Subotnje jutro započinjem odlaskom na tržnicu. Tako je već godinama. I moram priznati da ne znam drugačije i da mi je subota bez pije – prazna. Kao da nešto nedostaje. Volim koračati tim mjestom jer sam i sama, kroz obiteljski OPG, bila dio tog mjesta koji me mnogo čemu naučio.

“Povedi priju na piju” projekt je koji se dugo razvijao unutar mene, a zadnjih par mjeseci i na mnoštvo fragmenata papira. Često sam na društvenim mrežama znala podijeliti kako subotnjim jutrima odlazim na piju, što i od koga kupujem, što kuham taj tjedan. Bilo mi je zanimljivo koliko pažnje u tom trenutku upravo te objave dobivaju, ali i pitanja koja mi se postavljaju. Ne tako rijetko, dobivala sam i one negativne. Posvećivala sam im jako puno vremena i energije kako bih barem omekšala, ako ne i skinula nepravedno zalijepljene etikete na sve lokalne proizvođače. Nije ni to bez razloga. Sjećam se, dok sam radila u roditeljskom OPG-u, koliko puta smo se susretali s raznim problemima.

Sjećam se njihovih umornih lica, zabrinutih i razočaranih. Boljela su me. Htjela sam nešto poduzeti, ali svaki puta bi roditelji rekli da jednostavno to sve pustim, da ne pridajem tome toliko pažnje jer “ne možeš ti tu ništa”.

Sjećam se i svoje ljutnje što ne mogu pustiti glas. Što ne mogu barem pokušati ljudima približiti što znači rad na zemlji i što znači kada neumorno, mjesecima radiš kao crv pa onda gledaš kako dio toga jednostavno propadne. Pa se krpaš, pa izvlačiš iz vrećice teško stečenu ušteđevinu.

Primijetim te osjećaje i na licima drugih proizvođača dok u ovim hladnim vremenima stoje iza svojih klupa, često od 6 ujutro, na niskim temperaturama i kako svima poklanjaju osmijeh i guraju više u vrećice u nadi da će barem dio svog truda isplatiti, a kupce zadržati.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Marko & Ivana (@fitkapule)

Želja je u meni bila sve jača, ali znala sam da to sve ne mogu iznijeti sama. Nemam kredibiliteta niti stručnosti za mnoge teme koje bi dodatno dale na važnosti kupovanja i podrške lokalnim proizvođačima. Javila sam se Angelini Paić, koji mnogi znaju kao @nutricionisticaangelina. Nakon što sam joj iznijela svoje ideje i vizije, ona je samo rekla “Sviđa mi se. Može. Idemo!” I eto nas. Samo 2 mjeseca nakon naš prvi digitalni magazin je tu!

Ovim magazinom želimo približiti ljudima važnost kupovanja kod lokalnih proizvođača i OPG-ova pričajući njihove priče upotpunjujući ih stručnim člancima iz sektora poljoprivrede, povijesti i ekonomije.

Važnost sezonske prehrane i pripreme samih namirnica uz minimaliziranje bacanja hrane čini veliki dio našeg magazina u sklopu kojeg postoji puni plan preporuka za kuhanje cijeli mjesec.

Iako je priča potekla iz Osijeka i s naše pije, savjeti i teme o kojima progovaramo primjenjivi su generalno.

Tržnica je mjesto susreta, razmjene iskustva i dobara, temelj u stvaranju povjerenja i izgradnji boljeg društva. A to je ono što na kraju krajeva želimo svi i sebi i svojoj djeci, zar ne?

Cijena Magazina je 5 EUR, a možeš ga kupiti putem ovog linka: Povedi priju na piju

Objava ovo je počelo kao subotnja navika – završilo je kao projekt pojavila se prvi puta na SUPERMAME.