Dok ovo pišem suprug uspavljuje dijete noseći ga već više od pola sata, a ja želim zarobiti tintom ovu navalu misli, ovu navalu osjećaja jer prolazi drugi dan, punih 48 sati po prestanku dojenja.

Mladi gospodin od 20 mjeseci to podnosi izvrsno. Bolje nego ja, očekivano. Koliko god mi je laknulo jer njemu, izgleda, ne predstavlja veliki stres, iskreno sam se nadala da će prestati sisati sam od sebe pošto, navodno, takva dječica postoje.

To famozno dojenje, toliko jednostavno, a istovremeno zahtjevno i teško.

Osobno sam smatrala da nema tu što biti komplicirano kad je naprosto prirodno, a i sve su žene u mojoj okolini dojile svoju djecu. Naposlijetku, u svom sam obrazovanju detaljno učila o laktaciji, o položajima u dojenju, višestrukim blagodatima koje ono ima za majku i za dijete pa je tako i moja trudnoća protekla razmišljajući kako ću svoje dijete dojiti i samo dojiti. Kao da je mliječna formula nešto što ono ne smije okusiti. Naravno, da je ne bih ispala loša majka…

Iako mi moja profesija nalaže da budem pobornik dojenja, što i jesam, mogu sa sigurnošću reći da sam sada, hipotetski, na početku svojeg majčinstva, učinila bih suprotno. Od rodilišta koje nosi naziv “prijatelj djece” (inicijativa koja uključuje provođenje deset koraka za uspješno dojenje) u tom prvom zlatnom satu nakon poroda nisam dobila gotovo nikakvu pomoć pri dojenju, a niti pri otpustu iz bolnice.

Toliko sam bila zaluđena dojenjem da sam, nešto manje od mjesec dana, plakala pri svakom podoju, da mi je postpartum ostao u tako, usudim se reći, ružnom sjećanju i sramim se toga.

Žao mi je mog supruga koji je danonoćno bdio nad nama, htio bezbroj puta otići kupiti adaptirano mlijeko, ali ja nisam dala. Ja, novopečena majka s osjećajem odgovornosti za sav svijet koji je to biće, a do maloprije nisam bila u stanju biti odgovorna za sebe i svoj život. Nakon tih čarobnih 30-ak dana, Vid je izrastao u pravog sisavca i kad smo se riješili ragada, krenuli su zastoji mlijeka i mastitis i ponovno mi otežali majčinstvo.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Vuna i Drvo (@vuna_i_drvo)

Moj je toddler u ovih dva dana spomenuo dojenje nekoliko puta, a ja umjesto da budem sretna jer on više ne ovisi u potpunosti i jedino o meni, osjećam neku čudno, glupu sjetu, kao da gubim nešto, a zapravo ću samo povratiti svoj imunitet, možda malo više sna i koji kilogram. Kraj jedne ere za našu obitelj.

Trebalo mi je puno hrabrosti da ovu svoju pričicu odlučim podijeliti sa svijetom i zaista ne očekujem ovacije, ali mi je želja da barem jedna žena, buduća majka, kad ovo pročita uvidi kako ne postoji nešto dobro ili loše po pitanju prehrane novorođenčeta. Samo opcija A i B, ili kombinirana. I kako god odlučila i napravila dobro je i savršeno za njeno dijete jer ono što je djetetu najvažnije je majka. Njezina prisutnost, njezina koža, miris i glas i da je ona dobro.

prestanak dojenja – moje iskustvo s trećim djetetom (Slavica De Jong)

Objava ovo nije još jedna priča o dojenju pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Ispričat ću vam našu priču, sasvim iskreno o našem dojenju koje je trajalo pune dvije godine. Da mi je netko rekao prije trudnoće da ću toliko dugo dojiti rekla bih nema šanse. 

Svog prvog sina dojila sam godinu dana, prestanak dojenja nismo ni osjetili. On je otpočetka imao dudu, jeo je sve uvijek bez  problema i nekako smo jednostavno tako lagano prestali dojenje da nismo ni on ni ja oko toga stvarali neki problem.

Sada mi nevjerojatno zvuči kad kažem da sam ukupno oba sina dojila tri godine. No, krenut ću ispočetka kako je sve krenulo s mlađim sinom. On je odmah prihvatio dojku i dojio je bez problema. Zaista nismo imali previše problema oko dojenja, on je odlično napredovao i dobivao na težini, čega sam se nekako najviše strašila. Jer mi je upravo stariji sin slabije u početku dobivao na težini, pa sam mu i uvela jedan obrok s adaptiranim mlijekom. Ali ovaj put to nije bilo problema, malac je napredovao, a ja sam imala dovoljno mlijeka.

Sve je išlo nekako glatko, dudu je u početku prihvaćao da se lakše uspava, ali bočicu mu nikad nisam imala potrebe dati. S nekih njegovih pet mjeseci jednostavno više nije htio dudu, samo ju je izbacivao ili ju ne bi ni prihvatio. Stoga sam odlučila maknuti dudu, zato je tada dojenje bilo za sve : za uspavljivanje, za hranjenje, za utjehu, za bol i sve ostalo. Kad god bi zaplakao znala sam što želi, i reći ću vam iskreno ponekad mi je to već počelo strašno ići na živce jer me stalno tražio. Budio se po noći po nekoliko puta, malo bi dojio i onda zaspao. I tako je to trajalo, pa reći ću vam iskreno, do druge godine kad smo prestali s dojenjem. Bilo je noći kada bi se manje budio, možda dva puta, a bilo je noći kada bi se više puta budio, toliko da sam se ujutro probudila umorna.

