Savjeti za roditelje prvašića iz perspektive jedne mame i učiteljice

Posjetite školu i njeno dvorište

Prije prvog dana nastave, prošetajte nekoliko puta do škole u društvu članova obitelji ili malih prijatelja iz kvarta. Loptajte se na školskom igralištu, proučite zgradu sa svih strana, potražite ima li kakvih sličnosti s vašom kućom/zgradom, prebrojite prozore, ulaze, igrajte igre pogađanja npr. „Što se gdje nalazi?“ Na taj način prvašić će imati pozitivne podsjetnike na školu, a školska zgrada u prvim danima činit će se manje nepoznata i zastrašujuća. Vrlo brzo dijete će samo otkriti kuda vode školski hodnici, gdje su učionice, wc, dvorana pa ćete moći usporediti pretpostavke iz igre sa stvarnim rasporedom u školi.

Razgovarajte o početku školske godine

Nije neki originalni savjet, ali ponekad previdimo važnost razgovora. Istražite njihova očekivanja o prvim danima nastave; djeca školu zamišljaju na različite načine pa ih pitajte čemu se nadaju, što žele naučiti, plaši li ih nešto vezano za školu. Neka djeca strepe od upoznavanja drugih učenika, odvojenosti od obitelji, ozljede bez roditelja u blizini, boje se kako neće biti dovoljno „pametna“, neće znati točan odgovor, itd. U prvim danima nastave nema učenja ni ispitivanja, najvažnije je uspostaviti odnos s učiteljima i ostalom djecom te prihvatiti svoje svakodnevne obveze. S roditeljske strane, najvažnije je pružiti podršku djetetu i pomoći mu u stjecanju samostalnosti, odgovornosti i novih navika učenja (da, odnosi se i na djecu u produženom boravku koja napišu domaći rad u školi).

Izbjegnite preopterećenje izvanškolskim obvezama

Široka lepeza sportova, stranih jezika i raznoraznih drugih aktivnosti koje se nude djeci od najranije vrtićke dobi, kretanjem u prvi razred može postati dvosjekli mač. Ponekad se u bogatom izboru teško odlučiti za samo jedan sport ili jezik, međutim, s prvašima moramo biti posebno oprezni u krojenju tjednih rasporeda. Dijete bi se dolaskom iz škole kući prvo trebalo rasteretiti, osjećati sigurno i imati mogućnost samo biti dijete – igrati se i opustiti u domu sa svojom obitelji. U protivnom, prvašić bi školu mogao početi doživljavati kao smetnju za igru ili sport kojim se bavi te tako stvoriti odbojnost i otpor prema školi.

Obavite zajedno kupnju školskog pribora

Iako ne želimo stavljati naglasak na materijalno, biranje torbe, pernice i prvih bilježnica ostaje lijepa uspomena u spomenaru djetinjstva. Otvaranje pakiranja sa šarenim školskim priborom, stavljanje zaštitnih omota na korice bilježnica i knjiga, pisanje imena na šarene naljepnice… Sve to može biti pozitivno iskustvo koje potiče uzbuđenje i iščekivanje početka nastave.

Podijelite s djetetom svoje iskustvo

Čak i ako nije bio sjajan, ispričajte djetetu o svom prvom danu u školi. Idealizirana slika roditelja i očekivanje savršene učiteljice, djece ili učionice neće im pomoći u nošenju s tremom i uzbuđenjem. Spoznaja da se netko popiškio u gaće ili plakao na rastanku od roditelja, djetetu daje do znanja kako u životu ponekad imamo i neugodne situacije zbog kojih ne odustajemo, osobito ako se radi o nečem važnom kao školovanje. Vi im možete pomoći smanjenjem pritiska u manje važnim koracima pripreme za školu – večer prije složite zajedno odjeću, obuću, torbu, dogovorite se oko frizure i poštujte njihovu želju ako vam, u jutru prepunom uzbuđenja, nisu voljni dugo pozirati za fotografiranje.

