James J. Sexton, poznat i kao „odvjetnik za razvode koji zna sve o ljubavi“, posljednjih je godina čest gost nekih od najvećih američkih podcasta i televizijskih emisija, uključujući i viralne TikTok klipove koji su obišli svijet. Njegov prepoznatljiv stil – sirov, pametan i duhovit – sad je dostupan i domaćim čitateljima u izdanju izdavačke kuće Pssst… čitam. Nakon hit izdanja na engleskom (How to Stay in Love), hrvatski prijevod donosi jednako direktan i životan pogled na ono što brak može biti…i ono što ga može uništiti.

Kako ne sj*bati brak nije priručnik. Nije ni klasična self-help knjiga. To je, kako sam autor kaže: „Iskren razgovor s prijateljem koji je sve to već prošao – tisuću puta. S tuđim životima, ali istim greškama.“

Sexton bez uljepšavanja govori o tome kako nas djeca, posao i rutina udaljavaju više nego prevara, kako ljudi godinama žive paralelne živote pod istim krovom, zašto “komunikacija” nije dovoljna i zašto je emocionalna distanca opasnija od fizičke nevjere.

Ovo je knjiga za sve koji su u vezi ili su nekad bili u vezi, za parove koji žele biti iskreni prema sebi i jedno prema drugome, za one koji se ne boje čuti istinu, ni u ljubavi ni u braku, i za one koji misle da je „rad na odnosu“ više od floskule.

“Vidio sam tisuće brakova kako pucaju. Ova knjiga je sve ono što sam htio reći ljudima –  prije nego što bude kasno.” – James J. Sexton

Kako ne sj*bati brak trenutno je u pretprodaji u izdanju Pssst… čitam, izdavačke kuće koja donosi iskrene, provokativne i pametno odabrane naslove o ljubavi, seksu, odnosima i stvarnom životu. Možete ju kupiti na web stranici izdavača www.pssstcitam.hr po 10% sniženoj cijeni i besplatnu poštarinu putem BOX NOW paketomata.

Objava kako ne sj*bati brak – knjiga koja brutalno iskreno priča o ljubavi, braku i svemu između pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Dejtanje u 2025. vrlo je čudan pojam. Način na koji ljudi gledaju na ljubav ili nešto tomu slično uvelike se promijenio. Ponekad mislim da sam jedna stara romantična duša koja se teško snalazi. Uzmimo u obzir i to da sam rastavljena s dvoje djece. Da, netko bi rekao kako možeš to uopće izgovoriti, ali dobro znamo kako današnji muškarci moje generacije gledaju na to. Generacija Z, tu smo točno na rubu s generacijom prije, ali svjesna sam da su se pogledi na suživot promijenili.

I sama sam vrlo slobodna i otvorena po pitanju odnosa, ali ne mogu baš na bilo što pristati. Čini mi se da je danas jedino bitno kako smo se obukli, koliko novaca zarađujemo i kakav je naš status u društvu.

Svi bi nešto, a s druge strane, ne bi ništa.

Brzo, kratko, nedefinirano, s nimalo iskrenosti ili povjerenja. Teško je pronaći osobu koja će ti u potpunosti odgovarati, ja ju osobno nisam pronašla u svojoj generaciji, već izvan okvira.

Ono što je danas karakteristično su aplikacije za dejtanje. Ne znam ni koliko ih ima, ali probala sam ih nekoliko. Iskreno, obrisala sam ih već nakon dan, dva. Niti načini razgovora, tema, ništa nije vrijedno da zaokupi pažnju ili zainteresira, barem ne mene. Suhoparno blebetanje i jako suženi vidici česta su karakteristika današnjih mlađih muškaraca.

Pitanje je, a gdje onda pronaći osobu za sebe?

U izlasku? Hmm, i tu sam se okušala. Imala sam mali eksperiment i vjerujte mi, lako je naći nekoga za nešto neobavezno i bez imalo odgovornosti. No, da li je stvarno samo to dovoljno? Većina žena ne bi se sa ovime složila. Moj je odgovor na to pitanje „Ne znam.“ Ljudski odnosi vrlo su široka i zagonetna tema. Kako god pogledali ima na milijune raznih verzija, priča i slučajeva. Ništa nije generalizirano i jednostavno. Upravo zbog toga su dinamike odnosa vrlo zanimljiva i izolirana tema.

Mnogo mladih žena pribojava se da bi mogle ostati same, da se neće ostvariti kao majke, samim time pristaju na bilo što. Osobno smatram da je to potpuno krivi pristup. Još uvijek vjerujem da za svaku osobu postoji ona jedna baš prava, koja će se kad tad pojaviti. Do tada mislim da nema ništa bolje nego uživati u slobodi i mladosti dok ne dođe vrijeme za sve ostalo. Fokusirati se na sebe te izgradnju što bolje verzije osobe kako bi prvenstveno bile zadovoljne same sa sobom.

Foto: unsplash.com

Objava dejt ili hejt? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Prije malo više od tri mjeseca proslavila sam osmu godišnjicu braka na putovanju gdje sam nakon dugo vremena osjetila onaj predivan osjećaj kad smo samo nas dvoje u našoj vezi – sami, bez distrakcija (djece) i rutina kojima ‘robujemo’.

Prije samog putovanja doživjela sam jedan susret koji me doslovno ‘izuo iz cipela’ u smislu koliko je potrebno da se čovjek navikne opet živjeti sam, nakon 40 godina zajedničkog života. I koliko je dragocjeno kad imaš nekog pored sebe koji je s tobom u svim burama i olujama života – i koliko je potrebno razumijevanja, podrške, i još malo razumijevanja da bi bio sretna jedinka u cjelodnevnom i svakodnevnom partnerskom odnosu, i posebno ako to uključuje djecu kojima si posvećen većinu svog dana (fizički) dok su mali. Karlo i ja smo 12 i pol godina zajedno, i malo više od 8 godina u braku, i ponekad se uhvatim u razmišljanju koliko smo se promijenili oboje, i koliko nismo otkad smo skupa. Ono najljepše od svega je što smo se ‘spojili’ u periodu naših života kad smo oboje bili na sličnim valnim duljinama i željeli slične stvari – vezu, brak i djecu! Što djeca više rastu sve smo svjesniji da ćemo jednog dana ostati on i ja (ako Bog da), jer djeca će otići (nadam se i vraćati), ali ta svjesnost trenutka u kojem živim – to želim osjećati svaki dan i biti zahvalna na tome svaki dan, jer nitko od nas ne zna koliko godina imamo zajedničkih! Ali znamo što imamo iza sebe i kad gledamo naše cure – koje su ispred nas – znamo da smo zajedno bili u našim mukama i u našim sretnim trenucima, i to je ono najljepše što sam osjetila na našem putovanju u Rim – naše zajedništvo i zahvalnost što smo opet na putovanju, nas dvoje i uživamo jedno u drugom!

