Seksualna i ljubavna coach-erica Sandra Krznarić otkriva tajne o muško-ženskim odnosima i daje savjete kako uspostaviti konkretnu komunikaciju razumljivu objema stranama.

Konstruktivna komunikacija je temelj svakog zdravog odnosa.

Kako bismo znali kako komunicirati, moramo imati na umu da je naš najveći seksualni organ mozak, iako isti ipak je različit. Komunikacija, iako prirodna, nekima od nas baš i nije, ona se uči, a kako bismo efektivno komunicirali potrebno nam je znanje i iskustvo. Možemo je koristiti kao oružje, ali kao i alat koji iscjeljuje.

Jeste li znali da naše vanjsko uho ima oblik maternice? S toga pažljivo birajte riječi koje ćete pustiti da čujete i osvijestite jer one će se usaditi u vaš mozak i postati dio vas. Samim time vodite računa o riječima koje ćete vi izgovoriti. Način na koji komuniciramo, govor tijela, boja glasa, ton glasa, brzina kojom govorimo, riječi koje izgovaramo –  sve to utječe na našeg sugovornika i njegovu percepciju što mu želimo reći.

Iskrena i otvorena komunikacija u intimnim odnosima potrebna je kako bi našem partneru ukazali na sve naše želje, potrebe, nesuglasice ili pak izrazili sreću, radost i ljubav.

Drage žene, želite li od muškarca dobiti da vas čuje, percipira te uvaži ono što želite reći evo nekoliko savjeta:

Dok komunicirate pobrinite se da je fokus na vama (bez ikakvih smetnji sa strane, npr. TV, mobitel, Playstation, Nintendo, lagana muzika radija je poželjna).

Vizualno prikažite sve što želite izreći (napišite, nacrtajte ili pokažite).

Ne podižite ton glasa, govorite smireno (znam da je to gotovo nemoguće, ali je izvedivo uz malo koncentracije….).

Imajte strpljenja.

Budite blage i umiljate (iako niste možda po prirodi takve…pronađite i izvucite na površinu žensku energiju).

Da biste mogle efektivno komunicirati s našim snažnijim, iako ne uvijek dominantnijim polovicama, sve kreće od nas samih – sustavnog i neprekidnog rada na sebi.

Kada smo zadovoljne same sa sobom tada i okolina drugačije reagira, jer ako je žena, majka sretna, smirena i staložena onda su i svi oko nje u miru i sve funkcionira. Obrnuto je potpuni kaos.

Rad na sebi je najteži rad kojeg smo obavezne same prema sebi provoditi sustavno i neprekidno, jer umjesto nas to nitko neće.

Ponekad je teško uz sve izazove i obaveze koje pred nas stavlja svakodnevni život, ali moramo biti ustrajne.

Mi sve možemo same, ali zašto bismo? Uz pravu osobu pored sebe nećete morati, ali bit će vam jasno dano do znanja da možete.

Čitajte knjige, razgovarajte s prijateljicama, prijateljima, stručnjacima, gledajte dokumentarce, meditirajte, vježbajte radite sve ono što vas čini sretnima i da pronađete svoje mir.

Muškarci su tu da koračaju pored nas, ne ispod, ne iznad….PORED!

Čuvajte svoje muškarce, dečke, muževe, a  sinove odgojite i naučite da budu galantni  jer odrastao muškarac to mora biti (iako pomalo zaboravljena kategorija) jer na kraju cijele priče kako bi svijet izgledao bez njih? Jednostavan, ali prazan.

Da, na kraju svi smo različiti, ali ipak isti u našoj suštini.

Do skorog čitanja volite sebe i ostanite sexy.

S ljubavlju, Sandra

Sex Talk novi je serijal na podcastu Iskreno o majčinstvu u kojem pričamo o različitim tabu temama koje se tiču intimnih i partnerskih odnosa. Podcast slušajte na svim aplikacijama za slušanje podcasta ili na You Tube-u.

Fotografije: pexels.com

Objava kako uspješno komunicirati s partnerom? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Misliš da su psihološke igre nešto pomno planirano i inscenirano s namjerom da se drugu osobu povrijedi? Misliš da su lako uočljive te da ti nikad ne sudjeluješ u njima? Žao mi je, ali vjerojatno sudjeluješ, možda si i danas neku odigrao/la. A nažalost, nisu ni toliko uočljive niti ih je lako prepoznati, ako nemaš potrebne informacije.

Ako želiš znati kako prepoznati poziva li te netko u psihološku igru ili si ti taj/ta koji poziva te kako prepoznati uloge koje često ti ili tvoj partner/ica zauzimate u sukobima za koje vam se čini da se stalno „vrte u krug“, čitaj dalje.

Psihološke igre su naizgled uobičajena razmjena transakcija (rečenice, razgovori između dvoje ili više ljudi) koja se ponavlja, ali zapravo ima skrivene motive. Jedan od primjera koji je većini nas životan, možda u nekom drugačijem obliku ili s drugom temom, je ovaj ispod:

Jakov je jedva čekao da s posla dođe kući. Ušao je u stan, ostavio stvari u hodniku i ušao u boravak. “Bok, stigao sam…” veselo je dobacio Ivani. “Aha.” bio je njen kratak odgovor. To ga je začudilo, pogledao ju je i činilo mu se da je nervozna i kao da ju nešto muči. Želio joj je pomoći da se bolje osjeća te započinje razgovor…

“Hej što se dogodilo?”

“Ma ništa…”

“Pa reci, vidim da te nešto muči…”

“Ma nije ništa, nebitno…”

“Pa reci, vidim da nešto je…”

“Ma ništa, ti ionako tu ne možeš pomoći…”

“Pa možda ti mogu pomoći, nećeš znati ako ne probaš…”

“DA PROBAM, HA? A DA TI MALO PROBAŠ KAKO JE TO BRINUTI SE O STANU I KLINCIMA!? DA PROBAŠ UZETI USISAVAČ I KRPU, A NE DA SE JA NAKON POSLA MALTRETIRAM S ČIŠĆENJEM, KUHANJEM I KLINCIMA, A TI DOĐEŠ DOMA NONŠALANTNO I KAO POMAGAO BI!? PA POMAŽI ONDA, HRPU STVARI MOŽEŠ NAPRAVITI, ALI NEEE…”

„Ne vjerujem, s tobom čovjek ne može razgovarati, želim ti pomoći, a ti me odmah napadaš…“

Je li vam ovakva dinamika donekle poznata, događa li vam se ponekad da iznenada započne svađa?

Osobe uključene u psihološku igru nisu svjesne da strukturiraju svoje vrijeme kroz igre i imaju dojam da im se „igra događa”. Kada se odigra neka psihološka igra, osobe se mogu pitati: „Kako se opet meni to događa?”, „Zašto smo se opet posvađali?”. Ova pitanja si Ivana i Jakov sigurno postavljaju i nije im jasno što se dogodilo. Koncept koji će nam u tome pomoći je Drama trokut.

