ja sam mama koja se razvela i čije dijete živi s tatom…

O razlozima zašto je to tako, sada ovdje ne bih, ali znajte, tko god da čita, da je to bila jedna od najtežih odluka koju sam morala donijeti u svom životu. Od tada je prošla godina dana i 2 mjeseca i od tada svaki dan polako umirem iznutra i to ne zato jer je mom djetetu loše s tatom, daleko od toga, tata je super tata i malome ne fali apsolutno ništa, već zato što mi naprosto fali komadić mene, fali mi komadić srca, fali mi komadić duše, fali mi komadić svega što u meni postoji. I dok sam danas spremala igračke s kojima se igrao ovaj vikend dok je bio kod mene, gledam u njegove papučice i pidžamicu, i mislim se, Bože koliko ovo još može boljeti, i koliko…

tri, dva, jedan, natjecanje za najbolju mamu započinje!

A samo je jedna ona najbolja. Ima li drugačije smisla cijelo natjecanje? Nemojte mi o tome kako smo sve dovoljno dobre, kako smo sve posebne na svoj način. Želim biti najbolja! Sve to želimo. Ne sviđa mi se ideja da je neka druga mama bolja mama svojoj Ani nego što sam ja svome Jakovu. To bi značilo da je moje dijete zakinuto i to od najodgovornije osobe  – mene. To bi značilo da nisam dobro obavila svoj ‘posao’. Sigurno sam u nečemu griješila, nad svojim najmilijim, svojim djetetom. Nedopustivo! Bilo bi dobro da smo uz mame i najbolje susjede, najbolje zaposlenice, najbolje supruge, najbolje sestre, najbolje vozačice, najbolje kuharice, najbolje dekoraterke, najbolje trenerice, doktorice, fizičarke, psihologinje i sve ono što u jedan dan obične mame stane. Može li dobre? Ajde,…

strah koji osjeća skoro svaki roditelj

Strah je uz tugu, sreću i ljutnju, prema psiholozima primarna ili bazična emocija. Kao dijete imamo razne strahove jer je nagon za samoobranom snažno izražen, a ne postoji životno iskustvo. Strah od odvajanja od roditelja, strah od mraka, grmljavine ili životinja, nepoznatih osoba i prostora, strah od likova iz bajki i mnogi drugi normalna su pojava kod djece jer se predodžba o stvarnosti stvara postupno pa tako i sposobnost prevladavanja strahova. Ono što je u ranom djetinjstvu predstavljao strah, u adolescenciji je to strah da ćeš biti neprihvaćen u društvu, ostati sam, bez društva ili partnera, a onda se u odrasloj dobi pojavljuju strahovi od gubitka voljenih osoba, gubitka posla koje nazivamo “normalnim” strahovima i čega bi se, prema mišljenju mnogih ljudi trebali bojati. Želim opisati svoj najveći strah koji…

mame nisu patnice, ali zaslužuju više od jednog dana u godini!

Posljednji su sati u ovoj godini i imam osjećaj da je ova godina proletjela u trenu. Ma što u trenu, u treptaju oka! Sjećam se kako mi je mama govorila: “Vidjet ćeš kad dođeš u moje godine, kako će ti godine proletjeti!” Samo sam se smiješila i mislila si kako je u krivu, jer je tada jedan školski dan trajao cijelu vječnost. Trebam li joj reći kako sam bila u krivu, a ona potpuno u pravu!? Nikad nisam mislila kako je moja mama patnica, kako joj kronično nedostaje vremena, kako nema vremena za sebe i kako zaista čini sve što može za nas, iako nas je ponekad i ljutila. Posebice kada bi mi skratila izlazak ili ne bi dopustila prespavanac kod prijateljice. Nisam previše razmišljala o njenim potrebama, nego naravno…

300 puta sretna vam Nova!

Kraj jedne godine je početak nove. Iza tebe je više od tristo dana u kojima si pomogla nekome da se obuče, čistila nečije guze, brisala suze, špricala sprej protiv komaraca koji je koštao barem 200 kuna, naručivala domaće namirnice i dogovarala primopredaju aktivnije nego što to čine policajci kad pregovaraju s otmičarima. 300 puta si rekla „volim te“. Možda manje ili više, ovisno koliko si puta pomislila „ne mogu više, bolje mi je umrijeti ovdje i sada“. Što je više prva misao tijekom dana prolazila kroz glavu, to si više puta drugo jutro ponavljala koliko je tvoja majčinska ljubav snažna. Ili još noću. Barem 300 puta si zaboravila sebi napraviti ili ponijeti jelo, ali si nahranila i opremila sve ostale. Zapamtila si minimalno dvadeset rođendana i sigurno kupila duplo više…

