Prvi dan škole je tu – pročitajte kako su 4 mame pripremile svoje školarce!

Konačno je došao taj dan – počela je nova školska godina. To je zasigurno veliko uzbuđenje i za djecu, ali i za nas, roditelje. Nastojale smo vas svojim tekstovima motivirati na opremanje na vrijeme, ali prema onome što smo saznale i kao mame malih školaraca i predškolaraca, da svi nekako završimo kao mali kampanjci i u zadnji tren nabavljamo sve što još treba. Razgovarale smo s četiri mame malih školaraca i tome kako su se one pripremale, kako su pripremale svoje klince i što očekuju od nove godine pred nama.

Jeste li sve pripremile za početak nove školske godine?

Martina: Knjige su naručene, torba je kupljena i to je to. Ovaj put ćemo sve u zadnji tren jer smo imali duge ljetne praznike. Sva sreća škola u Italiji počinje tjedan dana kasnije, pa imamo još vremena. S druge strane, nismo dobili još nikakve informacije o tome što Stefanu treba za školu (osim knjiga). Pretpostavljam da će prvi tjedan biti za upoznavanje i prilagođavanje.

Lorena: Jesmo napokon, i sad jedva čekamo početak škole i povratak u rutinu.

Ana: Pošto smo ove godine i predškola i 5.razred, sve nam je vrlo novo i zanimljivo pa su torbe, ruksaci i pribor spremni već neko vrijeme.

Dakle, rekle bismo da pripadate teamu koji sve ranije nabavlja ili ipak ima nešto što još niste nabavile?

Lorena: Kao u svemu, i u pripremi za školu sam kampanjac pa smo, po običaju, čekali da nam počne gorjeti pod nogama kako bi se napokon pokrenuli. Zadnje sitnice smo nabavili doslovno jučer, a onda sam shvatila da nam fale omoti za knjige.

Ana: Inače sam team zadnji tren, ali ove godine je sve na vrijeme jer se vesele novim iskustvima.

Ivana: Team “zadnji tren”, nabavljam sve par dana prije početka škole.

Mislite li da generalno roditelji znaju dovoljno o tome što sve treba malim školarcima?

Martina: Kao što sam već navela prije, nismo dobili previše informacija, osim popisa knjiga. Očekivala sam da ću imati podužu listu onoga što moram nabaviti, no vidjet ćemo. Mislim da generalno roditelji prvašića ne znaju dovoljno, odnosno malo su zbunjeni, barem u Italiji.

Ana: Za prve razrede rijetko koji roditelj zna što sve treba, a najčešća greška je kupovina nekvalitetne torbe ili pribora, najčešće jer nas namami dizajn aktualnih trendova. Najbolji savjet koji mogu dati mamama čija djeca kreću u 1. razred je anatomska torba ili ona na kotačiće, a bojice, flomasteri i pastele kvalitetni i lako perivi s odjeće.

Lorena: Sada kad imam drugašića i imamo školsko iskustvo od prošle godine mislim da znamo što mu treba, prošle godine smo bili izgubljeni i nakupovali hrpu stvari koje su se pokazale beskorisne.

Za slučaj da ste kampanjci kada je nabava školske opreme u pitanju, u Lidlu vas čeka Back To School kolekcija za male školarce.

Koja je razlika u dostupnosti informacijama roditeljima čija djeca tek kreću u prvi razred i onih čija djeca idu u više razrede?

Ana: Što se tiče naše škole bez obzira na razred, informacije su vrlo pregledne, opširne i uvijek dostupne.

Lorena: Mi smo imali sreću da je Učiteljica bila u mogućnosti sazvati roditeljski sastanak prije početka školske godine pa nam je dala konkretne informacije o tome što nam treba, nisam sigurna je li to uobičajena praksa, ali nama je puno pomoglo.

Ivana: Kada klinci kreću u prvi razred, (obično) ovise o informacijama koje će objaviti škola na svojim web stranicama. Opet, prvi će tjedan škole dobiti sve potrebne informacije od učiteljica.

Tko se više veseli početku škole, roditelji ili djeca?

Martina: Kod nas doma, početku nove školske godine se najviše veselim ja. Moram priznati da su mi ova dva mjeseca bila poprilično izazovna. Raditi od kuće s djetetom nije nimalo lako. Stefan nije baš oduševljen, volio je jako svoj vrtić i malo je tužan što više ne može ići u njega.

Lorena: Mislim da se podjednako veselimo, haha. Svima nam treba povratak u rutinu i stvaranje novog ritma nakon vrlo raspuštenog ljeta. Mate se veseli najviše tome sto će se vidjeti sa ekipom iz razreda i sa učiteljicama, a zadaćama se ne veseli ni on, a ni ja .

