Savjeti za roditelje prvašića iz perspektive jedne mame i učiteljice

Posjetite školu i njeno dvorište

Prije prvog dana nastave, prošetajte nekoliko puta do škole u društvu članova obitelji ili malih prijatelja iz kvarta. Loptajte se na školskom igralištu, proučite zgradu sa svih strana, potražite ima li kakvih sličnosti s vašom kućom/zgradom, prebrojite prozore, ulaze, igrajte igre pogađanja npr. „Što se gdje nalazi?“ Na taj način prvašić će imati pozitivne podsjetnike na školu, a školska zgrada u prvim danima činit će se manje nepoznata i zastrašujuća. Vrlo brzo dijete će samo otkriti kuda vode školski hodnici, gdje su učionice, wc, dvorana pa ćete moći usporediti pretpostavke iz igre sa stvarnim rasporedom u školi.

Razgovarajte o početku školske godine

Nije neki originalni savjet, ali ponekad previdimo važnost razgovora. Istražite njihova očekivanja o prvim danima nastave; djeca školu zamišljaju na različite načine pa ih pitajte čemu se nadaju, što žele naučiti, plaši li ih nešto vezano za školu. Neka djeca strepe od upoznavanja drugih učenika, odvojenosti od obitelji, ozljede bez roditelja u blizini, boje se kako neće biti dovoljno „pametna“, neće znati točan odgovor, itd. U prvim danima nastave nema učenja ni ispitivanja, najvažnije je uspostaviti odnos s učiteljima i ostalom djecom te prihvatiti svoje svakodnevne obveze. S roditeljske strane, najvažnije je pružiti podršku djetetu i pomoći mu u stjecanju samostalnosti, odgovornosti i novih navika učenja (da, odnosi se i na djecu u produženom boravku koja napišu domaći rad u školi).

Izbjegnite preopterećenje izvanškolskim obvezama

Široka lepeza sportova, stranih jezika i raznoraznih drugih aktivnosti koje se nude djeci od najranije vrtićke dobi, kretanjem u prvi razred može postati dvosjekli mač. Ponekad se u bogatom izboru teško odlučiti za samo jedan sport ili jezik, međutim, s prvašima moramo biti posebno oprezni u krojenju tjednih rasporeda. Dijete bi se dolaskom iz škole kući prvo trebalo rasteretiti, osjećati sigurno i imati mogućnost samo biti dijete – igrati se i opustiti u domu sa svojom obitelji. U protivnom, prvašić bi školu mogao početi doživljavati kao smetnju za igru ili sport kojim se bavi te tako stvoriti odbojnost i otpor prema školi.

Obavite zajedno kupnju školskog pribora

Iako ne želimo stavljati naglasak na materijalno, biranje torbe, pernice i prvih bilježnica ostaje lijepa uspomena u spomenaru djetinjstva. Otvaranje pakiranja sa šarenim školskim priborom, stavljanje zaštitnih omota na korice bilježnica i knjiga, pisanje imena na šarene naljepnice… Sve to može biti pozitivno iskustvo koje potiče uzbuđenje i iščekivanje početka nastave.

Podijelite s djetetom svoje iskustvo

Čak i ako nije bio sjajan, ispričajte djetetu o svom prvom danu u školi. Idealizirana slika roditelja i očekivanje savršene učiteljice, djece ili učionice neće im pomoći u nošenju s tremom i uzbuđenjem. Spoznaja da se netko popiškio u gaće ili plakao na rastanku od roditelja, djetetu daje do znanja kako u životu ponekad imamo i neugodne situacije zbog kojih ne odustajemo, osobito ako se radi o nečem važnom kao školovanje. Vi im možete pomoći smanjenjem pritiska u manje važnim koracima pripreme za školu – večer prije složite zajedno odjeću, obuću, torbu, dogovorite se oko frizure i poštujte njihovu želju ako vam, u jutru prepunom uzbuđenja, nisu voljni dugo pozirati za fotografiranje.

Ne govorite ispred njih protiv školskog sustava i učitelja

Mi kao odrasli svjesni smo nedostataka ljudi i sustava koji funkcioniraju više ili manje uspješno. Međutim, prvašić se time ne treba zamarati. Kretanje u školu puno je teže ako dijete sluša predrasude o „ovakvoj ili onakvoj učiteljici“, „školi u kojoj ništa ne valja“, „prekrcanim razredima“, „polupraznoj školskoj knjižnici“ i sl. Ako se dijete osjeća sigurno i ugodno u svom razredu, nepotrebno je opterećivati ga detaljima koje mi kao odrasli primjećujemo, a ne utječu bitno na kvalitetu procesa učenja, odgoja ili socijalizacije.

