POVODOM SVJETSKOG DANA SMIJEHA

Humorističnom anegdotom iz svoje očinske karijere, poznati komunikacijski trener Ante Mihaljević objasnio kako humor može pozitivno utjecati na vaš posao

“Ponekad kad hoćemo biti praktični, zaboravimo biti zaigrani. Sjećam se kad sam kupio kolica za prvo dijete. Upute složene kao da ih je radio origami majstor. I k tome neispavan. A ja mlad i neiskusan. I još s južnjačkim temperamentom. Umalo sam od muke zaplakao. Ne ide, pa ne ide. Budući tata sjedi na podu među hrpom kartona i najlona i pokušava skužiti kako složiti kolica. Za dijete. Dok se duri i viče – kao dijete. Srećom se dogodio onaj scenarij  kada se od vlastite muke i jada počnete smijati i zafrkavati na vlastiti račun i onda je sve krenulo kako treba. Onaj trenutak kad sam se uspio sam sebi nasmijati, sve je bilo lakše.”

Humor nije rezerviran samo za privatni život. Isti principi mogu se primijeniti i na radno okruženje. Na primjeru iz svoje svakodnevice Ante Mihaljević, komunikacijski trener, otac dvoje djece, objasnio je povodom Svjetskog dana smijeha kako se situacija i privatno i poslovno može preokrenuti u vlastitu korist – humorom.

Ante Mihaljević u javnosti je poznat kao komunikacijski stručnjak, uspješan poduzetnik i stručnjak za prodaju koji svojim nastupima i objavama na društvenim mrežama osvaja neposrednošću, aktualnim primjerima i duhovitim dosjetkama.

Najbolje ideje nam dolaze kad je mozak odmoran, opušten, vedar. A ima li boljeg i bržeg načina za dovesti mozak u to stanje od smijeha? Kako tate mogu dio svoje vesele svakodnevice prenijeti na posao i biti još uspješniji u svom poslu, objašnjava Ante Mihaljević,

“Neke od najboljih ideja pale su mi na pamet u šali. Vjerujem da mnogi imaju iskustvo kako im je humor potaknuo kreativnost, inovativnost i produktivnost. Ne znam zašto, ali kao da zaboravimo biti veseli čim obučemo odijelo. Kako sam stasao kao trener poslovne komunikacije, postalo mi je jasno da ljude pri kupnji ne vodi logika, već emocije. Bilo da se radi o uslugama, proizvodima ili idejama. Pa kad je već tako, zašto ne ubaciti duhovit komentar tijekom napete prezentacije? Nismo tu samo radi činjenica i suhih podataka, ponekad se radi i o narativu, o pričama koje pričamo jedni drugima. A priče prodaju. Od pamtivijeka. Vjerojatno i od prije.”

Od istog tog pamtivijeka ljudi u zajednicama dijele priče i na taj način grade odnose. Volimo vjerovati da smo puno napredovali od tih vremena, no malo se toga u našoj biti promijenilo. Humor još uvijek dobro ide uz pričanje priča, pa su onda i prezentacije pamtljivije, ugodnije i, u konačnici, uspješnije.

Donosimo nekoliko praktičnih savjeta uz koje već danas možete primijeniti na svoju poslovnu svakodnevicu.

1. Malim koracima naprijed

Ne traži nitko od vas da preko noći postanete Jerry Seinfeld, no par primjerenih šala pomaže razbiti led. Ne treba taj humor biti stand up komedija od sat vremena, male svakodnevne stvari dovoljne su za izvlačenje osmijeha. Nakon toga sve ide lakše.

2. Prigrlite nelagodu

Crnjaci su zlatni rudnik za dobre fore. Svi smo barem jednom kliknuli na “odgovori svima” kad nije trebalo. Svi ćemo se i prepoznati u dobroj anegdoti. A možda i nasmijati. Računam da je dijeljenje tih crnjak trenutaka nešto kao team building bez onih padova povjerenja. Ili bez karaoka.

