Gotovo svaki roditelj zna kako izgleda ta situacija. Znaš da bi dijete trebalo jesti više voća, znaš da su vlakna, vitamini i zdrava mikrobiota važni, ali u stvarnosti dijete odbija voće, a traži nešto slatko. I tako gotovo svaki dan završi pregovaranjem, nagovaranjem ili kompromisom s kojim nitko nije potpuno zadovoljan.

Upravo iz tog svakodnevnog roditeljskog iskustva nastala je ideja za HipoHop IMMUNO – dodatak prehrani u obliku voćnog snacka s dodanim vitaminima, mineralima i probiotikom. Iza proizvoda stoje Ekaterina Šprajc, koja se bavi razvojem prehrambenih i nutraceutskih proizvoda, i Marijan Sudić, stručnjak za proizvodnju i optimizaciju proizvodnih procesa, koji su kroz svoj rad željeli razviti proizvod koji ima stvarnu nutritivnu vrijednost, ali i funkcionira u svakodnevnom životu roditelja i djece.

Kako objašnjava Ekaterina, ideja nije nastala u teoriji, nego u stvarnim životnim situacijama koje roditelji svakodnevno proživljavaju.

„S jedne strane, iz struke sam godinama slušala koliko je važno da djeca jedu voće, unose vlakna i imaju zdravu mikrobiotu. A s druge strane, u stvarnom životu gledaš dijete koje to isto voće jednostavno ne želi, ali će bez problema tražiti nešto slatko. I tu nastaje onaj konflikt. Znaš što je dobro, ali realnost izgleda potpuno drugačije.“

Primijetila je i još jedan problem – dodaci prehrani za djecu često su ili privlačni djeci, ali sastav nije nešto što roditelji žele davati svaki dan, ili su kvalitetni, ali ih djeca nakon nekoliko dana odbijaju.

„U jednom trenutku sam si postavila pitanje. Mogu li napraviti proizvod koji će dijete doživjeti kao nešto fino, a da roditelj pritom ima osjećaj da je napravio dobru odluku?“

Problem nedovoljnog unosa voća kod djece bio je jedan od glavnih razloga za razvoj proizvoda. Kako objašnjava Ekaterina, roditelji često ne žele djeci uskratiti zdrave navike, ali svakodnevica se često svede na pregovaranje i kompromise.

“Hipo Hop nije zamišljen kao zamjena za voće nego kao pomoć u situacijama kad ga dijete odbija ili ga jede jako selektivno. Ideja nam je bila da voće prestane biti borba, da zadovoljimo želju za slatkim i da postane nešto što dijete zapravo želi.”

Zato je cilj bio da voće bude stvarna baza proizvoda, a ne samo dodatak u malom postotku. „Htjela sam da dodatak prehrani bude napravljen u potpunosti od voća. Sve ostalo je zapravo došlo kao nadogradnja na tu ideju. Kako iz nečega što je već prirodno i nutritivno vrijedno napraviti proizvod koji će djeca stvarno htjeti jesti, a roditeljima olakšati te svakodnevne situacije.“, nadodaje Ekatarina.

Jedan od ključnih kriterija tijekom razvoja, ističe Marijan, bio je vrlo jednostavan – hoće li dijete samo posegnuti za proizvodom ili će ga roditelj morati podsjećati i uvjeravati da ga uzme.

„U praksi se vrlo brzo pokaže što funkcionira, a što ne. Možete imati proizvod koji je odličan po sastavu, ali ako ga dijete ne prihvati, tu priča završava. Nama je bilo važno da to postane dio svakodnevice. Jer na kraju dana, jedino ono što dijete stvarno želi uzeti ima smisla dugoročno.“

Roditeljima je danas sastav proizvoda jedan od najvažnijih kriterija, a upravo na tome su, kako kaže Marijan, inzistirali od početka: „U HipoHopu je baza pravo voće, i to u velikom udjelu, 95 %, što je otprilike 100 grama voća, tako da dijete zapravo jede voće, a ne nešto što ga samo imitira. Nema dodanog šećera, nema želatine, nema glukoznog sirupa ni umjetnih bojila ili konzervansa. Prisutni su samo prirodni šećeri iz voća i vlakna.“.

„Razlika je u tome što s HipoHopom više ne moraš birati između zdravog i nečega što će dijete stvarno htjeti pojesti. Dijete ne dobiva klasični vitaminski bombon, nego stvarno jede voće. Nema ograničenja na jedan bombon, nema borbe, a ti u toj situaciji ne moraš razmišljati jesi li donijela dobru odluku.”, nadodaje Ekatarina.

Ekatarina posebno ističe probiotički soj DE111, koji je odabran zbog svoje stabilnosti i kliničkih istraživanja u kojima su pokazani učinci na ravnotežu crijevne mikrobiote i probavne funkcije.  “To je bio važan kriterij jer sam željela koristiti sastojak iza kojeg stoje konkretni podaci.”

„Velik dio imunološke aktivnosti odvija se upravo u probavnom sustavu, pa održavanje uravnotežene mikrobiote ima širi utjecaj na zdravlje.“, objašnjava Marijan.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by HipoHop IMMUNO (@hipohop_)

Razvoj proizvoda nije bio jednostavan, posebno zato što su odlučili da neće koristiti dodani šećer, želatinu ni glukozni sirup.

„Imali smo puno verzija koje su bile dobre na papiru, ali nisu prošle kod djece. I svaki put bi se vratili na početak jer nam nije imalo smisla napraviti nešto što će roditelj kupiti, a dijete neće htjeti.“, objašnjava Ekatarina i ističe: “Na kraju smo sve vrijeme imali jednu sliku u glavi. Dijete koje se veseli HipoHopu. Jer ako se to dogodi, onda znaš da proizvod neće ostati na polici, nego će stvarno postati dio svakodnevice.”

Povratne informacije roditelja, kaže Marijan , često su vrlo slične – pitaju ima li alergena i iznenade se kad vide da nema umjetnih dodataka. Prvo gledaju sastav, a onda ih iznenadi okus.

„Kažu da im je nevjerojatno da nešto može biti toliko slatko i fino, a da nema dodanog šećera, pa nas često dodatno pitaju ‘ali stvarno nema šećera’?”. I tu im uvijek objasnimo da su to prirodni šećeri iz voća.”

Za kraj, na pitanje koji bi bio njihov jedan savjet roditeljima kada je riječ o prehrani i imunitetu djece, odgovaraju:

„Gledajte tjedan, a ne jedan obrok ili jedan dan. Djeca jedu neujednačeno. Jedan dan će pojesti sve, drugi gotovo ništa od onoga što bismo htjeli. To je razvojno normalno. Ono što je važno za prehranu i imunitet je ukupni unos kroz vrijeme.“

Ekaterina i Marijan u budućnosti planiraju razvijati nove proizvode, ali s istom idejom – stvarna nutritivna vrijednost i proizvod koji funkcionira u svakodnevnom životu.

„U svemu tome nam je najvažnije da zadržimo isti princip. Čista formulacija, napravljeno samo od pravog voća, jasna svrha i proizvod koji dijete stvarno želi uzeti bez nagovaranja.“

Ako ste se i sami našli u situaciji da pregovarate oko voća, tražite zdraviju alternativu slatkišima ili jednostavno želite proizvod koji ima smisla i nutritivno i u svakodnevnom životu, HipoHop Immuno je dodatak prehrani koji će zadovoljiti sve vaše kriterije, a klinci ga obožavaju. Dostupan je u praktičnim pakiranjima, kao vrećica za jedan dan ili kutija za 2 tjedna, što roditeljima olakšava organizaciju i uvođenje rutine bez dodatnog razmišljanja i kombiniranja.

HipoHop IMMUNO dostupan je u više od 300 ljekarni diljem Hrvatske ili online na Vaše zdravlje web ljekarni.

Novosti i edukativne sadržaje za roditelje možete pratiti na Instagram profilu @hipohop_

Fotografije: Darko Mareš

Objava znate da bi dijete trebalo jesti voće, ali ga odbija? zbog tog problema nastao je HipoHop pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Kad počneš razmišljati o proširenju obitelji, automatski počneš razmišljati kako bi bilo mudro kvalitetnije jesti, za pripremu vlastitog tijela i u pravu si. Intuicija žene je najglasnija u periodu trudnoće i u majčinstvu, tad je pravo vrijeme da je počnemo slušati. Često se javi pitanje kako i od čega početi, logično, kako se najbolje organizirati, kako se pripremiti u trudnoći za što bolji postpartum – kroz sve to te mogu voditi. Kroz individualno savjetovanje o prehrani i eventualnoj suplementaciji ili kroz mentorski pristup praćenja prehrane i dodacima prehrani u periodu koji tebi odgovara. Jednostavno, prilagodljivo, bez namirnica koje trebaš nabaviti od monarha s najvišeg vrha Himalaje… Nema glupih pitanja, zajedno sve nepoznanice otklanjamo. Pokrećemo revoluciju mama i roditelja koji prolaze osnaženo kroz iskustva koja se pamte čitav život! Zajedno!