Drama trokut

Drama trokut je osmislio psihijatar Steven Karpman, a služi nam da pomoću njega prikažemo tri psihološke uloge koje ljudi zauzimaju dok igraju psihološke igre. Te uloge su : Progonitelj, Spasitelj i Žrtva. To su uloge koje osobe zauzimaju u zajedničkoj interakciji. U našem primjeru je Ivana prvo bila Žrtva pa Progonitelj, a Jakov je bio Spasitelj pa Žrtva.

Slijedi kratko objašnjenje uloga:

Progonitelj – U ovoj ulozi osoba proziva, kritizira i kažnjava drugu osobu. Kada je u ovoj ulozi nisu joj bitne potrebe drugih ni njihove sposobnosti. Osoba bude usredotočena na to da zadovolji svoje potrebe bez obzira na drugu osobu (u našem primjeru je bila potreba da se ispuca emocionalna napetost te da se za vlastito nereagiranje i postavljanje granica na vrijeme okrivi druga osoba). Ponaša se kao da je superiorna i kritična, dokazuje žrtvi da je nesposobna, ima neodoljivu potrebu pokazati drugima da su u krivu, može biti  verbalno nasilna, ponekad i fizički. Neke od rečenica koje može izgovarati su – “Kako to ne znaš”, “Je li moguće da nisi to vidjela”, “Svi ste nesposobni, sad ću ti ja pokazati kako se to radi”

Spasitelj – U ovoj ulozi osoba razmišlja o drugima i rješava tuđe probleme. Radi više od potrebnog, i one stvari koje ne bismo trebali (u našem primjeru je Jakov trebao stati nakon prvog odgovora „Ma ništa“ da je prihvatio da je Ivana sposobna sama se zauzeti za sebe te izreći što ju muči). Vjeruje da mora pomoći, da druga osoba bez nje ne može uspjeti u svom zadatku, rješavanju problema, u životu i sl.  Pritom ignorira stvarne sposobnosti i potrebe druge osobe. Sažalijeva se nad žrtvom, želi pomoći i biti “heroj”, osjeća se jačom i bitnijom jer njezin glas vrijedi,  nudi pomoć i kad ju nitko ne traži. Neke od rečenica koje može izgovarati su – “Samo ti pokušavam pomoći”, “Nemoj ti, ja ću”

Žrtva –  U ovoj ulozi se osoba osjeća bespomoćno i vjeruje da je podređena drugima, te se ponaša kao da nema resurse ili načine da riješi svoje probleme. Osjeća se preplavljeno i vjeruje da su drugi sposobniji od nje i zbog toga odgovorni za njene probleme i njihovo rješavanje. Za sve krivi druge, vrlo često se vraća na prošle događaje gdje je bila tretirana na loš način, umanjena, povrijeđena ili sl. Smatra da je zapela, otpisuje svoje sposobnosti i čeka da ju netko spasi (u našem primjeru je bila skrivena poruka od Ivane – primijeti me, pokazivati ću ti da nešto nije u redu, ali ću ostati u uvjerenju da mi nitko ne može pomoći; a na kraju je i Jakov završio kao žrtva i skrivena poruka je bila – evo ja se trudim, ali uvijek sve ispadne krivo, s tobom se ne može razgovarati),  često će glumiti i žaliti se da nešto ne može umjesto da sama potraži mogućnosti i rješenja. Neke od rečenica koje može izgovarati su – “Za mene je to nemoguće”, “Ništa tu ne mogu”, “Nikada to neću uspjeti sam/a”.

Uz razumijevanje drama trokuta, jako je važno imati na umu da uvijek postoji preokret ili obrat u ulogama kada se radi o psihološkim igrama.

Uloge na vrhu trokuta su Progonitelj i Spasitelj jer u drama trokutu one imaju prividnu moć, a Žrtva prividno nema moć da učini išta i treba joj Spasitelj. Ali to je zapravo privid, zato se i zove prividna moć, a ne stvarna. U stvarnosti svaka osoba u bilo kojoj ulozi ima moć izaći iz uloge, pobrinuti se za sebe i odlučiti što je za nju najbolje. To ne znači da će to biti lagano, ali će preuzeti dio svoje moći natrag.

Zašto ih je teško prepoznati?

Psihološke igre imaju uvijek društvenu transakciju koja je vidljiva i skrivenu koja nije, koja je na psihološkoj razini, npr.:(situacija gdje suprug krene čistiti umivaonik sredstvom za staklo)

• Socijalna razina komunikacije:
  • Ivana govori Jakovu (oštrim tonom, napetih mišića lica, namrštena): „Zašto si to uzeo, to nije za to!?”
  • Jakov (nesigurnim glasom, tonom koji raste, skupljajući ramena, spuštajući glavu prema naprijed i gledajući ispod obrva): „Ne znam.”
• Psihološka razina komunikacije:
  • Ivana: „Uvijek me razočaraš.”
  • Jakov: „Nesposoban sam.”

Tko igra psihološke igre?

Svi!

To je način povezivanja i funkcioniranja koji smo naučili u primarnoj obitelji. Kao i sve ostalo, način igranja psiholoških igara se uči od malena. Ponekad ćemo odigravati igre, pogotovo bračne, iste kakve su igrali i naši roditelji ili djedovi i bake.

Nismo svjesni da ih igramo i vrtimo se u krug. Psihološke igre su i način na koji ostvarujemo bliskost u odnosu gdje nedostaje prave bliskosti. Prava bliskost podrazumijeva otvoreno komuniciranje osjećaja koji nam nisu ugodni i najčešće nam je zastrašujuće uopće izgovoriti ono što se maskira igrom.  U našem primjeru bi to bilo sljedeće:

Ivana: „Strah me da ti nije stalo do mene, osjećam se usamljeno u roditeljstvu i braku. Ako ne radim stvari umjesto tebe napustiti ćeš me, neću ti biti potrebna!“

Jakov: „Želim pridonijeti, ali izbjegavam raditi išta po kući da ne ispadnem nesposoban i da te ne razočaram.“

Osobama koje imaju rane iz djetinjstva zbog kojih misle da moraju zaraditi ljubav, da moraju raditi naporno, biti savršeni, ne smiju pokazati osjećaje i slično inače će biti odbačeni ili ismijani imaju velikih problema sa ovakvim tipom iskrenog i otvorenog komuniciranja svojih osjećaj i strahova jer je za njih to preugrožavajuće. Preduvjet za ostvarivanje prave bliskosti je osjećaj sigurnosti povjerenja.

Osobe u vezi dolaze svaka sa svojom prtljagom koja sadrži prošla iskustva i ponašanja koja su nam prije koristila.