No, vratimo se na početak dohrane koja je krenula vrlo klimavo. Malac nije bio previše zainteresiran za hranu, jeo bi ponekad odlično, ponekad polovično, a ponekad nikako. Nikad nisam znala kako će biti. S dohranom smo krenuli s navršenih 6 mjeseci, jer kako je odlično napredovao dojenjem nismo imali potrebe krenuti prije. Svaki dan je bio izazovan s dohranom, a nakon dohrane obavezno bi uslijedilo dojenje kao slatki desert. Nekad nije znao ništa pojesti, ali zato bi dojio non-stop. I takvi dani su bili izuzetno zahtjevni, jer ponekad nisam znala na koji način da nešto drugo pojede osim mog mlijeka.

Ali, nekako je počeo bolje prihvaćati ostalu hranu i počeo je uživati u jelu. No i dalje se po noći budio često, toliko često da sam mislila da je gladan. Stoga sam mu pokušala nekoliko puta dati bočicu, ali malac bi je samo ispljunuo. Pokušala sam mu i dati zasitan obrok prije spavanja da bolje spava, ali nije ni to pomoglo. Kada se malac budio samo dva do tri puta po noći to je bila “dobra noć”, kada je više puta to je bila “loša noć”.

Zašto sam onda dojila toliko dugo?

Dojenje je za mene zaista nešto najprirodnije i najljepše za doživjeti. Uživala sam u dojenju, uživala sam u tim našim trenutcima nježnosti, utjehe i sigurnosti. Dojila sam uvijek bez problema svugdje, nisam imala sram i nisam se “skrivala”. Dojila sam toliko dugo jer se nisam zamarala ostalim komentarima, jednostavno sam vidjela da je njemu to potrebno i da još uvijek nije bio trenutak za prestanak dojenja. Kako on nije imao dudu ni bočicu, njemu je zaista to dojenje bilo sve. Kada je s godinu i šest mjeseci krenuo u jaslice, mislila sam da je možda tada trenutak kada trebamo prestati. Ali, rekli su nam na prvom roditeljskom sastanku kako tijekom adaptacije (prilagodbe) nije preporučljivo mijenjati rutinu ili ukidati nešto. Odlučila sam kako nećemo još prekinuti dojenje koje je njemu tada itekako bilo potrebno kad bi se vratio iz jaslica.

Kada je onda došlo vrijeme za prestanak dojenja?

Tijekom trajanja zimskih praznika odlučila sam da je sada vrijeme postupnog prestanka dojenja, ali tada se malac prehladio i razbolio. Tada kada je dobio svoju prvu temperaturu, dojenje je i njemu i meni bio spas. Kada smo se opravili i vratili se u našu svakodnevicu odučila sam da je došlo vrijeme. Malac više nije kao prije odmah htio dojiti kada bi se vratio iz jaslica, nego smo tek navečer prije spavanja dojili. On je sve više guštao u jelu, sve je više sam tražio jesti, pokazivao namirnice, a sve mu je manje bilo potrebno dojenje. Tako da smo ostali na dojenju prije spavanja i jednom kad bi se probudio. Postupno smo izbacili dojenje tijekom noći koje je trajalo nekih tjedan dana. Znao bi se prvih par noći buditi i tražiti, ali umirila sam ga zagrljajima ili bi ponekad popio čaja na bočicu. Sada već nekoliko dana ne dojimo, ni prije spavanja ni tijekom noći. Ponekad bi popodne znao tražiti dojenje, plakao bi, ali bih ga uz igru, pjesmicu ili neku drugu animaciju umirila i utješila. Od kada ne dojimo po noći bolje spavamo, manje se budi, ali zato ustajemo kao i uvijek jako rano – do šest sati svi smo već budni. Znalo je biti nekoliko noći kad bi se gospodin probudio i ranije, ali nadam se da neće više. Navikla sam se već na ranije buđenje, jer i stariji sin je ranoranioc, tako da mi uz njih ne treba budilica.

Savjet za sve dojilje koje se pitaju kada prestati dojiti

Jednostavno slušajte sebe i svoje dijete! Ne slušajte ostale, zanemarite tuđe komentare, nitko nema pravo da vam drugačije kaže, jer samo vi znate što je najbolje za vaše dijete. Kada vidite da je malac spreman, kada vidite da mu to više nije toliko potrebno, tada to napravite. Postepeno, polako, bez žurbe i s puno strpljenja. Neće biti uvijek jednostavno i htjeti ćete odustati, ali vidjet ćete da ste donijeli dobru odluku za sebe i svoje dijete. Meni je još uvijek pomalo nestvarno kako više ne dojimo, ali zaista došlo je u pravo vrijeme i donijeli smo pravu odluku.

dojenje nakon dva carska poroda i različita iskustva jedne mame (supermame.hr)

Objava prestanak dojenja nakon dvije godine pojavila se prvi puta na SUPERMAME.