Kada očekujete bebu, vrlo brzo dobijete dojam da vam treba pola dječjeg dućana. Ležaljka, podloga, baby gym, hodalica, hranilica… I gotovo sve danas nekako „potiče razvoj“. Pa ću kao neurorazvojna fizioterapeutkinja pokušati malo skratiti taj popis za shopping jer za uredan motorički razvoj zdravoj bebi zapravo treba puno manje nego što mislimo. I ne, ne morate se odreći ležaljke ni njihaljke. Roditeljstvo je dovoljno zahtjevno i sasvim je u redu koristiti ono što vam olakšava svakodnevicu. Važno je samo znati čemu pojedino pomagalo služi, kada ga koristiti i što od njega možemo očekivati.

Mala napomena: govorimo o komercijalnoj opremi za zdrave bebe, ne o medicinskim i terapijskim pomagalima koja se preporučuju individualno.

Podloga za igru – tatami, harmonika, puzzle podloga…

Ako me pitate što bih prvo kupila za motorički razvoj – dobru podlogu. Što je dobra podloga? Ima ih milijun na tržištu. Tatami, harmonika, puzzle podloge… Odaberite ono što vama odgovara, da stane u vaš prostor i neka bude jednostavna za održavanje. Ja bih birala jednobojnu i vizualno čistu. Zašto? Zato što želim da beba na podlozi primijeti igračku, a ne da joj je sama podloga najveći podražaj.  Ako želite nešto dodatno, postoje manje senzorne podloge s različitim kontrastima, strukturama i materijalima.

Zašto podloga? Zato što je pod mjesto na kojem beba ima najviše prilike istraživati– okretati se, prenositi težinu, pokušavati doći do igračke, pogriješiti i pokušati ponovno… Upravo se tako i razvija i najbolje pomagalo je često ono koje bebi najmanje pomaže.

Baby gym

Baby gym – može, a može i samo jednostavan luk na koji ćete objesiti igračke .

Ne treba imati 16 igračaka niti izgledati kao svemirski brod. Nekoliko igračaka sasvim je dovoljno za poticanje razvoja vida, posezanja i hvatanja. I da, slobodno ubacite kontraste. U prvim mjesecima bebin se vid još razvija i izražene kontraste lakše uočava. Znam da pastelno možda ljepše izgleda u dnevnom boravku, ali beba stvarno ne mora pratiti estetiku interijera.

Ležaljka ili njihaljka

Potiču li razvoj? Ne. Mogu li vam omogućiti da se otuširate ili pojedete ručak? Da! I to je sasvim legitiman razlog da ih imate. Ne volim roditeljima određivati koliko minuta dijete smije provesti u ležaljci niti im davati još jedno pravilo. Bitno mi je da uz to ima dovoljno vremena i za slobodno kretanje na podu. Dogodit će se dan kada ćete putovati ili će beba jednostavno provesti više vremena u autosjedalici ili ležaljci.

Nosiljka ili marama

Ergonomska nosiljka ili pravilno vezana marama potpuno su u redu ako su primjerene dobi i pravilno namještene. Nosiljka neće potaknuti motorički razvoj, ali nije ni njegov neprijatelj. Nosiljka služi nošenju i bliskosti, a pod slobodnom kretanju i istraživanju. U danu sasvim ima vremena za oboje, a nekad i neće biti. I to je u redu. Beba je u nosiljci blizu roditelja i promatra okolinu iz drugačije perspektive, a budimo realni – roditelj dobije dvije slobodne ruke. Nekad neprocjenjivo.

Hranilica

Hranilica služi hranjenju, a ne učenju sjedenja. Danas postoje 3-u-1 hranilice koje se od početka mogu koristiti kao ležaljka, a kasnije kao hranilica i sjedalica. Možda jesu skuplje, ali koristite ih puno dulje. Nekad će vam dobro doći da je beba sigurno smještena pored vas dok kuhate ručak – umjesto da ležaljku ili njihaljku stavljate na neku povišenu površinu. Dakle, hranilica – da. Ali za hranjenje i kada je dijete za nju spremno. Kratak boravak u hranilici tijekom obroka nije isto što i posjesti je na pod i ograditi jastucima. Za hranjenje želimo stabilan, uspravan položaj i oslonac za stopala. Autosjedalica, ležaljka i nosiljka nisu mjesta za hranjenje krutom hranom iz sigurnosnih razloga.