Svi mi ponekad ulazimo u uloge iz drama trokuta, ali ne zato što nešto s nama ne valja. Nego zato što nam je to prije koristilo za preživljavanje i povezivanje u prošlim odnosima. Sada kada nam rade problem ta ponašanja treba transformirati jer nam više ne koriste u našem putu prema sigurnom odnosu i istinskoj bliskosti.

Kako prepoznati psihološke igre?

Indikator da se odigrala neka psihološka igra može biti osjećaj zbunjenosti ili zakašnjele ljutnje koji ćeš imati nakon nekih razgovora ili sukoba – „Čekaj, što se sad ovdje dogodilo!?“ ili „Zašto sam opet pristala na to!?“, „Prije minutu je sve bilo dobro, što sam rekla da se ovo dogodilo?“. Dobar indikator mogu biti i fizički simptomi koji se ne mogu objasniti trenutnim zdravstvenim stanjem – iznenadna težina u cijelom tijelu i mišićima, glavobolja koja došla „od nigdje“, trbobolja ili poriv na povraćanje, smušenost, omaglica i dr. Najbolji indikator je ako uspiješ prepoznati jesu li osobe u razgovoru zauzele neku od uloga u drama trokutu i je li došlo do obrata.

Pitanja koja ti mogu pomoći, ako želiš napraviti vježbu za sebe:

• Jeste li bili u situaciji gdje ste se osjećali zbunjeno ili je došlo do konflikta ili nelagode?
• Prisjetite se jedne konfliktne situacije koja Vam se često ponavlja? Probajte se sjetiti što ste Vi i druga osoba govorili, kako ste se osjećali prije i poslije.
• Možete li prepoznati koje ste uloge iz drama trokuta zauzeli?
• Čini li vam se da je došlo do obrata u ulogama u nekom trenutku?
• Na koji mamac te najčešće upeca tvoj partner, djeca, kolege..?

Preporuka literature za one koji žele znati više:

Petra Gabriša otkiva tajnu uspješnih parova: „Uspješni rješavaju probleme suradnjom, a neuspješni natjecanjem“

Fotografije: pexels.com

Objava igraš li i ti psihološke igre s partnerom? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Kartice za građenje odnosa i bliskosti s partnerom kao alat za uspješno partnerstvo

Petra Gabriša vlasnica je centra za savjetovanje Odvaži se gdje radi s djecom i odraslima po principima Transakcijske analize – psihoterapeutske škole koju je završila te terapije igrom s djecom i adolescentima. Osim toga, radi i partnersku terapiju. Krajem prošle godine iz tiska je izašao njezin prvi proizvod namijenjen parovima –  kartice Povežimo se. S Petrom smo popričale o partnerskim odnosima te na koji način kartice mogu pomoći parovima kako bi ojačali i unaprijedili svoj odnos.

Petra, kako si došla na ideju za kartice “Povežimo se!”?

Oduvijek su mi odnosi bili u fokusu, još prije nego što sam započela edukaciju za psihoterapeuta. Sjećam se da sam kao dijete uvijek promatrala i slušala razgovore odraslih iz svoje okoline i često bih pomislila: „Oni se vole, zašto tako ružno razgovaraju jedni s drugima?“ Iz vlastitog iskustva veze i braka, u kojem sam već četrnaest godina, znam koliko je važno raditi na odnosu kako ne bi sve otišlo u krivom smjeru. Svjesna sam koliko je potrebno istraživati o partneru, provjeravati situacije i ponašanja kako bismo izbjegli nesporazume, učiti jedno o drugome i biti otvoreni za činjenicu da moj partner funkcionira drugačije i da je drugačije odrastao te da ne mora misliti i funkcionirati kao ja. Stoga sam odlučila kreirati kartice kako bih parovima olakšala taj dio, čineći ga zabavnijim s pitanjima za koja smatram da su ključna za bolje povezivanje i upoznavanje s partnerom, učenje više o njemu, osvještavanje da dolazimo iz različitih obitelji i okruženja koja su nas oblikovala te da sve to moramo uzeti u obzir u našoj partnerskoj dinamici i daljnjem suživotu.

Čemu služe kartice i kako funkcioniraju?

Osim onoga što sam navela pod prvim pitanjem, kartice služe kao neka vrsta nepristranog trećeg člana u razgovoru između partnera. Zvuči čudno? To je zato što neki od nas imaju snažne obrambene mehanizme kada se postavi intimno pitanje ili pitanje na koje ne žele odgovoriti, pa će često reći partneru: „Ti baš znaš pogoditi!“ ili „Kakvo ti je to sada pitanje!?“. Drugi partner će se tada povući i ništa od razgovora, ili će se pokrenuti sukob. Kartice su taj treći nepristrani član koji postavlja pitanje, a na koje trebaju odgovoriti oba partnera, zajedno su u tome. Kartice su podijeljene u četiri kategorije – tri kategorije pitanja i jedna kategorija s prijedlozima aktivnosti koje možete raditi zajedno. Kategorije pitanja služe tome da se prisjetite lijepih trenutaka svoje veze, da saznate nešto više o partneru iz vremena kada se još niste poznavali te da bolje razumijete potrebe svog partnera, načine na koje iskazuje ljubav, njegove/njezine vrijednosti i još mnogo tema koje su važne za razumijevanje partnera i produbljivanje odnosa.

Misliš li da je jedan od najčešćih problema u partnerskim odnosima nedovoljna komunikacija? I zašto je to tako?