Naše putovanje je krenulo u noćnim satima da bi mogli ostaviti auto na čuvanom parkingu i stići na rani i direktni let iz Zagreba za Rim, i samo taj osjećaj da smo sami u autu i da nema onih glasova: „Mama!“ „Tata!“ svake 2 minute je bio u najmanju ruku za nas neobičan i nesvakidašnji! A biti opet u zraku zajedno, nakon punih 8 godina i prvog zajedničkog leta na medeni mjesec je bila posebna sreća.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Zrinka Lucić (@luciczrinka)

Rim je dugo bio na wishlisti i ono što bi istaknula od Vječnog grada je njegova povijest, te predivne europske ulice, znamenitosti koje su u krugu 20 minuta hoda i veliki trgovi puni života, a kada sve to doživljavaš s osobom koja korača s tobom zajedno kroz život – onda je to putovanje posebno ugodno.

Putovanja su nekada bila puno učestalija u mom životu i premda se to promijenilo otkad sam postala mama svjesnija sam koliko su mi putovanja dobro činila i koliko me ona obogaćuju i čine sretnijom i zadovoljnijom osobom. Upravo to zadovoljstvo i sreća su ‘isplivali’ na površinu na putovanju u Rimu i samo sam upijala svaki djelić vremena koje sam provela u dugim šetnjama do Trastevere četvrti i obilasku povijesnog Vatikana, Koloseuma, Pantheona, Španjolskih stuba i Fontane di Trevi. Jedan od najljepših pogleda i užitaka u Rimu je bio s Terrazza del Pincio gdje smo se Karlo i ja porječkali i nedugo nakon pomirili, ali i to je dio života kojeg živimo i ono što je najbitnije za mene je kako se ‘nosimo’ sami sa sobom i pogotovo jedno prema drugom, kako se odnosimo kada dođe do neke rasprave i neslaganja. Nastojim djelovati na način na koji reagiram i što u kojem trenutku želim reći, a što želim objasniti kada se situacija ‘ohladi’.

I nekako sam kad pogledam unazad par godina ‘sazrela’ u tom smislu da me ne trigeriraju brojni trenuci koji bi me prije razljutili i izvukli iz mene ono ‘najgore’, ALI, ono čemu se još uvijek učim, i čemu će me život sigurno učiti je kako svađu, prepirku, raspravu objasniti svojoj djeci!! Jer – ta djeca su kao male spužvice i znam da na njih od rođenja utječe odnos mame i tate, i koliko god ih mi pokušavali ‘sačuvati’ od onoga što nije za njihove uši, oni nekako čuju i osjete tu međusobnu energiju u obitelji – i naravno prenose ju dalje i s njom žive i rastu!! Mišljenja sam da djecu treba sačuvati od nepotrebnih razgovora i da njihove male glavice ne treba opterećivati što/kako i oko čega se mama i tata ne slažu i raspravljaju; ali sam mišljenja i da trebaju biti svjesni da nijedan odnos nije idealan i da suživot i odnosi iz nas ponekad ‘izvuku’ i ljutnju, i tugu i bijes – koju svakako trebamo kontrolirati tako da ne povrijedimo nekoga s izrazima naših osjećaja.

Odnosno, kako će se drugačije djeca, i mi odrasli naučiti nositi s emocijama ako im ne dozvolimo da ih proživimo – upravo me to nedavno ‘bocnulo’ kad mi je moja 7-godišnjakinja rekla:“Mama, ti uvijek kažeš da je OK biti i tužan, i ljut, i bijesan jer se to osjećaji koje trebamo osjetiti, a sad mi kažeš da se smirim!“.

Nositi se s tim osjećajima i znati ‘hendlati’ s njima (svim osjećajima)  – to je nešto što se uči kroz život, kroz gledanje odnosa oko sebe, i najviše kroz vlastita iskustva.

I upravo to želim pokazati svojim curama i sama sebi priznati – da učim, da griješim i da si to treba priznati i ići dalje, jača i sigurnija u svoje osjećaje i svoj način djelovanja.

Nekako je uvijek i gotovo sve u tom načinu i tonu s kojim razgovaraš sa svojim sugovornikom – možemo se ne slagati i razilaziti u mišljenju i viđenju situacije, ali povrijediti se riječima i djelima – to, mi odrasli trebamo naučiti našu djecu da nikad ne bi smjeli! A ako i to uradimo, naučiti reći “oprosti”, pristupiti drugome s podrškom i suosjećanjem je nešto najvrjednije što u životu kao čovjek možeš njegovati u sebi i prenijeti to dalje. Barem što se mene tiče.

I zato, ti, moj K – Nisi samo moj čovjek, moj si dom, moj mir, moje srce, moja srodna duša i moja sigurna luka – HVALA TI što si sa mnom i uz mene u našem vrtlogu života.

Želim da i dalje ‘izvlačimo’ najbolje jedno iz drugog, a i kad to ne činimo da budemo jedno uz drugo, i jedno za drugo! A naše putovanje u Rim je samo još jedan dokaz da ‘plovimo’ dobrim smjerom i da ponekad treba uzeti odmak od svakodnevice kako bi shvatili što imamo i što nas čeka.

Objava ljubav, roditeljstvo i ono između pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Misliš da su psihološke igre nešto pomno planirano i inscenirano s namjerom da se drugu osobu povrijedi? Misliš da su lako uočljive te da ti nikad ne sudjeluješ u njima? Žao mi je, ali vjerojatno sudjeluješ, možda si i danas neku odigrao/la. A nažalost, nisu ni toliko uočljive niti ih je lako prepoznati, ako nemaš potrebne informacije.

Ako želiš znati kako prepoznati poziva li te netko u psihološku igru ili si ti taj/ta koji poziva te kako prepoznati uloge koje često ti ili tvoj partner/ica zauzimate u sukobima za koje vam se čini da se stalno „vrte u krug“, čitaj dalje.

Psihološke igre su naizgled uobičajena razmjena transakcija (rečenice, razgovori između dvoje ili više ljudi) koja se ponavlja, ali zapravo ima skrivene motive. Jedan od primjera koji je većini nas životan, možda u nekom drugačijem obliku ili s drugom temom, je ovaj ispod:

Jakov je jedva čekao da s posla dođe kući. Ušao je u stan, ostavio stvari u hodniku i ušao u boravak. “Bok, stigao sam…” veselo je dobacio Ivani. “Aha.” bio je njen kratak odgovor. To ga je začudilo, pogledao ju je i činilo mu se da je nervozna i kao da ju nešto muči. Želio joj je pomoći da se bolje osjeća te započinje razgovor…

“Hej što se dogodilo?”