Ogradica ili „vrtić“

Može biti jako praktična kad beba postane pokretna, a vi shvatite da je cijeli stan poprilično opasan. U dovoljno velikoj ogradici dijete se i dalje može okretati, puzati, mijenjati položaje i igrati. Kada možete, ponudite mu i više prostora za istraživanje. Ako vam ogradica treba da možete mirno nešto obaviti dok je beba na sigurnom – u redu je.

Jastuci i valjci za boravak na trbuhu

Većini zdrave djece nije potreban poseban jastuk, valjak ili bilo kakvo pomagalo da bi naučila boraviti na trbuhu. Čvrsta i ravna podloga sasvim je dovoljna. Ako bebi položaj na trbuhu u početku nije najdraža aktivnost na svijetu, manja potpora ispod prsnog koša ili boravak na kosini ponekad ga može olakšati. I u terapiji koristimo različite potpore, ali ciljano – kada znamo zašto ih koristimo i što njima želimo postići. Mogu biti koristan alat, ali nisu preduvjet za kvalitetan tummy time niti ih svaka beba mora imati.

Pomagala za sjedenje

Sjedenje nije položaj koji trebamo naučiti tako da bebu posjednemo, okružimo jastucima i čekamo da razvije obrambene reakcije . Prije samostalnog sjedenja dijete kroz vlastito kretanje razvija ono što mu je za sjedenje potrebno – kontrolu glave i trupa, rotacije, prijenos težine i ravnotežu. Ako ga stavimo u sjedalicu ili neko drugo pomagalo koje ga drži u položaju koji samo još ne može zauzeti ili kontrolirati, pomagalo odrađuje dio posla umjesto njega. Zato razne „sit me up“ sjedalice, jastuci za sjedenje i slična pomagala nisu potrebni da bi dijete naučilo sjediti.

Skakalice i „activity centri“

Ja ih ne preporučujem. Dijete stavljamo u unaprijed određeni položaj i ograničavamo mu mogućnost da istražuje različite načine kretanja. Posebno kod skakalica dobiva mogućnost stalnog odgurivanja i poskakivanja te ponavlja jedan vrlo specifičan obrazac pokreta. Za motorički razvoj nisu potrebni, a ako dijete u njima provodi puno vremena, oduzimaju mu iskustva važna za razvoj – slobodno kretanje, prijenos težine, promjene položaja i istraživanje prostora. Da razjasnimo: govorim o centrima za aktivnosti u kojima beba sjedi. To nije isto što i stol za aktivnosti uz koji se dijete, kada je spremno, samo podiže i stoji.

Sjedeća hodalica

Sjedeće hodalice ne preporučujem. Ne pomažu djetetu da nauči hodati niti su mu potrebne da bi prohodalo. Mogu ometati prirodan razvoj motoričkih vještina, a dijete se u njima može vrlo brzo kretati i dohvatiti stvari koje mu inače ne bi bile dostupne. Kad uzmem u obzir da za razvoj hodanja nemaju stvarnu korist, a nose sigurnosne rizike – ovo je pomagalo koje bih jednostavno preskočila, ali i zabranila.

Guralica

Ni guralicu ne bih preporučila kao pomagalo za učenje hodanja. Dijete će prije samostalnog hoda samo tražiti oslonce – podizati se uz namještaj, kretati bočno, prelaziti s jednog oslonca na drugi, spuštati se i ponovno ustajati. Tako razvija ravnotežu, prijenos težine i kontrolu tijela potrebnu za hod. Guralica taj proces neće ubrzati. Ako je uvedemo prerano, može djetetu dati pokretni oslonac u trenutku kada još nema dovoljno vlastite stabilnosti i kontrole. Kada dijete već samostalno stoji i ima dobru kontrolu u uspravnom položaju, stabilna guralica može biti još jedna zabavna igračka. Ali kao pomagalo koje će dijete „naučiti hodati“ – nije potrebna.