3. Manje dosade, više smijeha na sastancima

Sastanci su nužno zlo uredskog života. Kao termostat. Ne možeš s njim, ne možeš bez njega. Marku je vruće, Ivani je hladno. Stalno.

Pa kad ih već moramo imati (termostate i sastanke, Ivana i Marko su ok), možemo dati dašak vedrine tim sastancima. Možemo ih započeti nekim dobrim ice breakerom, ispričati primjeren vic koji se tiče agende, a možemo i ubaciti neki smiješan meme u prezentaciju. Ponavljam, ne mora biti najbolji stand up ikada, ali može doprinijeti izgradnji timskog duha i podizanju produktivnosti.

4. Manje robotike, više ljudskosti

U doba raznih AI alata, Chat GPT-a, automatizacije svega mogućeg, dobra je ideja naglasiti ljudsku stranu cijele ove priče. Možemo podijeliti privatne anegdote, čestitati rođendan kolegi s nečim kreativnijim od generičkog maila, potaknuti kolege da budu autentični i pokažu svoju otkačenu stranu…

Na vječno pitanje o tome kolika mjera humora je prava, zaključio je Ante Mihaljević.

“Ključ je u tome da ne forsiramo priču već da stvorimo atmosferu u kojoj humor može prirodno prodisati. Humor je delikatan ples. Nemoj biti onaj lik koji pleše na stolu.”

Fotografije: darkomares.com

Objava kako humor može pozitivno utjecati na vaš posao? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Mladi tata Petar otkrio nam je kako se snašao u ulozi oca, koliko ga je očinstvo promijenilo i koliko sudjeluje u odgoju sina.

Ožujak je mjesec u kojem se obilježava Dan očeva, stoga smo ovog puta odlučile podijeliti s vama priču o očinstvu jednog od popularnijih tata Instagrama – Petra Gregovića, @p3rom. Provele smo sa Zrinom i Petrom čitavo popodne, razgovarali, smijali se i objektivom zabilježili najslađe trenutke.

Vrlo rano si postao otac, jesi li oduvijek bio očinski tip ili je želja za proširenjem porodice došla instinktivno?

Nisam oduvijek bio očinski tip, ne mislim pritom nužno na to da nisam htio imati djecu, nego nisam se time opterećivao. Znao sam da želim zakoračiti u taj svijet dok sam još mlad. Kada smo saznali da ćemo postati roditelji, rekao sam si da je sad očito taj trenutak, jer smatram da ne postoji idealno vrijeme za imati djecu, prihvatio sam to i prebacio se u očinski modus operandi.

Koja je uloga oca u životu djeteta?

Sve, osim dojenja, rekao bih. Dogovori se sa suprugom za neke stvari kako ćete se podijeliti, ovisno o vremenu i mogućnostima, ali sve ostalo otac radi jednako kao i majka. S jednakim žarom, energijom, emocijama, otvorenošću i toplinom.

Sudjelovao si na porodu, koliko se promijenila tvoja percepcija Une kao žene koja je na svijet donijela novi život koji ste zajedno stvorili?

Znate ono kad ste bili mali, pa te strah skočiti sa zidića jer se bojiš visine, sva ostala djeca skaču, pogledaju te pa ti kažu „Nemoj biti curica, skoči!“. Ako ikad odlučim nekome reći tu, zapravo, ružnu izreku, reći ću „Nemoj biti muško, skoči dolje!“. Sada mi je jasno zašto se zovu „trudovi“, stvarno je to ogroman trud, napor, emocije, čudesno nešto. Tada sam shvatio da je meni Una najjača žena na svijetu.

Jesi li ikada bio ljubomoran na vezu Une i Zrina kroz dojenje?