“Ma ništa…”

“Pa reci, vidim da te nešto muči…”

“Ma nije ništa, nebitno…”

“Pa reci, vidim da nešto je…”

“Ma ništa, ti ionako tu ne možeš pomoći…”

“Pa možda ti mogu pomoći, nećeš znati ako ne probaš…”

“DA PROBAM, HA? A DA TI MALO PROBAŠ KAKO JE TO BRINUTI SE O STANU I KLINCIMA!? DA PROBAŠ UZETI USISAVAČ I KRPU, A NE DA SE JA NAKON POSLA MALTRETIRAM S ČIŠĆENJEM, KUHANJEM I KLINCIMA, A TI DOĐEŠ DOMA NONŠALANTNO I KAO POMAGAO BI!? PA POMAŽI ONDA, HRPU STVARI MOŽEŠ NAPRAVITI, ALI NEEE…”

„Ne vjerujem, s tobom čovjek ne može razgovarati, želim ti pomoći, a ti me odmah napadaš…“

Je li vam ovakva dinamika donekle poznata, događa li vam se ponekad da iznenada započne svađa?

Osobe uključene u psihološku igru nisu svjesne da strukturiraju svoje vrijeme kroz igre i imaju dojam da im se „igra događa”. Kada se odigra neka psihološka igra, osobe se mogu pitati: „Kako se opet meni to događa?”, „Zašto smo se opet posvađali?”. Ova pitanja si Ivana i Jakov sigurno postavljaju i nije im jasno što se dogodilo. Koncept koji će nam u tome pomoći je Drama trokut.

Drama trokut

Drama trokut je osmislio psihijatar Steven Karpman, a služi nam da pomoću njega prikažemo tri psihološke uloge koje ljudi zauzimaju dok igraju psihološke igre. Te uloge su : Progonitelj, Spasitelj i Žrtva. To su uloge koje osobe zauzimaju u zajedničkoj interakciji. U našem primjeru je Ivana prvo bila Žrtva pa Progonitelj, a Jakov je bio Spasitelj pa Žrtva.

Slijedi kratko objašnjenje uloga:

Progonitelj – U ovoj ulozi osoba proziva, kritizira i kažnjava drugu osobu. Kada je u ovoj ulozi nisu joj bitne potrebe drugih ni njihove sposobnosti. Osoba bude usredotočena na to da zadovolji svoje potrebe bez obzira na drugu osobu (u našem primjeru je bila potreba da se ispuca emocionalna napetost te da se za vlastito nereagiranje i postavljanje granica na vrijeme okrivi druga osoba). Ponaša se kao da je superiorna i kritična, dokazuje žrtvi da je nesposobna, ima neodoljivu potrebu pokazati drugima da su u krivu, može biti  verbalno nasilna, ponekad i fizički. Neke od rečenica koje može izgovarati su – “Kako to ne znaš”, “Je li moguće da nisi to vidjela”, “Svi ste nesposobni, sad ću ti ja pokazati kako se to radi”

Spasitelj – U ovoj ulozi osoba razmišlja o drugima i rješava tuđe probleme. Radi više od potrebnog, i one stvari koje ne bismo trebali (u našem primjeru je Jakov trebao stati nakon prvog odgovora „Ma ništa“ da je prihvatio da je Ivana sposobna sama se zauzeti za sebe te izreći što ju muči). Vjeruje da mora pomoći, da druga osoba bez nje ne može uspjeti u svom zadatku, rješavanju problema, u životu i sl.  Pritom ignorira stvarne sposobnosti i potrebe druge osobe. Sažalijeva se nad žrtvom, želi pomoći i biti “heroj”, osjeća se jačom i bitnijom jer njezin glas vrijedi,  nudi pomoć i kad ju nitko ne traži. Neke od rečenica koje može izgovarati su – “Samo ti pokušavam pomoći”, “Nemoj ti, ja ću”

Žrtva –  U ovoj ulozi se osoba osjeća bespomoćno i vjeruje da je podređena drugima, te se ponaša kao da nema resurse ili načine da riješi svoje probleme. Osjeća se preplavljeno i vjeruje da su drugi sposobniji od nje i zbog toga odgovorni za njene probleme i njihovo rješavanje. Za sve krivi druge, vrlo često se vraća na prošle događaje gdje je bila tretirana na loš način, umanjena, povrijeđena ili sl. Smatra da je zapela, otpisuje svoje sposobnosti i čeka da ju netko spasi (u našem primjeru je bila skrivena poruka od Ivane – primijeti me, pokazivati ću ti da nešto nije u redu, ali ću ostati u uvjerenju da mi nitko ne može pomoći; a na kraju je i Jakov završio kao žrtva i skrivena poruka je bila – evo ja se trudim, ali uvijek sve ispadne krivo, s tobom se ne može razgovarati),  često će glumiti i žaliti se da nešto ne može umjesto da sama potraži mogućnosti i rješenja. Neke od rečenica koje može izgovarati su – “Za mene je to nemoguće”, “Ništa tu ne mogu”, “Nikada to neću uspjeti sam/a”.

Uz razumijevanje drama trokuta, jako je važno imati na umu da uvijek postoji preokret ili obrat u ulogama kada se radi o psihološkim igrama.

Uloge na vrhu trokuta su Progonitelj i Spasitelj jer u drama trokutu one imaju prividnu moć, a Žrtva prividno nema moć da učini išta i treba joj Spasitelj. Ali to je zapravo privid, zato se i zove prividna moć, a ne stvarna. U stvarnosti svaka osoba u bilo kojoj ulozi ima moć izaći iz uloge, pobrinuti se za sebe i odlučiti što je za nju najbolje. To ne znači da će to biti lagano, ali će preuzeti dio svoje moći natrag.

Zašto ih je teško prepoznati?

Psihološke igre imaju uvijek društvenu transakciju koja je vidljiva i skrivenu koja nije, koja je na psihološkoj razini, npr.:(situacija gdje suprug krene čistiti umivaonik sredstvom za staklo)

• Socijalna razina komunikacije:
  • Ivana govori Jakovu (oštrim tonom, napetih mišića lica, namrštena): „Zašto si to uzeo, to nije za to!?”
  • Jakov (nesigurnim glasom, tonom koji raste, skupljajući ramena, spuštajući glavu prema naprijed i gledajući ispod obrva): „Ne znam.”
• Psihološka razina komunikacije:
  • Ivana: „Uvijek me razočaraš.”
  • Jakov: „Nesposoban sam.”