hej mama, pokaži pravu sebe svijetu! već danas možeš započeti novo poglavlje

Generacija smo koja je više-manje živjela po pravilima, većina nas, ponašala se onako kako se to od nas očekivalo i radila ono što su naši roditelji mislili da je najbolje za nas… Završi fakultet, nađi siguran posao, udaj se i rodi najmanje dvoje djece. To je bila formula za uspjeh. Svi ostali koji su izlazili iz tih okvira bili su buntovnici, crne ovce ili oni koje bi drugi žalili. Kad sve to riješiš i iskrižaš s to-do liste od tebe se očekuje da budeš dobra majka i uzorna supruga, da radiš kao da nemaš djecu i da odgajaš djecu kao da ne radiš. Ako imaš partnera koji sudjeluju u kućanstvu i odgoju djece svi ćete smatrati sretnicom (ili onom kojoj sve muž radi), a iste će te muževe hvaliti na…

avanture novopečene mame i njene bebe vol.3

Ne znam dokad je prihvatljivo zvati se novopečenom mamom. Prošlo je 10 mjeseci druženja s Bebom Zubom (krenuli su zubi, očito), a meni se svakodnevno izmjenjuju situacije u kojima hendlam bebu suvereno kao da nikad nisam ništa drugo ni radila, sa situacijama u kojima mi se promijeniti bebinu pelenu bez da razlijepim govance po cijeloj bebi (a i po sebi), čini apsolutno nemogućim. No, prihvatljivo ili ne, odlučila sam zvati se novopečenom mamom sve dok beba ne odseli iz kuće i upiše fakultet. Nadam se da će u to vrijeme završiti i razdoblje co-sleepinga i dojenja. Dotad evo nekoliko uzbudljivih noviteta koje sam naučila u životu s bebom. Vrijeme leti. Deset mjeseci, a kao da sam ju jučer rodila. Ne, ozbiljno, još uvijek ju povremeno osjetim u porođajnom kanalu. Znam,…

kako stvoriti čaroliju Božića? jedini vodič za mame koji će vam trebati ovih blagdana

Da su mame stvarateljice Božićne čarolije, svi već dobro znamo. Mame su one koje ukrašavaju dom, drvce, trpezu, koje brinu da baš svi dobiju željene poklone, da se pripreme omiljeni kolači za svakog člana obitelji i usputne goste, da kuća blista od čistoće i prazničnog veselja. Donosimo pet savjeta kako stvoriti najljepši Božić do sada i ove godine nadmašiti očekivanja baš svih. Ponosno ponesite titulu prave mame – Božićne čarobnice bez konkurencije: 1. Svaka mama zna da je ključ uspjeha dobra organizacija, stoga u kupovinu namirnica za dane Božića valja poći na vrijeme. U nastavku donosimo jedini popis namirnica koji će vam trebati za ultimativni recept s kojim ne možete promašiti, a koji će vaše ukućane oboriti s nogu (ne šalimo se): crno ili bijelo vino klinčić muškatni oraščić zvjezdasti…

jesi li licemjerna mama?

Ja jesam. Klasika, ne radim ono što „propovijedam“ svom djetetu. Recimo, treba jesti voće, ne smije se jesti previše slatkiša, treba se redovito vježbati, itd. Neki dan sam pojela cijelu čokoladu. Voće jedem samo u smoothiju i to nekad. I to naravno skrivam od nje. Želim da stvori dobre navike i u redu je ako se nekad prejedeš, neće se ništa dogoditi. Ali samo nekad. Uspjela sam zasad, zna kada je dosta i makar joj ostao jedan zalogaj, ako više ne može, neće ga pojesti. Mi smo ona stara škola koja „mora“ pojesti sve sa tanjura, a na tanjuru je često bilo previše hrane. Sada si stavljamo manje pa ćemo si uzeti još ako treba. I to je napredak, zar ne? Drugi primjer licemjerstva s moje strane je nervoza. Kad…

supermama bez djeteta

Ovo neće biti klasična drama u tri čina u kojoj žena trči iz stana u slobodu dok dijete ostaje u naručju, najbolje bake, tate, djeda ili bilo koje punoljetne osobe (nije uvjet, može biti iznad dvanaest). Ovo je priča o tome možemo li biti majke bez da smo zaista rodile svoje dijete. Ne mogu govoriti iz svog iskustva, ali vidim, čujem i osjećam oko sebe majke koje su supermame iako dijete ‘još’ nemaju. Prije nekoliko godina život me nanio na put žene koja je maćeha. U pričama najsimpatičniji lik koji obično prezire ili pokušava ubiti svoje ‘podijete’. Ova je žena upravo zbog biološke djece svog supruga pokušavala osmisliti sadržaje za djecu. Nisam primijetila da je bila na njih ljubomorna ili da je smišljala kako ih se riješiti. Činilo mi se…