Ana: Ovaj put podjednako. Nadam se da će ta početna euforija potrajati duže od prvog tjedna nastave. Svake godine se nakon dva mjeseca odmora djeca najviše vesele društvu, no ove godine i novim sadržajima, profesorima i gornjem katu škole koji je namijenjen za “velike”.

Biraju li vaši klinci opremu za školu ili ipak mame svojim stručnim okom odabiru?

Lorena: Odavno već nemam utjecaja po tom pitanju. Od tenisica do školske torbe, Mate pristaje isključivo na ono sto se njemu sviđa. Mi pokušavamo sugerirati, ali to nekad prođe, nekad ne. Torba mora imati kotačiće i grb omiljenog nogometnog kluba pa je nama preostalo da pronađemo neku koja je lagana i ergonomski oblikovana, a da zadovoljava njegove kriterije.

Martina: On je odabrao školsku torbu, a neki dan sam ja u Lidlu pokupovala školski pribor. Oduvijek sam voljela sve te školske stvari tako da mi je stvarno bio gušt. Vidjet ćemo hoće li biti zadovoljan izborom.

Ivana: Mama bira, klinac nije pretjerano zainteresiran. Sam je birao jedino torbu i tenisice.

Jeste li i kako svoje dijete pripremale na prvi dan škole?

Martina: Zadnju su ih godinu vrtića pripremali za školu, a preko ljeta smo radili povremeno zadatke iz vježbenica, slova i brojeve, ili igrali edukativne igre. Trenutno radimo na zadatku koji smo dobili od novih učiteljica – kutija s različitim crtežima i stvarčicama koje su tražile da donese prvi dan škole, a poslužit će da se malo bolje upoznaju.

Ana: Nisam. Naravno da smo popričali o tome što mogu očekivati, no smatram da im previše pripreme može samo unijeti nervozu i strah od nepoznatog. Mi sve to s veseljem, pa do kad entuzijazam potraje. Nadajmo se što duže .

Lorena: Puno smo pričali o tome kako izgleda dan u školi, sto će se raditi, o novim prijateljima i učiteljicama. Pripreme u smislu učenja pisanja ili računanja nismo radili jer su nam tako sugerirale vrtićke odgojiteljice a Mate nije pokazivao previše interesa pa nismo forsirali.

Ivana: Razgovor, zagrljaj, osmijeh i pusa su bili te još uvijek jesu naši glavni saveznici.

neodoljiva jesenska Lupilu kolekcija za bebe dolazi u Lidl – SUPERMAME

Objava mame otkrile kako su pripremile djecu za prvi dan škole – ovo su njihovi savjeti! pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Službeno polako zatvaramo bezbrižno poglavlje ljeta i pripremamo se za nove avanture koje nas očekuju u narednoj akademskoj godini. Iako vam čitavo ljeto suptilno šapućemo da na vrijeme nabavite sve što za vaše male-velike ljude treba, u zadnji tren otkrivamo vam još nešto. Ove godine neka vaši malci imaju personaliziranu opremu! Kako?

Baloo.hr brend je o kojem smo prije par godina već pisale, a njihove naljepnice i oznake za školu u međuvremenu razveselile su jako puno djece. Za one koji su propustili davni članak o Baloo, dozvolite nam da vam ih ponovo predstavimo.

hrvatski brend

Baloo.hr brend je koji je pokrenula Željka Žagar i to s ciljem da klincima uljepša odrastanje i nove odgovornosti koje svaka školska godina donosi. Baloo.hr zapravo nudi čitav spektar personaliziranih naljepnica za školske bilježnice i udžbenike, ali ne samo za to.

Ove personalizirane naljepnice možete staviti i unutar papučica vaših malaca, te na majice i jakne, što je odlična opcija obzirom da klinci jako prate trendove i nerijetko se dogodi kako imaju identične stvari. Ovo je super način kako da te stvari ostanu kod svojeg pravog, malog vlasnika.

Dizajn birate, imenom personalizirate!

Ove naljepnice nisu samo za školarce, već i za male vrtićarce. Na web stranici Baloo-a jednostavne su upute kako doći do svojih naljepnica i želite li ove proizvode za malog vrtićarca ili školarca. Osim naljepnica Baloo ima u svojoj ponudi i personalizirane torbe koje su idealne za vrtić, za nošenje obuće u školu i za vanškolske aktivnosti.

Jesmo li na još nešto zaboravile? Naljepnice za opremu, naljepnice za tekstil i obuću, personalizirane torbe i za kraj, personalizirane termosice. I upamtite, dizajn birate, a imenom personalizirate.

Birajte hrvatski dizajn, podržite male poduzetnike, a pritom razveselite svoje malo školarce!

Objava personalizirana školska godina uz Baloo.hr pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Priprema za školu nije samo priprema djeteta za određene vještine nego i priprema djeteta za život kroz cjelokupni razvoj.