Moglo bi se reći, ali ja bih to preoblikovala u “nedovoljna komunikacija o bitnim stvarima” i komunikacija koja treba biti izravna i iskrena. Svi mi u partnerskim odnosima stalno nešto razgovaramo i dogovaramo se, osim onih koji, kada se posvađaju, kažnjavaju partnera šutnjom. No ta se komunikacija često svodi na svakodnevne stvari poput: „Ti voziš djecu sutra?“, „Što ćemo za doručak?“, „Moramo se dogovoriti za onaj ručak s tvojima…“, „Evo, da ti kažem svoj raspored za ovaj tjedan…“, „Jesi li možda stigao/la…“, „Hoćemo li se malo odmoriti kad djeca zaspu?“, „Opet nisi odnio/la njegov/njezin bicikl na popravak!“ i slično. Nedostaje komunikacija u kojoj ćemo podijeliti kako se osjećamo, što nam je potrebno od partnera i slično, a često nismo ni svjesni kako se osjećamo dok ne prođu mjeseci pod stresom, iscrpljenosti i zamjeranjima jer mislimo da radimo više od partnera (ali o tome ne govorimo), a onda se uhvatimo kako se odjednom svađamo i zamjeramo jedno drugome, najčešće posežući za pasivno-agresivnim ponašanjima. Izravna i iskrena komunikacija je, prema mom iskustvu, većini ljudi koji dolaze s problemima u odnosu, strana i neprihvatljiva jer imaju pogrešna uvjerenja poput: “Zašto bih mu/joj ja to govorila/govorio, pa vidi da mi je previše i zna kako mi je”, ili misle da nemaju pravo tražiti nešto za sebe, ili su odgajani u okruženju sa strogim podjelama muško-ženskih poslova… ima zaista mnogo uzroka. Kod nekih parova koji imaju problema u komunikaciji događa se da nemaju benefit of the doubt prema partnerovom ponašanju i ne istražuju ga, već ga tumače na svoj način i većinom iz te pozicije pokreću sukobe s partnerom, pri čemu su često emocionalno nekontrolirani, pa takvi sukobi znaju biti verbalno agresivni ili završavaju prekidom komunikacije. Rješenje bi bilo da sjednu zajedno, bez pretpostavki, te da komuniciraju svoje viđenje partnerovog ponašanja, kako su se pri tome osjećali, zatim da saslušaju partnera i pronađu zajedničko rješenje suradnjom. To je razlika između uspješnih i neuspješnih parova: uspješni rješavaju probleme suradnjom, a neuspješni natjecanjem. Kada se partneri natječu jedan protiv drugoga i bitno im je da jedan od njih pobijedi i nadjača drugoga u sukobu, u tom slučaju su njihov odnos i partnerstvo na gubitku.

“Jedan od najčešćih problema u partnerskim odnosima je nedovoljna komunikacija o bitnim stvarima.”

Kako ove kartice pomažu u komunikaciji s partnerom?

Kada smo udaljeni jedan od drugoga i razgovori su nam već dulje vrijeme površni, tada ne znamo kako započeti razgovor, što pitati. Možda smo i premoreni od obaveza, posla, raznih uloga… tada sama činjenica da trebamo voditi tamo neke razgovore može biti jako odbojna. Ove kartice su zamišljene tako da vam treba minimalno 5 minuta, koje svi imamo, izvučete jednu karticu, svatko odgovori i, ako želite, možete ići svatko svojim putem. Ali najčešće se razgovor produbi i samo pitanje pokrene razgovor. Sama ta činjenica da to neće trajati dugo nas već udobrovolji za sudjelovanje. A neki parovi su mi rekli da odrade 5 kartica odjednom, što me jako iznenadilo jer je to puno. Ali tu je ljepota i ležernost koju sam htjela postići, da imate slobodu samo birati što i koliko želite koji dan, ne trebate ih koristiti svaki dan, a i možete. Možete jednu dnevno, a možete koliko vam se da u tom trenutku. Izbor je na vama!

Pitanja u karticama sam se trudila oblikovati na način da potaknem razvoj samosvijesti te da partneri zadrže ton razgovora Ja sam OK – ti si OK, odnosno da minimiziram optuživanja i verbalne napade. Objasnit ću to kroz primjer. Jedno od pitanja je: „Koja moja ponašanja ponekad ili često povrijede mog partnera/partnericu?“. Partner koji odgovara treba promišljati o sebi i svojim ponašanjima, kojih je itekako svjestan. Na ovo pitanje partner ne može odgovoriti bez da mu se aktivira suosjećanje (osim kod nekih psihopatologija, moram staviti disclaimer) prema partneru kojeg je povrijedio, samim time se bolje može povezati sa svojim partnerom i njegovom boli. Partneri postaju ranjivi jedan pred drugim i to ih spaja na dubljoj razini. Partner koji sluša ima koristi jer dobije validaciju za svoju bol, dobije suosjećanje i zajedno mogu donijeti dogovor što će napraviti idući put ako se to ponovi. Da sam postavila pitanje: „S kojim ponašanjem te partner najčešće povrijedi?“, razgovor bi išao u drugačijem smjeru, partner kojem bi se navodila njegova ponašanja bi vjerojatno imao potrebu braniti se, osjećao bi sram ili ljutnju, ne bi priznao da to stvarno i radi ili bi na neki drugi način to odbacio, ovaj drugi se ne bi osjećao viđeno, krenulo bi prepiranje i zamjeranje i problem ostaje. Iz načina kako su pitanja postavljena, korisnici kartica mogu učiti kako razgovarati na uvažavajući način i kako održati poziciju Ja sam OK – ti si OK. Kako bih to pojasnila bolje, imat ću par videa na tu temu na  @povezimosecard.

Jesu li kartice namijenjene samo za parove u problemu ili su i za one parove koji žele održati svoj odnos?

Ove kartice mogu koristiti stvarno svi parovi. Mogu ih koristiti parovi koji su tek na početku veze da se bolje upoznaju, vide jesu li on the same page, u smislu što žele od veze, kako vide uloge u vezi ili braku, da prođu kroz uvjerenja koja su stekli do sada o vezama i braku i vide gdje ih možda treba mijenjati, da porazgovaraju o težim temama koje bi im kasnije mogle biti kamen spoticanja i slično. Također su i za one koji su dugo u vezi ili braku jer im mogu pomoći da se prisjete lijepih trenutaka koje su proveli zajedno što će potaknuti povezivanje, da uz vođena pitanja porazgovaraju o stvarima koje ih možda smetaju ili gdje im nisu zadovoljene potrebe u odnosu, npr. intima, načini kako želimo da nam partner pruži podršku, da se razgovara o ponašanjima koja tumačimo kao nedostatak ljubavi i poštovanja i slično, i ponašanja s kojima znamo da povrijedimo partnera i puno drugih tema…Što se tiče parova “u problemu”, mislim da smo svi mi koji smo u braku bili više puta u problemu u smislu da imamo svađe i probleme koji se ponavljaju, da se krivo razumijemo i tumačimo na svoj način postupke partnera i slično, pa nam to stvara problem u odnosu. Ali ako razgovaramo o parovima koji su disfunkcionalni, gdje ima emocionalnog ucjenjivanja, neke vrste zlostavljanja od strane jednog ili oba partnera, nikakve kartice tu neće pomoći riješiti problem. To može jedino rad na sebi i bračna terapija, a ponekad je i odlazak iz štetnog i zlostavljačkog odnosa najbolji izbor ako druga strana ne želi raditi na sebi i mijenjati se.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Povežimo se – alat za rad na odnosu (@povezimosecard)

Kakve su povratne informacije parova koji su koristili kartice i na koji su im način pomogle?

Jako mi je lijepo kada se parovi jave i podijele kako su koristili kartice i koja pitanja su im bila najznačajnija. Ali povratne informacije koje sam dobila nisu bile vezane samo uz kartice nego i uz dizajn i pakiranje. Najdraži komentar mi je bio da kutija i kartice izgledaju kao nešto što je velike naklade i svjetski. To mi je bio super povratna informacija jer sam se dosta potrudila da nađem nekoga tko će napraviti sve kako sam zamislila, i nije bilo jednostavno.

