pjesme!).

božić u doba pandemije

Kako izgleda moj Badnjak danas kada sam stvorila svoju obitelj? S godinama je sve sličniji ovome koji sam opisala samo je puno “tiši” (manje nervoze al’ ljubav je postojana). I ako me pitate hoće li ove godine u našoj kući išta biti drugačije, nakon što sam zadnjih par tjedana svog života (ponovno) posvetila probavljanju neugodnih osjećaja uzrokovanih posljedicama koronavirusa na naš život (općenito, ali i na ovo blagdansko vrijeme), mogu vam mirna srca reći da sam shvatila da će sve ono bitno biti isto – moja obitelj. Upitna je samo polnoćka, no nju možemo pogledati i na televiziji obzirom na situaciju. A pjevati k’o luda mogu i u svom dnevnom boravku! No, dobro znam da nisu svi te sreće i, ukoliko se uvedu propusnice, iskreno suosjećam sa svima vama koji nećete moći provesti Božić sa svojim bližnjima.

depresija tijekom blagdana

No, da je to bar jedina negativna posljedica! Razorna snaga pandemije, osim što dovodi u opasnost zdravlje sve većeg broja ljudi, kosi polako pred sobom i mnoge džepove, teško spremljene ušteđevine, zatvara poduzeća, mijenja sudbine. Svatko od nas svoje borbe vodi i rekla bih da nije ni vrijeme ni mjesto da se prepiremo oko toga kome je teže – svima nam je teško i svakome je njegov križ najteži! Prava istina je da je ove godine zaista zahtjevno “radovati se i pronaći mir”. No, i inače se neki ljudi u ovo blagdansko vrijeme znaju osjećati depresivnije. Ali je li Božić zaista opasan po naše mentalno zdravlje?

sindrom blagdanske depresije

Široko rasprostranjeno vjerovanje kaže da jest. Zapravo, značajan dio onoga što šira javnost čita o depresiji tiče se blagdanske depresije. I osobno svake godine naletim na desetke članaka koji se bave “sindromom božićne depresije”. Članci imaju naslove poput “Božićna depresija i kako se nositi s njom”, “Pobijedi blagdansku depresiju” i “5 znakova da te hvata božićna depresija.” Najčešće uključuju prikaze nekih slučajeva, komentare psihijatra ili psihologa i korisne savjete o tome kako izbjeći depresiju. Novine, radio i televizija ponavljaju isti taj obrazac. Ali što nam istraživanja govore o ovom toliko razglasanom sindromu? Definitivno postoje ljudi koji u blagdansko vrijeme osjećaju sniženo raspoloženje, bezvoljnost, beznađe ili pak iritiranost. Najčešće se radi o ljudima koji već pate od psihičkih poteškoća ili su usamljeni, daleko od obitelji i prijatelja, bolesni, nesretni ili pak oni koje jednostavno živcira sva ta gungula, blagdanski konzumerizam, svakodnevni domjenci i fešte kojima kao da tada nema kraja. No, velika se većina ljudi upravo u blagdansko vrijeme, a posebice na Božić, raduje zajedništvu s obitelji i prijateljima i uspije se, unatoč životnim nedaćama, opustiti i zapaliti u sebi iskru nade u (bolju) budućnost. U prilog toj tezi – a suprotno mitu da se samoubojstva povećavaju oko Božića – više studija otkriva da se stopa samoubojstava smanjuje prema Božiću i vraća u normalu ili čak doseže vrhunac na početku nove godine. No, zašto baš tada?

efekt prekršenog obećanja

Ako razmislimo, zapravo je dosta logično. Događa se takozvani “efekt prekršenog obećanja”. Naime, blagdansko razdoblje usmjereno je na slavljenje kraja jedne godine i iščekivanja nove. Veliki broj ljudi, posebice oni kojima je godina bila teška, jedva čekaju pozdraviti staru i prigrliti novu godinu. To iščekivanje obojano je nadom da će stare rane zacijeliti, da će duša prestati boljeti, da će doći bolji dani, da će nova godina donijeti željene promjene…Ono što se dogodi je da nova godina uđe na velika vrata i…desi se jedno veliko ništa. Točnije, većina tih želja, snova i nada biva razočarana. Novogodišnja obećanja prekršena. Ništa se ne promijeni. Kada to osvijeste, neki se ljudi predaju krajnjem očaju i odluče zauvijek napustiti ovaj svijet. Mi ostali, svatko sa svojim koferima punim kamenja kojih smo se nadali riješiti, nastavljamo tada strpljivo i uporno naš put gajeći i dalje nadu u bolje sutra, boreći se hrabro za bolje danas…dan po dan.