Ne govorite ispred njih protiv školskog sustava i učitelja

Mi kao odrasli svjesni smo nedostataka ljudi i sustava koji funkcioniraju više ili manje uspješno. Međutim, prvašić se time ne treba zamarati. Kretanje u školu puno je teže ako dijete sluša predrasude o „ovakvoj ili onakvoj učiteljici“, „školi u kojoj ništa ne valja“, „prekrcanim razredima“, „polupraznoj školskoj knjižnici“ i sl. Ako se dijete osjeća sigurno i ugodno u svom razredu, nepotrebno je opterećivati ga detaljima koje mi kao odrasli primjećujemo, a ne utječu bitno na kvalitetu procesa učenja, odgoja ili socijalizacije.

Naspavani prvašići su sretni prvašići

Školska djeca trebaju između devet i jedanaest sati sna. Na kraju ljeta dok su dani još dugi, a budući prvaši bez obveza, djeca teže zaspu u preporučeno vrijeme. Međutim, školsku rutinu trebali bi pokušati uspostaviti i prije prvog tjedna nastave. Naspavano dijete puno će se lakše uhvatiti u koštac s izazovima novih obveza i odnosa. Također će imati bolju koncentraciju i lakše pratiti samu nastavu. Pripazite na korištenje ekrana prije spavanja, najbolje bi bilo da dan završe uz knjigu ili tihu glazbu, a ne uz igrice ili video sadržaje na pametnom telefonu.

Čitajte priče o polasku u školu

Kretanje u školu izvrsno je vrijeme za stvaranje ili obnavljanje ljubavi prema knjigama i čitanju. Dajte im dobru priču u ruke i povedite ih u svjetove skrivene među koricama knjiga. Kroz priče djeca kušaju ono što sami nemaju priliku iskusiti u stvarnosti, postaju elokventniji, razvijaju maštu, strpljenje i upornost prevaljujući njima manje zanimljive dijelove radnje. Isto tako se uče empatiji slušajući o drugim ljudima, njihovim poteškoćama i radostima.

Priče vezane za školu najčešće imaju likove školaraca s kojima se prvaši lako poistovjete. Kada vide kako se djeca iz priče, više ili manje uspješno, nose s izazovima novog poglavlja života, prvašići mogu osjetiti ohrabrenje i povećati svoje samopouzdanje. Prepoznavajući strepnje, strahove ili frustracije glavnih likova, djeca pronalaze poveznicu s onim što ih i same muči. Ako priče nemate kući, posudite ih iz knjižnice. Čitajte ih zajedno, a kasnije popričajte o radnji, emocijama, reakcijama likova. Kako bi se oni osjećali u toj situaciji? Što misle da je lik ispravno napravio? Je li u nečem pogriješio? Takve priče spontano potiču razgovor i imate zgodnu priliku na temelju pročitanog ponuditi savjete o polasku u školu.

Poslušajte na poveznici audio-verziju priče u izvedbi Sanje Grgine, legendarne glumice Kazališta lutaka Zadar.

Foto: pexels.com

kako vaša djeca reagiraju na spomen škole i što nam to govori? – SUPERMAME

O autorici: Dora Mihanović rođena je u Splitu gdje je odrasla i stekla diplomu učiteljice razredne nastave. Danas živi u Zadru sa suprugom i djecom. Uz rad u školi održava radionice i književne susrete. Na natječaju Zelena MetaFORA 2023. osvojila je prvo mjesto s pričom „Lju(d)ska i Ljud“. 2021. godine objavila je slikovnicu u rimi „Ja sam zmaj!“, a nekoliko novih priča za djecu trenutno je u pripremi za tisak. IG: @dora_mihanovic

Objava kako pripremiti prvašiće za uspješan polazak u školu? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Škola se bliži i sa svih strana iskaču vam savjeti za to kako da se pripremite, stoga sam ja odlučila napisati neke malo drugačije savjete.