Koliko je moje dijete samostalno, odgovorno i spremno za nove izazove, jedno je od važnih pitanja s kojima se susreću roditelji predškolaraca. Kroz iskustvo rada u vrtiću primjećujemo da u razdoblju pripreme za školu roditelji naglo promjene očekivanja naspram djece. Preko noći žele samostalnu i odgovornu djecu, i to istu onu djecu koju su do nedavno promatrali kao malene i radili umjesto njih većinu stvari. Odjednom očekuju da se znaju brinuti o sebi i svojim stvarima.

E to se dragi roditelji ne rađa preko noći! Potrebno je vrijeme da djeca usvoje vještinu po vještinu i ovladavaju s njom. Sva djeca u dobi između druge i treće godine žele sve sama napraviti i često dolaze u sukob s nama odraslima zbog toga što ih mi sputavamo i radimo umjesto njih. A to je ključno razdoblje kada bi trebali podržati djecu u ovladavanju različitih vještina, kao što su na primjer oblačenje, svlačenje, zakopčavanje, rezanje škaricama ili mazanje kruha tupim nožem. Nakon nekog vremena djeca posustanu i dopuste nama da mi sve radimo umjesto njih, a onda se mi pitamo, u dobi od oko 5 – 6 godina, zašto su nesamostalni.

Za vježbanje samostalnosti djeci je potrebna naša podrška i vrijeme da svlada određenu vještinu.

Važno je shvatiti da će dijete biti podjednako trapavo npr. u rezanju sa škaricama na samome početku i s 3 i 5 godina – ne možemo preskočiti te početničke nespretne pokušaje. Što mu ranije to dopustimo vježbati onda će ono s 5-6 godina biti puno spretnije, što naravno utječe na njegov cjelokupni razvoj i na razvoj fine motorike koja nam je neophodna za mnoge stvari, a posebno za pisanje u školi.

Sve vještine kojima dijete ovlada utječu direktno na razvoj samopouzdanja jer se osjećaju sposobno i uspješno.

Prvenstveno, ako mi roditelji dodatno to pohvalimo i osvijestimo dijete što je sve naučilo i svladalo te mu ukažemo da se trud i rad isplatio. Toliko važnih lekcija se može naučiti iz nekih svakodnevnih situacija.  Našoj djeci nije dovoljno samo da ih mi hvalimo i pričamo o tome koliko su vrijedna i sposobna, već je potrebno iskusiti ovladavanje različitim vještinama u životnim situacijama.

Svakodnevno i dosljedno potičite samostalnost, ne radite umjesto djeteta ono što može samo, jer tako mu šaljete poruku da ne vjerujete u njegove sposobnosti.

Sukladno tome odredite djetetu neka svakodnevna zaduženja u kućanstvu. Idealno vrijeme je da obratite pažnju koliko su vaša djeca samostalna u brizi o sebi – higijena, pranje zubi, tuširanje, brisanje cipela, pomaganje u kući, brisanje prašine, usisavanje, briga o svojim igračkama itd. Važno je da imaju neke zadatke i obveze u kućanstvu jer time vježbaju i razvijaju odgovornosti. Brigu o igračkama i njegovim stvarima prepustite djetetu tako da ga podsjetite čije je zaduženje brinuti se o stvarima, tako će dijete kad krene u školu znati brinuti se o svom priboru.

Razgovarajte s djetetom o njegovim obvezama.

Djeca vole biti uključena i osjećati se vrijedno, iako im se ponekad ne da ispuniti njihove zadatke, ali tada  je naš zadatak da ih usmjerimo i motiviramo da naprave što je dogovoreno. Od etiketa da su djeca lijena ili nezainteresirana nemamo velike koristi, samo stvaramo negativni kontekst. Zbog toga, kada izvrše svoje zadatke, recite im da ste ponosni što se drže dogovora, da vam je njihova pomoć puno značila, pitajte ih kako se oni osjećaju, usmjerite svoju pozornost na pozitivna ponašanja. S vremenom usmjeravajte pozornost s vaše pohvale, kao vanjske motivacije da dijete nešto uradi, na njegovu unutarnju motivaciju, pa tako kada nešto dobro napravi vi ga pohvalite, ali pitajte npr. ” jesi li ti ponosan/na na sebe?”,  “baš si se toga dobro sjetio/la”, “kako si to napravio/la?”, “što si sve naučio/la iz ovoga?”, “što prije nisi znao/la napraviti, a sada znaš?”, “baš si se potrudio/la”. Ovo je jako važno jer tako osvještavamo djecu da počnu sami sebe vrednovati i uspoređivati se sami sa sobom. Nije li to predivna vještina koju ih možemo naučiti i koliko bi nam svima život bio lakši kad se bi se uspoređivali samo sa sobom i tako se vrednovali.

Budite dosljedni u svom odnosu prema djetetu, odredite jasne granice i dogovorite zajedno s djetetom pravila ponašanja i određene posljedice koje će djeca lakše poštovati ako su ih sama odredila.