Motoričke igračke, prepreke i penjalice

E, ovo mi je već draže. Ne zato što će dijete zbog njih prije propuzati ili prohodati. Možete potpuno uredno preživjeti bez pjenastih prepreka, motoričkih setova i penjalica. Ako želite obogatiti okolinu za kretanje i istraživanje, ovakva oprema mi ima više smisla. Ne postavlja dijete u određeni položaj, nego mu daje priliku da samo smisli što će s njom – prijeći prepreku, popeti se, spustiti, provući ili pronaći svoj način. Takva oprema ne radi pokret umjesto djeteta. Samo mu daje novi problem koji ono pokušava riješiti svojim tijelom. Trebate li je? Ne.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Anamarija Majcenović Neurorazvojni fizioterapeut (@teta.physio)

Pa što bebi zapravo treba?

Pod. Prostor. Vrijeme. Nekoliko zanimljivih igračaka. Kontakt s roditeljima. I prilika da pokušava, griješi, ponavlja i sama otkriva što njezino tijelo može. I, po mogućnosti, roditelj koji nije potpuno iscrpljen. Zato koristite ono što vam olakšava svakodnevicu. Ako možete bez toga – super. Ako vam ležaljka spasi ručak – isto super. Samo nemojmo očekivati da će pomagala odraditi razvoj umjesto bebe. Puno je važnije dati joj prostor da istražuje, a sebi malo više vremena da u tome uživamo.

Fotografije: pexels.com

Objava kupujemo li bebama previše pomagala? evo što im zapravo treba pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Prva godina života djeteta vrijeme je intenzivnog razvoja. U tih 12 mjeseci beba prolazi kroz cijeli niz motoričkih prekretnica – od podizanja glavice, preko okretanja, puzanja i sjedenja, pa sve do prvih koraka. No, ono što se često zaboravlja jest da nije dovoljno samo „doći“ do tih prekretnica. Jednako, a možda i važnije, jest kako beba do njih dolazi.

Pokret bi trebao teći prirodno

Zdrav motorički razvoj znači da se pokreti nadograđuju, usavršavaju i izgledaju prirodno. Beba pokušava, uči iskustvom i kroz te pokušaje stječe nove vještine. To je potpuno normalan dio učenja i baš na taj način dijete gradi temelje svog kasnijeg kretanja. No, postoji razlika između uobičajenih pokušaja i situacija kada nešto nedostaje. Ako se beba muči toliko da ne uspijeva savladati pokret, odustaje ili – kod većih prekretnica – pribjegava kompenzacijama (npr. zamahivanjem glavom ili nogama, izvijanjem tijela), to je znak da razvoj ne ide optimalnim putem. Takve kompenzacije mogu omogućiti da dijete „stigne do cilja“, ali na način koji nije kvalitetan i koji može otežati usvajanje daljnjih vještina.

Zašto “nadoći će” nije uvijek dobar savjet?

Roditelji često čuju: „Ma nadoći će, svaka beba je drugačija.“ Istina je da nisu sve bebe iste – svaka ima svoj ritam, temperament i energiju. Ali svaka beba prolazi isti razvojni put. Razlika je u tome koliko kvalitetno ga prolazi i koliko je pokret funkcionalan i skladan. Ako dijete ne dobije iskustvo koje mu treba, ono ne može samo „izmisliti“ ispravan pokret. Umjesto toga, razvit će prečace i kompenzacije. A to utječe ne samo na motorički razvoj, nego i na sve druge aspekte razvoja.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Motorički razvoj beba Procjena,savjeti i terapija (@infanago_motoricki_razvoj)

Motorika kao baza za cijeli razvoj

Motorički razvoj u prvih 12 mjeseci nije važan samo zato da dijete prohoda. On čini temelj na kojem kasnije počiva:
• daljnje motoričke vještine (trčanje, ravnoteža, fina motorika)
• kognitivni razvoj i kasniji školski uspjeh
• emocionalna regulacija i sposobnost suočavanja sa stresom
• socijalne vještine i interakcija s drugima

Drugim riječima – motorička iskustva u prvoj godini oblikuju ne samo tijelo, već i mozak. Zato je kvaliteta pokreta baza za sve što slijedi.