Ako ne pripremate prvašiće, razmislite o tome kako ste se dosada pripremali za novu školsku godinu? Savjetuju vas obično da kupite pribor, knjige i torbu ili da podsjetite djecu da ponove neko gradivo ili da čitaju lektiru? Djeca na to gunđaju, a vi se pitate, postoji li nešto više od toga?

Postoji li još nešto što možemo učiti djecu da se raduju školi, ali i da ih zaista pripremi na školu kada je teška i zahtjevna?

Ovdje sam za vas pripremila 5 pitanja koja možete postaviti djeci koja će vas potaknuti razmišljanje, započeti zanimljive razgovore, povezati vas i stvarati novi pogled na školu i učenje.

1. Koga jedva čekaš vidjeti/upoznati?

Bez obzira na to kreće li dijete u prvi razred ili se vraća starim prijateljima, ovo pitanje pomoći će vam da bolje upoznate svoje dijete i da stvarate pozitivnu atmosferu oko početka škole. Ako ste usredotočeni samo na popis obaveza ili ste stalno u brizi i stresu, to baš ne pomaže djetetu da se prilagodi promjeni u rutini koja slijedi, a ni tome da ima pozitivan odnos prema školi. Lijepo se podsjetiti na to da je u školi s nama uvijek netko naš.

2. Što najviše želiš naučiti?

Puno razglabamo o ocjenama za koje već i vrapci na grani znaju da ne moraju nužno imati veze sa znanjem. Upoznajte svoje dijete i njegove interese tako što ćete saznati od njega što želi novo naučiti u sljedećoj školskoj godini. Ujedno time potičete pozitivan odnos prema učenju.

3. Što možeš napraviti kada u školi nešto ne razumiješ?

Na taj način pripremate dijete za svakodnevne školske situacije, normalizirate da dijete ponekad nešto ne razumije i dajete mu mogućnost pripremiti alate za to da se samostalno s tim suočava. Učite ga ujedno da je tražiti pomoć poželjna strategija, te da ima mogućnost i moć razviti i neke druge.

4. Kako ćeš nastaviti kada bude teško?

Vidim da često roditelji žive u uvjerenju da, ako škola nije lagana, nešto s njihovim djetetom nije u redu. To nije istina! Mozak treba izazov i mora mu biti teško da nešto novo nauči! Umjesto toga, pripremimo se za realističan scenarij i pripremimo dijete za rješavanje problema.

5. Što možeš napraviti kada pogriješiš?

Pogreške su sastavni dio svakog učenja, a zdrav odnos prema njima omogućava nama i djeci i osobni, emotivni i intelektualni rast.

Ako isprobate neka od ovih pitanja, podijelite sa mnom reakcije vaše djece na ovaj način pripreme za školu ispod ove objave:

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Angela – Emocije&učenje (@angela.bralic_cliosdreams)

Foto: pexels.com

kako vaša djeca reagiraju na spomen škole i što nam to govori? – SUPERMAME

Objava 5 pitanja koja će pripremiti dijete za početak škole pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Priprema za školu nije samo priprema djeteta za određene vještine nego i priprema djeteta za život kroz cjelokupni razvoj.

Koliko je moje dijete samostalno, odgovorno i spremno za nove izazove, jedno je od važnih pitanja s kojima se susreću roditelji predškolaraca. Kroz iskustvo rada u vrtiću primjećujemo da u razdoblju pripreme za školu roditelji naglo promjene očekivanja naspram djece. Preko noći žele samostalnu i odgovornu djecu, i to istu onu djecu koju su do nedavno promatrali kao malene i radili umjesto njih većinu stvari. Odjednom očekuju da se znaju brinuti o sebi i svojim stvarima.