Predškolarci su zaista sposobni slijediti pravila i dapače, jako su im važna pogotovo ako smo uvažili i njihovo mišljenje u kreiranju pravila. Dogovorite obiteljske sastanke kao mjesto okupljanja i razmjene mišljenja, idealno vrijeme da se i dječje mišljenje čuje i uvaži.

Ono što vam svakako pomaže u dogovaranju s djecom je najavljivanje unaprijed što ćete raditi, dogovor koliko će neka aktivnost trajati te što je njihova zadaća u tome. Kada unaprijed dogovorite pravila i kada su očekivanja jasna i transparentna puno manje dolazi do nesuglasica. A ako se dogodi da bez obzira na to što ste se unaprijed dogovorili, dijete ne želi poslušati, tada vi kao odrasla osoba morate biti čvrsti i inzistirati da se to napravi. Tu često roditelji upadnu u problem jer dopuštaju djetetu da prolongira i razvlači granice, pa ispada da „ove neke nove“ moderne pedagogije dogovaranja s djecom ne funkcioniraju, a u stvari je problem u dosljednosti roditelja. Dogovori funkcioniraju, i ako se u vrtiću možemo dogovoriti s 25 djece onda vjerujete, možete i vi sa svojim djetetom. Ono što svakodnevno viđamo je da se roditelji boje dječjeg plakanja i emocionalnih ispada koji su sastavni dio odrastanja i djeca ih moraju osjetiti i proživjeti. Tijekom takvih ispada djeca jačaju svoju otpornost i suočavaju se sa riječi ne ili nekom zabranom. Sve je to dio odrastanja i odgoja, ne možemo našu djecu poštedjeti takvih situacija niti bi to trebali raditi, jer će se polaskom u školu suočiti s različitim vrednovanjem svojih postignuća, koji neće baš uvijek biti pozitivno i dobro je da su se već prije s time suočili. Ono što je najvažnije da smo tu kao podrška djetetu u takvim situacijama, da smo osobe koje ćemo razumjeti dijete i njegove osjećaje, ali ne nužno i da smo neki superjunaci koji sve rješavaju umjesto djece. Više koristi će imati ako ih poučimo kako neku situaciju mogu riješiti sami, a ne da im mi rješavamo konflikte i nesuglasice.

Ovaj period pripreme djeteta za školu gledajte kao na pripremu za cijeli život kroz djetetov cjelokupni razvoj, a ne samo kroz neke izdvojene vještine grafomotorike, čitanja ili matematike.

Ako želite više saznati kako uspješno pripremiti sebe i dijete za polazak u školu možete pogledati na našim stranicama na instagramu odgojitelji_u_akciji  program Pripreme djeteta za školu i naš priručnik Od jaslica do škole.

Odgojitelji u akciji je platforma koja potiče razvoj roditeljskih i dječjih potencijala. Voditeljice tima su Martina Sokač i Tarita Mašković.

Priprema za školu – kako pomoći djeci da se suoče s promjenama? (supermame.hr)

Objava priprema za školu – kako potaknuti samostalnost i odgovornost kod djece? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Škola, prvi razred, nešto o čemu se priča i što se vrlo intenzivno iščekuje zadnju godinu dana u vrtiću. Razgovori s doktoricom, odlazak u školu na testiranja…sve su to prvi realni doticaji sa školom o kojoj se donedavno samo pričalo. Dijete postaje svjesno da se događa velika promjena, ali promjena se događa i cijeloj obitelji!

Mi roditelji očekujemo da će naša djeca s lakoćom usvojiti nove navike te da će s veseljem izvršavati zadaće koje škola postavlja pred njih. Zapravo, (ne)svjesno postavljamo velika očekivanja od djece, a u životu i ne bude sve kako smo planirali ili zamislili.

škola – velika promjena za dijete

Pokušajmo se staviti u dječje cipele i zamisliti kako se osjeća dijete u dobi od 6-7 godina pred ovakvim izazovom. Izazovom gdje se cijela njegova dosadašnja životna rutina mijenja. Velike su to promjene što već na početku uzrokuje veliki stres kod djece i zbog toga su prvi mjeseci u školi laganije dinamike (što ponekad djecu i demotivira jer smo im pričali o brojevima i slovima, a oni crtaju ili bojaju i prolaze sličan sadržaj kao i u vrtiću).

Upravo zbog toga dobitna kombinacija je postavljanje realnih očekivanja, pružanje potpore i razumijevanje stresa kroz koji djeca prolaze. Odvojiti dovoljno vremena za prilagodbu te dozvoliti  djetetu da se snađe i samoostvari u novoj sredini.

uloga roditelja je ključna

Mi odgojitelji volimo naglasiti da je priprema za školu počela puno ranije od zadnje predškolske godine u vrtiću jer sama priprema podrazumijeva cijeli spektar različitih vještina i znanja koji se nadograđuju jedni na druge.

