trudnoća nije uvijek blaženo stanje

Muko moja, jesi li stvarna? Moja treća (i slobodno mogu reći- posljednja) trudnoća. Još jedan blagoslov. Još jedna muka. Još jedan paradoks življenja koji ne prestaje devet mjeseci i u kojem osjećam sve: sreću, uzbuđenje, strah, tjeskobu, ali i za većinu trudnica neke neuobičajene osjećaje. Duboko nerazumijevanje okoline. Gotovo pa mržnju prema ovom „drugom stanju“. Osjećaj umiranja. Teška psihička i fizička tortura. I sram ikome to otvoreno ispričati, jer kako možeš osjećati tako nešto kad si upravo dobila najveći blagoslov? Koji si željela? Oko kojeg se drugi godinama trude i plaćaju psihofizički bolne medicinske postupke kako bi si dali ikakvu šansu? Pa još imaš i živo i zdravo dijete! Kako možeš? Moje trudnoće su imale cijeli niz teškoća i negativnih nuspojava. Krvarenja. Stroga mirovanja. Hematomi. Spuštene posteljice s visokim rizikom…

5 razloga zašto carski rez nije lakši način poroda

Carski rez često se percipira kao jednostavniji način poroda u odnosu na vaginalni porod. Međutim, postoji nekoliko razloga zašto to možda nije uvijek slučaj Zbog raznih mitova i predrasuda o carskom rezu rašireno je mišljenje da je takav način poroda još uvijek lakši i jednostavniji način, a mnoge žene upravo iz straha od vaginalnog poroda priželjkuju carski rez. Zašto carski rez nije lakši način poroda? 1. Duže razdoblje oporavka: Oporavak nakon carskog reza može biti produžen i zahtijevati više vremena i pažnje od oporavka od vaginalnog poroda. Ožiljak od operacije treba zacijeliti, što može ograničiti kretanje i izazvati nelagodu, posebno u prvih nekoliko tjedana. Ne opravljate se samo od poroda, nego i od operacije! 2. Rizik od komplikacija: Carski rez je invazivna kirurška procedura koja nosi sa sobom inherentne rizike….

teret koji nosimo u tišini…

Rođenje djeteta prikazuje se kao jedan od najljepših trenutaka u životu, iako istraživanja pokazuju da je za svaku treću ženu on duboko  traumatičan. Bez obzira na statistiku, o porođajnoj traumi se ne govori. Dok je beba živa i zdrava, mama guta suze u tišini. Gleda bebu dok je hrani usred noći. Ne osjeća hladnoću, ne osjeća napetost u svakom mišiću. Zapravo ne vidi ni bebu. Po tko zna koji put, pred očima joj se smjenjuju slike s poroda. U glavi čuje glasove doktora i babica. Svađa se s njima. Sada zna što bi im rekla. Sada želi vikati. Preplavljuje je ljutnja. Stišće zube, suza klizi niz obraz i pada na bebu. „Dosta, moram se sabrati“, pomisli. Ova mama iz bolnice je došla s bebom i porođajnom traumom. Žene koje se…

stiže beba? 4 stvari koje morate znati

Praktički odmah nakon što žena dozna da je trudna kreće planiranje i priprema za bebin dolazak. Ako je to prva beba u obitelji, onda je to prava avantura. Iskusne mame dobro znaju da bi vjerojatno polovicu stvari na koje su potrošile novac s prvom bebom sada pametnije uložile. Kao i da bi budućim majkama sada zasigurno poklonile neke korisnije i pametnije stvari – primjerice tečaj dohrane, prekrasnu spavaćicu, baby handling tečaj, afirmacijske kartice za trudnoću ili pak omiljenu knjigu svake mame “Beba za stolom”. I dok se buduća mama (i svi oko nje) kroz tih devet mjeseci polako pripremaju za svečani dolazak budućeg najslađeg člana obitelji, najčešće se posve zaboravi na pripremu onog perioda nakon povratka iz bolnice. Perioda koji je, u slučajevima kada je trudnoća prošla bez problema, možda…

porod i majčinstvo kao transformacija

Porod i postpartum ne trebaju biti traumatsko iskustvo koje žene žele što prije zaboraviti. Koja ti je prva pomisao na porod? Od nečeg posve prirodnog kao što je porod, napravljen je medicinski događaj i najčešća prva pomisao na porod je nalik sceni iz horor filma, a ne predivnom događaju kakav porod zaista može biti. Priča o snazi poroda je zapravo započela prije nešto više od dvije godine, kada sam odbila povjerovati da je porod nešto mučno, neizdrživo bolno, grozno i traumatično. Preuzela sam moć u svoje ruke i potpuno spremna i smirena, dočekala svojega dječaka. S druge strane, postpartum me je dočekao potpuno nespremnu i unatoč tome što sam bila na četvrtoj godini edukacije za psihoterapeuta, u potpunosti sam podcijenila koliko cijeli period može biti izazovan, kada stvari ne idu…