Znaš li da prehranom možeš utjecati na baš puno stvari u svom životu? Ja nisam znala.

Raspoloženje, koncentracija i fokus, tjelesna masa, rast mišića, gubitak mišićne mase, začeće, trudnoća, porod, oporavak od poroda, oporavak od bolesti, oporavak od operacije, opadanje kose, rast noktiju…popis je skoro pa beskonačan.
Moje zanimanje za temu se javilo davno, dok sam iskušavala razne oblike treninga i uz to tipove prehrane. Treniranje mi je oduvijek dio života, otkako sam s 5 godina počela trenirati gimnastiku. Nisam nikada nekakve čudesne rezultate postigla, ali ostala mi je mobilnost, fleksibilnost i želja za kretanjem, u mom rječniku – pobjeda.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Klaudija Adžić | Prehrana u trudnoći, postpartumu i dohrana beba (@bellybliss.nutrition)

Čini mi se da je trenutačno situacija takva da tipova prehrane ima gotovo koliko i religija. Svi vjeruju da baš njihov tip prehrane je jedini ispravan i jedini donosi sve benefite za kojima čeznemo. Od mesojeda koji se kunu da su im sve boljke nestale jer jedu samo meso i ništa osim mesa, do vegana koji tvrde isto to samo za biljke. Pa sve nijanse između…trebaš izbjegavati samo šećer i gluten, ne, ne, trebaš se čuvati ribe, to je opasno, i nikako ali nikako jesti previše jaja… Svega sam se i osobno naslušala, a i pročitala, pogledala u dokumentarcima, vidjela u nekim istraživanjima. Ne tako davno se pojavio i novi element, mikrobiom, o kojem se sve glasnije priča jer je istraživanja sve više i sve su nam više jasne stvari s dobrim i lošim bakterijama u crijevima, ali i na koži, u ustima, u porođajnom kanalu.

Sve to je mene navelo na zaključak da je naša bioraznolikost faktor koji svakako trebamo uzeti u obzir, da zapravo svatko za sebe treba otkriti koji tip prehrane mu najviše odgovara i da nam tijelo puno toga govori ako smo voljni slušati.

Sva razmišljanja i zaključci o hrani u utjecaju na tijelo su došli do vrhunca u mojoj prvoj trudnoći. Prvih 3-4 tjedna nisam bila svjesna da sam trudna, ali sam se osjećala drugačije. Osjećala sam da mi kava nije jednako fina, da mi je osjećaj u želucu nekako težak bez obzira na to što pojela. Nakon testa, sve je bilo jasnije. Momentalno. I onda su krenuli „savjeti“: nemoj jesti sushi, nemoj jesti previše jaja, moraš jesti za dvoje sad, nemoj pretjerivati sa sirom, nikako nemoj jesti jetrice, pij puno sokova jer to su vitamini, moraš piti sad dodatno vitamine, puno folne kiseline, ali nikako vitamin A…

Kad sam pokušala guglati sve te „savjete“ i zapravo doći do toga kako najbolje jesti u trudnoći, shvatila sam da je informacija more, da su uglavnom vrlo kontradiktorne, dosta ih je neutemeljenih i da su rasute po bespućima interneta.

Svatko filtrira i bira informacije za sebe. Meni je važno da informacije koje planiram iskoristiti i implementirati rezoniraju sa mnom, s mojim zdravim razumom, da po mogućnosti imaju i neku znanstvenu osnovu ili barem snažne empirijske dokaze, anegdotalne dokaze. I kad sam sve to uzela u obzir, cijelu trudnoću sam kopala informacije koje mi odgovaraju, kupovala knjige koje sam željela pročitati, upijala, učila, kopala. Saznala sam puno, ali nisam i dalje bila zadovoljna.

Postpartum sam prošla po smjernicama koje sam si sama složila, uz podršku obitelji koja je kuhala. Prije druge trudnoće sam pronašla online školu koja je filtrirala informacije po mom guštu i to je to. Planula je ljubav kao kanister benzina! Gori i sad! Zato su mi druga trudnoća i postpartum bili lakši barem trostruko.

Holistički pristup prehrani u trudnoći, u postpartumu i kod dohrane beba. To je moj svijet. Holistički je samo fensi naziv za uključivost više životnih faktora, sve je bitno. I kako se žena osjeća i kako je jela prije trudnoće i kako spava, kakva joj je probava i želi li dojiti, kako želi roditi, kako jest rodila, kako se oporavlja, uporaba lijekova, antibiotika, sve, ali baš sve slaže priču o osobi i sve je bitno za individualizirani pristup prehrani.

Jer prehrana i je individualna, i takva treba biti. Bez demoniziranja namirnica, ili skupina namirnica, bez podjele na „zdravo-nezdravo“.

Sve je hrana, neka je nutritivno bogatija, neka je manje nutritivno bogata, neka je prazna, ali svaka ima svoje mjesto u prehrani pojedinca. Ključ je uvijek u ravnoteži. Da, postoje neke zajedničke smjernice, ali nijanse su jako individualne i smatram da se to treba poštovati. Ne, ne možemo svi biti najbolja verzija sebe na bijelom mesu i riži, ili samo na mesu, ili samo na biljnoj prehrani, ili samo na slatkišima. Te etikete odmažu, po mom mišljenju. Istina je individualna i na raskrižju osobnih preferencija, nutritivnih informacija i tjelesnih reakcija.

Svi možemo imati benefite od nekih osnovnih postulata, ako nećeš imati direktne pomoći, neće ti ni odmoći, i mislim da je to sjajno. Što više hrane u njenom izvornom obliku, to je manja mogućnost da će pretjerati s njom, da ćeš si naštetiti u bilo kojem pogledu.

1.Jedi sezonsko voće i povrće, lokalno, svježe po mogućnosti. Isto tako i mliječne proizvode, jaja i meso pokušaj nabavljati lokalno i svježe. Time ćeš podržati svoj mikrobiom, svoje zdravlje, ali i lokalne male proizvođače. Dupla pobjeda.
2.Potrudi se svaki dan u svom tanjuru imati što više boja – to donosi više vitamina, minerala, antioksidansa, vlakana, zdravlja. Ja zamišljam kako moje dobre bakterije imaju tulum kad im šaljem dugu s tanjura. Jedna stvarno sjajna salata na dan i bar dva komada sezonskog voća i jest ćeš kvalitetnije od većine ljudi.
3.Balansirani obroci – uključuju sve tri skupine makro nutrijenata: proteine, ugljikohidrate i kvalitetne masnoće. Balansirani obroci zauvijek i za sve, bez obzira koji je tvoj tip prehrane. Balans znači zadovoljavanje tjelesne potrebe, održavanje stalne razine energije bez naglih skokova i još naglijih padova energije, dugotrajniji osjećaj sitosti, kvalitetno funkcioniranje endokrinog sustava, dobar osjećaj nakon obroka.

Trudnoća je novi nivo jer trudnoća zaista je drugo stanje. Tako i postpartum. Nije cilj postpartum samo preživjeti, a i zašto ga samo preživljavati ako možeš uživati i u tom periodu. To su kratka razdoblja u životu žene ali mogu ostaviti zaista dubok trag. Moja je želja da je taj trag predivan za što veći broj žena.

Nakon što prođeš trudnoću i postpartum, osvijestiš da si majka malom čudu ili čudesima, poloviš konce sa svim – kreće dohrana bebe i novi svijet u potpunosti. Novi svijet kontradiktornih informacija.
Opet, tu sam za roditelje da im taj period prođe bez straha, da ne bude muka nego avantura. Ima li što slađe od bebe koja mljacka i uživa u obroku, prljava od glave do pete, ali sretna? Ima možda samo spoznaja da tako postavljaš temelje sjajnog odnosa s hranom za svoju bebu, da nećeš biti uzrok poremećaja u prehrani svog djeteta, da ćeš svoje dijete naučiti što je kvalitetna prehrana, da u ovom periodu možeš podići prehranu cijele obitelji na viši nivo…da samo spomenem i prednosti opuštene dohrane u kojoj se beba samostalno hrani – razvoj grube i fine motorike, razvoj koordinacije oko-ruka, učenje oralnih vještina poput žvakanja, trganja, odgrizanja koji za par godina znače dobru artikulaciju u govoru, razvoj djetetovog samopouzdanja kroz razvoj i samostalno savladavanje vještina. Da, sve to. I još puno više.