Povezanost motorike i govora

Jedan od najjasnijih primjera te povezanosti je razvoj govora. Kada beba počne samostalno sjediti, time dobiva bolju kontrolu daha, držanja tijela i artikulacije. Sve to omogućava složenije vokalne izraze i uvodi dijete u svijet brbljanja i kasnijeg govora. Motorika i govor nisu odvojeni, već idu ruku pod ruku – ali jednako tako motorika se povezuje i s kognicijom, pažnjom i emocionalnim razvojem.

Uloga pedijatra i gdje nastaje praznina

Roditeljima je pedijatar prva osoba kojoj se obraćaju kada imaju pitanja o razvoju bebe. Pedijatri imaju ogroman opseg znanja i odgovornosti, no zbog te širine motorički razvoj obično ne obrađuju u dubinu.

Najčešće će pitati:
– “Okreće li se beba?”
– “Sjedi li već?”

Ako roditelj odgovori „da“, to se često uzima kao dovoljno. Međutim, pitanje kako beba izvodi pokret – sjedi li stabilno, koristi li obje strane tijela podjednako, je li pokret prirodan i skladan – rijetko dolazi na red. Upravo tu nastaje praznina. I upravo zato je važno da roditelji znaju obratiti pažnju ne samo na prekretnice, nego i na kvalitetu pokreta.

Zašto rana podrška čini razliku?

Traženje stručne procjene ne znači da tražite problem. To znači da djetetu želite osigurati najbolji mogući temelj za daljnji razvoj. Ako se reagira na vrijeme, bebi se može pomoći da stekne iskustva i vještine koje joj nedostaju, bez nepotrebnih kompenzacija i teškoća.

Rana podrška ne znači „opterećivanje“, nego olakšavanje puta – jer upravo na čvrstom temelju motorike kasnije se gradi i govor, i kognicija, i školski uspjeh, i emocionalna stabilnost.

Zaključak

Motorički razvoj nije samo pitanje „je li beba sjela ili prohodala“. Jednako je važno kako je do toga došla. Prirodni, tečni pokreti koji se nadograđuju i usavršavaju najbolji su pokazatelj zdravog razvoja. Pedijatar će uvijek biti vaš prvi oslonac i vodič, ali kada je riječ o detaljima motorike – pogled
stručnjaka za motorički razvoj može napraviti veliku razliku. Ako primijetite da se vaša beba previše muči, odustaje ili pribjegava „prečacima“ – nemojte čekati. Rana podrška može promijeniti cijeli tijek razvoja.

zašto bebu ne treba prerano posjedati: razvoj nije utrka, nego proces

Objava motorički razvoj bebe: zašto “nadoći će” nije uvijek dobar savjet? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Posjedanje bebe i motorički razvoj

U prvih godinu dana bebinog života, svaki pokret i svaka promjena položaja rezultat su prirodnog i
precizno uređenog procesa sazrijevanja živčanog i mišićnog sustava. Jedna od najvećih zabluda s
kojom se kao roditelji često susrećemo je ideja da bi beba trebala što prije sjediti. U stvarnosti, prerano posjedanje može usporiti ili poremetiti prirodan tijek motoričkog razvoja – a ponekad čak
dovesti i do neželjenih kompenzacija koje kasnije mogu utjecati na držanje, ravnotežu i finu motoriku.