fokus na lijepo u životu

No, ova nam je godina bila posebno teška i kraj svemu se ne nazire. Za razliku od prethodnih godina, blagdansko razdoblje mnogima neće donijeti toliko željeni mir, radost i zajedništvo s bližnjima. Iz tog razloga, pozivam svih nas da se usmjerimo na ono lijepo u našim životima. Naime, teška vremena znaju nam zamagliti pogled – usmjeriti nas isključivo na ono loše. Pozivam vas stoga da skinete s očiju tu crnu koprenu i da (ponovno) pogledate svoj život – sigurna sam da ćete svakodnevno pronaći u njemu čaroliju.

A ukoliko ste među onima koji i dalje imaju snagu duha, sjetite se tijekom blagdana onih koje je život već dotukao – ti ljudi biti će usamljeniji nego ikada. Zapamtite, ponekad je i telefonski poziv dovoljan da nekome uljepšamo dan!

Zato, neka ovaj Božić ispuni vaša srca zahvalnošću i vjerom da ćete, ma koje god vas nedaće čekale u 2021., imati potrebnu snagu da to izgurate. Ako zatrebate pomoć, znate gdje me možete pronaći. Sretno!

mame nisu dobro: pandemija pojačava anksioznost i depresiju kod novih majki – SUPERMAME

Objava Božić u doba pandemije pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

U posljednja 24 sata broj novooboljelih je…

Sljedeća dva tjedna su ključna…

Ostanimo doma…

Ostanimo odgovorni…

Rečenice su to koje smo u proteklih nekoliko mjeseci čuli i pročitali bezbroj puta. Dnevno izvješće Nacionalnog stožera čekalo se napetije nego rasplet omiljene serije. Ova 2020. uistinu je bila turbulentna i bit će godina koju ćemo pamtiti – nažalost ne baš po najboljem. Bila je to godina koja nam je život okrenula naopačke. Godina koja je redefinirala pojam slobode i natjerala nas da preispitamo sve što smo dosad svrstavali pod normalno i uzimali zdravo za gotovo. Uslijed globalne pandemije virusa Covid-19 na neko vrijeme činilo se kao da je cijeli svijet stao, gotovo kao da je netko stisnuo pauzu i sva događanja, druženja, putovanja, radovi i ostale stvari koje su sačinjavale našu svakodnevicu su stali.

Maske su postale must have modni dodatak (u doslovnom značenju); wc papir, kvasac, brašno, dezinficijensi i jednokratne rukavice bili su najprodavaniji artikli, a neugodnjak kada ne znaš bi li se s nekim rukovao prilikom pozdrava ili ne, prestao je biti neugodnjak jer je, čini se, ta manira u novom normalnom izbačena iz bontona.

Novo normalno. Sintagma koju nam pokušavaju podvaliti kao da ćemo olakšati ovu situaciju dajući joj naziv.

Eufemizam koji je uistinu smiješan, jer je situacija sve samo ne normalna. Nova da, normalna nikako. Pandemiju moramo shvatiti ozbiljno, moramo poštivati preporuke i čuvati i sebe i druge, ali nikada mi neće biti normalno s najbližom rodbinom razgovarati isključivo preko video poziva ili tri dana unaprijed planirati kada ću posjetiti roditelje koji stanuju samo 10 kilometara dalje jer moram zatražiti propusnicu. Neće mi nikada biti normalno ni da s nekim razgovaram preko pleksiglasa ili da mi mjere temperaturu pet puta na dan.

Bilo kako bilo, svi mi, nalazimo se u novoj situaciji. Situaciji za koju ne znamo do kada će trajati i što će nam još donijeti. Od kada je pandemija krenula mediji nam donose samo loše vijesti, dok se one dobre i pozitivne mogu nabrojati na prste jedne ruke. Odavno sam prestala svakodnevno slušati izvješća stožera, prestala sam čitati loše vijesti i negativna predviđanja. Prestala sam se bojati odlazaka u dućan i potencijalnog kontakta sa zaraženim. Umjesto toga, usredotočila sam se na pozitivne stvari koje nam je ova situacija donijela, što smo sve iz nje mogli naučiti, osvijestiti i shvatiti, a lockdown i zatvaranje granica naučili su nas mnogočemu.

Gotovo kao da smo vraćeni na tvorničke postavke. Popodneva u shopping centrima ili po kafićima zamijenilo je druženje s ukućanima i odlazak u prirodu. Usporili smo tempo života, shvatili da smo robovali materijalnim stvarima bez kojih itekako možemo i više se posvetili obiteljima ili samima sebi.