Naspavani prvašići su sretni prvašići

Školska djeca trebaju između devet i jedanaest sati sna. Na kraju ljeta dok su dani još dugi, a budući prvaši bez obveza, djeca teže zaspu u preporučeno vrijeme. Međutim, školsku rutinu trebali bi pokušati uspostaviti i prije prvog tjedna nastave. Naspavano dijete puno će se lakše uhvatiti u koštac s izazovima novih obveza i odnosa. Također će imati bolju koncentraciju i lakše pratiti samu nastavu. Pripazite na korištenje ekrana prije spavanja, najbolje bi bilo da dan završe uz knjigu ili tihu glazbu, a ne uz igrice ili video sadržaje na pametnom telefonu.

Čitajte priče o polasku u školu

Kretanje u školu izvrsno je vrijeme za stvaranje ili obnavljanje ljubavi prema knjigama i čitanju. Dajte im dobru priču u ruke i povedite ih u svjetove skrivene među koricama knjiga. Kroz priče djeca kušaju ono što sami nemaju priliku iskusiti u stvarnosti, postaju elokventniji, razvijaju maštu, strpljenje i upornost prevaljujući njima manje zanimljive dijelove radnje. Isto tako se uče empatiji slušajući o drugim ljudima, njihovim poteškoćama i radostima.

Priče vezane za školu najčešće imaju likove školaraca s kojima se prvaši lako poistovjete. Kada vide kako se djeca iz priče, više ili manje uspješno, nose s izazovima novog poglavlja života, prvašići mogu osjetiti ohrabrenje i povećati svoje samopouzdanje. Prepoznavajući strepnje, strahove ili frustracije glavnih likova, djeca pronalaze poveznicu s onim što ih i same muči. Ako priče nemate kući, posudite ih iz knjižnice. Čitajte ih zajedno, a kasnije popričajte o radnji, emocijama, reakcijama likova. Kako bi se oni osjećali u toj situaciji? Što misle da je lik ispravno napravio? Je li u nečem pogriješio? Takve priče spontano potiču razgovor i imate zgodnu priliku na temelju pročitanog ponuditi savjete o polasku u školu.

Poslušajte na poveznici audio-verziju priče u izvedbi Sanje Grgine, legendarne glumice Kazališta lutaka Zadar.

Foto: pexels.com

kako vaša djeca reagiraju na spomen škole i što nam to govori? – SUPERMAME

O autorici: Dora Mihanović rođena je u Splitu gdje je odrasla i stekla diplomu učiteljice razredne nastave. Danas živi u Zadru sa suprugom i djecom. Uz rad u školi održava radionice i književne susrete. Na natječaju Zelena MetaFORA 2023. osvojila je prvo mjesto s pričom „Lju(d)ska i Ljud“. 2021. godine objavila je slikovnicu u rimi „Ja sam zmaj!“, a nekoliko novih priča za djecu trenutno je u pripremi za tisak. IG: @dora_mihanovic

Objava kako pripremiti prvašiće za uspješan polazak u školu? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

“Obrazovni sustav je nešto što u potpunosti prihvaćam i što znam da može samo dobro donijeti za svu djecu svijeta, pa tako i za moje curke, ALI (uvijek ima neko’ ali) što sve nosi taj novi period života uz sebe – toga me malo strah.”

Koliko se moj mindset promijenio i koliko moja razmišljanja sada uključuju brigu za dva pilića koja trebam usmjeriti u ovaj svijet dokazuju moji strahovi i briga u vezi jednog novog životnog poglavlja koje za nas starta za mjesec i malo više dana. Jer taj period koji nam slijedi uključuje odlazak i puštanje mog prvijenca u onu školu za koju ne znam kako i koliko će joj životnih utakmica donijeti u životu. Naravno, obrazovni sustav je nešto što u potpunosti prihvaćam i što znam da može samo dobro donijeti za svu djecu svijeta, pa tako i za moje curke, ALI (uvijek ima neko’ ali) što sve nosi taj novi period života uz sebe – toga me malo strah. Taj osjećaj radi svega nepoznatog što me čeka kao majku svog prvog prvašića me najviše plaši jer sam ja takvog karaktera – ne znam što će me konkretno (do)čekati kad ona krene u školu i sve to nepoznato ispred nas mi stvara brigu, i milijun i jedno pitanje u mojoj glavi. I nekako sve bi to bilo OK – taj moj strah, briga i plašenje u vezi odlaska svog prvog djeteta u prvi razred škole da sam samo ja takva, i da neke svoje karakterne crte ne vidim u njoj. Ono čemu se nadam da će u dobrom smjeru iskoristiti sve moje što ‘ima’ i da će biti uvijek samo svoja – neustrašiva i uvijek hrabra za krojiti život po svojoj mjeri.