Tko igra psihološke igre?

Svi!

To je način povezivanja i funkcioniranja koji smo naučili u primarnoj obitelji. Kao i sve ostalo, način igranja psiholoških igara se uči od malena. Ponekad ćemo odigravati igre, pogotovo bračne, iste kakve su igrali i naši roditelji ili djedovi i bake.

Nismo svjesni da ih igramo i vrtimo se u krug. Psihološke igre su i način na koji ostvarujemo bliskost u odnosu gdje nedostaje prave bliskosti. Prava bliskost podrazumijeva otvoreno komuniciranje osjećaja koji nam nisu ugodni i najčešće nam je zastrašujuće uopće izgovoriti ono što se maskira igrom.  U našem primjeru bi to bilo sljedeće:

Ivana: „Strah me da ti nije stalo do mene, osjećam se usamljeno u roditeljstvu i braku. Ako ne radim stvari umjesto tebe napustiti ćeš me, neću ti biti potrebna!“

Jakov: „Želim pridonijeti, ali izbjegavam raditi išta po kući da ne ispadnem nesposoban i da te ne razočaram.“

Osobama koje imaju rane iz djetinjstva zbog kojih misle da moraju zaraditi ljubav, da moraju raditi naporno, biti savršeni, ne smiju pokazati osjećaje i slično inače će biti odbačeni ili ismijani imaju velikih problema sa ovakvim tipom iskrenog i otvorenog komuniciranja svojih osjećaj i strahova jer je za njih to preugrožavajuće. Preduvjet za ostvarivanje prave bliskosti je osjećaj sigurnosti povjerenja.

Osobe u vezi dolaze svaka sa svojom prtljagom koja sadrži prošla iskustva i ponašanja koja su nam prije koristila.

Svi mi ponekad ulazimo u uloge iz drama trokuta, ali ne zato što nešto s nama ne valja. Nego zato što nam je to prije koristilo za preživljavanje i povezivanje u prošlim odnosima. Sada kada nam rade problem ta ponašanja treba transformirati jer nam više ne koriste u našem putu prema sigurnom odnosu i istinskoj bliskosti.

Kako prepoznati psihološke igre?

Indikator da se odigrala neka psihološka igra može biti osjećaj zbunjenosti ili zakašnjele ljutnje koji ćeš imati nakon nekih razgovora ili sukoba – „Čekaj, što se sad ovdje dogodilo!?“ ili „Zašto sam opet pristala na to!?“, „Prije minutu je sve bilo dobro, što sam rekla da se ovo dogodilo?“. Dobar indikator mogu biti i fizički simptomi koji se ne mogu objasniti trenutnim zdravstvenim stanjem – iznenadna težina u cijelom tijelu i mišićima, glavobolja koja došla „od nigdje“, trbobolja ili poriv na povraćanje, smušenost, omaglica i dr. Najbolji indikator je ako uspiješ prepoznati jesu li osobe u razgovoru zauzele neku od uloga u drama trokutu i je li došlo do obrata.

Pitanja koja ti mogu pomoći, ako želiš napraviti vježbu za sebe:

• Jeste li bili u situaciji gdje ste se osjećali zbunjeno ili je došlo do konflikta ili nelagode?
• Prisjetite se jedne konfliktne situacije koja Vam se često ponavlja? Probajte se sjetiti što ste Vi i druga osoba govorili, kako ste se osjećali prije i poslije.
• Možete li prepoznati koje ste uloge iz drama trokuta zauzeli?
• Čini li vam se da je došlo do obrata u ulogama u nekom trenutku?
• Na koji mamac te najčešće upeca tvoj partner, djeca, kolege..?

Preporuka literature za one koji žele znati više:

Petra Gabriša otkiva tajnu uspješnih parova: „Uspješni rješavaju probleme suradnjom, a neuspješni natjecanjem“

Fotografije: pexels.com

Objava igraš li i ti psihološke igre s partnerom? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Seks u braku: kako rutina ubija seksualnu želju?

U današnjem ubrzanom svakodnevnom životu, mnogi parovi suočavaju se s izazovom održavanja strasti u svojim vezama. Jesu li rutina i svakodnevne obaveze krivi za smanjenje želje za intimnošću među partnerima i kako možemo ponovo probuditi strast u braku i dugim vezama otkrivamo u novoj epizodi podcasta.

U epizodi podcasta Iskreno o majčinstvu ugostile smo seksualnu terapeutkinju Dubravku Gladoić Håkansson koja nam je otkrila možemo li ponovo probuditi strast u braku ili dugim vezama.

Što se događa sa seksualnim odnosom jednom kada stigne dijete? Kako to utječe na muškarca, a kako na ženu? Kako se mijenja njihova uloga?

Što znači imati redovne seksualne odnose? Postoji li tu neki magični broj?

Ubija li rutina seksualnu želju? Je li moguće vratiti seksualnu želju/žudnju s početka veze?

Zašto nas je sram pričati o seksu? Koliko je važno s partnerom komunicirati oko seksa i što nam se sviđa?

Zašto je važna mašta i istraživanje vlastitog tijela? Seksi igračke – zašto ih se muškarci boje, a žene srame? Kako eksperimentiranje može oživjeti vezu?

Kako pronaći balans između svakodnevice i održavanja strasti u dugotrajnim vezama?

Ovu epizodu podcasta sponzorira LELO koji vam je povodom Valentinova pripremio 50% popusta sve proizvode iz webshopa. Cijelu kolekciju pogledajte na www.lelo.com

LELO igračke dizajnirane su kako bi vam pružile vrhunski užitak, solo ili u paru.

Uživajte u novoj epizodi podcasta (epizoda je dostupna na svim aplikacijama za slušanje podcasta).

Naslovna fotografija: unsplash.com

Objava ubija li rutina želju za seksom? donosimo savjete kako probuditi strast pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Naslov služi tome da vam privuče pozornost. Ono što ja zaista mislim jest da nije „odnos“ taj koji je loš jer onda znači da je odnos nešto izvanjsko. Volimo reći za odnos da je loš, no ja bih rekla da se radi o našem nezadovoljstvu uz drugu osobu. Našem neostvarivanju kako smo zamislili i nezadovoljenim potrebama kako nam najbolje odgovara.

Trik je što svatko od nas želi na drugačiji način ostvariti se odnosno zadovoljiti vlastite potrebe. Pitanje je koliko će se naše ideje preklopiti i koje vrijednosti su nam slične. Netko će tako potrebu za zbližavanjem ostvarivati više kroz komunikaciju dok će druga osoba tu istu potrebu zadovoljavati kroz slušanje i fizički dodir. Nekome je moćno pomoći drugoj osobi i otići u dućan po njezin omiljeni jogurt dok je drugome moćno uputiti pohvalu i priznanje.