Autorica: Klaudija Adžić, IG profil @bellybliss.nutrition.

Fotografije: unsplash.com, Free Pik

Objava kako se snaći u moru informacija o prehrani u trudnoći i postpartumu? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Pogledale smo novi Netflixov dokumentarac „You Are What You Eat“ i donijele neke zdravije odluke.

Netflixov dokumentarac “You Are What You Eat” istražuje duboku povezanost između naše prehrane i zdravlja. Kroz različite priče, znanstvena istraživanja i osobna svjedočanstva, ovaj dokumentarac naglašava kako hrana koju jedemo može imati snažan utjecaj na naše tijelo, um i opće blagostanje.

Prikazujući različite prehrambene obrasce i njihov utjecaj na ljude diljem svijeta, ovaj nas je dokumentarac potaknuo da razmislimo o svom odnosu s hranom. „You Are What You Eat“ govori o važnosti konzumiranja cjelovitih, neprerađenih namirnica, naglašavajući kako takva prehrana može pozitivno utjecati na zdravlje srca, probavu, mentalno zdravlje te čak i način na koji staramo.

U dokumentarcu “You Are What You Eat” prikazana su braća blizanci, čije su priče poslužile kao snažan primjer utjecaja prehrane na zdravlje. Ova dvojica blizanaca su imali vrlo slične genetske predispozicije, ali su se razlikovali u prehrambenim navikama. Jedan je bio posvećen konzumiranju zdrave hrane, puno voća, povrća i cjelovitih namirnica, dok se drugi prehranjivao brzom hranom, nezdravim obrocima i gaziranim pićima. Unatoč genetskoj sličnosti, njihove različite prehrambene navike rezultirale su potpuno različitim zdravstvenim stanjima.

Ovaj dokumentarac ne samo da istražuje fizički utjecaj hrane na tijelo, već naglašava i emocionalnu i društvenu dimenziju prehrane, ističući vezu između onoga što jedemo i našeg emocionalnog stanja te društvenih interakcija.

Gledanje “You Are What You Eat” potaknuti će vas da preispitate svoje prehrambene navike te na razmišljanje o važnosti odabira zdravih namirnica i pružiti vam motivaciju za uvođenje pozitivnih promjena u svoju prehranu radi poboljšanja općeg zdravlja i dobrobiti. Ovo ne znači da morate u potpunosti izbaciti meso iz svoje prehrane, kao u svemu u životu –  najvažnija je umjerenost. No ako ipak razmišljate o uvođenju nekih novih zdravijih navika povećajte svakako unos namirnica biljnog porijekla

Izbacivanje mesa iz prehrane može imati brojne prednosti. Vegetarijanska ili veganska prehrana pomaže u smanjenju unosa zasićenih masti i kolesterola, što može poboljšati zdravlje srca. Također, takva prehrana obično obiluje vlaknima, vitaminima i antioksidansima, što može podržati gubitak težine i opće zdravlje.

A sada ne preostaje vam ništa drugo nego obnoviti zalihe u frižideru nekim novim ukusnim namirnicama biljnog porijekla iz Lidlove Vegenuary siječanjske ponude.

U nastavku vam donosimo jednostavan i preukusan recept by @burbon_i_borovnice kojeg smo nedavno radile na Flavorific radionici zdrave prehrane.

Glazirani tofu s prokulicama i tikvom

Sastojci (za dvije osobe):

250 g svježeg tofua

5 žlica sojinog umaka

1 žličica dimljene paprike

250 g prokulica

250 g Hokkaido tikve

2 žlice maslinovog ulja

Za glazuru:

1 žlica agavinog sirupa

1 žlica maslinovog ulja

3 žlice vode

1 žlica senfa

2 režnja češnjaka, naribana

1 žlica džema od brusnica

1. Tofu pritisnite između kuhinjskih ručnika kako biste izvukli višak vode. Prepolovite ga na dva komada pa još jednom malo omotajte u kuhinjske ručnike. S jedne strane svakog komada nožem napravite dijamantni uzorak (pazite da ne zarežete do kraja). Pomiješajte sojin umak i dimljenu papriku pa marinirajte tofu barem 1 sat.
2. Prokulice operite, skinite oštećene vanjske listove i prepolovite ako su veće. Tikvu narežite na kockice. Začinite sa maslinovim uljem i soli.
3. U posudu za pečenje dodajte prokulice, tikvu i tofu. Pecite u zagrijanoj pećnici na 180°C oko 30 minuta, tofu ne dobije zlatno smeđu koricu.
4. U međuvremenu napravite glazuru za tofu. U manji lončić dodajte agavin sirup, maslinovo ulje, vodu, ribani češnjak, senf i džem. Na laganoj vatri dovedite do vrenja i kuhajte oko 2 minute, neprestano miješajući.
5. Premažite tofu i povrće dobivenom glazurom i vratite u pećnicu. Pecite dodatnih 10 minuta.

Dobar tek!

Sadržaj nastao u suradnji s Lidl Hrvatska.

Objava ovaj Netflixov dokumentarac bacit će vas u razmišljanje jeste li zaista ono što jedete pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Roditeljstvo je kao maraton, a prehrana djece samo je jedna od etapa.

Roditeljstvo, to nepredvidivo putovanje, izazovno je kao da se penjete na planinu s nejasnom stazom, a mapa vam je negdje daleko iza leđa. Ne znate točno kamo idete, ali pokušavate s najboljom namjerom.

A onda, usred tog roditeljskog uspona, nailazite na prehrambene vrhunce i padove, posebno kada su obroci u vrtiću u pitanju. Moj se sin suočava s pravim izazovima kada je riječ o obrocima u vrtiću. Virusi i bolesti dolaze i odlaze, ali čini se da su mu omraženi grah, špinat i mrkva postali jednako strašni.

Zar nismo svi bili tamo? Sjećam se trenutaka kad sam kao dijete pokušavala pregovarati s roditeljima oko nečega što mi nije išlo niz grlo. I da, nisam nutricionist, već samo mama koja može reći da ima sreće jer joj dijete jede skoro sve. Možda je sreća u tome što je rođeno u restoranu, a možda jednostavno imamo sreće.

A sada dolazimo do vječne dileme – tjerati djecu da jedu ili ne? To pitanje vjerojatno već dugo klizi kroz roditeljske razgovore. Ako ih tjeramo, hoće li to stvoriti otpor prema hrani ili poticati zdrave prehrambene navike? S druge strane, ako pustimo da sami odlučuju, hoće li nas suočiti s manjkom nužnih nutrijenata? I dok često padamo u zamku tjeranja, slijepi od straha od nutritivnog manjka, vrijeme je da možda razmislimo o drugom pristupu.

Možda je ključ u stvaranju pozitivnog okoliša za obroke, gdje hrana postaje istraživanje i otkrivanje, umjesto bojište gdje se bije bitka za svaki zalogaj.

No, vratimo se našem malenom junaku iz vrtića. Možda je povraćanje znak da je nešto dublje u igri. Je li to pokušaj izražavanja nečega što ne zna verbalizirati? Je li to otpor prema određenoj hrani ili možda pokušaj preuzimanja kontrole nad vlastitim izborima? I sada, dok promišljamo o tim izazovima, postavlja se i pitanje – je li slatko nakon ručka tajna ravnoteže ili uvođenje još jednog izazova u već kompleksnu prehrambenu jednadžbu? Hoće li malo slatkog biti užitak nakon uspješno savladane hrskave grah-špinat-mrkva misije, ili će postati izvor novih roditeljskih dilema?

U zaključku, roditeljstvo je kao maraton, a prehrana djece samo je jedna od etapa. Pitanje je kako uspješno premostiti te prepreke i stvoriti uravnotežen odnos prema hrani. Možda ključ leži u razumijevanju, strpljenju i, naravno, dozi humora. Jer ponekad, smijeh može biti najučinkovitiji začin u svakodnevnim jelovnicima roditeljskog života.

Foto: pexels.com

NEMOJTE VI BITI RAZLOG ZBOG KOJEG IMATE IZBIRLJIVO DIJETE – SUPERMAME

Objava tjerati djecu da jedu ili ne? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

O utjecaju prehrane na neplodnost pričale smo u trećoj epizodi iz serijala “O ženskom zdravlju”.

