Zašto je važno biti primjer djeci? Hm… imam jedan jako dobar primjer na ovu temu, možda čak više. Kad sam bila mala, moj tata mi je govorio s oštrim glasom “Ne smiješ pušiti cigarete” s cigaretom u ruci. Sjećam se da sam imala 5 godina i bilo mi je jako čudno takvo ponašanje, pa sam ga pitala: “Ok, a zašto ti pušiš?”. Brzo sam dobila odgovor: “Jer ja sam odrastao i mogu.” Onda sam pitala: “Znači, kad ja narastem, ja ću moći?”. Dobila sam čudan pogled, čak i s prijekorom. Pa još jedan odgovor: “Ja ih pušim da ih uništim, da ne postoje dok ti narasteš.” Ni tada nisam dobila odgovor, ali sam i dalje gledala kako i moj otac i moja majka slasno puše cigarete. Drugi primjer “djeca ne…
što je to tako negativno u odgoju?
Zvuči li i tebi riječ «odgoj» negativno? Otkad sam i sama majka puno aktivnije razmišljam o konceptu odgoja. Puno je savjeta o odgoju. Puno je teorija o odgoju. Puno je tehnika i stilova u odgoju. Puno je toga što bi majke mogle ili trebale. Puno je odgovornosti na nama kad je tema odgoj. Odgoj je nešto što se vrlo često pripisuje nama majkama i ženama kao urođena sposobnost. TO je ono što se očekuje da znaš u trenutku kada postaneš majka. To je ono u čemu muškarci i tate također imaju važnu ulogu. To je ono što društvo smatra i svojom odgovornošću. To je ono i što sustav kreira. To je ono što je dijelom odgojno-obrazovnih ustanova. To je ono što nekome nedostaje. To je ono što netko vidno kultiviran…
zašto kazne ne funkcioniraju i što napraviti kako bi nas dijete sljedeći put poslušalo?
“Bit ćeš u kazni ako to napraviš”, “Vrati to, ići ćeš u kaznu”, “Ne viči, ići ćeš u kaznu” – prepoznajete li sebe u ovim rečenicama? Kazna! Kakva riječ! Uh… Neću reći da kao diplomirani pedagog, učiteljica razredne nastave i mama, nisam nikada upotrijebila kaznu – jesam i nimalo se ne ponosim time! A sad ću vam reći zašto. Kada smo u školi u kojoj sam radila imali edukaciju iz psihologije, psihologinja nam je rekla kako udaljiti učenika od razreda ukoliko je nešto pogriješio, dati mu zabranu da ne radi tjelesni ili ga staviti u kut, ne rješava problem nego stvara duboku frustraciju djetetu! Tada sam bila mlada mama i to me je jako potreslo jer sam već jedan put poslala u kaznu svoga sina koji je napravio nešto što…
kako sam prestala biti mama koja samo viče?
“Ako smo uistinu u sebi skladni i razumijemo vlastite granice, mogućnosti i nedostatke i radimo na sebi onda smo u isto vrijeme sposobniji to vidjeti i dopustiti u vlastitoj djeci. I to je konstantan rad i proces potreban za njihov i naš rast i razvoj.” Kada bi barem bilo istinito da se sjećamo samo onoga lijepog, ugodnog, sretnog. Kada bi to posebno bilo u odnosu na našu djecu i na roditeljstvo – sve one dane i trenutke u kojima je iskonski divno i neproblematično. Možda bi to u isto vrijeme značilo da neki od nas ne bi imali više od nekoliko takvih trenutaka, možda bi to značilo da bi mozak uspio napraviti još veću zabludu i pojačati lijepa iskustva. No nije važno što bi bilo kada bi bilo, važno je…
koja je moja uloga u životu moje djece?
Prije par dana, prisustvovala sam radionici za roditelje kroz koju smo razgovarali o odgoju djece. Goruća tema roditelja, gdje svatko od nas želi otkriti formulu za odgoj u uspješno, sretno, odraslo biće. Nastojali smo obuhvatiti ondašnji odgoj i pravila po kojima smo mi bili odgajani, zatim kako danas roditelji odgajaju djecu, obraditi koje su razlike između te dvije generacije i za kraj, otkriti izvor istine. Šalu na stranu, zaista je bilo terapeutski zaviriti u sebe, vratiti se u doba kada smo bili djeca i preslikati ondašnje u današnje vrijeme, te uvidjeti razliku. odgoj nekada i odgoj danas, neusporediv je Nisam sigurna odakle bih započela jer puno misli mi se mota po glavi, pa ću krenuti kao što smo i na radionici – ondašnji odgoj i povratak u djetinjstvo. Neovisno o…