Ako ne razumijemo kako druga osoba funkcionira, lako zapadnemo u „da me voliš ti bi..“ ili „nije ti dovoljno stalo jer ne komuniciraš“. Sigurna sam da imate mnogo primjera iz svakodnevice.

Klijenti mi često znaju reći da ne znam „bubnuti“ ljude u glavu s pravom istinom. To je zato što vjerujem da svatko od nas zna koja je istina „prava“ za njega i, kada bih govorila što je ispravno i točno, govorila bih vam o svojem „normalnom“ svijetu, svojim željama, idejama i iskustvima koji nisu nimalo slični vašima. Zato sam i započela tekst s objašnjavanjem mojeg pogleda na nezadovoljstvo. Ipak, postoji nešto generalno, a to su naši očiti znakovi nezadovoljstva i neispunjavanja nas samih uz drugu osobu.

Tako bi loš odnos bio onaj u kojem je više loših nego boljih dana.

Onaj u kojem s knedlom u grlu ili grčem u želucu okrećeš ključ u bravi ulazeći u vaš zajednički dom.

Onaj u kojem neprestano očekuješ da druga osoba nešto promijeni, ponudi, prekine raditi ili da se za nešto napokon odluči ili kaže što želi (a ono što cijelo vrijeme radi je zapravo ono što želi samo si to ne želiš priznati).

Loš odnos je onaj u kojem drugu stranu uvjeravaš da ti je kriva, da si zbog nje tužna ili ljutita, da zbog nje nešto ne možeš (ili pak moraš poput „Zbog tebe to radim“)…

Onaj u kojem se povlačiš iz straha od odbijanja.

U kojem se tješiš da ipak nije tako strašno jer, npr. imate djecu ili zajednički kredit.

U kojem se siliš na seksualni odnos jer je to „red“ i „dužnost“ ili da ne ispadne da ti nije stalo. Ili pak izbjegavanje seksualnog odnosa.

Odnos u kojem umanjuješ svoju tjeskobu, u kojem nisi slobodna reći što želiš i očekuješ, s kime se želiš družiti, gdje želiš putovati, što želiš kupiti, koji dodir u intimnom odnosu (ne)želiš.

Loš odnos je onaj u kojem se prisjećaš svojih bivših i tješiš se da je ovaj partner bolji.

U kojem stavljaš kvačice za društvena očekivanja:

• Udana sam.
• Imam djecu.
• Živimo zajedno.
• … (nadodaj)

I što sada, kada si se zatekla da si u lošem odnosu? Najprije se preispitaj zašto biraš biti tu gdje jesi (da, biraš). Zatim osvijesti što dobivaš (najčešće je to sigurnost, ali možda je i nešto drugo). Zatim kreni dublje u sebe i pitaj se gdje si putem naučila da tako mora biti? Koga si još nastojala zadovoljiti takvim idejama i ponašanjima? Zatim stavi na papir izbore i pitaj se zašto ne biraš drugačije. Kada zaključiš da ne biraš drugačije, izađi iz uloge žrtve, spasiteljice ili one koja treba uvjeriti partnera na promjenu i radi na tome da postaneš zadovoljna uz ovakvog partnera kakvog imaš. Sve dok te ne ugrožava i sve dok ne prijeđe granicu koju si postavila.

I upamti, tvoja granica je ona koja je najispravnija. I kao takva je jedina istinita.

Foto: pexels.com

imaju li psihoterapeuti savršene živote? primjer iz majčinstva

Objava što je loš odnos? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Sjedim za računalom i pokušavam sistematizirati slikovnice kojih ima toliko puno dobrih da mi je teško izdvojiti, a ne zaboraviti. Tako je i sa životnim odlukama. Pogled mi pada na jednu od polica s
knjigama koja je nekada bila uredno složena, ali sam se prestala truditi da bude vizualno ugodna, jer je prepuna svega onoga što mi treba. Korisno, potrebno, praktično i funkcionalno ušuljalo se u naš mali stan odavno. Ušuljalo se i u moje misli.

Moj je vrt u potpunosti bio nevažan, kako kaže Violet Bridgerton. Kad preživljavaš, nemaš previše vremena razmišljati o zabavi i onome što ispunjava bujnu maštu i zaigrano srce.

Pogled mi pada na zajedničku fotografiju iz zabavnog parka na kojoj se zabavljamo i spuštamo niz vodeni tobogan. Ono što prvo primijetim je da izgledam kao dečko. Imam šiltericu i duksu.

Prije točno godinu dana na parkiralištu zabavnog parka imala sam sudar s predivnim Mateom. Talijanom koji je izgledao kao muškarac iz kataloga za Intimissimi. Crna talijanka, nekoliko tetovaža, niti previsok niti prenizak, preplanuo i zgodan. Slučajno sam se vozeći unatrag, kako simbolično, zabila u njegov automobil. Družili smo se sat vremena ispunjavajući papirologiju, živcirajući se i pokušavajući komunicirati rukama, nogama na nekom lošem engleskom. Nakon šest sati vožnje i kilometarskih zastoja na talijanskim cestama, taman kad smo mislili kako smo stigli na svoj cilj, sve se odužilo za još sat vremena. Bila sam očajna. Iskreno, da je došao i Brad Pitt glavom i onom neodoljivom bebasto grubom bradom, bila bih očajna. Uopće nisam bila usmjerena na romantiku.

Nedavno mi je na društvenim mrežama došao prijedlog profila jednog zgodnog dečka, jer se moj telefonski imenik ipak na kraju udružio s njima unatoč mojim nastojanjima da mi ne iskaču svi iz
imenika. Nisam se niti sjetila tko bi to mogao biti. Bio je to onaj moj Mateo s kojim sam imala sudar i koji mi se odmah javio nakon razmjene brojeva. Nemojte ga tražiti na mome profilu, nisam ga dodala, neka prošlost ostane u prošlosti. Želim reći: vidimo ono što želimo vidjeti.

Zašto se osjećam zarobljeno u majčinstvu? Kao da ne mogu disati svojim željama i potrebama. Ne osjećam se sigurno biti ženom.

Zadnji put kad sam osjećala one leptiriće od kojih nisi gladan čak niti za vrijeme blagdanskog ručka, dogodilo mi se nešto opasno i ugrožavajuće. Ostala sam sama s malom bebom. Bilo je to najteže razdoblje moga života i u to me dovela ona ženska Danijela. Iskreno, ispod sveg rada na sebi, danas mislim da sam to i željela negdje ispod svega. Kao da sam dokazala da su muškarci loši i opasni. A kome sam to dokazivala?

