Oznaka: odgoj

lekcije koje sam naučila od svoje djece

Jesi li ikada doživjela da te tvoja djeca nauče važne lekcije? Meni se to dogodilo otkako sam postala majka; zapravo, stalno me uče nečemu novome. U nastavku ću ti ispričati sve važne lekcije koje su me moja djeca naučila, još od njihova rođenja pa do danas. Prvi put MAMA Kada sam prvi put postala mama i osjetila što znači biti roditelj, nisam imala pojma da sam rodila učitelja koji će pozorno pratiti moje i suprugovo ponašanje i da ćemo se trebati iz korijena promijeniti kako bismo postali bolji ljudi i odgajali ga primjerom, a ne riječima, jer je to moja – naša metoda odgoja. Prvo što smo napravili, još dok je bio malen, bilo je izbacivanje svih ružnih riječi, psovki i načina komunikacije međusobno i u društvu. Pogrdne riječi poput…

želim odgojiti svoje djevojčice da budu jake i glasne!

Nerado priznajem kako sam, saznavši za blizanačku trudnoću, priželjkivala da nosim dječake. Ne samo zato što je i moje prvo dijete dječak pa će mi možda biti lakše u nekom segmentu njege i odgoja nego i zato što me bilo strah kako ću odgojiti djevojčicu. Jesam li dostojna biti majka jedne djevojčice, a kamoli dvije? Hoću li ih moći osnažiti da žive u „man’s world” svijetu? Da postanu nešto što ja možda nisam uvijek – jaka i glasna. Moji su roditelji odgojili jednu ljubaznu i pristojnu djevojčicu koja se u svojim tridesetima kreće samostalno usputno preodgajati da bih se protivila pravilima patrijarhata. Ne želim šutjeti na ulici kad mi iz kamiona čistoće trube ne bi li me pozdravili i pohvalili moje trčanje. Tražim li ja to obzirom da se nalazim…

10 stvari koje svaki dječak treba čuti od svojih roditelja

Dugo sam istraživala kako bih saznala kako se obraćati svom sinu kako bi izgradio samopouzdanje, empatiju, samoprihvaćanje, osviještenost i slične osobine. Testirala sam različite pristupe u različitim situacijama kako bih pronašla pravu formulu. S obzirom na to da je naš dječak izuzetno emotivan i osjetljiv, prvo smo morali pronaći pravi način kako mu pristupiti u izazovnim situacijama. Do sada uspješno surađujemo i rješavamo svaku prepreku koristeći fraze koje slijede u tekstu, ali najzahtjevnije od svega je osjećaj koji mora prihvatiti i emocije koje ga preplavljuju kada osjeti poraz. U tom području još uvijek nismo postigli potpuni napredak, ali neprestano učimo i testiramo tehnike. Kada pronađem nove strategije, slijedit će drugi dio ovog teksta. Ovo je deset malih stvari koje bi svaki dječak trebao čuti od svojih roditelja. 1. Ti si…

kako se odgajaju bebe?

Ja sam stručnjak koji radi s drugim mamama i bebama i znam odgovor na ovo pitanje. Ali ja sam i mama koja je prošla kroz vlastito iskustvo otkrivanja što su moje bebe trebale – i da, i dan danas još uvijek otkrivam što moja djeca trebaju i kako im to mogu dati na najbolji mogući način. Ovu kolumnu pišem iz obje uloge –  one koja je najveći zagovaratelj onog što bebe trebaju, ali i one koja je o tome intenzivno učila uz puno pokušaja i pogrešaka, što nije bio nimalo jednostavan put. Vratit ću se koju godinu unazad, kada smo moj muž i ja dočekivali svoje prvo dijete. Ništa mi nije bilo jasno, predala sam se u ruke sudbini i zdravstvenom sustavu i nakon poroda ostala sama i uplakana kroz…

s prvim djetetom pogriješila sam…

…koliko puta ste čule ovu rečenicu? Ili još bolje pitanje – koliko puta ste ju SAME izgovorile? Prva dižem ruku, priznajem da jesam i to – nebrojeno puta! Nedavno sam bila na jednoj večeri u društvu desetak mama. Same. Bez djece i muževa. Treba se opustit – to smo si rekle. Ali naravno, kako to obično biva, pričalo se o djeci većinu vremena iako smo se dogovorile da je to zabranjena tema. Spoznaš u tim razgovorima puno toga. Ono što mi je zapelo u uhu je bila rečenica, koju sam i sama izgovarala, a ide ovako “S prvim djetetom pogriješila sam…” i onda krene nabrajanje. U jednom trenutku sam zastala, utišala sve glasove oko sebe i čula svoj unutarnji “Ma nisam ja ništa pogriješila! Radila sam u svakom trenutku najbolje…

što je to tako negativno u odgoju?