U novoj epizodi iz serijala “O ženskom zdravlju” sa Sandrom Krstev Barać, mag. nutricionizma i certificiranim praktičarom funkcionalne medicine pričamo o neplodnosti.

Koji su mogući uzroci sve većem broju neplodnih parova?

Kakav pristup ima funkcionalna medicina kad je neplodnost u pitanju?

Koliki je utjecaj stresa na neplodnost i kakvu ulogu igra prehrana u cijeloj toj priči?

Sponzor serijala je Bioandina.

Utjecaj prehrane na neplodnost

Bioandina je mala obiteljska firma koja surađuje s malim autohtonim uzgajivačima te za naše tržište dobavlja i proizvodi visokokvalitetnu superhranu s područja Andi. Bioandina maca je jedina termički obrađena maca na hrvatskom tržištu. Termičkom obradom dolazi do aktivacije sekundarnih metabolita koji su zaslužni za njezino blagotvorno djelovanje. Aktivirana maca je nutritivno koncentriranija, lakše probavljiva te mikrobiološki ispravnija.

Za sve slušateljice podcasta Iskreno o majčinstvu Bioandina poklanja 10% popusta uz kod: SUPERMAME10

www.bioandina.hr/

Ostale epizode iz serijala “O ženskom zdravlju” pronađite ovdje:

Burnout ili problemi sa štitnjačom?

PCOS ili neplodnost? – uzroci, simptomi i nutritivni pristup

Objava kakve veze ima prehrana s neplodnošću? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Čim su se upalile prve adventske svijeće počeli su kružiti dogovori za novogodišnje partije/domjenke/druženja, počeli su se slagati popisi za poklone za pod bor i nabavljati sastojci za najdraže kolačiće. I dok tako jinglaš i minglaš po kućicama s familijom ili ekipom, lagano pijuckaš drugu čašu kuhanog vina i razmišljaš kako bi baš dobro sjele one fritule s čokoladom iako je već pala i kobasica. Ma hajdeee, jednom je prosinac u godini. Daj fritule s duplom čoksom. I to je OK. Jer neće svijet propast ako si daš oduška. Zvuči otrcano, ali BALANS je ključ.

Ljudska smo bića i znam da će ti u jednom trenu tokom prosinca na rame sjesti Grinch i postaviti pitanje „Koliko si toga već pojela do sada?“. Stat ćeš na vagu i gle čuda (?), kilaža je skočila, a tebi je pao mrak na oči.

Istraživanja pokazuju da se tijekom blagdana ljudi u prosjeku udebljaju od 0,4 do 0,9 kg.

Zašto je tome tako?

Sol i ugljikohidrati iz hrane navlače vodu u tijelo stoga je onih (groznih) par kila više koje pokazuje vaga većinom – voda. Primjerice 1kg masti ima 7800 cal što je zaista mnogo i vrlo teško možeš unijeti tih 7800 cal iznad razine bazalnog metabolizma kroz par dana. Kako bi sagledala stvarno stanje stvari vagu tokom tih dana sakrij i zaboravi na nju. Kada se unos soli i ugljikohidrata unormali (aka kada baka prestane radit sarme i kiflice), kilaža će se spustiti i tada provjeri gdje se nalaziš i koliko ima prostora za paniku.

Ipak, kako si možeš pomoći tokom prosinca da uživaš u hrani bez grižnje savjesti?

1. Ne opterećuj se kalorijama

Da, dobro si čula. Prosinac je mjesec uživanja, a ne opterećivanja. Misli poput „Da li je ovo bio raspucanac previše“ eliminiraj iz narativa. Ipak, želim ti naglasiti da jedan ili dva dana povećanog unosa hrane neće stvoriti problem, ali ako se to protegne na tjedan ili dva konstantnog hedonizma tu već upadaš u probleme. Zadaj si određene evente na kojima ćeš si dati oduška i uživaj u njima, a ostale dane drži se standardnog unosa kalorija.

2. Jedi svjesno

OK, nećeš se opterećivati s činjenicom koliko što ima kalorija i da li je pala orehnjača ili dve previše, ali ne želiš nekontrolirano trpati u sebe kao da si upravo došla s pustog otoka. Jedi polako i svjesno, svim osjetilima. Daj si zadatak da osjetiš teksturu, okus, sastojke hrane. Žvači polako. Na taj način ćeš prije osjetiti sitost. Jedi do 80% sitosti, a ne do trenutka kada ti je već muka i treba ti pomoć da ustaneš od stola.

3. Kreći se

Razumijem, imaš dječje božićne produkcije, izradu keksića za školske božićne sajmove, domjenke u firmi i odlazak u gym ti je stvarno dodatno opterećenje. Ipak, kao što vrapci na grani znaju, fizička aktivnost sagorijeva kalorije kojih u prosincu ne nedostaje. Stoga, ako ti se ne ide do gyma, prošeći do dućana/posla/vrtića, upali YT i odradi kućni trening od 20-30 minuta, bilo što samo da pokreneš metabolizam. Osjećat ćeš se zadovoljnije i sretnije, a i organizam će ti lakše podnijeti hranu koju unosiš. Na mojem YT kanalu Sara Moves naći ćeš pregršt besplatnih kućnih treninga u trajanju od 30 min koji su idealnih za ove dane.

4. Pij vode

Sad se sigurno pitaš „Zašto da pijem vode kad sol i ugljikohidrati ionako navlače višak vode u organizam?“. Ljudsko tijelo sačinjeno je od 55-60% vode. Voda doprinosi probavi, pomaže izbaciti toksine iz jetre i bubrega, izbacuje višak soli iz krvotoka, regulira tjelesnu temperaturu i krvni tlak te osigurava zdravlje zglobova. Mislim da je to dovoljno da ODMAH SADA popiješ čašu vode.

5. Jedi redovite obroke tijekom dana

Znaš ono, ujutro strpaš kiflu u sebe i onda ništa do kasnog ručka/rane večere. I kad hrana dođe na stol ti poludiš i pojedeš sve ikad. Da bi to prevenirala jedi redovite obroke koji će ti pomoći da održavaš razinu šećera u krvi i na taj način smanjiš osjećaj gladi koji bi te mogao potaknuti na divljanje za blagdanskim stolom.

I za kraj, iskoristi ove blagdane za svjesno uživanje u hrani i dobrom društvu. Prosinac je stvoren za uživanje i zabavu, a siječanj za vraćanje u rutinu.

Želim ti ugodne blagdane.

Pusa, Sara

Autor: Sara Gunjača,  @curly.sara.moves

Objava blagdansko prejedanje i kako mu doskočiti pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Koliko je bitna prehrana u trudnoći i nakon nje, te kako krenuti u dohranu sa što manje stresa otkrila nam je nutricionistička savjetnica Tea Štefanac.

Tea Štefanac, majka je jedne djevojčice i nutricionistička savjetnica za trudnoću, postpartum i uvođenje dohrane. Također je doktorandica na PBF-u i velika zaljubljenica u znanstveno provjerene informacije i prenošenje znanja. Pomaže ženama da pomoću kvalitetne i nutritivno bogate prehrane omoguće sebi i bebi sve što im je potrebno za siguran rast i razvoj, te da u dohranu krenu opušteno i sa svim potrebnim znanjima.

Kao većinu žena, i Teu je majčinstvo promijenilo – otvorilo joj je nove vidike i zainteresiralo ju je za neke nove teme koje joj do tada nisu bile aktualne. Upravo je u tom periodu naišla i na informaciju o mogućnosti edukacije za nutricionističku savjetnicu i shvatila da je to ono što ju istinski zanima.

“Tijekom svoje trudnoće nisam dobila provjerene i detaljne informacije o prehrani u tom važnom periodu, a o prehrani u postpartumu nije bilo niti riječi. Pitala sam se zar je moguće da u trenutku dok u nama raste novi život mi nemamo baš nikakav utjecaj na to kako će se stvari odviti? Možemo li nekako ipak pogurati „vodu na svoj mlin“? Zar postpartum nije osjetljivo vrijeme u kojoj majci treba snaga i „gorivo“, a ne samo popis zabranjenih namirnica i zbog toga potencijalno siromašan jelovnik? Uz to, početak dohrane je za većinu majki iznimno stresan period popraćen tablicama, vaganjem i nerealnim očekivanjima od sebe i djeteta.”, priča nam Tea.