Resetirali smo se i osvijestili ono što nam je stvarno bitno u životima.

Znam da zvuči kao da gledam svijet kroz ružičaste naočale, ali nije tako. Ovo ne znači da smo, kao ni u ostatku života, uvijek svi sretni i zadovoljni. Ponekad mi užasno nedostaju koncerti, druženja i društvena događanja, dogode se svađe, nervoze i loši dani. Ovo samo znači da se trudim sivilo posljednjih mjeseci obojati vedrim bojama, prihvatiti ovu situaciju kao sastavni dio života i tražiti pozitivne sitnice u moru negativnosti.

Svjesna sam da je riječ o vrlo osjetljivoj temi i da može biti nezahvalna objava koja će izazvati hrpe negativnih komentara. Svjesna sam da su mnogi izgubili drage osobe, da je porastao broj slučajeva nasilja u obitelji, da su mnogi ostali bez poslova koji su im donosili kruh na stol, a brojni pomorci ostali su zarobljeni u dalekim zemljama, mjesecima odvojeni od svojih obitelji napeto iščekujući kada će im biti dopušteno vratiti se svojim domovima. No, isto tako svjesno odbijam navečer leći i ujutro se buditi s isključivo negativnim mislima.

Na Instagramu sam stoga, u suradnji s portalom Supermame, provela anketu čije je čitanje glasilo: Možete li navesti jednu dobru stvar koja vam se dogodila za vrijeme korone? Nešto što ste shvatili/ osvijestili/ naučili cijeniti?“ Odgovora je bilo zaista mnogo – puno trudnica, prinova u obitelji i zajedničkih trenutaka. Ovdje vam donosim neke od njih:

Da ti malo u životu treba da budeš istinski sretan.

“Naša mala obitelj dobila je još jednog člana.”

“Suprug radi od doma i divno je koliko se mogao povezati i družiti s našom bebom.”

“Pronašli smo štene i uspjeli ju udomiti u predivan dom.”

“Prvo ljeto da smo kao obitelj skoro svaki dan bili na plaži i nismo radili kao svake godine po cijele dane.”

“Unijela je mir, dobili smo dva tjedna druženja, maženja i paženja. Mislim da su djeca profitirala.”

“Povezali smo se više kao par, izliječila sam hormone i pokrenuli smo startup.”

“Mogućnost izlaska iz stana.”

“Trud koji učiteljice i tete u vrtiću ulažu na našu djecu i koliko to djeci znači.”

“Nakon sedam godina čekanja trudnoća!”

“Shvatila sam da smo nas četvero sve što mi treba.”

“Boravak u prirodi, na otvorenom, u parkićima umjesto kava u kafićima.”

“Strpljenje kod kuće, na poslu, u trgovini, gdje god.”

“Jedino sam kuću očistila ko’ nikad.”

“Družimo se zajedno doma, a to obožavam. Muž radi od kuće.”

“Za vrijeme korone shvatila sam koliko sam vikenda gubila u shopping centrima. Užas!”

“Online sam upoznala divne ljude i ohrabrila se dignuti posao na noge.”

“Osvijestila sam vrijeme, trenutak, prioriteti su se promijenili, sama dobrobit! Usporila sam!”

“Boravak u prirodi, vožnja bicikla…kafići su out, sport je in! Trebalo nam je to!”

“Stavila sam sebe na prvo mjesto!”

“Spoznaja da male i jednostavne stvari zapravo toliko znače.”

“Više vremena s obitelji, pogotovo s djecom.”

“Zahvalnija sam za sve što imamo.”

“Slobodu kretanja i druženja.”

“Naučila sam ga bolje cijeniti, a i provoditi.”

“Sreli smo se slučajno nakon sedam godina i shvatili da je ljubav i dalje tu!”

“Učila talijanski i imala vrijeme za sebe i odmor.”

“Nikad više vremena nismo provodili svi skupa i to nam je najveća nagrada.”

“Postala sam mama drugi put za vrijeme potresa i korone i shvatila da mogu izdržati neizdrživo.”

Ako mislite da u vašim životima nema ama baš ničeg pozitivnog, nadam se da ćete se nakon čitanja ovih odgovora zamisliti i shvatiti da ipak postoji poneka sitnica kojoj se vrijedi radovati.

„Sreća se nalazi u svemu. Treba je samo znati izdvojiti.“ (Konfucije)

Objava što smo naučili za vrijeme korone? – pozitivna strana priče pojavila se prvi puta na SUPERMAME.