Bez obzira na to što dijete prolazi predškolski program pripreme za školu u vrtiću, ključna je uloga roditelja kao djetetovog primarnog odgojitelja u emocionalnoj stabilnosti, razvoju samopouzdanja, regulaciji emocija, samostalnosti i odgovornosti.

Roditelji su presudni u stvaranju djetetove slike o sebi, koju dijete gradi na osnovu informacija koje dobiva od drugih iz svoje okoline. Pod okolinom se podrazumijeva vrtićko okruženje, prijatelji, rodbina, no najsnažniju moć imaju poruke koje dijete dobiva upravo od roditelja. Roditelji su najvažnije osobe u životu djeteta, osobe kojima dijete najviše vjeruje i njihov utjecaj na djecu je neprocjenjiv.

obitelj – bitna karika u emocionalnom sazrijevanju

Danas se često priča o utjecaju medija i okoline te se stječe dojam da je utjecaj obitelji umanjen ili nedostatan, što je netočno. Obitelj je prva i najvažnija podrška djetetu i to upravo u emocionalnom sazrijevanju i razumijevanju, pogotovo u periodu kada se dijete prvi put susreće s procjenom i vrednovanjem svojih postignuća u školi. Vrlo je važna podrška roditelja u razvoju emocionalnih kompetencija djeteta koje smatramo ujedno i najvažnijim za polazak djeteta u školu.

Želimo li uspješno razvijati kod svoje djece emocionalnu stabilnost, važno je na primjeren način komunicirati s djecom, što nam se često u ovom užurbanom ritmu života čini jako izazovno, no ponekad je dovoljno samo malo promisliti i osvijestiti kako mi svakodnevno komuniciramo s djecom. Kad to osvijestimo velike su šanse da će komunikacija postati bolja i kvalitetnija.

Zadatak nas odraslih je poučiti djecu izražavati emocije na socijalno prihvatljiv način i pomoći im izgraditi dobru sliku o sebi, te poticati razvoj samopouzdanja i samopoštovanja.

poruke koje djeci upućujemo možemo podijeliti na tri vrste poruka

poruke za razvoj samopoštovanja

„Volim te“ uz poljubac i zagrljaj, uz koje će osjećati da su voljeni samo zato što su naša djeca, takvi kakvi jesu, posebni, jedinstveni i dovoljni za našu ljubav – to su poruke za zdravi razvoj samopoštovanja. Ponekad to ne moraju niti biti riječi, dovoljan je poljubac i zagrljaj, ali ih je potrebno čuti i osjetiti  svakodnevno. Preporučljivo i više puta, nećete s njima razmaziti djecu.

poruke za razvoj samopouzdanja u kojima komentiramo dječja konkretna postignuća, neke usvojene vještine, osvješćujemo ih što su sve dosad naučili ili svladali

Osim bravo i super, pokušajte što konkretnije opisati tu vještinu i poticati djecu s vremenom na samoprocjenu: „Što ti misliš o tom crtežu, što ti se sviđa na njemu, što si novo naučio? Sjećaš li se kako si prije to crtao, pogledaj kako si samo napredovao, jesi li ponosan na sebe?“. Ovim porukama nije nam cilj da djeca postanu ovisna o pohvalama, baš suprotno, cilj je da osvijeste svoja postignuća i razviju unutarnju motivaciju i zdravo samopouzdanje u sebe i svoje mogućnosti.

poruke za promjenu ponašanja

Svima su nam najveća boljka i o tome bi se zaista moglo više pričati, ali sada se želimo osvrnuti na najosnovnije. Roditeljska je zadaća i obveza djecu usmjeravati poželjnim ponašanjima i reagirati kada su nepoželjna ponašanja prisutna. Najvažnije je znati odvojiti to loše ponašanje od osobnosti „Ne sviđa mi se skakanje zbog toga i toga, umjesto toga možeš to i to…“ ili predškolarce pitajte „Što možeš raditi umjesto skakanja?“

Kada želite disciplinirati dijete dobro bi bilo razmisliti što ga želite poučiti, što želite da shvati ili promijeni u svom ponašanju. Ona nabrajanja: „Uvijek se tako ponašaš, s tobom se ništa ne mogu dogovoriti“, neće polučiti nikakav uspjeh već ćete samo kod djeteta polako uništavati sliku o njemu, da ne vrijedi, nije dobro, a ne zna što konkretno može bolje napraviti. Pokušajte na dječje pogreške ne gledati kao na katastrofu, oni tek uče na svojim pogreškama i potrebni su im roditelji koji će ih poučiti što i kako trebaju napraviti, a ne osobe koje će im zamjerati greške.