Educiranjem, učenjem i uranjanjem dublje u te teme shvatila je da itekako možemo utjecati na zdravlje djeteta i svoje zdravlje, te informirano i osnaženo donositi odluke koje su u skladu s našim potrebama.

Ono što jedemo je bitno i može činiti razliku

Teina je misija upravo pričanje o tim temama i naglašavanje važnosti prehrane u tim važnim i osjetljivim trenutcima kao što su trudnoća i postpartum.

“Period trudnoće je razdoblje u kojem većina trudnica počne obraćati veću pažnju na kvalitetu svoje prehrane, ali i period u kojem nailazimo na razne mitove i oprečne informacije koje zbunjuju. Nažalost, postpartum je period u kojem majka često padne u drugi plan i u kojem se njena prehrana svede na brze obroke u hodu i konzumiranje prvoga što joj dođe pod ruku. A to je rijetko brokula.”, govori Tea.

Tea naglašava kako je njen pristup prehrani realan, a osobno iskustvo trudnoće i postpartuma pokazalo joj je kako majke rijetko kad imaju vremena za komplicirane obroke. Osim toga, trudi se uvijek objasniti pozadinu svojih preporuka i dati tips&tricks za nutritivno bogate, ali brze obroke. Također, hranu nikada ne dijeli na zdravu i nezdravu.

“U trudnoći i postpartumu (kao i inače) nema mjesta za osjećaje krivnje ako pojedemo nešto što nismo „trebali“. Hrana je puno više od samih nutrijenata, a emocionalni dio jednako nam je bitan za cjelokupan osjećaj zadovoljstva.”

Živimo u periodu kada smo zatrpane informacijama sa svih strana zbog čega nam je ponekada zaista teško donijeti pravu odluku. Zato budućim majkama Tea savjetuje da se educiraju odnosno traže informacije na provjerenim mjestima. “Znanost napreduje i bitno je da ljudi kojima se obraćate prate najnovije smjernice i vašem problemu i pitanjima pristupaju individualno. Iskustvo i „kako su naše bake pa nam nije ništa“, nije isto što i znanje. Pritom u potpunosti shvaćam frustraciju različitim informacijama koje dobivate sa svih strana. Ginekolog kaže jedno, nutricionist drugo, a patronažna sestra treće. Uvijek preporučam sve savjete provući kroz svoj filter i uzeti ono što je u skladu s vama. U svojim savjetovanjima prolazim s trudnicama i mamama sva njihova pitanja, nedoumice i potrebe, te svakoj majci pristupam individualno.”, objašnjava Tea.

Prehrana u trudnoći i postpartumu – najčešći mitovi

“Iako je puno mitova vezano upravo za period trudnoće i dojenja, zapravo nema zabranjene hrane (naglasila bih ipak da sirovo meso u trudnoći nije preporučljivo). Naravno, tu pričamo o zdravim trudnicama/dojiljama, bez alergija na hranu ili bebinih alergija. Za namirnice koje mogu predstavljati rizik (jaja, određene vrste riba, meki sirevi, suhomesnati proizvodi…) postoje načini pripreme ili konzumacije koji ga minimiziraju.

Često se trudnicama zna reći da ne smiju konzumirati nešto. Osobno nikada ne koristim smiju/ne smiju izraz. Moj pristup je u objašnjavanju rizika i benefita određene namirnice i prepuštanja odluke trudnici. Na primjeru jaja to bi izgledalo ovako: „Jaje je iznimno nutritivno bogata i kvalitetna namirnica koja je preporučljiva svakoj trudnici zbog izvora proteina, kolina, vitamina B12, željeza… Međutim, nedovoljno termički obrađena jaja (npr. meko kuhano jaje) mogu biti izvor zaraze salmonelom koju svakako želimo izbjeći u trudnoći. Istraživanja pokazuju da je šansa za zarazu 1 u 20 000. Također, termičkom obradom jaja osiguravamo njegovu zdravstvenu ispravnost.“ Nakon toga neke trudnice odluče jesti samo tvrdo kuhana jaja, neke trudnice ih ne vole tako pripremljene pa ih odluče izbjegavati u trudnoći, a neke odluče da je rizik od zaraze dovoljno mali da je njima u redu nastaviti jesti i meko kuhana jaja. Na kraju je to osobni izbor svake žene.”

Od čestih mitova Tea također navodi one poput – jedi za dvoje, ako dojiš ne smiješ jesti grah ili sirovo povrće, izbjegavaj ribu jer je puna žive…

“Svaki mit poželjno je dobro provjeriti jer većinom ne drže vodu, ili su sasvim generalizirani. Ne trebamo jesti za dvoje, smiješ jesti grah i dojiti, samo neke ribe imaju veću koncentraciju žive, i sl.”

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Tea Štefanac (@tea.stefanac)

Folna kiselina ili folati? Što odabrati?

“Vitamin B9 (u sintetskom obliku poznat kao folna kiselina) jako je bitan u trudnoći (prvo tromjesečje) i poželjno 3 mjeseca prije začeća, prije svega za sprječavanje defekta neuralne cijevi, ali i za mnogo više toga (sinteza DNA i stanica, adekvatna porođajna težina bebe, smanjena šansa za anemijom i preeklampsijom kod trudnice).

Folna kiselina sintetski je oblik vitamina, dok je folat oblik koji je prirodno prisutan u hrani. Kod suplemenata ciljamo na aktivirani oblik folata (tzv. metilirani folat) jer istraživanja pokazuju da preko 50% populacije nema „koristi“ od folne kiseline zbog određene mutacije gena. Naravno, izvori iz hrane poput jetrice, brokule, špinata i šparoga su također poželjni izvori vitamina B9.”

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Tea Štefanac (@tea.stefanac)

Najbolje namirnice u trudnoći, ali i nakon nje

Kad bi morala odabrati 5 namirnica koje bi svaka žena trebala konzumirati u trudnoći, ali i nakon nje na Teinoj listi našli bi se: jaja, zeleno lisnato povrće, jetrica, temeljac i losos. Sve te namirnice su nutritivno bogate, jednostavne za pripremu, a donose mami i bebi bitne nutrijente, objasnila nam je Tea.

“Jaja (žutanjak) su bogata kolinom koji nedostaje u većini prenatalnih multivitamina, a iznimno je bitan tijekom trudnoće. Mogu se jesti na različite načine i vjerujem da svaka trudnica može pronaći neki koji njoj odgovara. Zeleno lisnato povrće (i povrće općenito) poželjno je uključiti u barem jedan obrok u danu jer je odličan izvor vitamina, minerala, vlakana i antioksidansa, a također je moguća priprema na svakakve načine. Jetrica su namirnica koju ili voliš ili ne, ali ako si u skupini koja ju voli – iskoristi to. Nutritivno su bogata brojnim vitaminima i male količine su dovoljne da zadovolje sve potrebe. Temeljac je odličan dodatak raznim jelima, bogat mineralima i izvor je kolagena zbog čega je posebno preporučljiv u postpartumu. Losos je izvor omega 3 masnih kiselina koje su bitne za razvoj bebina mozga, a također je i riba koja ne sadrži visoke koncentracije žive pa je siguran za konzumaciju u trudnoći i postparumu.

Dodala bih još definitivno sjemenke, orašaste plodove i maslinovo ulje kao dio nutritivno bogate prehrane.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Tea Štefanac (@tea.stefanac)

Postpartum, dojenje i prehrana

U postpartumu rijetko koja mama ima vremena i energije za duga kuhanja, tako da je priprema obroka unaprijed ili delegiranje kuhanja spas u takvim situacijama.

“U ranom postpartumu naglasak bi trebao biti na toploj, lako probavljivoj i nutritivno bogatoj hrani kako bi mama zadovoljila sve svoje potrebe. Iako je često puno veći naglasak na prehrani u trudnoći, postpartum je jednako bitan. Potreba za određenim nutrijentima je čak i veća u postpartumu nego u trudnoći što ukazuje na važnost prehrane u tom periodu. Bitno je osigurati i kvalitetne međuobroke jer je velika šansa da će vas uloviti glad između glavnih obroka. Također, nemojte se iznenaditi ako jedete više (pogotovo dojilje) nego u trudnoći, samo birajte kvalitetne namirnice.