Sjedenje je rezultat, ne cilj

Sjedenje se ne događa “odjednom”, nego kao rezultat brojnih prethodnih koraka: kontrole glave, rotacije trupa, prijenosa težine, stabilnosti zdjelice i sposobnosti prijelaza iz jednog položaja u drugi.

Beba ne treba biti “naučena” sjediti – ona do sjedenja dolazi sama, kroz kretanje po podu i istraživanje svog tijela u prostoru.

Kada dijete prirodno dosegne tu fazu, ono sjedi aktivno: s uspravnim trupom, slobodnim rukama i stabilnom glavom. To je znak da je živčani sustav spreman za taj položaj.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Motorički razvoj beba Procjena,savjeti i terapija (@infanago_motoricki_razvoj)

Što se događa kada prerano posjednemo bebu?

Kada bebu posjednemo prije nego što je spremna za aktivno sjedenje, tijelo mora pronaći način da “preživi” u tom položaju. Tada nastupaju kompenzacije:

• leđa se zaobljuju jer trup nema dovoljno snage da zadrži uspravan položaj.
• ramena se dižu i zadržavaju u napetosti – znak pokušaja stabilizacije odozgo.
• noge se ukoče u koljenima ili se privuku uz tijelo da bi proširile bazu oslonca.
• ruke, umjesto da istražuju prostor, postaju “štake” – služe za održavanje ravnoteže.

Takva pozicija nije funkcionalna. Dijete izvana izgleda kao da sjedi, ali iznutra tijelo radi sve kako bi se zaštitilo od pada. Dugoročno, to može otežati razvoj kvalitetnih obrazaca pokreta, uključujući puzanje, hvatanje, prelazak preko sredine tijela, pa čak i koordinaciju pri hodanju.

Prije sjedenja dolazi… pod!

Vrijeme na leđima, trbuhu, boku i rotacije između tih položaja ključni su preduvjeti za kvalitetno
sjedenje. Na podu dijete gradi:

• kontrolu trupa – bez toga nema stabilnog sjedenja.
• prijenos težine – učenje kako tijelo balansira u prostoru.
• rotaciju trupa – osnovu za bilateralnu koordinaciju i kasnije složene motoričke vještine.

Kretanje na podu temelj je za pripremu živčanog sustava za gravitaciju. Ako dijete nije prošlo tu pripremu, sjedenje mu ne koristi – ono ga opterećuje.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Motorički razvoj beba Procjena,savjeti i terapija (@infanago_motoricki_razvoj)

Kada je dijete spremno za sjedenje?

Dijete koje je spremno za sjedenje:

• samostalno prelazi iz ležanja u sjedenje (npr. iz bočnog položaja ili preko četveronožnog).
• može ostati u sjedećem položaju nekoliko minuta bez potpore ruku.
• glava i trup ostaju uspravni bez znakova napetosti ili ukočenosti.

Ovo se kod većine djece događa između 6-9. mjeseca – ali nije važno “kad”, nego kako. Razvoj se ne može požurivati. Ne postoji prečac do funkcionalnog sjedenja koji ne uključuje kretanje na podu.

Svako forsiranje prijevremenog sjedenja zapravo odgađa funkcionalni razvoj jer tjera dijete u kompenzacijske strategije koje remete prirodan slijed.

Dajte svojoj bebi prostor, vrijeme i povjerenje – pod je njezin najbolji alat za razvoj, a sjedenje će doći samo kad za to bude spremna. Ako primijetite da beba ima poteškoća s razvijanjem stabilnog sjedećeg položaja, obratite se fizioterapeutu s iskustvom u radu s bebama – stručna podrška može vam pokazati kako nježno i pravilno pomoći svom djetetu na njegovom razvojnom putu.

Za više savjeta o motoričkom razvoju beba zapratite moj Ig @infanago_motoricki_razvoj 

Fotografije: freepik.com

razvoj djeteta počinje od prvih dana: najčešće pogreške roditelja koje mogu usporiti napredak

Objava zašto bebu ne treba prerano posjedati: razvoj nije utrka, nego proces pojavila se prvi puta na SUPERMAME.