Zvuči li i tebi riječ «odgoj» negativno? Otkad sam i sama majka puno aktivnije razmišljam o konceptu odgoja. Puno je savjeta o odgoju. Puno je teorija o odgoju. Puno je tehnika i stilova u odgoju. Puno je toga što bi majke mogle ili trebale. Puno je odgovornosti na nama kad je tema odgoj. Odgoj je nešto što se vrlo često pripisuje nama majkama i ženama kao urođena sposobnost. TO je ono što se očekuje da znaš u trenutku kada postaneš majka. To je ono u čemu muškarci i tate također imaju važnu ulogu. To je ono što društvo smatra i svojom odgovornošću. To je ono i što sustav kreira. To je ono što je dijelom odgojno-obrazovnih ustanova. To je ono što nekome nedostaje. To je ono što netko vidno kultiviran…

Striček Duško: živimo u doba nepotrebne prerane intelektualizacije djetinjstva

Striček Duško, pravim imenom – Duško Ilijević, waldorfski je odgojitelj s dvadesetak godina neposredne pedagoške prakse u radu s djecom, ali i odraslima, a mi smo ga otkrile zahvaljujući Instagramu gdje na svom profilu @stricek_dusko odnedavno dijeli iskrene i korisne savjete o odgoju djece. Tko je striček Duško i kako se rodila ideja da dijelite svoje iskustvo na društvenim mrežama? @stricek_dusko je naziv profila na Instagramu i TikToku iza kojeg stojim ja, Duško Ilijević, zagrebački odgojitelj, iz Daruvara. Po prirodi sam znatiželjna osoba, koja voli glazbu, dizajn, umjetnost, arhitekturu, oldtimer motocikle i automobile, kreiranje rukama. Volim da mi je u životu interesantno, ali ponekad i dosadno jer tada nastaju nove ideje za koje već sada znam da neću imati vremena! Sama ideja da budem od pomoći današnjim roditeljima se kuha…

mirisi i okusi koji vraćaju uspomene na djetinjstvo

Kako je to nekada izgledalo, a kako ćemo mi to tek hendlati? Hodam po Lidlu i obavljam svoju redovnu nabavku, bacim pogled na dio gdje se najčešće pronađu kakvi kremasti deserti i primijetim tulumbe, natopljene u medu i vodi, a odmah pored njih baklave, s hrskavom koricom koje vraćaju u djetinjstvo, ali ne baš ono rano, već ono kada sam bila u buntu prema svijetu, kada sam se zaljubljivala na dnevnoj bazi i kada sam mislila da jedva čekam odrasti. Uzela sam tulumbe, baklave i čaj, sjela u auto i otišla u kuću svojih roditelja. Sjeli smo u boravak, izvadili džezvu koju je tata donio iz Sarajeva i krenuli s pričom.   Sjedila sam u tom boravku, sada kao majka dvojice dječaka, odrasla žena i razmišljala kako je bilo njoj,…

kako sam prestala biti mama koja samo viče?

“Ako smo uistinu u sebi skladni i razumijemo vlastite granice, mogućnosti i nedostatke i radimo na sebi onda smo u isto vrijeme sposobniji to vidjeti i dopustiti u vlastitoj djeci. I to je konstantan rad i proces potreban za njihov i naš rast i razvoj.” Kada bi barem bilo istinito da se sjećamo samo onoga lijepog, ugodnog, sretnog. Kada bi to posebno bilo u odnosu na našu djecu i na roditeljstvo – sve one dane i trenutke u kojima je iskonski divno i neproblematično. Možda bi to u isto vrijeme značilo da neki od nas ne bi imali više od nekoliko takvih trenutaka, možda bi to značilo da bi mozak uspio napraviti još veću zabludu i pojačati lijepa iskustva. No nije važno što bi bilo kada bi bilo, važno je…

kako je lijepo biti pametan s dvadeset

Kad imaš dvadeset i neku, dobro znaš što želiš i što ne želiš od života. Lijepo mu napišeš sve zahtjeve i jasno i glasno ih deklamiraš svima koji te žele saslušati. “Kad budem imala djecu, nikako neće biti razmažena. Neću ih stavljati da spavaju sa mnom u krevetu. Bit će pristojni i neće mi upadati u riječ kad budem razgovarala s drugima. Pa neću valjda trčati za svaku sitnicu doktoru. Imat ću vremena posvetiti se svome izgledu, a ne biti zapuštena kao većina majki koje viđam. Kad bi se samo malo potrudile, sve bi uspjele. Otac mog djeteta će biti odgovoran i dijelit će podjednako sve obveze. Djeca rastavljenih roditelja uglavnom se i sama rastaju pa ću odabrati onoga čiji su roditelji, poput mojih, u dugom i sretnom braku…” U…