Vezano uz same kartice i njihov sadržaj, bilo je komentara da ih pitanja mogu odvesti u dublju raspravu i istraživanje njihovog odnosa, zatim da se partnerica iznenadila koliko se toga njen partner sjeća s početka njihove veze i to ju je jako oduševilo jer je većinu toga i ona sama zaboravila. Parovima se sviđa što mogu ići svojim tempom, a to mi je i bila namjera. Na tržištu ima različitih kartica/alata koji ti daju hrpu obaveza koje trebaš napraviti kroz tjedan i to je nešto što ja osobno ne mogu i odbije me u startu. Nekome će to biti ok, ali ja više ciljam publiku koja želi zagrebati malo ispod površine, saznati nešto o partneru, povezati se na dubljoj razini. Zato sam ove kartice napravila da ne budu toliko orijentirane na činjenje stvari nego na pitanja kroz koja dijeliš stvari, osjećaje, misli, vrijednosti, uvjerenja i sl. s partnerom. To je ono što istinski produbljuje odnos i daje nam priliku da shvatimo, na primjer, „aha, zato se ti naljutiš kada ja…“. Komentar jednog para bio je da postoji mnogo pitanja koja bi trebalo učiniti obaveznima kada se upustiš u vezu s nekim. To me je baš nasmijalo, ali se u potpunosti slažem s njima.

Za kraj, kako i gdje možemo kupiti kartice?

Kartice se mogu kupiti na web-stranici mog centra Odvaži se. Ako ste u Zagrebu, možete ih i osobno preuzeti. Također su dostupne u knjižari Planetopija na Ilici i na njihovoj internetskoj trgovini.

Fotografije: Zvonimir Ćurić

Objava Petra Gabriša otkiva tajnu uspješnih parova: „Uspješni rješavaju probleme suradnjom, a neuspješni natjecanjem“ pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

„U idućih tjedan dana“ – Vaš partner za spojeve

Ovo nisu još jedne obične kartice za parove koje žele osnažiti vašu komunikaciju i otvoriti neke škakljive teme. „U idućih tjedan dana“ jest set od 52  (koliko je i tjedana u godini) pomno osmišljenih kartica koje će vas podsjetiti na trenutke kad ste se zaljubili jedno u drugo, natjerati vas da pričate dugo u noć, otkrijete jedno o drugome nešto što možda niste znali. Potaknut će vas da napravite nešto ludo i spontano, da razmišljate izvan okvira svoje zone ugode i da osobu koju volite vidite u izdanju koje vam je najdraže – sretnu, nasmijanu i zadovoljnu. Namijenjena je svima koji vole, svima koji žele raditi na svome odnosu usput se dobro zabavljajući i svima onima koji žele stvoriti jak i čvrst ljubavni odnos.

Ovo su kartice nastale iz ljubavi za ljubav.

Kako igrati igru?

Vrlo je jednostavno. U setu se nalaze 52 kartice koje na prednjoj strani imaju pitanje, a na stražnjoj strani izazov. Svaki tjedan izvlačite jednu karticu i njome se bavite taj tjedan. Pitanje koje se nalazi na prednjoj strani otvorit će razgovor. Možda vas natjerati i da se nasmijete. Ponekad da se zamislite i zapitate. Da malo maštate. Razmislite o svojim snovima. Prisjetite se. Što god bilo, verbalizirajte to! Pričajte zajedno o nečemu što nije svakodnevica. Upoznajte se. I kad budete sigurni da ste protresli pitanje iz svih kuteva, okrenite karticu.

Pronaći ćete izazov koji započinje rečenicom „U idućih tjedan dana…“ A u nastavku rečenice naći će se zadatak koji oboje trebate ispuniti kroz tjedan dana, a koji je vezan uz pitanje na koje ste upravo odgovorili.

Izazov je tu da vas poveže. On će na vrlo kreativne načine tražiti od vas da probirete kroz svoje vještine i sposobnosti, da pokažete jedno drugome da vam je stalo, da se poigrate jedno s drugim. Izazov je osmišljen na način da iz vas izvuče ono najbolje, ono što ste pokazivali jedno drugome dok ste se zavodili.

Kartice za parove nastale od psihologa za ljubavne odnose

„Uzimaš me zdravo za gotovo“ – vrlo je česta izjava koju čujem u svojoj praksi i radu s parovima. Kad malo razmislimo i pokušamo odrediti što ta fraza zapravo znači, postaje teško objasniti jer se čini kao da riječi u njoj nemaju nikakvog smisla i samo prazno odzvanjaju. A upravo u tome i jest njezina jačina. Ta je fraza prazna i opisuje prazninu u odnosima. U odnosima koji su svi, bez iznimke, započeli sa velikom strašću, leptirićima u trbuhu i euforijom zbog koje je bilo teško obavljati bilo što drugo, osim misliti na tu određenu osobu. I premda je normalno da početna zanesenost oslabi te da ju zamijeni duboka partnerska ljubav i povezanost, ono što svakako nije poželjno jest da imate osjećaj kao da ste dvoje ljudi koji su zajedno samo iz navike. A mi ljudi volimo stvarati naviku te vrlo lako iz odnosa koji je začinjen uzbuđenjima, putovanjima, smijehom, pažnjom i nježnošću prijeđemo u odnos u kojem se više uopće ne trudimo i postajemo sve nezadovoljniji.

Kroz svoj rad, često sam parove motivirao da se ponovno krenu igrati. Da postanu neozbiljniji. I tako se, dok smo Izabela i ja provodili jednu kišnu subotu zajedno, stvorila ideja da obuhvatimo različite aktivnosti, maštarije i želje o kojima bi parovi trebali razgovarati i koje bi vrlo uspješno ponovno raspalile strast među njima – u igru za parove.

Igru koja će biti njihov vodič za zajedništvo, partner za spojeve i nježni terapeut kroz godinu dana.

Godinu u kojoj će vaš odnos postati snažniji nego ikad.

Dinko Pleša, psiholog

Svoje kartice možete nabaviti na OVOM LINKU.

malo manje sretni znaci sretni veze – kako smo kroz vlastite pogreške naučili što za nas znači sreća – Kognitivna Muza

Objava kartice za parove koji žele stvoriti jak i čvrst ljubavni odnos i pritom se dobro zabaviti! pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Kako vratiti strast u brak upitale smo Dubravku Gladoić Håkansson, autoriziranu seksologinju i stručnu supervizoricu, bihevioralnu terapeutkinju i mindfulness instruktoricu.