Naša uvjerenja kroje nam život više nego mi to iskreno želimo. Šapuću nam na uho: “Ti to ne zaslužuješ! Ne može biti lagano! Odustani na vrijeme! Ne fantaziraj! Tko si ti pomislila da jesi? Zgodni dečki su opasni!”

Nije ni društvo naklonjeno podupirati nas u našim snovima, željama i ostvarivanju potreba. Skrivam ovu ženu u sebi zbog straha. Straha od sebe. Bojim se da ću opet glasno urliknuti kad mi ne bude bilo dobro u nekom odnosu. Da ću u početku pristati na ono što ionako znam da ne može potrajati. Da ću pretpostaviti unaprijed i zaboraviti uživati u cijelom procesu. Potpisati svojom rozom kemijskom olovkom kapitulaciju svoga života. A istovremeno toliko jako želim živjeti!

Želim se smijati bez straha da ću plakati, želim plakati od sreće i tuge znajući da je to sigurno i da nikoga neće prestrašiti, pa ni mene.

Želim disati punim plućima i uživati u prilikama koje mi život nosi bez da ih ja unaprijed sve isplaniram u svojoj glavi i odglumim kao generički igrokaz. Ljudi moji, želim biti zgodna žena! A najzgodnija je ona kojoj se i oči smiju od sreće. Nekad sam bila ta žena i nedostajem sama sebi. Osjećam kako se to nedostajanje javlja sve jače i znam da će postati toliko jako da ću od njega odustati. Život me naučio mnogo o samoj sebi. Znam da su moje posude za osjećaje jako velike, ali ih kad se prepune praznim odlučnije nego što bježim. Strah me biti žena, a istovremeno se tome toliko veselim.

Strah me, ali znam koliko sam snažna. Jedva čekam samu sebe ponovno, možda s 40, pa opet s 50 ili 75.

tinder za početnike (i single mame)

Foto: pexels.com

Objava nedostaje mi ona žena koja sam nekad bila pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Danas dok sam sjedila pred trgovinom nakrcana brdom stvari koje nisam bila u stanju sama odnijeti do stana i čekala da mi dođe pomoć razmišljala sam o dvije stvari, možda i tri.

Prvo da sam iz nepoznatog razloga usprkos meditaciji i trčanju sve frustriranija i da moram još poraditi na unutrašnjem miru, a više nemam ideja koje bih mogla primjenjivati.

Drugo, da usprkos činjenici da neizmjerno volim svoju djecu, za Majčin dan bih samo željela malo mira.

Ah da, treće, još mi se vrtjelo u glavi o funkcionalnim parovima, postoji li koji u mojoj blizini, a onda kao da me je Svemir/Bog čuo (kako kome odgovara) iznenada sam naletjela na jedan bračni par koji nisam vidjela 100 godina.

Predivni, topli, istinski dobri ljudi s kojima sam se imala priliku jedno vrijeme intenzivno družiti, spletom okolnosti, dok nas život nije odveo na drugu stranu. Povremeno se čujemo i vidimo preko veze, ali mogli bi biti jednako tako mi na Ekvadoru, a oni na Arktiku. (“Kak’ je išla ona fora kaže li se Arktika ili Antarktika? Pitam za prijateljicu.”)

Tako divno izgledaju skupa, skladno i sretno. Fizički izgledaju ljepše nego ikada, šire oko sebe neki mir, privlače me kao magnetsko polje.  Gledaju se s ljubavlju bez ijednog dodira. Slušaju jedno drugo, ne upadaju si u riječ. Pričaju, odvojili su vrijeme za sebe, uplatili si vikend jer se nisu vidjeli neko vrijeme zbog posla. Vole voziti bicikl skupa, duge rute, predani vjeri u Boga, bolje danas, bolje sutra… Otkrivaju o sebi, ali zanimam ih i ja i obitelj, kako smo, gdje su moji… Divan par, divni ljudi! Jedan sat običnog razgovora s njima ispunio me toplinom. Ponovno se potvrdila ona činjenica da ljude koje voliš ne moraš vidjeti godinama i kada ih vidiš kao da ste se tek jučer rastali.

“Našla sam ih!“, javljam ushićena sestri i prijateljici.

“Koga?”

“Funkcionalan par postoji!” Euforična kao da je u mojim rukama sveti Gral nakon duge potrage.

Kako sada napisati ovaj tekst da zadržim nadu nakon ovog susreta, ali i da upozorim na s(u)(i)rovu realnost koja nas može udariti nakon tog sudbonosnog “DA” pa ću ponoviti neke stvari u koje sam sigurna:

1. Ukoliko odlučujete o svemu prije braka, što je super, morati ćete i poslije, što nije tako super jer dolazi brdo zajedničkih obaveza plus velika je vjerojatnost da ćete imati djecu.  Dok se okrenete, ukoliko ne kažete stop, izgledati ćete kao one lude kućanice koje povremeno viđate na slikama, a izgledaju kao da su doživjele strujni udar.
2. Ukoliko je bilo turbulentnih svađa s vrijeđanjima i povisivanjem glasa poslije će biti još gore. Ne, neće se promijeniti i stišati i neće se promijeniti vrijeđanja i psovke!
3. Ukoliko ne kuha, ne sprema, općenito kaže ne većini kućanskih poslova vaš bračni suživot ga neće nagnati da se preko noći promijeni. Možda…ako ste spremni na puno, puno bitki koje će biti vođene svim sredstvima doći ćete do pirove pobjede. Možda u trenutku kada on počne raditi sve, vi ćete isfrustrirano tražiti veliki zeleni natpis IZLAZ u slučaju nužde.
4. Ukoliko vas je varao prije braka, a vi ste to zanemarili, oprostili ili se jednostavno napravili blago mutavi na činjenicu, radit će to i poslije. Samo u bajci princ stavi jednoj cipelu i to je to do kraja života. Onaj tko voli stavljati, stavljat će gdje stigne, ako me razumijete.
5. Ukoliko je njegova majka broj 1. u njegovom životu to je u redu sve dok ne upravlja vašim čamcem. Ako je navigirala prije navigirati će i poslije pa dobro razmislite kolika je uistinu njihova povezanost (čitaj njena moć).
6. Ukoliko mu smeta da izlazite van s prijateljima prije braka, a sad me dobro slušajte, poslije će mu smetati još više. Christian, “spenkam te po guzi”, je većini žena sexy samo u filmu ili knjizi, njegovom dubinskom analizom dobijete control freaka. Ukoliko volite control freakove onda slobodno kažite DA i neka vam je sa srećom.
7. Ukoliko ne voli izvesti vašeg kućnog ljubimca neće biti oduševljen niti provoditi vrijeme vani s vašim mlađahnim potomcima. Mislite da je glupa usporedba? Imam 3/3 kod veza koje su prešle u brak gdje se ovo pravilo potvrdilo.
8. Ukoliko mu date tri zadatka za obaviti, npr. kemijska čistiona, pokupiti neku potvrdu i zajednički zaručnički tečaj i on počne gunđati, nije dobro.  Pravilo od tri zadatka koje smo malo provjeravali između sebe također se pokazalo kao dosta vjerodostojno. To što ćete vi u međuvremenu napraviti 5 nije bitno.
9. Ukoliko se dogodi neki problem i on nije prva osoba koju zovete da vam pomogne u rješavanju, bilo da to može riješiti ili vam pomoći u analizi kako riješiti. Znači da ponovimo ukoliko ste praktične, umrežene i ful samostalne kažite “DA” i sretno.
10. Ukoliko ne priča puno i ne voli se družiti neće se promijenit nakon tog čarobnog “DA”. Pripremite se da na puno događaja i druženja idete sami ili s djecom.
11. Ukoliko puno priča i pravi se pametan, a uglavnom priča gluposti, važi nastavak rečenice kao u prvom članku ovog zakona. Ovdje se pripremite na crvenilo i glupo smješkanje prema ostatku ekipe.