Teško je sad odgovoriti na ovo iz više razloga. Prvi je, što nisam nikada osjećao ljubomoru. A drugi je, što sam ipak osjećao zavist, ali pozitivnu zavist, jer dok sam ih gledao sam samo mogao razmišljati o tome kako Zrin trenutno osjeća na onoj najdubljoj, podsvjesnoj razini, osjećaj koji ja kao odrastao čovjek nikada neću osjetiti. Tu duboku, iskonsku sigurnost, osjećaj doma, mira. Zavist na tome, i zavist što on ipak to nikada neće imati na taj način sa mnom, što zapravo i je razlika oca i majke. Osjećao sam i zavist prema Uni što ona ima tu mogućnost osjetiti tu duboku povezanost. Ponekad sam pomislio „kad bih barem i ja mogao to osjetiti“. Ali, sjetio sam se onda da ipak i ja kao otac njemu dajem neke stvari koje Una neće moći, i da su zato jednako bitne te uloge oca i majke.

Tko se najviše naspavao prvih tjedan dana kada je Zrin došao doma?

Iskreno, ne sjećam se. Mislim da negdje podjednako, jer sam se ja manje-više budio na svako njegovo buđenje od brige je li sve u redu. Okolina me malo uplašila svojim savjetima.

Tko je promijenio više pelena, ti ili Una?

Mislim da sam ipak ja. Možda ne mogu dojiti, ali nitko ne škaklja Zrina dobro kao ja dok ga čistim od poklona koji nam je dao.

Dijelite li krevet ili Zrin ima svoju sobicu?

Zrin ima svoju sobicu u kojoj držimo opranu odjeću, jer nam je zbog noćnih podoja i buđenja bilo lakše da je uz nas, pa je tako i ostalo. Sada kako je veći, spava u svom krevetiću kojeg smo stavili kraj našeg. Kad bude vrijeme, ići će u svoju sobicu.

Što te najviše brine kod odgoja i tvoje uloge kao oca?

Odgoj kao takav me ne brine previše (molim vas, imajte na umu da Zrin još nije ni blizu puberteta, pitajte me to za 12 godina ponovno). Radim stvari najviše po unutarnjem osjećaju i intuiciji, vjerujem sebi i iskren sam sa sobom, a kada za nešto nisam siguran, pitam Unu koja je enciklopedija, pa mi ispriča što me zanima i proslijedi link na internet stranicu da si više pročitam o tome. Jedino što me brine je, hoću li dobro balansirati posao i vrijeme sa Zrinom.

Je li te očinstvo iznenadilo? Je li baš onako kako si zamišljao?

Nije me iznenadilo, ali neke stvari su drukčije nego što sam zamišljao. Određene situacije koje sam mislio da će biti lakše, su teže i obrnuto. Zrin je ogledalo mojih emocija, pa je nekad on loše volje jer sam ja loše volje i tako se vrtimo u krug, dok ne odlučim stati, udahnuti duboko, prihvatiti svoje emocije, ali isto tako i ne ih prenijeti na njega, jer nije zaslužio da zbog mene bude loše. Zagrlim ga i krenemo dalje.

Što najviše voliš raditi sa Zrinom?

Biti vani po cijele dane i čitati. Igračke su mi iskreno dosadne, možda zato niti njemu nisu previše zabavne, mada se naravno voli igrati s njima kao i sva djeca, pa onda ja tu malo sebe tjeram, ali vani stvarno možemo biti cijeli dan. Kao i čitati, jako voli da mu čitam.

Čemu se najviše raduješ u budućnosti?

Kad malo naraste i shvatim da sam uspio u naumu da bude najbolja verzija sebe i da imamo iskren i otvoren odnos.

Ne zaboravite 19. ožujka čestitati dan Očeva svojim partnerima! Superdječak Zrin na fotografijama nosi Lupilu kolekciju dječjih potkošulja, čarapica i trenirkica dostupnih u Lidlu od četvrtka 11.3. i 18.3.

kako izbjeći kaos kada dobijete bebu – SUPERMAME

Objava mladi tata Petar otkrio nam je kako se snašao u ulozi oca i koliko sudjeluje u odgoju sina pojavila se prvi puta na SUPERMAME.