Dubravka je visoko je educirana primalja koja cijeli svoj život radi na reproduktivnom zdravlju žena, a više od 20 godina radi u savjetovalištu za mlade kao specijalista kliničke seksologije, u savjetovalištima za trudnice u Malmöu te je vanjski predavač znanosti humane seksologije na fakultetu u Lundu te na fakultetu magisterija seksologije u Malmöu. Putem svoje digitalne platforme „Sexologdialog“ pruža usluge online seksualnog savjetovanja.

Dolaskom djece mijenja se i život jednog para. Majka prolazi kroz različite promjene i transformacije, kako u fizičkom tako i psihičkom smislu. Mijenja se i partner. Dok god nekih prilagodba na novi život teče lako, ipak većina parova na svom putu nailazi na različite probleme. Umorni smo, nenaspavani, nemamo vrijeme jedno za drugo, život nam postane rutina. Isto vrijedi i za seksualne odnose koji postaju sve rjeđi. Seksologinja Dubravka Gladoić Håkansson objasnila nam je kroz kakve sve promjene prolaze novopečeni roditelji i podijelila par savjeta kako probuditi strast i seksualnu želju u braku.

S kojim problemima se najčešće susreću novopečene majke i općenito parovi nakon što dobiju djecu?

Za početak moramo shvatiti da jedan par prolazi kroz različite periode i sve ovisi o fazi u kojoj se trenutno nalazi. Kao prvo, imamo par koji želi dijete i aktivno radi na djetetu. U ovom slučaju zna se dogoditi da se seks, koji je nekad bio samo zadovoljstvo, svede na reprodukciju. To ne znači da nema strasti, no često u tim situacijama seks doživljavamo kao obavezu zbog koje seksualna želja može splasnuti. To se npr. često događa kod parova koji duže vrijeme rade na djetetu.

Zatim imamo drugu fazu – trudnoću. Odjednom se sve mijenja, više nismo sami, nismo samo par, beba raste, miče se u trbuhu, pa je tu i utjecaj trudničkih hormona, koji igraju veliku ulogu u pripremi tijela na trudnoću i bebu, što čak i s jedne strane može potaknuti seksualnu želju. Osim toga, partneri ne reagiraju uvijek jednako. Postoje oni koje posebno uzbuđuje trudna žena, kao i oni koji razviju anksioznost ili imaju strah od odnosa.

Zatim slijedi period nakon poroda. S jedne strane utjecaj hormona još je više izražen, s druge strane beba traži sav naš fokus. Luči se jako puna oksitocina, osobito kod dojenja. Oksitocin je hormon sreće, potiče želju da se dodirujemo, budemo blizu nekoga, što se najčešće preusmjerava na dijete jer je dijete ono koje zaokuplja svu našu pažnju. Osim toga, hormoni čine sluznicu rodnice tanjom i suhljom. Partner očekuje da bude sve kao što je nekad bilo – no ništa nije kao što je nekad bilo jer žena hormonski prolazi kroz fazu koja može trajati od početka trudnoće pa do čak godinu dana starosti djeteta. Jako puno parova misli da je već nakon otprilike 4-6 tjedana žena spremna za seks – činjenica je da ih najmanje 50 % nije spremno.

Velika je razlika između tog osjećaja majčinstva i promjena kroz koje žena prolazi i partnera koji ne prolazi kroz taj hormonalni proces, pa se često u tim situacijama zna osjećati odbačeno, osobito u situacijama kad je ženi potreban vlastiti prostor. Zato je jako bitno educirati parove, naučiti žene da se ne osjećaju loše ako nemaju seksualnu želju i naučiti muškarce da se ne osjećaju odbačeno.

Recimo da smo prošli tu fazu prilagodbe i vraćanja na stare postavke. Unatoč tome, kod mnogih parova seksualni odnos se ne vrati u prijašnje stanje. Umor, obaveze, djeca, a s tim i sve rjeđi seksualni odnosi. Kako onda vratiti seks u brak?

Tu prvo moramo govoriti o intimnosti. Intimnost je sve što mi činimo i gradimo sa svakodnevnim postupcima. Intimnost ne uključuje samo seksualni odnos.

Intimnost je malo problematična kad dođe dijete zato što dijete preuzima svu pažnju. Dijete nas traži i treba, ali u svemu tome bitno je ostati par. Također, ne smijemo očekivati da će sve biti isto i vratiti se na staro. Mi nismo više samo par.

Kao drugo, moramo uz obiteljski odnos njegovati i vlastiti odnos. Tu ne pričam o seksu, nego o tome koliko vremena provodimo jedno s drugim, kako spavamo, koliko jedan drugog dodirujemo i još jedna jako važna stvar – koliko je partner uključen u svakodnevan život. Muškarac možda ne može dojiti, ali sve ostalo može! Jako je važno da majka ima vrijeme za sebe jer kad ona bude imala vrijeme za sebe onda će imati i vrijeme za partnera.

Kako onda probuditi seksualnu želju?

Kao što sam prije rekla, hormoni čine (osobito kod dojenja) da se ta želja za povezivanjem usredotočuje više na dijete, no ipak seksualna želja se može vratiti. Prije svega, tim malim znakovima pažnje, sudjelovanjem i pomaganjem, davanjem vlastitog osobnog vremena kako bi se majka mogla odmoriti jer su stres, umor i nespavanje najveći faktori koji gase seksualnu želju. Oni gase impulse koji idu iz mozga kroz moždinu u spolovilo, no oni se isto tako mogu vratiti nazad. To je dvosmjerni put, što znači da mi seksualnu želju možemo izazvati, ako želimo.

Mašta je također jedan važan dio seksualne želje. Puno se toga zasniva na tome maštamo li, koliko maštamo, sjećamo li se kako nam je bilo nekad s našim partnerom ili s bilo kim drugim – ti nekakvi znakovi koji čine da to sve bude malo uzbudljivije. Kad je seksualnost u pitanju ljepše nam je razmišljati o nečemu što nam je, ne nedostižno, nego nešto što nas malo škaklja. Znači porukice, lijepi izrazi, raditi ono što znamo da partner voli, obostrano, a naročito u situacijama kad je ženi potrebno više pažnje.

Što kada seks pređe u rutinu?

To su česti problemi u dugotrajnim vezama kada više nismo u fazi zaljubljenosti (koja hormonalno čini da smo malo luckasti, faza u kojoj imamo puno seksa i partner nas jako privlači). Nakon nekog vremena sve se to skupa malo slegne. U tom slučaju trebamo poraditi na dvije stvari. Prva stvar je osobna vlastita seksualnost, koja je odvojena od seksualnosti s partnerom. Da bi mogli znati što želimo i kako želimo, što nam paše, što nam ne paše, moramo imati razvijenu tu osobnu seksualnost. 

“Stres, umor i nespavanje najveći su faktori koji gase seksualnu želju.”