Svjesna sam da ne mogu utjecati na događaje koji će se odvijati u narednim mjesecima kad krene škola i te prve školske obveze koje će nas snaći, ali ne mogu si pomoći kad pomislim koliko sam se osjećala sigurno kad je išla u vrtić i kad je sa svojom vrtićkom ekipom i tetama ‘osvajala’ svijet. I baš jutros, dok sam prolazila vrtićkim hodnikom vidjela sam toliko postera i uspomena na kojima se nalazi i moj predškolarac, te sam ponosno zastala kraj njih i od srca se osmjehnula jer sam nekako u dubini svoje duše osjetila da će i u školi biti baš sve dobro, i onako kako treba.

Kako će se ona snaći u razredu, s prijateljima, koliko će biti zadovoljna s novim poglavljem svog života i koliko će se promijeniti u narednih godinu dana – to ćemo tek otkriti, ali znam da je na meni da ju uputim u sigurnost ovog svijeta i da joj pružim podršku u svim životnim smjerovima.

Ovog ljeta smo ju suprug i ja odlučili ispisati iz vrtića krajem šestog mjeseca kad smo išli na more i poslije tog perioda smo organizirali svaki tjedan neke zanimljivosti za nju. Uz sudjelovanje najprije u kampu u našem naselju, svako prijepodne je uživala u kreativnom izražavanju, pjevanju, slušanju priča, igrama i animacijama prikladnim za njen uzrast, išla je i na dječji kamp na bazene gdje su svaki dan imali zanimljive aktivnosti poput planinarenja, kuglanja, igranja graničara, posjeta gradskoj knjižnici i svakodnevnog plivanja. Naravno, bez baki ne bi bilo moguće uz naše radno vrijeme organizirati ovaj  ritam za nju, ali s obzirom na to da ide od svoje prve godine u vrtić, i s obzirom na radno vrijeme vrtića ljeti uspjeli smo s našim godišnjim odmorima i uvijek raspoloživošću baka-servisa spojiti joj dva i pol mjeseca bez vrtića – baš kao što će joj biti od sljedeće školske godine.

Veliki je to korak za nju jer sazrijeva i kroz svoje odrastanje sada treba naučiti mnoge životne stvari, baš kao i ja – kako, kada i koliko joj popustiti, i što dozvoliti; a što odrješito ne dozvoliti. Koliko god moji bližnji kažu da joj previše popuštam ja nekako u sebi znam da stvaram odnos s njom u kojem će rasti povjerenje i uzajamno poštovanje jer sam uvijek tu za njih dvije, svoje kćeri i otvorena za pregovore; sve dok ne prijeđu granicu preko koje ja teško prelazim. Ona, koja ima šest i pol godina osjeti moje ponašanje, moj ton glasa vrlo dobro prepoznaje i poznaje već moju granicu dopuštanja i ne dopuštanja određenih ponašanja i želja. Nedavno, u jednoj situaciji u kojoj je bilo mnogo krokodilskih suza i ‘moljakanja’ da odstupim od svoje odluke, nisam popustila jer sam znala da tim primjerom pokazujem preko koje granice ne prelazim. Nije mi bilo jednostavno ‘stisnuti’ zube i ne popustiti jer je ta moja odluka značila da i sebi neke stvari uskraćujem, ali sam osjećala da ću svojom dosljednošću učiniti ispravnu stvar.

I te granice o kojima tako često razmišljam u zadnje vrijeme, i sve one koje postavljam u svojim životnim lutanjima – ponekad popuste, osobito kad su u pitanju djeca, ali sada, više nego ikad razmišljam o tome koliko ona, moj mali uskoro školarac sve upija, pamti i koliko se na nju održavaju sva moja ponašanja i sve što govorim, i ponavljam ponekad kao ‘papiga’ samo kako bi ono što treba ta mala glavica ‘upila’.

