Oznaka: logoped

što logopedi žele da svaki roditelj zna o ekranima?

Živimo u vremenu prepunom informacija i savjeta o dječjem razvoju. Ako spomenemo izloženost ekranima koja sasvim sigurno utječe na našu djecu, kao i na nas, informacije su raznolike. Posljednjih nekoliko desetljeća provedena su brojna znanstvena istraživanja koja su utvrdila povezanost ekrana i dječjeg razvoja, ali priroda te povezanosti je još uvijek dovoljno nejasna stručnjacima da široj javnosti nisu poznate konkretne upute. Cilj ovog teksta je pružiti relevantne, znanstveno utemeljene preporuke u vezi ekrana, u svrhu prevencije mogućih štetnih učinaka na razvoj komunikacije, jezika i govora. Djeca usvajaju komunikacijske vještine, jezik i govor putem interakcija s okolinom. U najranijoj dobi okolinu čine primarni skrbnici, a količina i kvaliteta interakcije skrbnik-dijete utječu na djetetov razvoj. Ekrani mogu narušiti kvantitetu i kvalitetu interakcija između roditelja i djece. Kako? Vjerujem da svatko od nas…

što logopedi žele da svaki roditelj zna?

Živimo u vremenu prepunom informacija i savjeta o dječjem razvoju. Isto tako živimo u vremenu rapidnog povećanja učestalosti teškoća u nekom razvojnom aspektu. Zašto je to tako? Izmišljaju li logopedi i stručnjaci sličnog profila probleme tamo gdje ih nema? Kratko i jasno – ne. Ako nekoga zanimaju teorije o uzrocima, na internetu su svima dostupni znanstveni članci i toplo preporučam da u takvim izvorima potražite odgovore. Znanje uistinu je moć, a prevencija je ključ zdravlja. Koje su to logopedske ključne, potencijalno preventivne informacije? Dijete se razvija putem interakcija sa svojom okolinom. Od rođenja je potrebno obraćati se djetetu, pjevušiti, odgovarati na njihovo gugutanje, imenovati naše i njihove radnje i predmete koje dijete primjećuje. Od najranije dobi možemo poticati komunikacijski razvoj korištenjem gesti i razgovarati s djetetom puno prije pojave govora….

život s ADHD-om: savjeti jedne majke uoči početka nove školske godine

Sjećam se uzbuđenja koje sam osjećala prije 2 godine kad je F. krenuo u prvi razred. Novo poglavlje u životu našeg sina, uzbuđenje pomiješano sa: “Kako će to sve izgledati?”, “Hoće li se F. snaći?”, “Kako će se zvati njegov najbolji prijatelj?”, “Kako danas izgledaju knjige?”… Tisuću pitanja je bilo u mojoj glavi, ali nijedno da bi moglo biti nekih prevelikih izazova. Pa kako i bi, kad smo suprug i ja, djeca sustava i školu smo odrađivali po PS-u. No, život piše čudne priče, stavlja pred nas izazove koji nam služe da narastemo. Prvo polugodište smo više puta bili pozvani u školu jer je F. napravio ovo ili ono. Neugoda i sram pomiješana s nemoći i općeniti osjećaj kao da me netko bacio iz aviona bez padobrana bio je moj…

kada je pravo vrijeme za javiti se logopedu?

„Pusti dijete na miru, propričat će, i moj je bio isti takav!“, „Pretjeruješ i nepotrebno se brineš, još je mali. A i znaš da su muška djeca malo lijena.“, „Isti je svoj otac, on je bio takav kao dijete pa evo ga, priča sasvim normalno.“. Ovakve i slične rečenice često čujem u parku, pročitam na forumima ili u raznim grupama. I s jedne strane, doista nije potrebno pretjerivati, ali s druge strane, ovakve izjave mogu dovesti do veće štete nego koristi. Kako je to moguće?! Svako dijete je individua za sebe. Ne možemo ga uspoređivati s drugim djetetom, ne možemo ubrzati njegov razvoj, jer ono ima svoj tempo i mi to trebamo poštovati. Koliko god su prethodne izjave dobronamjerne, toliko znaju zamaskirati pravi problem. Dijete od 24 mjeseca nije „lijeno…