E to se dragi roditelji ne rađa preko noći! Potrebno je vrijeme da djeca usvoje vještinu po vještinu i ovladavaju s njom. Sva djeca u dobi između druge i treće godine žele sve sama napraviti i često dolaze u sukob s nama odraslima zbog toga što ih mi sputavamo i radimo umjesto njih. A to je ključno razdoblje kada bi trebali podržati djecu u ovladavanju različitih vještina, kao što su na primjer oblačenje, svlačenje, zakopčavanje, rezanje škaricama ili mazanje kruha tupim nožem. Nakon nekog vremena djeca posustanu i dopuste nama da mi sve radimo umjesto njih, a onda se mi pitamo, u dobi od oko 5 – 6 godina, zašto su nesamostalni.

Za vježbanje samostalnosti djeci je potrebna naša podrška i vrijeme da svlada određenu vještinu.

Važno je shvatiti da će dijete biti podjednako trapavo npr. u rezanju sa škaricama na samome početku i s 3 i 5 godina – ne možemo preskočiti te početničke nespretne pokušaje. Što mu ranije to dopustimo vježbati onda će ono s 5-6 godina biti puno spretnije, što naravno utječe na njegov cjelokupni razvoj i na razvoj fine motorike koja nam je neophodna za mnoge stvari, a posebno za pisanje u školi.

Sve vještine kojima dijete ovlada utječu direktno na razvoj samopouzdanja jer se osjećaju sposobno i uspješno.

Prvenstveno, ako mi roditelji dodatno to pohvalimo i osvijestimo dijete što je sve naučilo i svladalo te mu ukažemo da se trud i rad isplatio. Toliko važnih lekcija se može naučiti iz nekih svakodnevnih situacija.  Našoj djeci nije dovoljno samo da ih mi hvalimo i pričamo o tome koliko su vrijedna i sposobna, već je potrebno iskusiti ovladavanje različitim vještinama u životnim situacijama.

Svakodnevno i dosljedno potičite samostalnost, ne radite umjesto djeteta ono što može samo, jer tako mu šaljete poruku da ne vjerujete u njegove sposobnosti.

Sukladno tome odredite djetetu neka svakodnevna zaduženja u kućanstvu. Idealno vrijeme je da obratite pažnju koliko su vaša djeca samostalna u brizi o sebi – higijena, pranje zubi, tuširanje, brisanje cipela, pomaganje u kući, brisanje prašine, usisavanje, briga o svojim igračkama itd. Važno je da imaju neke zadatke i obveze u kućanstvu jer time vježbaju i razvijaju odgovornosti. Brigu o igračkama i njegovim stvarima prepustite djetetu tako da ga podsjetite čije je zaduženje brinuti se o stvarima, tako će dijete kad krene u školu znati brinuti se o svom priboru.

Razgovarajte s djetetom o njegovim obvezama.

Djeca vole biti uključena i osjećati se vrijedno, iako im se ponekad ne da ispuniti njihove zadatke, ali tada  je naš zadatak da ih usmjerimo i motiviramo da naprave što je dogovoreno. Od etiketa da su djeca lijena ili nezainteresirana nemamo velike koristi, samo stvaramo negativni kontekst. Zbog toga, kada izvrše svoje zadatke, recite im da ste ponosni što se drže dogovora, da vam je njihova pomoć puno značila, pitajte ih kako se oni osjećaju, usmjerite svoju pozornost na pozitivna ponašanja. S vremenom usmjeravajte pozornost s vaše pohvale, kao vanjske motivacije da dijete nešto uradi, na njegovu unutarnju motivaciju, pa tako kada nešto dobro napravi vi ga pohvalite, ali pitajte npr. ” jesi li ti ponosan/na na sebe?”,  “baš si se toga dobro sjetio/la”, “kako si to napravio/la?”, “što si sve naučio/la iz ovoga?”, “što prije nisi znao/la napraviti, a sada znaš?”, “baš si se potrudio/la”. Ovo je jako važno jer tako osvještavamo djecu da počnu sami sebe vrednovati i uspoređivati se sami sa sobom. Nije li to predivna vještina koju ih možemo naučiti i koliko bi nam svima život bio lakši kad se bi se uspoređivali samo sa sobom i tako se vrednovali.