Ako imate čvrstu vezu sa svojim djetetom i zdravu privrženost dijete će sigurno usvojiti vaše poruke o promjeni ponašanja, jer oni se prije svega žele nama svidjeti, i žele biti u dobrim odnosima s roditeljima.

u nastavku donosimo nekoliko primjera kako možete podržati i poticati emocionalne kompetencije djeteta

Razvijajte kod djeteta emocionalnu pismenost razgovarajući o emocijama. Imenujte emocije i emocionalna stanja, pomozite djetetu osvijestiti svoje i tuđe emocije uživljavanjem u situacije drugih.  Potičite empatiju primjerom i razgovorima o tome što koja emocija izaziva, zašto se tako osjeća, što može napraviti kada se tako osjeća te tako razvijajte vještine samoregulacije kod djeteta.  Kada se nešto dogodi pitajte ga „Kako si se osjećao, što si možda mogao drugačije napraviti, što si mogao napraviti da se osjećaš mrvicu bolje?“ i tako zajedno pronalazite rješenja kroz koje će djeca učiti vještine samoregulacije i samosmirivanja.

Potičite razvoj asertivnosti kod djeteta, neka se bori za svoja prava ne ugrožavajući prava drugih.   Upravo tu vještinu djeca najbolje uče iz našeg odnosu prema njima. Kada im dopustimo da verbaliziraju svoje osjećaje, uvažimo ih, poslušamo otvorenog uma što nam imaju za reći i pokušamo se dogovoriti, djeca će razviti vrijedne vještine pregovaranja. Razmislite je li vam je u disciplini i odgoju krajnji cilj postići poslušnost kod djeteta, ako je, onda ne možemo razvijati vještine asertivnog ponašanja, te učimo djecu da su moć i kontrola najvažnije i sukladno tome ih djeca po modelu koriste u svom odnosu s drugima.

Odvojite vrijeme za svakodnevno kvalitetno druženje s djetetom, pa makar i 10 minuta. Možete unaprijed dogovoriti što ćete raditi, čitati ili igrati neku igru. Neka aktivnosti bira dijete i budite mu to vrijeme zaista posvećeni, slušajte ga što govori, o čemu razmišlja i nemojte to vrijeme koristiti za rješavanje odgojnih izazova – ovo neka budu trenuci povezivanja u ugodnoj atmosferi. Nije potrebno izmišljati stalno neke nove kreativne aktivnosti, ponekad je dovoljno pročitati priču i porazgovarati s djecom. Naše vrijeme i prisutnost ništa ne može nadoknaditi, pa iako to bilo stvarno 10 minuta, ali zaista posvećenih djetetu.

Svojim ponašanjem budite primjer djetetu, jer vi ste njegov najveći uzor. Često to zaboravimo, ali zaista, naša djeca nas kopiraju i promatraju svakodnevno. Vještine kulturnog ophođenja će djeca najbolje  usvojiti ako je to dio vaše svakodnevne komunikacije, prema njima, susjedima, prodavačima i neće biti potrebno ih to „posebno učimo“.

Važan dio pripreme djeteta za polazak u školu je i razgovor o zaštiti djeteta.  Prođite više puta od kuće do škole, prelazak preko prometnica i druga opasna mjesta. Obavezno dijete upoznajte sa što više potencijalnih scenarija, susret s neznancima koji im nešto žele pokloniti ili ih zaustavljaju na cesti. Dogovorite s djetetom strategiju bježanja, vikanja ili skrivanja u tuđem dvorištu. U slučaju da ostane samo kod kuće dogovorite se koga može nazvati i kome se može obratiti za pomoć. Vježbajte s djetetom sve strategije da ga ohrabrite i da se osjeća sigurno u takvim novim situacijama. Ponekad ga pošaljite samog u dućan ili kod susjede po nešto, dopustite mu da vježba samostalnost u sigurnom okruženju.

Iako je roditeljima često neugodno i ne žele dijete izlagati razgovorima o seksualnoj zaštiti to je nužno zbog sigurnosti vašeg djeteta. Obavezno razgovarajte o intimnim dijelovima tijela, tko ih smije vidjeti gole u kojim prilikama, ali i da ih nitko nema pravo neugodno dirati po njima ili tražiti dijete da ga dira. Razjasnite djetetu što su to dobre i loše tajne, i da se vama uvijek može povjeriti ili nekoj osobi od povjerenja.

Ohrabrujte dijete u savladavanju nečega novog, uvijek pohvalite njegov trud bez obzira na rezultat.

Pozitivno pričajte o školi i novim izazovima koji ga očekuju s vjerom da će dijete sve to uspješno svladati, a svoje bojazni zadržite za sebe. Trudite se isticati i obraćati pažnju na pozitivna i poželjna ponašanja koja možete i više puta komentirati pred djetetom, a onim negativnima posvetite manje pažnje u smislu da ih prihvatite kao dio odrastanja i učenja. Na dječje pogreške gledajte kao priliku za naučiti nešto novo.  Neka vaš odgojni okvir bude čvrst, ali poštujući dijete kao osobu vrijednu ljubavi i pažnje.