Budite sretne i pametne!

Autor: anonimno

25 STVARI KOJE MAME ZAISTA ŽELE ZA MAJČIN DAN

Objava 11 činjenica koje bi svaka žena trebala znati prije nego kaže “DA” pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

U 21. smo stoljeću i vrijeme je da to svi prihvatimo pa i ja sama. Prošlo je vrijeme kad su društvene mreže bile zabava i zanimacija za “geekove” koji nemaju svoj stvarni društveni život. Dobro, možda su više nego ikada baš za nas koji nemamo puno vremena za spremanje, putovanje, povratak i raspremanje. Najzgodnije bi mi bilo da se odraslo društvo pojavi u nekih dvadeset minuta pauze iza ručka, prije doručka je gužva, a i nakon večere isto. Instagram te čeka tu kad god ti uloviš par minuta vremena na WC-u za druženje s odraslima. Smiješi ti se i namiguje ti, ne postavlja nikakve zahtjeve. Ugasi se baš kad treba i ne priča o svojim problemima već skakuće po livadama i pije šampanjac s tobom. Ponekad pije i nakit s kristalićima u predivnoj baroknoj sobi, zaista mi je neki dan to radio. Zašto onda ne iskoristiti i ostale društvene mreže koje namiguju usamljenim singl majkama i ženama?

Imam osjećaj da ulazim u sferu Seksa i grada, ali moram podijeliti s vama ono što sam proživjela i doživjela. Tinder! Ne možeš bez njega, ali bogami niti s njim.

Aplikacije za upoznavanje donijele su mi davno u život neke zanimljive ljude i ne zazirem od takvog načina upoznavanja. Nikome ne piše na čelu da je singl, ili ja to barem ne stignem vidjeti čekajući u redu trgovine ili jureći nekamo, ne znam kamo sve ne. Naravno, bilo je i ljudi koje baš i nisam željela upoznati. Slično je i u stvarnosti. Policajce koji su me nedavno zaustavili nisam baš imala namjeru upoznati, a oni su mene ljubazno pozdravili i zatražili saznati o meni sve. Oni su bili jedini novi muškarci s kojima sam se tih dana upoznavala. „E, pa dosta!“ rekla sam si ja oštro.

Aplikacije su dostupne uvijek i možeš ih isključiti u bilo kojem trenutku. Za razliku od stvarnih ljudi koje moraš saslušati do kraja vašeg druženja. U brzom svijetu je to odličan brzi način upoznavanja. Jedino… nisam bila spremna na to da ti za korištenje takvih aplikacija nakon mnogo godina pauze treba nekoliko tečajeva za osmišljavanje profila, a onda barem još dva puta više tečajeva za povezivanje virtualnih profila sa stvarnim profilom osobe.

U stvarnosti položaj nečijeg tijela i njegovo držanje odaju mnoštvo neverbalnih informacija koje brzo procesuiramo i eliminiramo. U virtualnom okruženju toga nema.

Moraš s nekim, koga si već procijenila kao podobnog prema čak tri njegove najbolje fotografije, upoznati. I potrošiti minute vremena na nekoga koga u stvarnosti ne bi uopće primijetila. Nakon dvadeset besmislenih razgovora shvatiš da si možda krivo procijenila fotografije u početku. Ok, zaista mi je bilo čudno da je toliko zgodnih ljudi u mojoj blizini. Doduše, bilo je i jako puno simpatičnih Slovenaca koji kilometrima i nisu toliko udaljeni. Već sam ozbiljno počela razmišljati i o tome kako su oni sigurno kulturno napredniji, bolje situirani i žive u prirodi. No, razgovor je ipak malo zapinjao, uz moj značajan trud. Puno truda i posla, a malo zabave. Nisam to tražila.

Naiđeš na toj društvenoj mingle mreži na dečka prijateljice, susjeda, poznanika iz srednje škole, sportaša koji je baš to jutro u tvome gradu, zauzetog, avanturistu, romantičara, onoga koji se dugo dopisuje i onoga koji te zove na kavu za pet minuta. Onoga koji šalje fotografije svojih kućnih ljubimaca, ali i onoga koji šalje fotografije drugačijih ljubimaca.

Uglavnom, nakon cijele avanture koja je trajala nekoliko dana i izmorila moj duh i tijelo, shvatila sam da mi je taj brzi način upoznavanja oduzeo vremena kao da sam provela cijelo poslijepodne na bazenima i uživala u masaži i sauni.

Za ovaj drugi dio nekako ne pronađem dovoljno često vremena. Vodeći se onim vicem o dobitku na lotu i kupovini listića, pokušala jesam. Upoznala i zanimljive ljude, drage, srdačne i prijateljski nastrojene. No, komunicirala sam i s mnogima koje u stvarnosti ne bih ni susrela, s razlogom. Sve se i dalje svodi na to da je virtualni svijet samo virtualan. Ne može vrištati i bacati se po stanu, ali te ne može niti zagrliti i uz tebe se stisnuti na kauču. Svi alati koje imamo trebaju služiti nama, ali je stvarni svijet ipak ono što nam otkriva puno više nego to zasloni mogu i žele. Ljude se doživljava svim osjetilima, ne samo vidom. Brži način upoznavanja je za mene značio jaaako puno posla, truda, škiljenja, naprezanja preumornih moždanih vijuga, šokiranja, učenja novih pojmova i kratica i pooosla. Zabave jako malo.