Budite dosljedni u svom odnosu prema djetetu, odredite jasne granice i dogovorite zajedno s djetetom pravila ponašanja i određene posljedice koje će djeca lakše poštovati ako su ih sama odredila.

Predškolarci su zaista sposobni slijediti pravila i dapače, jako su im važna pogotovo ako smo uvažili i njihovo mišljenje u kreiranju pravila. Dogovorite obiteljske sastanke kao mjesto okupljanja i razmjene mišljenja, idealno vrijeme da se i dječje mišljenje čuje i uvaži.

Ono što vam svakako pomaže u dogovaranju s djecom je najavljivanje unaprijed što ćete raditi, dogovor koliko će neka aktivnost trajati te što je njihova zadaća u tome. Kada unaprijed dogovorite pravila i kada su očekivanja jasna i transparentna puno manje dolazi do nesuglasica. A ako se dogodi da bez obzira na to što ste se unaprijed dogovorili, dijete ne želi poslušati, tada vi kao odrasla osoba morate biti čvrsti i inzistirati da se to napravi. Tu često roditelji upadnu u problem jer dopuštaju djetetu da prolongira i razvlači granice, pa ispada da „ove neke nove“ moderne pedagogije dogovaranja s djecom ne funkcioniraju, a u stvari je problem u dosljednosti roditelja. Dogovori funkcioniraju, i ako se u vrtiću možemo dogovoriti s 25 djece onda vjerujete, možete i vi sa svojim djetetom. Ono što svakodnevno viđamo je da se roditelji boje dječjeg plakanja i emocionalnih ispada koji su sastavni dio odrastanja i djeca ih moraju osjetiti i proživjeti. Tijekom takvih ispada djeca jačaju svoju otpornost i suočavaju se sa riječi ne ili nekom zabranom. Sve je to dio odrastanja i odgoja, ne možemo našu djecu poštedjeti takvih situacija niti bi to trebali raditi, jer će se polaskom u školu suočiti s različitim vrednovanjem svojih postignuća, koji neće baš uvijek biti pozitivno i dobro je da su se već prije s time suočili. Ono što je najvažnije da smo tu kao podrška djetetu u takvim situacijama, da smo osobe koje ćemo razumjeti dijete i njegove osjećaje, ali ne nužno i da smo neki superjunaci koji sve rješavaju umjesto djece. Više koristi će imati ako ih poučimo kako neku situaciju mogu riješiti sami, a ne da im mi rješavamo konflikte i nesuglasice.

Ovaj period pripreme djeteta za školu gledajte kao na pripremu za cijeli život kroz djetetov cjelokupni razvoj, a ne samo kroz neke izdvojene vještine grafomotorike, čitanja ili matematike.

Ako želite više saznati kako uspješno pripremiti sebe i dijete za polazak u školu možete pogledati na našim stranicama na instagramu odgojitelji_u_akciji  program Pripreme djeteta za školu i naš priručnik Od jaslica do škole.

Odgojitelji u akciji je platforma koja potiče razvoj roditeljskih i dječjih potencijala. Voditeljice tima su Martina Sokač i Tarita Mašković.

Priprema za školu – kako pomoći djeci da se suoče s promjenama? (supermame.hr)

Objava priprema za školu – kako potaknuti samostalnost i odgovornost kod djece? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Škola, prvi razred, nešto o čemu se priča i što se vrlo intenzivno iščekuje zadnju godinu dana u vrtiću. Razgovori s doktoricom, odlazak u školu na testiranja…sve su to prvi realni doticaji sa školom o kojoj se donedavno samo pričalo. Dijete postaje svjesno da se događa velika promjena, ali promjena se događa i cijeloj obitelji!