Želite li  više saznati kako uspješno pripremiti sebe i dijete za polazak u školu posjetite nas na našem Instagram profilu @odgojitelji_u_akciji  ž, priključite se našem online programu Pripreme djeteta za školu ili konzultirajte naš priručnik Od jaslica do škole.

Odgojitelji u akciji je platforma koja potiče razvoj roditeljskih i dječjih potencijala. Voditeljice tima su Martina Sokač i Tarita Mašković.

trebaju li djeca znati čitati, pisati i brojati prije škole? – SUPERMAME

Objava uloga roditelja u pripremi djeteta za školu pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Trebaju li djeca znati čitati, pisati i brojati prije prvog razreda i što sve trebaju znati prije polaska u školu pitanje je koje muči mnoge roditelje.

Mnogi će reći da su današnja djeca naprednija nego prethodne generacije, ili se barem tako čini. Ne možemo potvrditi da je to istina, no ono što možemo sa sigurnošću reći je da su današnja djeca drukčija jer odrastaju u drukčijem svijetu nego mi i naši roditelji. Modernom i digitalno doba sa sobom je osim nekih negativnih strana donijelo i one pozitivne. Djeci su od malih nogu na raspolaganju raznorazne edukativne igre i aplikacije pomoću kojih uče one stvari koje su njihovi roditelji učili tek polaskom u školu. Današnja djeca se igraju drukčije, čitaju drukčije knjige, većina njih zna barem jedan strani jezik prije prvog razreda, pohađaju razne radionice, a u svemu tome veliku ulogu igramo i mi roditelji. Čini li se i vama da je naša generacija više uključena i aktivno sudjeluje u razvoju djeteta? S jedne strane kroz igru ih učimo o životnim vrijednostima, vještinama i pripremamo za svijet, no s druge smo strane zatrpani s previše informacija koje nam konstantno pristižu s raznoraznih strana zbog kojih smo nekada poprilično zbunjeni.

„Kad će moje dijete propuzati?“, „Zašto još nije reklo mama?“, „Kad će skinuti pelenu?“, samo su neka od pitanja koja muče roditelje, osobito one novopečene.

Nakon što prođe faza zabrinutosti oko puzanja, hodanja, pričanja i skidanja pelena slijedi faza zabrinutosti oko slova i brojeva. „Zašto moje dijete nije zainteresirano za slova?“, „Zašto neki njegovi vršnjaci već broje do 10?, „Treba li moje dijete poznavati slova i brojeve prije prvog razreda?“. Zvuči poznato?

Što djeca trebaju znati prije prvog razreda?

Na pitanje trebaju li djeca znati čitati, pisati i brojiti prije prvog razreda osnovne škole većina stručnjaka će vam odgovoriti da ne trebaju.

To nam je potvrdila i Sara Majdak, učiteljica osnovne škole u Umagu. „Djeca najčešće dolaze u školu s pojedinim predznanjima, kao što su pisanje pojedinih slova i čitanje ili računanje brojeva do deset. Iako nije nužno i potrebno da djeca sve to i znaju prije polaska u školu. Potrebno je da djeca razviju motorička znanja i vještine koje su im potrebne za kasnije usvajanje vještine čitanja, pisanja i računanja. Nije potrebno djecu učiti prije polaska u školu, posebice ako oni ne pokazuju interes za to, ali je važno kroz igru, zajedničko čitanje, pričanje priča, učiti ih samostalnosti i time ih pripremati za život i školu.“

Svako dijete ima svoj tempo

U djeci bi trebali poticati volju i ljubav za učenjem, i ne prisiljavati ih na ništa osim ako ona sama ne iskažu zainteresiranost. Što se abecede tiče, predškolarci bi trebali znati prepoznati većinu slova, iako ne moraju znati čitati ili pisati. Također, trebala bi znati brojati od 1 do 10, iako ne moraju naučiti zbrajati ili brojati do 100.

Ipak, svako je dijete različito i svako dijete se razvija na sebi svojstven način i uči kad je spremno za to. Kao što neće svako dijete naučiti voziti bicikl s 4 godine, tako neće niti svako dijete naučiti čitati ili brojati prije prvog razreda. Djeca koja su naučila zbrajati ranije nisu nužno bolji matematičari od djece koja su to naučila kasnije.