Bitno je spoznati koji su to osobni faktori, što nas pali? Što nas gasi? To možemo usporediti s autom. Auto ima gas i kočnicu. Gas uvijek mora biti jači od kočnice da bi se auto kretao. Kad znamo što želimo, onda nam je to lakše primijeniti i u odnosu s partnerom. Osim bioloških, imamo i socijalne i kulturološke faktore, znači što se od nas očekuje, gdje smo, u kojem smo kontekstu, ali isto tako što mi sami doživljavamo i kako to doživljavamo. Seksualnost je kao jedna mala kuglica u mozgu čiji se lager mora podmazivati. Što se lager manje podmazuje, to se kuglica teže okreće. Taj cijeli sistem je vrlo lako poremetiti. Ako niste dugo masturbirali, to vam je kao da uđete u teretanu nakon dvije godine nevježbanja. Kad počnemo trenirati treba na tome aktivno poraditi. Isto je i sa seksom. Problemi u seksu su, kad su ozbiljni, najčešće problemi parova. Rijetko kad je problem samo jedne osobe. Nema tu afrodizijaka, čarobnog recepta ili savjeta s interneta koji na brzinu rješava problem, ipak je sve to malo kompliciranije. Na tome treba ozbiljno raditi. Zato postoje seksualni terapeuti. Da nas vode kroz taj proces.

Koliko je bitna komunikacija? I kako potaknuti komunikaciju s partnerom?

Komunikacija je osnova svakog odnosa i nije jednostavna. Istraživanja su dokazala da je komunikacija o seksu i novcu najteža vrsta komunikacije. To nije nešto što nas uče u školi niti što nas roditelji uče. Sami od sebe očekujemo da znamo komunicirati, a u biti nas nitko nikad nije tome naučio. Ona se mora naučiti. Postoje određeni načini komunikacije o osjetljivim temama. Prije svega, vrlo je važno da su oba partnera prisutna. Postoje tu i neki osnovni principi.

“Komunikacija je osnova svakog odnosa i ona se mora naučiti”

Npr. izaberite mjesto koje je neutralno, vrijeme koje je dobro, ali ipak nemojte predugo čekati taj savršen trenutak. Spavaća soba je npr. mjesto za lijepu i dobru komunikaciju, ne za svađe, ona nas mora povezivati, a ne podsjećati na nešto ružno. Prošećite se, odite na piće, izaberite mirno mjesto i uvijek, ali uvijek, počnite sami od sebe i od vlastitih osjećaja. Tako se otvaramo prema partneru. Počnite od stvari koje vam pašu, ne od stvari koje su loše, bez osuđivanja. Na taj način pokazujemo svoju ranjivost, tu razoružavamo partnera i to je trenutak kad se veze učvršćuju.

Koliko je seksa dovoljno seksa?

Mjerilo je koliko smo mi zadovoljni, naš osobni doživljaj. Ne svodi se sve na sam spolni čin, seks je nešto puno više. Također, seks nije samo vaginalni odnos, postoje različite vrste seksa. Zadovoljstvo je također vrlo različito. Neki mogu imati visoki spolni nagon, i masturbirati i imati spolne odnose i biti zadovoljni, nekima je potrebno duže. Nekima je dovoljno jedanput tjedno, nekima svaki dan. No ipak najbitnije je da ne stvaramo odnos koji se svodi na prijateljstvo.

Kada se obratiti seksualnom terapeutu?

Kad čovjek smatra da je nešto u odnosu zaista problem i kad ima želju zaista aktivno poraditi na tome. Znači mora postojati prije svega volja i želja da mi (nam) bude bolje.

Fotografije: Pepper Atelier

Objava kako vratiti strast u brak otkriva nam poznata seksologinja pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Većina ljudi na ovom svijetu, u tom kratkom vremenu koje na njemu provede, želi ostvariti dvije stvari – biti sretan, a uz to i biti voljen. Biti sretno voljen i sretno voljeti nekoga.

Kad bi to i bila opcija koja bi se nudila za kupnju,  bila bi riječ o „once in a lifetime“ životnoj reklami za ultimativnu sreću zbog koje bi mnogi odmah okrenuli broj sa ekrana i rekli kupujem. Ali, kao i svaka reklama koja zvuči predobro da bi bila istinita – i ova ima onu malu „kvaku“ koja je napisana premalim slovima da bismo na nju obraćali pozornost.

A kvaka je u tome što apsolutno nužno moramo prihvatiti da ćemo u nekom trenutku naših života doživjeti bol i tek onda znati u potpunosti cijeniti sreću. Jednako tako i još istinitije od toga, većina nas vrlo intenzivno i živopisno može objasniti sve nijanse ljubavne boli, od prekida, tugovanja za nekim i razočaranja, a upravo zbog toga znamo i što znači biti u sretnoj vezi.

Tek kad spoznamo neke teške životne trenutke, znamo cijeniti i uživati u onim lijepima. Jednako tako, tek kad se u potpunosti otvorimo drugoj osobi, dopustimo si ranjivost i riskiramo da budemo povrijeđeni,  možemo očekivati da ćemo doživjeti ono najljepše što ljubav pruža.

Ono u što smo se Dinko i ja uvjerili jest da su upravo bol i trenuci kad nam se činilo da se raspadamo na milijun više nikad spojivih djelića fotografije voljenog para, učinilo našu vezu sretnom.

I zato smo mi danas sigurni u to da svaki iskreno sretan par koji ima zdrav odnos pun ljubavi, strasti i poštovanja nije do toga došao bez usput  pokoje proživljene boli. Sretna veza uključuje traženje smisla, poneki neuspjeh i prepreku, svjesnu odluku o prepuštanju, ranjivosti i pripadanju, rad na zajedničkim ciljevima i željama.

Ljudi koji su sretni zajedno došli su do toga radeći na tome da budu sretni zajedno, a ne zato što se sudbina poklopila i oni su magično pronašli sve što su ikad tražili jedno u drugome bez ijedne izgovorene riječi, kompromisa ili svađe.

I upravo je pristanak na to da ponekad neće biti lako, da ćemo doživjeti bol i možda slučajno povrijediti jedno drugo, otvoriti se i osjetiti se preizloženo, dovela do toga da se danas smatramo iskreno sretnim parom.

Ipak, da to sve naučimo, morali smo, onako slatko dječje i naivno, svaku pogrešku iskusiti na vlastitoj koži.

Kad smo se Dinko i ja upoznali, prije davnih jedanaest godina, nismo imali ama baš nikakvog pojma što znači biti u partnerskom odnosu. Ali to je u tom trenutku bilo jako nevažno. Zaljubili smo se iskreno, bez ijedne skrivene namjere i jedino što smo znali jest da želimo biti sretni, a da biti sretnima za nas dvoje znači biti skupa. To što smo bili djeca, što nismo znali što znači biti u partnerskom odnosu i što znači suživot u kojem trebamo ravnopravno dati sebe, a ujedno u istoj mjeri i ostati svoji, bio je problem na koji se tad nismo obazirali.