Mi roditelji očekujemo da će naša djeca s lakoćom usvojiti nove navike te da će s veseljem izvršavati zadaće koje škola postavlja pred njih. Zapravo, (ne)svjesno postavljamo velika očekivanja od djece, a u životu i ne bude sve kako smo planirali ili zamislili.

škola – velika promjena za dijete

Pokušajmo se staviti u dječje cipele i zamisliti kako se osjeća dijete u dobi od 6-7 godina pred ovakvim izazovom. Izazovom gdje se cijela njegova dosadašnja životna rutina mijenja. Velike su to promjene što već na početku uzrokuje veliki stres kod djece i zbog toga su prvi mjeseci u školi laganije dinamike (što ponekad djecu i demotivira jer smo im pričali o brojevima i slovima, a oni crtaju ili bojaju i prolaze sličan sadržaj kao i u vrtiću).

Upravo zbog toga dobitna kombinacija je postavljanje realnih očekivanja, pružanje potpore i razumijevanje stresa kroz koji djeca prolaze. Odvojiti dovoljno vremena za prilagodbu te dozvoliti  djetetu da se snađe i samoostvari u novoj sredini.

uloga roditelja je ključna

Mi odgojitelji volimo naglasiti da je priprema za školu počela puno ranije od zadnje predškolske godine u vrtiću jer sama priprema podrazumijeva cijeli spektar različitih vještina i znanja koji se nadograđuju jedni na druge.

Bez obzira na to što dijete prolazi predškolski program pripreme za školu u vrtiću, ključna je uloga roditelja kao djetetovog primarnog odgojitelja u emocionalnoj stabilnosti, razvoju samopouzdanja, regulaciji emocija, samostalnosti i odgovornosti.

Roditelji su presudni u stvaranju djetetove slike o sebi, koju dijete gradi na osnovu informacija koje dobiva od drugih iz svoje okoline. Pod okolinom se podrazumijeva vrtićko okruženje, prijatelji, rodbina, no najsnažniju moć imaju poruke koje dijete dobiva upravo od roditelja. Roditelji su najvažnije osobe u životu djeteta, osobe kojima dijete najviše vjeruje i njihov utjecaj na djecu je neprocjenjiv.

obitelj – bitna karika u emocionalnom sazrijevanju

Danas se često priča o utjecaju medija i okoline te se stječe dojam da je utjecaj obitelji umanjen ili nedostatan, što je netočno. Obitelj je prva i najvažnija podrška djetetu i to upravo u emocionalnom sazrijevanju i razumijevanju, pogotovo u periodu kada se dijete prvi put susreće s procjenom i vrednovanjem svojih postignuća u školi. Vrlo je važna podrška roditelja u razvoju emocionalnih kompetencija djeteta koje smatramo ujedno i najvažnijim za polazak djeteta u školu.

Želimo li uspješno razvijati kod svoje djece emocionalnu stabilnost, važno je na primjeren način komunicirati s djecom, što nam se često u ovom užurbanom ritmu života čini jako izazovno, no ponekad je dovoljno samo malo promisliti i osvijestiti kako mi svakodnevno komuniciramo s djecom. Kad to osvijestimo velike su šanse da će komunikacija postati bolja i kvalitetnija.

Zadatak nas odraslih je poučiti djecu izražavati emocije na socijalno prihvatljiv način i pomoći im izgraditi dobru sliku o sebi, te poticati razvoj samopouzdanja i samopoštovanja.

poruke koje djeci upućujemo možemo podijeliti na tri vrste poruka

poruke za razvoj samopoštovanja

„Volim te“ uz poljubac i zagrljaj, uz koje će osjećati da su voljeni samo zato što su naša djeca, takvi kakvi jesu, posebni, jedinstveni i dovoljni za našu ljubav – to su poruke za zdravi razvoj samopoštovanja. Ponekad to ne moraju niti biti riječi, dovoljan je poljubac i zagrljaj, ali ih je potrebno čuti i osjetiti  svakodnevno. Preporučljivo i više puta, nećete s njima razmaziti djecu.