Dok se mi polako pripremamo s fizičkim dijelom prvih školskih obveza (školska torba, papuče, bilježnice…) želim sama sebi osvijestiti, a i tebi – buduća mama školarca, ona koja to već jesi, ili ćeš jednog dana biti da je OK imati osjećaje poput straha radi novih i nepoznatih događaja, obveza i života koji nas čeka. U redu je i biti ravnodušna s tim brigama i sve novo, i nepoznato doživljavati jednostavno i bez puno kompliciranja. Ali ono što je najbitnije je učiti našu djecu da svatko ima pravo na svoje osjećaje, različitosti i doživljaje života kojeg živimo. I to upravo želim svojim pisanjem i ovim tekstom potaknuti, sve vas čitatelje(ice) da vas moji tekstovi potaknu na prihvaćanje različitosti i drugačijih razmišljanja, na djelovanja i traženja svojih prava i istina, i uvijek, jedino i samo na LJUBAV.

Piši mi, kako ti doživljavaš ili si doživljavala školu sa svojim prvim djetetom? Ja se pitam sada, dok ovo pišem, zar je već došlo to vrijeme da budem mama prvašića?!

Objava moje dijete kreće u prvi razred pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Iako smo svi još uvijek u ljetnom raspoloženju i odbijamo gledati koji je datum, kada se iz ljetne bezbrižnosti treba vratiti u rutinu i stvarnost, nije na odmet početi pripremati sve što klincima treba za školu i na taj način izbjeći onaj kaos koji kreće nakon povratka s godišnjeg odmora.

kvalitetan ruksak za školu

Pa krenimo redom, prvenstveno je klincima potreban kvalitetan ruksak, ne pretežak, dovoljno stabilan i ergonomski odgovarajući za kralježnicu. Pri odabiru ruksaka treba paziti na kvalitetno podstavljenu potporu za leđa, široke i podesive naramenice, po mogućnosti da se može kopčati i s prednje strane. Osim toga, dodatan plus je ako odaberete ruksak s izdržljivim i vodonepropusnim materijalom. Sve u svemu je važno da birate ruksak odgovarajuće veličine za vaše dijete.

pisanke, crtančice, bilježnice

Kada riješite ruksak, slijedi nabavka potrošnog materijala poput pisanki, bilježnica, crtančica i ostalog papirnatog pribora kojeg klinci trebaju u školi. U Lidlu od ovog četvrtka možete pronaći čitavu Back To School kolekciju koja obuhvaća i Herlitz ruksake, ali i cijeli papirnati asortiman i to sa svim omiljenim likovima koje klinci danas obožavaju.

školski kalendar / planer

Mi smo pronašle za naše prvašiće i školski kalendar koje ćemo za početak koristiti i same, jer je odlično raspodijeljen, od rasporeda u danu, tjednu i mjesecu, s raznim naljepnicama i zanimljivim dodatnim sadržajem, spiralnog uveza.

dobro organizirana pernica

Pernica je idući must have za klince. Mi smo odabrale trostruku pernicu koja u sebi sadrži i olovke i flomastere, ravnalo, gumicu, oštrilo, ravnalo i škare. Sve što je klincima potrebno, u jednom, kako bi im bilo lakše organizirati se. Kompaktna i jednostavna za korištenje.

pribor za likovni

Pribor za likovni – od šarenih papira, čvrstih mapa pa sve do kompleta za likovni koji u sebi sadrži sve što će našim školarcima poslužiti kroz prvu godinu školovanja. Sve u jednom, za lakše snalaženje.

Drvene olovke i bojice – one koje će trajati dugo, koje se ne lome i trgaju pri pisanju i crtanju. Markeri, flomasteri, korice za bilježnice i udžbenike, sve to možete pronaći od ovog tjedna u Lidlu.

Vrećice za papuče i opremu za tjelesni, osim toga ne zaboravite na posudice za užinu i bočice za vodu.

U asortimanu Back To School možete pronaći i svjetleći globus, koji može poslužiti i kao noćna lampica za male školarce, a edukativna je za klince koje zanima zemljopis i astronomija. Naime, kada upalite svijetlo, globus prikazuje sazviježđe.

Pored redovnog pribora za školu, ne zaboravite klincima osigurati i kvalitetan radni prostor bez pretjeranog odvraćanja pažnje, kako bi klinci stekli radne navike. U Lidlovoj Back To School kolekciji nalazi se i podložak za stol raznih uzoraka i za kraj, Lego police i kutije za svrstavanje stvari, igračaka i ljepšu i kvalitetniju organizaciju.

Back to school kolekcija dostupna je u Lidl trgovinama od ovog četvrtka.

Objava što sve trebate nabaviti za školu? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.