I tako nas je naše poimanje ljubavi odvelo u svaki klišej o ljubavi koji su nas naučila naša pogrešna uvjerenja zasnovana na hollywoodskim filmovima i dječjem vjerovanju da postoji jedna formula za biti dobar par.

Ja sam recimo čvrsto vjerovala da se dobri parovi apsolutno nikad ne svađaju. Dolazeći iz doma u kojem je svađa bila dozvola za uvrede, lupanje vratima, odlaske i suze koje prate te odlaske, s razlogom sam stekla uvjerenje da svađe ne koriste ničemu, ne shvaćajući da postoje parovi čija prepirka ne služi kao izgovor za odlazak, već kao sredstvo za razumijevanje.

Nakon nekoliko svađa u kojima sam iz dubine svoga bića vikala, ne da bih ga uvrijedila, ponizila ili mu pokazala koliko ga mrzim, već da bi me čuo i osjetio što mu želim reći, gledajući u njega kako isto tako pokušava prepoznati koji jezik treba koristiti da bi ja razumjela njega, shvatila sam da je takva svađa jedan od manje suptilnih znakova sretne veze.

I tad sam došla do zaključka da biti u sretnoj i zadovoljavajućoj vezi možda u sebi krije i neke dijelove koji se sami po sebi ne čine toliko sretnima.

Svađati se i prepirati zasigurno ne zvuči kao nešto idealno, ali zvuči li bolje biti u odnosu u kojem prepirke apsolutno nikad nema?

Danas više ne vičemo jer smo naučili bolje, ali se prepiremo često i prije svega s ciljem. Taj je cilj doći do zajedničkog jezika, razumjeti se i prihvatiti. I to nam je dokaz da smo i dalje u sretnoj vezi.

Drugi klišej kojeg smo isprobali i uvjerili se da nam ne odgovara jest da postoji jedna formula za to kako biti dobar par. Baš kao što u romantičnim filmovima, gdje špranca kaže da će se simpatična protagonistica i slatki smotani dečko prvo hejtati pa tek onda zavoljeti, pa će netko nekog iznevjeriti, a sve će završiti poljupcem na aerodromu iza kojeg ide neizbježno „živjeli su sretno do kraja života“ , tako smo i mi vjerovali da trebamo tražiti uzore i modele prema kojima ćemo graditi svoj odnos kako bi on doživio svoj „zauvijek sretni“ epilog.

Da ono što pristaje drugome, neće nužno pristajati nama – shvatili smo iskustvom, ali tek nakon brojnih pogrešaka. Zato je drugi najvažniji manje suptilan znak sretne veze za nas dopustiti svojoj vezi autentičnost. A to znači uzeti si dopuštenje da radite stvari onako kako  želite, ne obazirući se mnogo na to što je to neuobičajeno, drugačije i čudno. To znači da si dopuštate zajednički stvarati vlastita pravila.

Za nas to okuplja mnoge neobične sitnice i malene navike koje smo zajedno izgradili. Recimo, naša autentična veza traži da imamo obiteljske sastanke (jedno s drugim) na kojima govorimo o željama i ciljevima za idući tjedan, mjesec ili godinu. Traži da provodimo Božić samo jedno s drugim, igrajući društvene igre u pidžami čitav dan. Traži da propitamo smisao različitih riječi koje se često spominju u vezi, kao što su vjernost, povjerenje, iskrenost, prevara i očekivanja te tim riječima damo neko svoje značenje.

Naša su pravila možda dovela do toga da nas drugi ne shvaćaju, ali svakako su stvorila veće razumijevanje među nama, a to je ono što je (nama) puno važnije.

Treći klišej koji smo odbacili jest da su sretni oni parovi koji se nadopunjuju i zajedno čine cjelinu. Koliko god to zvučalo romantično, to je uvjerenje i klišej nešto što čim prije treba, ako negdje u dubini sebe još uvijek vjerujete u njega, duboko propitati.

Znači li to da ja nikad nisam bila cijela dok nisam upoznala Dinka i da je on, poput legića ili puzle koja je nedostajala mome biću, učinio da ja budem potpuna? Apsolutno ne. Vjerovati u takvo što znači odustati od vlastite individualnosti u odnosu i izgubiti identitet. A upravo je to po nama treći među ovim malo neobičnijim znacima da ste u sretnoj vezi.

Znati da si svoja, a opet u paru. Imati prostora za vlastiti identitet, želje koje su samo tvoje, misli koje ne dijeliš ni s kim, svoju privatnost, a uz to povjerenje druge osobe da to što se ostvaruješ samostalno ne znači da se okrećeš od veze i odnosa.

Dinko je u našem zadnjem podcastu rekao: „Za mene je povjerenje u tebe to što ti vjerujem da ćeš znati što mi ne trebaš reći.“ U toj se rečenici krije njegova odluka da mi svjesno da prostor slobode da ja odaberem ono što mislim da je najbolje za mene, i najbolje za nas. Za mene, nikad neće postojati veći dokaz ljubavi nego što je taj.

Ono što nas je svaka naša pogreška u ovih jedanaest godina naučila jest da iz nje možemo puno toga naučiti. Ujedno su te pogreške dokazale i moćnu pretpostavku da dva suprotstavljena pola ljubavne boli i sreće ne moraju biti suprotna i isključujuća, već čak naprotiv  – komplementarna.

Pred nama su uskoro neke nove uloge. Ove godine postajemo roditelji. Zajedničkim snagama dižemo svoj posao na noge. I jako smo uzbuđeni. Znamo da nam to nosi jako puno sreće, ali opet zasigurno znamo  i da epilog „živjeli su sretno do kraja života“ ne postoji i mi ga nećemo tražiti.

Ali punog srca i spremni za rad na našoj vezi pristajemo i na „Živjeli su sretno, nisu se baš u svemu slagali, bilo je i teških trenutaka, ali u svemu tome – jako su se voljeli.“

The end.

*Tekst je originalno objavljen u 3. broju Supermame Magazina.

Fotografije: Joanna Paciorek

Dinko i Izabela Pleša, supružnici su, uskoro roditelji i osnivači Kognitivne Muze – agencije za psihološko savjetovanje i platforme koja se bavi psihologijom. Cilj rada Muze je maknuti tabu s razgovora o osjećajima, mislima i životnim poteškoćama. “Uvjereni smo da je otvoreni razgovor i ranjivost nešto što se može postići kroz zajednicu i učiniti da svi budemo suosjećajniji u svemu ovom predivnom i ljudskom što nam se događa.”

Objava malo manje sretni znaci sretni veze – kako smo kroz vlastite pogreške naučili što za nas znači sreća pojavila se prvi puta na SUPERMAME.