Sva je sreća da sam u konačnici upoznala neke zanimljive ljude. Uživo.

Foto: unsplash, pexels

Objava tinder za početnike (i single mame) pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Odnosi u braku i izvan braka,  ljubav, zaljubljenost, seks i ljubavni život nakon razvoda teme su novog broja Magazina Supermame.

U ovom broju donosimo vam kao i uvijek sasvim iskrene tekstove naših autora, čak dvije anonimne priče o pronalasku ljubavi, prevari i požudi te vodič kroz seksi igračke.

O krizi u braku nakon dolaska djeteta pisala je Ivana Habuš Kraljević (Klubko.hr) u tekstu “Volim nas troje najviše na svijetu, ali mi nedostajemo nas dvoje”:

“Pomislim kako bi bilo dobro da i dalje želiš i da sam ti privlačna, samo da preskočimo (i) večeras. A još bih više željela da razumiješ koliko sam nesigurna, koliko sam zabrinuta, koliko mi je teško, da želim da se više angažiraš bez da ti ja kažem, a kada kažem, da ti nisam dosadna, zamorna, kritična. Što često jesam, ali s pravom. ako bi bilo dobro da me ponovo doživljavaš kao nekada, zabavnu, prpošnu, veselu. Da mi pokazuješ da me cijeniš i sve što radim. Da osjećam da sam ti i dalje najvrjednija, najvažnija, najpoželjnija i da si uz mene sretan. Kako bi bilo dobro imati tu istu sreću, zanos, samopouzdanje i zadovoljstvo u svemu što zajedno radimo.“

O seksualnosti i majčinstvu piše Izabela Pleša (Kognitivna Muza) u tekstu “Kako se oduprijeti seksualnoj dosadi?”:

“Vezana uz dom, postala sam ona koja brine. O djetetu, o kući, o njemu. I premda je brižnost najveći dokaz duboke ljubavi – ona nije seksi, ona nije privlačna. Dok stojim za štednjakom, dinstam luk, a ujedno i manično pjevušim uspavanke djetetu u njihaljci moleći svemir da spava dovoljno dugo da mogu skuhati ručak – sigurno neću osjetiti seksualno samopouzdanje ili neku ludu strast. Vratiti se u element značilo je napustiti sferu doma (što je jako teško za osobu koja ima problema s lokusima kontrole i misli da će dijete u najmanju ruku urlati iz petnih žila pitajući zašto ga je majka napustila svih tih par sati dok sam odsutna) i pronaći sebe unutar i usprkos novih životnih uloga.“

O krizi u braku i partnerskim odnosima pisala je Jasmina Hadela (Centar za rani razvoj u djetinjstvu):

“Kad dođe do krize teško nam je fokusirati se na dobre stvari u našem odnosu i zaboravimo na ono zašto smo započeli svoj odnos i što volimo kod svog partnera. Tad nam fokus ide samo na loše stvari i predbacivanje…Krize u partnerskim odnosima su nekako neizbježne i svatko tko je ikad imao dugotrajniji odnos zna o čemu pričam. Nerijetko mogu biti teške, zastrašujuće i često nam ostavljaju osjećaj bespomoćnosti. U jednom trenu osjećaš se kao da se cijeli svijet okrenuo naopačke i sve ono što smo dosad znali o sebi i svom partneru kao da se raspada.”

O krizi srednjih godina iz perspektive jednog supertate piše Aleksandar Jovanović (Tatin (B)log)

“Kao da nije dovoljan taj prirodni osjećaj koji svi imamo u sebi, da nam je vrijeme na ovoj planeti dragocjeno i da ga trebamo dobro iskoristiti, mi si još dodatno nabijamo probleme težeći postići neki lažni Instagram život. Ako si još tip muškarca kao ja, koji se želi posvetiti obitelji, a pogotovo djeci u ovoj fazi dok su još ovako maleni jer si svjestan da će prebrzo odrasti, jednostavno si upalio sve alarme svoje okoline i smatraju te čudakom. Muškarac je tu da radi i zarađuje novac, a ne da odgaja djecu i brine da je kuća više-manje uredna i da svi imaju nešto za jesti!”

O ljubavnom životu i spojevima nakon razvoda piše Andreja Načinović Margan (Avanture Malih Okica):

“Svako deseto dopisivanje vidjela sam interpunkcijske znakove i iznenadila se. Prvi uvjet – mora znati koristiti točku i zarez. U većini slučajeva, neću odmah biti prestroga. Naišao je. Prvi koji je pametan. Priča sa mnom satima. Ne smetaju mu moja djeca, imao bi on djecu sa mnom (zamisli, i on!), ambiciozan i interesantan! Evo ga! On je taj! Ta prva “zaljubljenost” nakon razvoda braka vrlo je specifična i seka mi govori da je rebound veza. Nemam pojma što je to i dalje ju uvjeravam da sam našla pravog. Njemu sve vjerujem, i on je izašao iz duge veze, razumijemo se! Počinjemo planirati život zajedno. Zajedno smo 2 tjedna, valjda znam kad je to prava ljubav. Dok to više nije.”

Prevara i požuda tema su jednog anonimnog teksta koji će vam probuditi želju da opet osjetite onu strast:

“Svaki komadić mojeg tijela bio je pod njegovim prstima taj dan. Pogledom je prelazio po mojoj koži, po svim skrivenim dijelovima i očima nije skrivao zadovoljstvo. Uživala sam u tome. Željela sam da nikad ne prestane, samo da nikad ne prestane. Gledala sam ga tako i pokušavala ucrtati tu sliku u memoriju. Za trenutke kada mi je teško, kada sam sama. I kada ga poželim. Izvukao je iz mene osjećaje koji moguće prezentiraju neku drugu osobu. Drugačiju osobu. Nježnu, podatnu i opuštenu. Onu koja ne brine o ničemu, koja nema pritiske u glavi. Ženu koja se glasno smije, i koja se opet osjeća zaljubljeno. Zaboravila sam da se to uopće može osjetiti.”

Ostale tekstove možete pročitati u novom broju Magazina na OVOM LINKU i svakako se nemojte zaboraviti prijaviti na naš newsletter jer vam već za sljedeći broj spremamo iznenađenja.

Objava izazovi u braku te kako ih prebroditi jedna je od tema novog broja Magazina pojavila se prvi puta na SUPERMAME.