Leka rukotvorine mali je hrvatski brend dječje odjeće, igračaka i dodataka koji osvaja toplinom, jednostavnošću i održivim pristupom Ponekad se najljepše stvari dogode upravo onda kad ih ne planiramo. Tako je, sasvim slučajno, nastao i brend Leka rukotvorine – iz jednog maminog zagrljaja, iz potrebe da pokloni nešto iskreno, osobno i toplo… nešto što se ne može kupiti na brzinu, nešto što nosi emociju. Kako je nastao brend Leka rukotvorine? Iza svake dekice, igračkice, trakice za kosu, ljuljačke ili pidžamice za knjige stoji jedno ime – Branka Kurelić. Majka. Supruga. Poduzetnica. Žena koja je svoj drugi porodiljni pretvorila u prostor stvaranja, darivanja i snivanja. „Moje su prijateljice tada bile trudne ili su upravo rodile, a ja sam im htjela pokloniti nešto što se ne može kupiti. Izvadila sam šivaću mašinu…
vrijeme pretvoreno u vječnost
U nezrelo zrelim godinama, dok još nikad nisam čula bebin plač, uhvatila me ogromna želja za djetetom. Iskrala sam se iz noćnih izlazaka, već poprilično sita vlastitog društvenog života. U ozbiljnoj vezi gdje su ruže bez trnja cvale svaki dan, naznaka braka virila je iza zavjese. Bebin plač smo čuli 3 mjeseca nakon prvog plesa. Wow. Šlag na kraju. Točka na i. I živjeli smo sretno do kraja serijala. Not. Šlag se razlio, kraja nije bilo, a slovo i se pretvorilo u znak beskonačnosti. Beskonačan umor, beskonačne noći, beskonačan plač. Ne uvijek djetetov. Sezona je bila pri kraju, a raspleta nigdje. Vrijeme je na dane izmicalo, a na dane sam budna sanjala. Svaki zabilježeni trenutak tadašnjeg serijala danas nosim u srcu. Zgode i nezgode, putovanja i prehlade. Grčiće i zubiće….
monodrama Novorođena hrabro progovara o tihoj borbi koju vode mnoge majke
Majčinstvo je čudo – ali nije uvijek bajka. Donosi ljubav koja ispunjava svaki kutak srca, ali i trenutke koje nitko ne vidi, koje mnoge mame skrivaju duboko u sebi. Postporođajna depresija, osjećaj usamljenosti, strahovi, teškoće u povezivanju s bebom… To su teme o kojima se često šuti jer „majka mora biti jaka“, ali prava snaga je priznati koliko je teško. Monodrama Novorođena hrabro i nježno progovara o toj tihoj borbi koju vode mnoge žene. Predstava nas vodi u unutarnji svijet novopečene mame, koja se bori s osjećajima na koje je nitko nije pripremio, ali koji su stvarnost sve većeg broja žena. Svaka peta mama suočava se s postporođajnom depresijom. Svaka peta nosi teret koji često ostaje skriven, zarobljen u tišini i strahu. Ovo je poziv da zajedno prekinemo tu tišinu….
mama je uvijek dobro
…jer svi pitaju kako je beba, nitko ne pita kako je mama “Što, pa trebaš se samo brinuti za dijete. To ti je jedini posao. Lako je tebi, pogledaj mene…” I onda krene ono poznato ja, ja i samo ja koja ljubim sliku svoju i hvale me samo usta moja. Tako nekako je krenuo put u moje majčinstvo i zaprepaštena sam kad vidim količinu nerazumijevanja koje dolazi od žena koje su također majke. Majčinstvo nije za svakoga isto i ne dolazi s uputama. Iako, moram priznati, za sebe mislim da sam se i više nego dobro snašla u ulozi novopečene majke. Ušla sam u nju spremna na sve što me čeka i bez straha. Onako, momački i junački. Ali… Kod mene ništa više ne ide prema planu. Kakav će mi…
što mame žele za majčin dan i za sve ostale dane u godini?
