poželite li nekada da su vaša djeca drugačija i što to govori o vama?

Danas je jedna od onih nedjelja kada poželim prespavati dan u krevetu. Jedna od onih nedjelja kada imaš ideje i planove i želje i trudiš se svim snagama i na kraju se opet zapitaš gdje je krenulo u krivom smjeru. Mada ja ne vjerujem u pravo i krivo i dopuštam svim emocijama da budu koliko god vremena trebalo, ne sudim dane na loše i dobre, i samo trenutke vidim kao teške, ispunjene, radosne, tmurne, svejedno mi nekada dođe da pobjegnem. Znate, danas je jedan od onih dana u kojemu ne bih,  da ste me promatrali sa strane, vjerovali da sam ja jedna od onih koje svo svoje vrijeme provodi zajedno sa svojom djecom. Danas mi ih je naprosto došlo dosta u više navrata bez da su išta posebno bili naporni,…

foto: Pepper Atelier

koja je moja uloga u životu moje djece?

Prije par dana, prisustvovala sam radionici za roditelje kroz koju smo razgovarali o odgoju djece. Goruća tema roditelja, gdje svatko od nas želi otkriti formulu za odgoj u uspješno, sretno, odraslo biće. Nastojali smo obuhvatiti ondašnji odgoj i pravila po kojima smo mi bili odgajani, zatim kako danas roditelji odgajaju djecu, obraditi koje su razlike između te dvije generacije i za kraj, otkriti izvor istine. Šalu na stranu, zaista je bilo terapeutski zaviriti u sebe, vratiti se u doba kada smo bili djeca i preslikati ondašnje u današnje vrijeme, te uvidjeti razliku. odgoj nekada i odgoj danas, neusporediv je Nisam sigurna odakle bih započela jer puno misli mi se mota po glavi, pa ću krenuti kao što smo i na radionici – ondašnji odgoj i povratak u djetinjstvo. Neovisno o…

jesmo li zakazali u odgoju dječaka?

“muški bijelac je ugrožena vrsta!” Ovaj naslov je posveta mom suprugu koji mi otkada ga poznajem, objašnjava kako su bijelci, muškarci, ugrožena vrsta. Iako on svoju teoriju iznosi uvijek kroz šalu, neke stvari o kojima priča sam počela primjećivati tek otkada imam sina. ravnopravnost i/ili jednakost O tome koliko su se žene približile muškarcima na raznim poljima, ne moram govoriti. Iako smatram i vidim da jesmo “ravnopravnije” muškarcima, još uvijek u puno sfera nismo ravnopravne. Iskreno, mislim da možda nikada ni nećemo biti. Da bi za iste poslove trebale biti jednako plaćene je po meni najnormalnija stvar. Hoće li do toga ikada doći? Ne znam. Bi li na svim poljima trebale biti poput muškaraca? Po meni ne. Ravnopravnost je jedno. Jednakost nešto drugo. A jednaki nismo. I ne moramo biti….

odgovornost roditelja za djetetovo ponašanje

Čitajući ovo ljeto neka zanimljiva štiva i gledajući serije u kojima su roditelji doživjeli ponašanja svoje djece koja nisu u skladu s roditeljskim očekivanjima zapitala sam se kako sam sebi osvijestiti da kao roditelj ne možeš utjecati na djetetovo ponašanje, ali možeš i odgovoran si za reakciju koja slijedi iza tog ponašanja. Krug ljudi s kojima sam ja okružena, posebno majke mlađe djece, prečesto govore da imaju osjećaj krivnje zbog djece, ili zbog toga što smatraju da ne ‘rade’ dovoljno s djecom, ili da ne ‘provode’ dovoljno vremena s njima, ili zato što ih ne mogu ‘smiriti’, odnosno utjecati na njihovo ponašanje. I sama se borim s tim osjećajima krivnje, posebno jer sam donedavno imala konstantni osjećaj da nisam dovoljno s njom kroz dan, da joj trebam više vremena posvetiti,…

mama, kupi mi nanule!

I vrapci na grani već znaju da je biti roditelj izazovna stvar. Čudna je ta dinamika, roditelj odgaja dijete, a taj put kao da je dvosmjeran pa je nemoguće da djeca drastično ne mijenjaju ponašanja, uvjerenja, stavove roditelja. Tako da dijete, na neki način, odgaja i roditelja. I to je proces koji traje i traje od rođenja djeteta pa do kraja roditeljskog života. Dok nisam imala djecu svašta sam baljezgala u stilu “ja to nikada ne bih” ili “ne mogu vjerovati da to djetetu dozvoljava”, a onda sam postala mama i shvatila kako sam glupa bila. U roditeljstvu je možda bolje držati se one nikad ne reci nikad, nego plivaj…samo plivaj…plivaj, plivaj! I prilagođavaj, traži kompromise i točno odredi u kojim ćeš situacijama biti dosljedna. E, sad se nedavno ponovno…