poruke za razvoj samopouzdanja u kojima komentiramo dječja konkretna postignuća, neke usvojene vještine, osvješćujemo ih što su sve dosad naučili ili svladali

Osim bravo i super, pokušajte što konkretnije opisati tu vještinu i poticati djecu s vremenom na samoprocjenu: „Što ti misliš o tom crtežu, što ti se sviđa na njemu, što si novo naučio? Sjećaš li se kako si prije to crtao, pogledaj kako si samo napredovao, jesi li ponosan na sebe?“. Ovim porukama nije nam cilj da djeca postanu ovisna o pohvalama, baš suprotno, cilj je da osvijeste svoja postignuća i razviju unutarnju motivaciju i zdravo samopouzdanje u sebe i svoje mogućnosti.

poruke za promjenu ponašanja

Svima su nam najveća boljka i o tome bi se zaista moglo više pričati, ali sada se želimo osvrnuti na najosnovnije. Roditeljska je zadaća i obveza djecu usmjeravati poželjnim ponašanjima i reagirati kada su nepoželjna ponašanja prisutna. Najvažnije je znati odvojiti to loše ponašanje od osobnosti „Ne sviđa mi se skakanje zbog toga i toga, umjesto toga možeš to i to…“ ili predškolarce pitajte „Što možeš raditi umjesto skakanja?“

Kada želite disciplinirati dijete dobro bi bilo razmisliti što ga želite poučiti, što želite da shvati ili promijeni u svom ponašanju. Ona nabrajanja: „Uvijek se tako ponašaš, s tobom se ništa ne mogu dogovoriti“, neće polučiti nikakav uspjeh već ćete samo kod djeteta polako uništavati sliku o njemu, da ne vrijedi, nije dobro, a ne zna što konkretno može bolje napraviti. Pokušajte na dječje pogreške ne gledati kao na katastrofu, oni tek uče na svojim pogreškama i potrebni su im roditelji koji će ih poučiti što i kako trebaju napraviti, a ne osobe koje će im zamjerati greške.

Ako imate čvrstu vezu sa svojim djetetom i zdravu privrženost dijete će sigurno usvojiti vaše poruke o promjeni ponašanja, jer oni se prije svega žele nama svidjeti, i žele biti u dobrim odnosima s roditeljima.

u nastavku donosimo nekoliko primjera kako možete podržati i poticati emocionalne kompetencije djeteta

Razvijajte kod djeteta emocionalnu pismenost razgovarajući o emocijama. Imenujte emocije i emocionalna stanja, pomozite djetetu osvijestiti svoje i tuđe emocije uživljavanjem u situacije drugih.  Potičite empatiju primjerom i razgovorima o tome što koja emocija izaziva, zašto se tako osjeća, što može napraviti kada se tako osjeća te tako razvijajte vještine samoregulacije kod djeteta.  Kada se nešto dogodi pitajte ga „Kako si se osjećao, što si možda mogao drugačije napraviti, što si mogao napraviti da se osjećaš mrvicu bolje?“ i tako zajedno pronalazite rješenja kroz koje će djeca učiti vještine samoregulacije i samosmirivanja.

Potičite razvoj asertivnosti kod djeteta, neka se bori za svoja prava ne ugrožavajući prava drugih.   Upravo tu vještinu djeca najbolje uče iz našeg odnosu prema njima. Kada im dopustimo da verbaliziraju svoje osjećaje, uvažimo ih, poslušamo otvorenog uma što nam imaju za reći i pokušamo se dogovoriti, djeca će razviti vrijedne vještine pregovaranja. Razmislite je li vam je u disciplini i odgoju krajnji cilj postići poslušnost kod djeteta, ako je, onda ne možemo razvijati vještine asertivnog ponašanja, te učimo djecu da su moć i kontrola najvažnije i sukladno tome ih djeca po modelu koriste u svom odnosu s drugima.