Današnja djeca su naprednija jer okolina tako zahtjeva

Da je svako dijete različito to potvrđuje i Sonja, majka dvoje djece, petogodišnjeg Luke i trogodišnjeg Šimuna. „Osobno sam mišljenja kako se djeca prvenstveno trebaju igrati, kroz igru učiti ono za čime pokazuju interes. Nisam pobornik učenja slova, brojeva, matematike prije nego krenu u školu, ali nažalost, tempo ambicioznijih roditelja i našeg školstva ovo je postavio kao uvjet. Djeca danas u školu dolaze znajući čitati i pisati, a kada smo mi bili djeca, u vrtiću smo se igrali, dok smo u školi učili slova i brojeve. Moj stariji sin, rano je pokazao interes za slovima i brojevima i vrlo rano znao je čitavu abecedu. Njegovala sam to kroz igru i kroz slova na magnetiće koje smo slagali. Danas, kao petogodišnjak zna čitati. Nije za to zaslužna moja ambicija, već isključivo njegov interes i činjenica da je od rane dobi jako volio knjige i svakodnevno smo čitali po nekoliko pričica. Luka voli čitati, voli matematiku, ali nema želje za crtanjem i pisanjem. Naspram njega, koji je u dobi u kojoj je sada moj Šimun, znao sva slova i brojeve, moj Šimun ne pokazuje interes za usvajanjem tih vještina. On je doslovno dijete koje se stalno igra. Ali, Šimun, naspram Luke, zna držati ispravno olovku i ima živaca i volje za crtanjem. Pričice mu nisu zanimljive. Iz svega toga bih zaključila da naše male spužvice svašta mogu naučiti ukoliko imaju afiniteta i želje za time. Sve što je “na silu” ide teže i sporije. I dalje sam pobornik toga da djeca u ovoj dobi trebaju biti djeca što duže i igrati se, razvijati svoju maštu. Učenje ih čeka kroz čitav život.“

Kod Martine, mame petogodišnjeg Stefana, koja živi u Italiji, situacija je malo drukčija. „Stefan je dijete koje se obožava igrati i biti vani. Slova i brojevi ga dugo nisu zanimali i moram priznati da sam u jednom trenu bila i malo zabrinuta. Većina njegovih vršnjaka znala je brojati do 10, a on jedva do 5. Ipak, nisam ga na to silila i znala sam da će doći vrijeme i za to. U Italiji nema predškole, sa 6 godina se kreće u školu tako da oni zadnju godinu vrtića uče brojeve, te slova i pisanje. Stefan je zadnjih 6 mjeseci zaista napredovao u pisanju. U školu moraju doći s poznavanjem slova i brojeva iako ne moraju znati čitati ili zbrajati i oduzimati.“

Većinu predškolaraca zanimaju slova i brojevi

Naša nedavna anketa provedena na uzorku od gotovo 3.000 roditelja pokazala je da većina predškolaraca pokazuje zainteresiranost za slova i brojeve, čak njih 85%.  75% predškolaraca prepoznaje slova, 86% njih prepoznaje brojeve, 96% zna brojati do 10, a većina njih naučila je brojati u dobi od prve do treće godine. Nešto manje predškolaraca zna abecedu – njih 42%, te pisati 48%.

Kad su roditelji u pitanju njih 70% uči djecu slova i brojeve, ali samo zato što su djeca pokazala zainteresiranost. Također misle da bi se djecu trebalo upoznati sa slovima i brojevima kroz igru.

Učenje kroz igru u Plavom svijetu

O važnosti učenja kroz igru dobro znaju i edukatori iz igraonice za djecu Plavi Svijet, o kojoj ste imali već prilike čitati na portalu, jedine igraonice u Hrvatskoj s inovativnim sustavom za igru poznatijim pod imenom Imagination Playground® koji potiče razvoj STEM vještina. Među različitim radionicama koje redovno organiziraju tu je i ona pod nazivom Moja prva matematika osmišljena s ciljem da djeca kroz igru nauče zavoljeti matematiku i razviju vještine koje će im kasnije polaskom u školu omogućiti brže usvajanje brojeva i geometrijskih oblika.

Na radionici Moja prva matematika, matematika se povezuje sa primjerima iz stvarnog života, a fokus je na povezivanju, dječjem samostalnom istraživanju i dolaženju do zaključaka te rješavanju problema naspram frontalnog rada i transmisijskog prenošenja informacija.

Radionica „Moja prva matematika“ nije nužno „učenje brojeva“ i ostalih osnova matematike. Ona razvija sposobnost pamćenja, potiče koncentraciju, samostalno istraživanje i usmeno izražavanje. Djeca najbrže uče kroz igru, a igra u Plavom svijetu razvija logičke i matematičke vještine poput kombinatorike, klasificiranja i procjena.

Mjesec matematike u Plavom svijetu traje do kraja ožujka, a Plavi svijet vam daruje 30% popusta na radionicu Moja prva matematika.

I zapamtite, svako dijete razvija se svojim tempom, a mi roditelji smo tu da im damo podršku na tom putu i stvorimo sigurno okruženje za njihov razvoj.

pitale smo roditelje što misle o dječjim igraonicama – evo što su nam otkrili! – SUPERMAME

Objava trebaju li djeca znati čitati, pisati i brojati prije škole? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.