Nedavno smo slavili Majčin dan – dan posvećen mamama. Dan koji je zapravo, kad malo bolje razmislim, ni po čemu drugačiji od bilo kojeg drugog dana. Dan kao i svaki drugi, osim što društvene mreže vrve objavama o majkama, zahvalama i poklonima. I ne vidim ništa loše u tome, ali ponekad se pitam: kako se to nekad obilježavalo? Je li se uopće obilježavalo? Vjerojatno ne u ovolikoj mjeri, jer se ne sjećam da sam kao dijete ikad mami čestitala Majčin dan. No to i nije toliko važno. Važnije je – sjetimo li se svoje mame svakog dana? Nazovemo li je samo da je čujemo? Mali znakovi pažnje – poruka, poziv, šetnja, kava ili čaj – važniji su od bilo kakvog poklona taj jedan dan u godini. U današnje vrijeme čini…
„da bi mogla davati, majka mora biti dobro“: Bruna Bajić o lekcijama iz majčinstva
U svojoj novoj knjizi „Kako je mama tražila istinu“ Bruna Bajić iskreno progovara o majčinstvu, ranjivosti i unutarnjoj snazi koju žena mora pronaći kako bi mogla davati iz punine, a ne iz iscrpljenosti. Bruna Bajić, magistra filma, medijske umjetnosti i animacije, redateljica i autorica, nedavno je objavila knjigu „Kako je mama tražila istinu“, intimno i emotivno djelo koje govori o majčinstvu, ranjivosti i transformaciji. Knjiga je nastala, kako kaže, kao rezultat duboke introspektivne potrebe, iz osjećaja usamljenosti koju je proživjela kroz trudnoću i prve godine života svog djeteta. „Iako se sve oko mene događalo kao i prije, iznutra je sve bilo iskorijenjeno i promijenjeno. Više nisam bila ista, a opet, bilo me više nego ikad. Čak i kad bih bila toliko umorna da sam imala osjećaj da nestajem, nisam birala…
supermame prvi put u Splitu: izložba koja daje glas majkama
Supermame.hr i Ajme.hr donose Nevidljivu u Split Nakon što je osvojila Zagreb, Karlovac i dotakla mnoge mame koje su se pronašle u ovim pričama, izložba „Nevidljiva“, prvi put stiže u Split — u srce Dioklecijanove palače, među stoljetne kamene podrume, mjesto gdje se povijest susreće s trenutkom u kojem danas živimo. Ova jedinstvena izložba emotivna je, hrabra i dirljiva — jer daje glas onome što često ostaje neizgovoreno: nevidljivom teretu majčinstva. Iza projekta stoji želja da se otvore vrata iskrenih razgovora o emocijama koje majke svakodnevno proživljavaju — nesigurnost, strah, osjećaj nedovoljnosti, balansiranje između osobnog identiteta i uloge majke. Kroz iskrene ispovijesti, fotografije Ane Surač i autentične priče, „Nevidljiva“ razbija tabue, skida masku s „idealne mame“ i pokazuje koliko je važno da se žene osjećaju viđeno i prihvaćeno. Otvorenje će…
omiljena majica mama povodom Majčinog dana dobila je novu verziju!
Dizajnerica Ana Tevšić Nauković iz –Love, Ana studija povodom Majčinog dana predstavlja novu, osvježenu verziju omiljene MAMA majice. Iako drugačija, nova verzija ostaje vjerna filozofiji brenda – udobnosti s osobnim pečatom. Zadržan je široki kroj, dužina i širina rukava, ali sada uz bogatstvo ručno šivanih detalja koji povećavaju nosivost i prilagodljivost u svakodnevnim kombinacijama. Nova MAMA majica izrađena je od mekanog pamuka koji pruža cjelodnevnu udobnost, a pažljivo osmišljeni kroj spaja estetiku i simboliku. Dostupna je u dvije boje – beige i bordo – obje ukrašene bordo vezom uz ovratnik. Posebno dizajnirani rukavi s umetnutom spužvicom strukturirano naglašavaju ramena, dok nježno definiran struk i produžena dužina dodaju dašak sofisticiranosti. Središnji detalj majice je ručno vezeni mama natpis u bordo nijansi, inspiriran osobnom pričom Ane Tevšić Nauković: „Taj natpis nastao je spontano…
kako smo se odlučili za treće dijete?
Kako ono kažu da mi je netko dao novčić za svaki put kad sam rekla nema šanse – imala bi puno novčića. Tako nekako je bilo prošle godine moje mišljenje u vezi još jednog djeteta. Ali sada sam daleko već od tog mišljenja, u skoro 7. mjesecu trudnoće i čekamo još jednu curicu koja će uveličati našu obitelj. Puno toga smo prošli i suprug, i ja kroz moje trudnoće i sekundarnu neplodnost, odnosno nemogućnost zadržavanja trudnoće nakon jedne uspješne; i nismo uopće razgovarali o tome želimo li imati još jedno dijete. Zapravo, nekako smo nakon što smo napokon dočekali našu drugu curicu bili uvjereni da nas je Bog podario s onim za što smo se molili i da smo mi našu obitelj doveli do broja koji je za nas konačan….
zašto moraš usporiti da bi osjetila sebe?
Ako se želiš susresti sa svojim rubom, samo uspori. Stani odmoriti ili se prepustiti nekom svojem užitku. Ako ne u prvom, već u drugom trenutku pojavit će se onaj moram, ne smijem, čekaj, još samo ovo. Dignu se nemir, tjeskoba, krivnja, sram, pomisliš na popis stvari koje još nisu gotove, pojavi se poriv da ubrzaš, da pređeš preko, da radiš nešto drugo, budeš negdje drugdje… čak i ako radiš nešto što voliš. Poslije, ne sad. Zašto je toliko teško biti sa sobom? (Ne)logična istina je da je sporije, nježnije i manje… put do VIŠE, dublje i ispunjenije. To je ono što svi želimo, ali prebroditi onu napetost koja se diže kad prebacuješ u nižu brzinu nije uvijek jednostavno. Većina žena s kojima sam radila osjeća onaj grč da ne stižu…