Odvojite vrijeme za svakodnevno kvalitetno druženje s djetetom, pa makar i 10 minuta. Možete unaprijed dogovoriti što ćete raditi, čitati ili igrati neku igru. Neka aktivnosti bira dijete i budite mu to vrijeme zaista posvećeni, slušajte ga što govori, o čemu razmišlja i nemojte to vrijeme koristiti za rješavanje odgojnih izazova – ovo neka budu trenuci povezivanja u ugodnoj atmosferi. Nije potrebno izmišljati stalno neke nove kreativne aktivnosti, ponekad je dovoljno pročitati priču i porazgovarati s djecom. Naše vrijeme i prisutnost ništa ne može nadoknaditi, pa iako to bilo stvarno 10 minuta, ali zaista posvećenih djetetu.

Svojim ponašanjem budite primjer djetetu, jer vi ste njegov najveći uzor. Često to zaboravimo, ali zaista, naša djeca nas kopiraju i promatraju svakodnevno. Vještine kulturnog ophođenja će djeca najbolje  usvojiti ako je to dio vaše svakodnevne komunikacije, prema njima, susjedima, prodavačima i neće biti potrebno ih to „posebno učimo“.

Važan dio pripreme djeteta za polazak u školu je i razgovor o zaštiti djeteta.  Prođite više puta od kuće do škole, prelazak preko prometnica i druga opasna mjesta. Obavezno dijete upoznajte sa što više potencijalnih scenarija, susret s neznancima koji im nešto žele pokloniti ili ih zaustavljaju na cesti. Dogovorite s djetetom strategiju bježanja, vikanja ili skrivanja u tuđem dvorištu. U slučaju da ostane samo kod kuće dogovorite se koga može nazvati i kome se može obratiti za pomoć. Vježbajte s djetetom sve strategije da ga ohrabrite i da se osjeća sigurno u takvim novim situacijama. Ponekad ga pošaljite samog u dućan ili kod susjede po nešto, dopustite mu da vježba samostalnost u sigurnom okruženju.

Iako je roditeljima često neugodno i ne žele dijete izlagati razgovorima o seksualnoj zaštiti to je nužno zbog sigurnosti vašeg djeteta. Obavezno razgovarajte o intimnim dijelovima tijela, tko ih smije vidjeti gole u kojim prilikama, ali i da ih nitko nema pravo neugodno dirati po njima ili tražiti dijete da ga dira. Razjasnite djetetu što su to dobre i loše tajne, i da se vama uvijek može povjeriti ili nekoj osobi od povjerenja.

Ohrabrujte dijete u savladavanju nečega novog, uvijek pohvalite njegov trud bez obzira na rezultat.

Pozitivno pričajte o školi i novim izazovima koji ga očekuju s vjerom da će dijete sve to uspješno svladati, a svoje bojazni zadržite za sebe. Trudite se isticati i obraćati pažnju na pozitivna i poželjna ponašanja koja možete i više puta komentirati pred djetetom, a onim negativnima posvetite manje pažnje u smislu da ih prihvatite kao dio odrastanja i učenja. Na dječje pogreške gledajte kao priliku za naučiti nešto novo.  Neka vaš odgojni okvir bude čvrst, ali poštujući dijete kao osobu vrijednu ljubavi i pažnje.

Želite li  više saznati kako uspješno pripremiti sebe i dijete za polazak u školu posjetite nas na našem Instagram profilu @odgojitelji_u_akciji  ž, priključite se našem online programu Pripreme djeteta za školu ili konzultirajte naš priručnik Od jaslica do škole.

Odgojitelji u akciji je platforma koja potiče razvoj roditeljskih i dječjih potencijala. Voditeljice tima su Martina Sokač i Tarita Mašković.

trebaju li djeca znati čitati, pisati i brojati prije škole? – SUPERMAME

Objava uloga roditelja u pripremi djeteta za školu pojavila se prvi puta na SUPERMAME.