moj potpuno prirodni porod…u Japanu

Sedam mjeseci nakon došlo je vrijeme za nastavak priče o tom legendarnom porodu u Japanu. All natural stvar ako se sjećate. Primijetila sam da jedan dio čitateljstva nije shvatio da all natural nije bio moj izbor nego da je to jedini izbor. Spremno sam dočekala i taj dan, “termin”. Nije bilo lako, znate kako kažu: “svaki mjesec u prosjeku traje 30-31 dan, samo zadnji mjesec trudnoće traje 1453 dana”. Tako je i bilo, samo što je moj dječak odlučio da može trajati i 2453 dana. Prošao je 37. tjedan, to je to, od sada se porod smatra “u terminu”. Ali prošao je i 38., 39., 40., krenuo je 41. Spavanje je postajalo sve teže. Odlazak doktoru svakih nekoliko dana, ali bez promjena. Odlučeno je, prije ulaska u 43. tjedan –…

kućni porod u Hrvatskoj – priča primalje

Broj kućnih poroda u visokorazvijenim zemljama raste i raste, a u Nizozemskoj doseže svoj vrhunac, u Hrvatskoj je još uvijek – tabu tema o kojoj se definitivno ne govori dovoljno. Događaju li se kućni porodi u Hrvatskoj i koje su njihove okolnosti? O temi smo porazgovarali s Ivanom Zorić, na internetu poznatoj pod imenom Moja primalja, koja je prva primalja koja u Hrvatskoj obavlja kućne porode te ima privatnu praksu primaljske njege unutar koje skrbi o trudnicama, novorođenčadi i bebama do 6. tjedna života, kada završava babinje. Dok su u ostatku Europe takve privatne prakse već godinama dio svakodnevnice, u Hrvatskoj se o njima još uvijek – šapuće. Što se smije, a što se ne smije? U međuvremenu, mame i bebe čekaju na pomoć usklađenu sa svjetskim standardima. Nakon 26…

priprema za carski rez i što bih voljela da sam znala prije

Priprema za carski rez i što bih voljela da sam znala prije poroda. Porod carskim rezom u Hrvatskoj se obavlja samo ako postoji medicinska indikacija za njega no ne i ako postoji želja trudnice za istim kao što je to u zapadnim zemljama. Saznavši da je moja trudnoća blizanačka veselila me činjenica kako ću, nakon izrazito napornog i traumatičnog porođaja prvog djeteta, iskusiti i ovu mogućnost iako su se bebe u 30. tjednu obje okrenule na glavu i time pripremile za izlazak prirodnim putem. Liječnici su na svakom pregledu zagovarali vaginalni porod dok sam ja gajila nadu da ću ipak roditi carskim rezom. Moram napomenuti da je ovo moje iskustvo, moja zdrava i uredna trudnoća, a ja samo želim podijeliti svoja razmišljanja i potencijalne savjete iako je svaka trudnoća različita…

Ivana Lovrić porođajna je edukatorica koja širi svjesnost o važnosti zdjeličnog dna i pruža podršku ženama u izazovnim fazama života

Ivana Lovrić po zanimanju je body, mind&soul shiatsu praktičarka i porođajna edukatorica. Njezina je misija podržati žene kroz sve njihove cikluse, uključujući začeće, trudnoću, porod i babinje. Osim toga, individualno priprema žene i njihove partnere za porod. Ivana danas pomaže brojnim ženama u izazovnim fazama života, no prije toga prvo je morala naučiti kako pomoći sebi, što ju je dovelo do onoga čime se danas bavi. “Otprilike prvu polovicu života provela sam vjerujući da sam slaba i bolesna. Tražeći odgovore i podršku za sebe samu, kroz učenje i rad na sebi polako i neplanirano sam ja postala ona koja podržava. Ljudsko tijelo i um oduvijek su me fascinirali, ali interes za majčinstvo, porod i specifično za žensko tijelo i cikluse javio se tek kad sam po prvi put zatrudnjela i…

moj porod bez lijekova za olakšavanje boli i kako se na njega pripremam

Porod bez lijekova i epiduralne – u Japanu! Već neko vrijeme želim pisati o ovoj temi. Ne uključuje nekakvu japansku ceremoniju ili pustolovinu, ali opet me je trudnoća u Japanu potaknula na razmišljanje i istraživanje o toj temi. Iako je svaka trudnoća drugačija, svaka boljka doživljena drugačije, svako tijelo drugačije, ipak nam je svima zajednički = strah od poroda. Opet, i taj strah se doživljava drugačije. Ali tu je, i svakim tjednom raste. Kakav je stav o porođajnoj boli, prirodnom porodu bez lijekova ili porodu kod kuće u drugim krajevima svijeta? To su pitanja kojima, sigurna sam, ne bi posvetila toliko svoje pažnje da ne živim ovdje gdje su pravila, opet, malo drugačija. Puno toga je u Japanu paradoks, mnoge žene izvan Japana s kojima sam pričala o ovoj temi…