roditelji nekad i roditelji danas

Već sam prije u jednom tekstu pisala o činjenici koja me šokirala i koju nažalost mnogi od nas nisu znali, a pogotovo ne naši roditelji i roditelji naših roditelja. Radi se naime o činjenici da se 95% naše podsvijesti oblikuje do 7. godine života, a koja poslije dominira cijelim našim životom i koju je poslije gotovo pa nemoguće reprogramirati. Dakle, do 7. godine života mi smo kao spužve, naš mozak snima, gleda kako se roditelji ponašaju, što nam govore i to nas poslije oblikuje kao osobe. Ako su vam vaši roditelji kojim slučajem govorili da vi ne vrijedite ništa, da to nešto nije za vas, da vas Bog nije stvorio ni za što, onda ste vi danas vjerojatno jedna osoba koja se bori s niskim samopouzdanjem i čitav život traži…

sve dobrobiti vrtlarenja na razvoj djeteta

Danas je više nego ikada bitno brinuti o našem planetu. Više od svega potrebno je osvijestiti do koje mjere smo iskoristili prirodne resurse i do kojeg smo stupnja ugroze, unatoč generalnom napretku, doveli naše jedino mjesto za život. Okretanje prirodi, poticanje prirodnih procesa i njena zaštita, život i djelovanje usmjereni ka održivosti samo su neki od obaveznih koraka ukoliko je želimo spasiti za budućnost naše djece. A za njihovu lijepu budućnost, bitno je i prenijeti im znanje o važnosti opstanka prirode kao izvoru hrane, kisika i općenito mjesta za život. Jedna od aktivnosti kojima im sve navedeno možemo najbolje predočiti i olakšati učenje na konkretnom primjeru jest vrtlarstvo. Vrtlarstvo je jedan od izvrsnih alata pomoću kojih možemo, kako kroz igru, tako i kroz koristan rad, zajedno s djecom utjecati na…

posao u dječjim očima ili dječji poduzetnički mindset

-Mama, koliko je električnih jegulji potrebno da bi se pokrenuo tramvaj? -Znam kako izgledaju visibabe, ali još nikad nisam vidio visidede… -Jesu li palme zapravo veliki ananasi koji rastu uz more i koji su narasli zbog morskog navodnjavanja? Na ovakva i još mnoga pitanja moram odgovarati na dnevnoj bazi. Osim što se dobro nasmijem, vježbam tehnike jasnog i pojednostavljenog objašnjavanja, opisivanja i definiranja svega što se nalazi oko nas i načina na koji sve oko nas funkcionira, vrlo često budem iznenađena briljantnošću pitanja koje moja djeca, a vjerujem i sva djeca ovoga svijeta, postavljaju. Moje jedino pitanje danas je: u kojem trenutku smo mi izgubili tu nevjerojatnu kreativnost i originalnost kojom djeca pristupaju svijetu? Kada bismo zadržali dječje oči, otvoreni i radoznali um za ono što ne poznajemo, kada ne…

uloga roditelja u pripremi djeteta za školu

Škola, prvi razred, nešto o čemu se priča i što se vrlo intenzivno iščekuje zadnju godinu dana u vrtiću. Razgovori s doktoricom, odlazak u školu na testiranja…sve su to prvi realni doticaji sa školom o kojoj se donedavno samo pričalo. Dijete postaje svjesno da se događa velika promjena, ali promjena se događa i cijeloj obitelji! Mi roditelji očekujemo da će naša djeca s lakoćom usvojiti nove navike te da će s veseljem izvršavati zadaće koje škola postavlja pred njih. Zapravo, (ne)svjesno postavljamo velika očekivanja od djece, a u životu i ne bude sve kako smo planirali ili zamislili. škola – velika promjena za dijete Pokušajmo se staviti u dječje cipele i zamisliti kako se osjeća dijete u dobi od 6-7 godina pred ovakvim izazovom. Izazovom gdje se cijela njegova dosadašnja…

djeca su naši najveći učitelji – ako se mi otvorimo za učenje

Moja je najveća životna zadaća kao roditelja oduvijek bila pružiti djeci ljubav, sigurnost i podršku. Kad sam postala prvi puta mama, nisam imala neku preveliku pomoć sa strane i mislila sam u tom trenutku da mi je to nedostatak — jadna ja, kako ću…? Ali, kako je vrijeme prolazilo, shvatila sam da mi je to možda bila i velika prednost jer sam se od prvog dana oslonila na sebe samu i svoje instinkte. djeca su naši učitelji od prvog dana Već od prvog dana roditeljstva okolina nas plaši, od neprospavanih noći do bolesti, i ustvari kao da nam kroz godine govore da se stalno nečega moramo bojati, što nam oduzima moć i samopouzdanje, a onda se puno puta upravo tako i osjećamo — nemoćno. Voljela bih da mi je barem…