Majčina prehrana djelomično utječe na kvalitetu mlijeka i bilo bi neiskreno reći da nije bitno što majka jede. Čak i uz to, bitno mi je naglasiti da je majčino mlijeko uvijek najbolja opcija za bebu, neovisno o majčinoj prehrani. Ipak, razmišljanjem o nutritivnim obrocima možemo poboljšati sastav mlijeka što ide u prilog bebi i njenom zdravlju. Većina zabrana i mitova oko prehrane dojilja (npr. jedenje mahunarki i sirovog povrća) nisu potkrepljena znanstvenim dokazima. Prehrana dojilja trebala bi biti nutritivno bogata i kvalitetna kako bi osigurala energiju i nutrijente mami, a time i bebi. Iako će naše tijelo crpiti majčine rezerve kako bi nadoknadilo količine određenih nutrijenata u mlijeku za bebu, cilj postpartuma i kvalitetne prehrane je i da mama izađe zdrava i bez deficita iz njega.”, objašnjava Tea.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Tea Štefanac (@tea.stefanac)

Dohrana bez stresa

Da je dohrana veliki izvor stresa kod roditelje potvrđuje nam i Tea. “Često u savjetovanjima vidim koliki je to pritisak za mame i obitelj. Sjetim se sebe i kako sam samo htjela da mi netko kaže kada, koliko i što. Mislila sam da bi mi tako bilo jednostavnije, a zapravo si time činimo medvjeđu uslugu. Dohranu sada promatram kao period učenja, istraživanja, upoznavanja s okusima i obiteljskom dinamikom za stolom. Često je tu psihološki dio bitniji nego nutricionistički. Naravno da je važno što bebe jedu, ali atmosfera za stolom određuje daljnji odnos prema hrani. Kao što djetetu dajemo vremena da nauči hodati, tako bismo mu trebali dati vremena da „nauči“ jesti.

Često se veliki pritisak stavlja na mililitre, grame i tablice što samo unosi nervozu u cijeli proces. Iako postoje određene smjernice oko uvođenja namirnica (npr. alergene namirnice je poželjno pravilno uvesti u prvoj godini bebina života, željezo nam je iznimno bitno u početku, sol izbjegavamo, med ne dajemo zbog botulizma…), tablice osobno ne zagovaram. Uvijek nam je cilj ponuditi bebi lokalno, sezonsko i svježe. Ne bojte se mesa, ribe i alergena, te slobodno uvedite bebi neke namirnice koje vi možda ne jedete. Neka vam ovaj proces bude poticaj za obogaćivanje obiteljske prehrane. I ne zaboravite da je majčino mlijeko ili adaptirano mlijeko glavna hrana u prvoj godini bebina života.”

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Tea Štefanac (@tea.stefanac)

Metoda dohrane – beba vođa dohrane ili ona klasična?

Što se metode dohrane tiče, Tea nam je otkrila da je najbolja metoda ona u kojoj je beba vođa, bila to BLW ili kašice. “Bebe imaju urođenu sposobnost prepoznavanja znakova sitosti (koju smo mi odrasli često putem izgubili) i ja potičem sve roditelje da to poštuju, hranili bebu kašicama ili komadićima. Obje metode imaju svoje prednosti i nedostatke, a svaka obitelj najbolje zna što odgovara njihovim navikama, dinamici i željama. Ipak, neovisno o odabranoj metodi, komadiće je poželjno uvesti najkasnije do 9. mjeseca bebina života zbog omogućavanja pravilnog razvoja vještina žvakanja, motoričkih sposobnosti i koordinacije. Moram naglasiti da nije nužno opredijeliti se za jednu metodu 100%. Često viđam obitelji kojima odgovara upravo kombinacija komadića i kašica. Ukoliko vas strah od zagrcavanja i/ili gušenja sprječava u nuđenju komadića predlažem da se educirate po tom pitanju i zapamtite da pravilno posluženi komadići bebi koja je u pravilnom položaju ne povećavaju rizik od gušenja, a omogućuju joj istraživanje, samostalnost i razvoj nove vještine.”

U većini slučajeva uvođenje dohrane prije navršenih 6 mjeseci života nije potrebno

“Službene preporuke vodećih organizacija su ekskluzivno dojenje (ili davanje adaptiranog mlijeka) do 6. mjeseca. Naravno, ništa nije crno-bijelo. Svaka beba ima svoj tempo i moguće je da će neke bebe biti spremnije prije ili poslije. Iz tog razloga  je bitnije obratiti pažnju na znakove spremnosti koje beba pokazuje nego se fokusirati samo na broj mjeseci. Za većinu beba ti znakovi se pojavljuju upravo oko 6. mjeseca, što je i u skladu sa sazrijevanjem bebinih crijeva i probavnog sustava. Naravno, te preporuke se odnose na zdravu, terminsku djecu. Iako se ponekad situacije poput čestog noćnog buđenja, češćeg sisanja, male ili velike težine i bebine zainteresiranosti za hranom koriste kao „opravdanje“ za ranije počinjanje s dohranom, to većinom nije potrebno.”

Opušteni roditelji ključ su uspješne dohrane

Za kraj Tea poručuje svim roditeljima da se u dohranu upuste informirano i opušteno. “Da, bitno je što nudite bebi, ali bitno je i kako (s kojom emocijom) to nudite. Ne opterećujte se vaganjem i brojanjem zalogaja, nemojte nuditi ekrane ili druge distrakcije „samo da dijete pojede“, nego uživajte u promatranju svog djeteta kako uči jesti, kako istražuje i kako uživa u novim okusima. Ponekad će to biti frustrirajuće i teško, ali i to je dio puta. Ukoliko ipak primijetite da nešto nije u redu ili posumnjate da beba ne jede zbog nekog zdravstvenog problema, ne ustručavajte se tražiti pomoć stručnjaka u tom području. Bebama treba poticajno okruženje i opušteni roditelj bez nerealnih očekivanja.”

Za ostale savjete zapratite Teu na njezinom službenom Instagram profilu.

Objava prehrana u trudnoći i nakon nje – kako se snaći u moru informacija? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Djeca i pretilost. 35% djece u Hrvatskoj u dobi od osam godina ima problema s prekomjernom tjelesnom težinom i debljinom.

Iz godine u godinu, brojke o pretilosti, pogotovo kod djece su nam sve gore i gore. Osobno imam osjećaj da se o toj temi jako malo priča i nekako podvlači pod tepih. Pretilost kod djece je problem i tema o kojoj moramo pričati, jer je o njoj uvelike ovisi zdravlje naše djece.

Mi roditelji, možemo dosta toga napraviti po tom pitanju, jer prehrambene navike naše djece ovise upravo o nama. Djeca nas svaki dan gledaju, slušaju, promatraju iako ponekad djeluju nezainteresirano, upijaju sve što vide i čuju od nas.

Ne možemo očekivati da će dijete nakon ručka popiti svježe cijeđeni sok od limuna ili naranče, ako mi pijemo Coca – colu ili da će pojesti brokulu, kelj, kupus, ako nikada nije vidjelo nas kako ih jedemo. Stoga, ne podcjenjujmo moć koju imamo kako roditelji na stvaranje zdravih prehrambenih navika.

Kuhani obrok svaki dan

Iako iziskuje vaše vrijeme, uključite djecu u kuhanje i vidjeti ćete kako se mnogo toga mijenja – na bolje. Iz vlastitog iskustva mogu potvrditi da djeca koja s vama kuhaju jedu raznovrsnije, lakše prihvaćaju nove okuse i namirnice, usvajaju radne navike i ono najvažnije manja je vjerojatnost da će posegnuti za pekarom ili junk foodom, pored obroka kojeg su skuhali s vama.

Ne mogu se oteti dojmu da nam je u blizini većine osnovnih i srednjih škola otvoreno po nekoliko pekara i fast foodova. Pogledajte malo u svom kvartu! Naravno da nas to mami, jer ponekada je brže i jeftinije skoknuti do pekare, nego skuhati ručak ili pripremiti međuobrok. No, je li zbilja brže i jeftinije?

Izuzetno je bitno svaki dan jesti kuhani obrok. Uz svakodnevne obveze i tempo života, ponekada se teško organizirati u kuhinji. No, ne trebate svaki dan dva sata stajati za štednjakom i kuhati, mnogo puta za 30-45 minuta možete napraviti ukusan i kvalitetan obrok za cijelu obitelj. Smatram da svi u danu možemo toliko vremena odvojiti za svoje zdravlje i za zdravlje naše djece.

TOP 11 savjeta koje možemo napraviti mi roditelji po pitanju pretilosti za zdravlje naše djece:

1. Ne preskačite doručak – djeca koja pojedu kvalitetan doručak, nemaju potrebu utažiti glad i žeđ visokokaloričnom hranom, zaslađenim sokovima ili prejedanjem ručka. Osim toga, djeca koja ne preskaču doručak usvajaju zdrave prehrambene navike, sudjeluju u tjelesnim aktivnostima i imaju veću koncentraciju u školi.
2. Maknite zdjele s čokoladicama i bombonima iz dnevnog boravka – često nesvjesno jedemo „u prolazu“ ili dok gledamo omiljenu TV seriju, jer nam je hrana dostupna.
3. Budite primjer svojoj djeci – djeca uče od nas. Budimo najbolji primjer svojoj djeci.
4. Kuhajte s djecom ili bez nje, samo kuhajte
5. Zaboravite na dostavu – Kuhanje nam treba biti prioritet. Nemam vremena nije opravdanje. Mnoga jela možemo pripremiti za manje od jednog sata.
6. Voće kao međuobrok – umjesto grickalica i čokoladica, ponudite djeci svježe sezonsko voće. Znam, lako je napisati, a teško provesti. Ne ide preko noći. Zdrave prehrambene navike se uče poput matematike i engleskog jezika, potrebno je puno rada i truda, ali za zdravlje naše djece isplati se potruditi, zar ne?
7. Izbacite zaslađene sokove – Jeste li znali da ako pijete samo jednu čašu voćnog ili gaziranog soka na dan, to znači da u jednoj godini pojedete više od 7 kilograma šećera? Gazirane ili zaslađene kupovne sokove zamijenite vodom ili prirodnim sokom koji ćete sami napraviti bez dodatka šećera.
8. Tjelesna aktivnost je bitna – današnja djeca su previše pred ekranom i jako se malo kreću. Mobitel, video igrice i društvene mreže zamijenili loptu, bicikl, druženja s prijateljima, odlazak u prirodu, boravak na svježem zraku. Igre skrivača, lovice, gumi-gumi, povlačenje užeta su mnogoj djeci potpuno nepoznati pojmovi. Pokrenimo se! Ako kauč nakon ručka zamijenite laganom šetnjom, već ste mnogo toga napravili.

….jer, ove brojke naša djeca ne zaslužuju!!!!

Ukupno 35% djece u Hrvatskoj u dobi od osam godina ima problema s prekomjernom tjelesnom težinom i debljinom, čak 60 posto ispitane djece ne jede voće, dok su djeca danas u prosjeku za 10 centimetara viša i sedam kilograma teža nego što je to bilo 1980. godine*.

Nije jednostavan zadatak, ali mi to možemo. Kako kaže Nelson Mandela „Sve izgleda nemoguće dok se ne odvažite da probate“. Stoga, probajte!!!

*Rezultati istraživanja Svjetske zdravstvene organizacije “Europska inicijativa praćenja debljine u djece, Hrvatska 2018./2019. (CroCOSI)”.

nemam vremena kuhati, nije opravdanje: TOP 5 jela za 30 minuta (supermame.hr)

Fotografija: unsplash.com

Objava TOP 8 savjeta: Kako mi roditelji možemo utjecati na crne brojke o pretilosti naše djece? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Djeca su naše male kopije. Uče od nas, upijaju kao spužve i iako nam se čini da nas ponekad ne čuju i ne vide kako se ponašamo, njihov mali mozak je pametniji nego što mislimo. Možda navike i ponašanja koja im se trudimo usaditi neće odmah prihvatiti, ali s vremenom sve sjeda na svoje mjesto.

Sjećam se da me mama „ubijala“  blitvom i krumpirom. Za mene nije bilo veće kazne, nego kada sam navečer došla iz škole i za večeru me dočekala blitva na lešo. Niti sam cijenila njezin trud, niti trud svog tate koji je tu blitvu sam uzgojio u vrtu pored kuće. Otišla sam studirati u Zagreb i bilo je dana kada bih dala sve na svijetu za jedan zalogaj te blitve. Od tada do dandanas, blitva je broj jedan na mom jelovniku (i danas je bila dio mog ručka), a moji roditelji su zaslužni za to, jer su mi svojim primjerom pokazali da je zdrava i korisna namirnica, koja se uz malo truda može uzgojiti u vrtu. Sada sam ja ta koja „ubija“ svoju djecu blitvom.

Dani prolaze, a rezultata nema

Nekada mi se čini da sve što radim je beskorisno, da se previše trudim, prolaze dani, a rezultata nema. Djeca po svom, ja po svom. Nekada podcjenjujem svoju važnost kao roditelja u prenošenju zdravih prehrambenih navika. Ali dragi moji, mi imamo ključnu ulogu.

Roditelji su stup, točka od koje sve polazi. Ako djeca tijekom svog djetinjstva usvoje dobre prehrambene navike one će im ostati za cijeli život, provoditi će ih kao odrasle osobe, prenijeti će ih na svoju djecu, a rezultat toga je bolje zdravlje i bolja kvaliteta života. Ima li veće nagrade od toga?

To nikako ne smiju biti samo riječi „Pojedi bananu, zdrava je“, „Kada pojedeš ovaj špinat, postat ćeš jak kao Popaj“, nego i djela. Ako mi ne jedemo bananu, špinat i ostale namirnice koje želimo da nam djeca jedu, sve pada u vodu. Djeca gledaju, slušaju i uče promatrajući, a zatim ponove ono što su vidjeli on nas. Mi smo njihov uzor.

Tips and tricks što možemo učiniti kao roditelji, kako bi naša djeca usvojila zdrave prehrambene navike:

1. Ne preskačite doručak. Živimo užurbanim ritmom i jutro je svima problematično i kaotično, da ne kažem stresno. Ali kako izreka kaže – po jutru se dan poznaje. Ako vi doručkujete kavu, ne možete očekivati da će dijete uživati u zobenim pahuljicama s voćem i jogurtom ili pohanom kruhu. Svakako odvojite i organizirajte vrijeme da ujutro okupite obitelj za stolom i uživate u zajedničkom doručku i razgovoru, jer to je najbolji primjer djeci.
2. Ne pretjerujte sa slatkišima i grickalicama. U redu i je naravno da će dijete pojesti keks ili čokoladu, ali pazite da vam navika ne postane gledanje TV-a ili igra na PlayStationu s vrećicom čipsa. Mnoge obitelji na stolu u dnevnom boravku imaju zdjelu s bombonima, čokoladicama, lizaljkama. To je potpuno nepotrebno, jer htjeli ili ne „u prolazu“ skupljamo lako dostupne kalorije, koje dovode do debljanja.
3. Kuhajte što više, čak i kada mislite da nemate vremena. Ne morate odmah tipkati broj omiljenog fast fooda jer ste u žurbi. Zbilja postoji mnogo jela, za koje vam ne treba veliko kulinarsko umijeće, a koje možete skuhati za 30 do 45 minuta. Jela pripremljena kod kuće, neusporedivo bolja, zdravija za vašu djecu i jeftinija od hrane koju će vam donijeti dostavljač.
4. Ako imate priliku, zasadite voće i povrće u vrtu i svakako neka vam djeca u tome pomognu. Ne moraju raditi teške fizičke poslove, ali s vremena na vrijeme neka svojom kanticom zaliju zasađeno povrće, uberu jabuku sa stabla ili izvade mrkvu. Vidjet ćete da će ih pojesti slađe, kada znaju da su ih oni zasadili, njegovali ili ubrali. Ja sam cijeli život gledala svoje roditelje kako rade u vrtu i sada mi je normalno i osjećam se dužnom da imam svoj vrt i uzgajam domaće voće i povrće za svoju djecu.
5. Uključite djecu u pripremu obroka i sastavljanje tjednog jelovnika Neka vam pomognu oko guljenja povrća, pranja namirnica, posluživanja stola. Povedite ih u nabavku namirnica na tržnicu ili u trgovinu. Nekada nose lakše vrećice, čitaju što je na popisu za kupnju ili odlažu namirnice na blagajnu. (Planer jelovnika preuzmite ovdje.)
6. Ako u hladnjaku imate zaslađene sokove i gazirana pića, ne možete očekivati da će dijete piti cijeđeni sok od naranče, koji mu vi pripremite. Usadite im naviku da su voda i prirodni sok najbolji za piće i potrudite da se toga pridržava cijela obitelj.
7. Jedite za stolom, a ne pred televizorom. Mobitele maknite. Moram priznati da ja ovaj problem imam s mužem, a ne s djecom. Ima naviku provjeravati mailove dok jede ili odgovarati na poruke i to masnim rukama. Muka mi je svaki put kada to vidim! Svijet neće stati ako na 20 minuta odložite pametne telefone i pojedete u miru. Obrok je prilika da se obitelj okupi za stolom i razgovara.
8. Djeci ponudite raznovrsnu hranu – voće, povrće, žitarice, meso, ribu, mliječne proizvode… Normalno je da djeca ne vole sve namirnice (tko voli?), ali je jako bitno da ih barem probaju. Kod uvođenja novih namirnica ne treba odmah odustajati ako se ona djeci u startu ne sviđaju. To je greška, koju roditelji često rade. Treba biti strpljiv, ponekad je potrebno i desetak pokušaja upoznavanja s brokulom ili cvjetačom dok ih ne prihvate.
9. Ne ucjenjujte djecu hranom. Kada sam u društvu s drugim roditeljima, često čujem ucjene tipa: „Ako ne pojedeš ručak, nema igranja. Idemo doma.“ Dijete najčešće nakon te rečenice počne plakati, a ne jesti. Ucijene su kontraproduktivne, štetne i ne stvaraju zdrave prehrambene navike.
10. Pravilna prehrana i tjelesna aktivnost su povezane. Istaknite im važnost tjelesne aktivnosti nakon obroka. Smanjite vrijeme provedeno pred ekranima i prošetajte uz more, rijeku, odite u šumu. Znam, teško se ove odluke držati preko tjedna, ali je zato vikend idealno vrijeme kada s obitelji možete više boraviti na svježem zraku. No, i preko tjedna možemo biti tjelesno aktivni na razne načine. Svojim primjerom pokažite djeci da koriste stubište zgrade, a ne lift, do obližnje trgovine prošetajte, a ne palite auto. Kada svojoj djeci kupujete poklone, kupite im poklone koje ih potiču na tjelesnu aktivnost – lopta, bicikl, romobil, reket za tenis, a izbjegavajte DVD-ove, igrice za PlayStation ili mobitele.

Znam da svih 10 točaka lijepo zvuči, ali i mnogima nedostižno i nemoguće. Krenite lagano. Navike se grade polako i potrebno je neko vrijeme da se usvoje. Ne ide preko noći. Ako ste maknuli zdjelu sa slatkišima iz dnevnog boravka, zaslađene kupovne sokove zamijenili vodom i prošetali nakon ručka – napravili ste mnogo. Korak po korak možemo mnogo učiniti za svoje zdravlje i zdravlje svoje djece. Nakon nekog vremena, bit ćemo ponosni. Ima li ljepšeg osjećaja, nego kada znamo da smo svojoj djeci usaditi navike zbog kojih će postati i ostati otpornijima i zdravijima? To je znak da smo uspjeli kao roditelji.

Kako djeci podvaliti povrće? Mama Zrinka donosi vam odlične savjete! (supermame.hr)

Foto: pexels.com

Objava top 10 savjeta kako djeci usaditi zdrave prehrambene navike pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Krumpir i samo krumpir na sve načine, jedino je povrće koje uvijek prilazi kod moje djece.

• Gle, batat ti je slatki krumpir. Probaj. Ukusan je.
• Ne sviđa mi se boja. To nije krumpir.
• Istina, ali jako je zdrav.
• Ne, hvala!

I tako gotovo svako jelo. Vilicom vade poriluk iz variva, peršin ne mogu vidjeti, a o tikvici da ne pričam. Tikvica im je državni neprijatelj broj jedan, a ja ju obožavam i stavljam ju svuda njima za inat, vjerujući da će se upornost kad tad isplatiti.

Zbilja mi je važno da mi djeca jedu puno povrća. Volim kad im ponudim za ručak šareni tanjur, pun boja i trudim se da za ručak ne prevladavaju samo dvije boje, boje mesa i krumpira.

Tek svako peto dijete jede povrće svaki dan

Prema rezultatima istraživanja istraživanja „Europska inicijativa praćenja debljine u djece, Hrvatska 2018./2019. (CroCOSI)“ Europskog ureda Svjetske zdravstvene organizacije, hrvatski osmogodišnjaci ne dosežu preporučeni unos voća i povrća, to jest jedno od troje djece svakodnevno konzumira voće, dok povrće svakodnevno konzumira tek jedno od njih petoro.

To su zbilja poražavajuće brojke i mislim da možemo učiniti mnogo više, počevši naravno od svoje djece.

Pravila igre skrivača

Iako nisam uživala u uvođenju kašica, nekada žalim za njima i štapnim mikserom koji je povrće činio nevidljivim.

Ja sam ljubitelj lešo povrća, smatram da je to najzdravija priprema povrća. Povrće skuhano u vodi s malo soli i začinjeno maslinovim uljem i češnjakom. TOP! Što mislite da djeci ponudite taj prilog uz meso i ribu?! Mene bi moja samo značajno pogledala.

Iskreno, nemam živaca ni volje slagati kreativne tanjure, ni zečice, medvjediće, bubamare od povrća. Nisam takav tip i iz tog sam se razloga počela malo igrati skrivača s povrćem.

Ta igra ide otprilike ovako. Izaberite pet jela koja vaša djeca vole (nadam se da ih imate pet) i onda u njih dodajte povrće, koje želite da pojedu, a koje možda originalno i ne ide u to jelo. Kada „igrači“ pojedu vaš ručak, vi ste pobjednik igre. Zvuči jednostavno, zar ne?

TOP 1: Pizza bolonjez i kako djeci podvaliti brokulu

Nema djeteta koji ne voli pizzu i bolonjez umak. Jeste li ikada probali u bolonjez umak dodati cvjetove brokule? Svakako probajte. Brokula se toliko i ne osjeti, a obogati jelo i djeca ju pojedu. Uspješna igra skrivača. Dakle, u klasičan bolonjez umak uz ostalo povrće dodajte i cvjetove brokule (nije potrebno prije prokuhati) i to je to. Ovaj umak možete poslužiti uz špagete što isto super prolazi kod djece ili u kao pizzu.

TOP 2: Rižota i tjestenine – idealne za podvalu mrkve, tikvice, blitve

Djeci su tjestenina i riža omiljene namirnice. Iskoristite to i pripremite ih u umaku bogatom povrćem. To je prilika da dodate poriluk, naribate mrkvu i tikvicu u umak i da ih vaša djeca slasno pojedu. Također rižoto možete napraviti i u kombinaciji s blitvom.

TOP 3: Grašak s pire krumpirom

Iskoristite toliko obožavani krumpir i od njega napravite pire u koji ćete dodati skuhani grašak ili mrkvicu na kockice. Uz pire, djeca će to povrće lakše pojesti.

TOP 4: Juhe

Juhe su super za igru skrivača. U domaću teleću i pileću juhu stavim: peršin, celer, luk, poriluk, mrkvu, krumpir, komorač, butternut tikvu, tikvicu, rajčicu, papriku. Dakle, 10-11 vrsta povrća, koji po svim originalnim receptima ne idu u te juhe, a djeca u tanjuru vide samo juhu s noklicama.

TOP 5: Polpete – batat, tikvica, cvjetača

Polpete podsjećaju na male palačinkice. Zanimljivog su oblika i u njih možete dodati svakakvo povrće: batat, mrkvu, cvjetaču, tikvicu, peršin, luk, češnjak. Obzirom da je povrće ribano ili zgnječeno, djeca često i ne kuže što jedu. Polpete se super kao finger food ili kada idete na put, a djeci su zabavne jer ih mogu uzeti u ruku i jesti.

Budite primjer djeci

Osim ove zanimljive igre jako je važno da vi svojom prehranom budete primjer djeci. Ako vi po tanjuru prevrćete povrće, velika je vjerojatnost da će i djeca. Stoga, budite primjer djeci. Oni neće preko noći zavoljeti povrće, ali s vremenom hoće. Trud i upornost se uvijek isplati!

Odvedite djecu na tržnicu. Tržnice su prepune boja i sezonskog povrća. Pričajte im o njima. Na licu mjesta smislite jela koja možete pripremati s: brokulom, porilukom, tikvom.

I svakako…uključite djecu u kuhanje. Djeca će više cijeniti vas i vaš trud ako vide koliko je vremena i ljubavi potrebno da se pripremi ručak. Neka i oni budu zaslužni za jelo koje ćete zajedno jesti.

Ako ništa od ovoga ne prođe, pokušajte ponovno. Ja sam dokaz da se može uspjeti. Dan po dan za cilj koji je svakoj majci najvažniji – zdrava djeca.

Foto: pexels.com

gdje sam pogriješila, zašto moje dijete ne želi jesti? – SUPERMAME

Objava igra skrivača: kako djeci podvaliti povrće? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.