Kao da je ovaj puta nešto drugačije, nekako je teže. Već dan prije njegova (djetetova) odlaska tati, ja sam anksiozna. Radim sve po planu i rasporedu, ali primjećujem tu mračnu jamu koja me ovaj puta već dan prije doziva. On piše zadaću, ja krećem čistiti stan. Nisam dobro, osjećam. Tuga se šulja, lukavo ali stabilno, malo po malo prekriva mi komade tijela. Odlučim uzeti pauzu prije usisavanja stana, da malo osjetim gdje sam. Sipam čašu vina, iako mi se ne pije. Baš mi krivo što mi ne paše ta hvarska Bogdanjuša. Palim cigaretu, iako mi se ne puši. Pokušavam osjetiti šta se događa. Je li tuga ovaj puta uranila ili me je još nešto okinulo danas? Možda sam (samo) tužna jer sam bila na groblju roditeljima?

Jesam li (opet i iznova) tužna što nisam uspjela? Održati mu dom, stalnost, mamu i tatu na okupu?

Pokušavam disati i prodisati kroz taj osjećaj. Ne ide mi. Kao da će me progutati, a imam još cijeli dan s njime koji želim provesti mekano, nježno, zabavno. Zašto je ovaj puta tuga uranila puna 24 sata? Gasim cigaretu, ostavljam vino, usisavam stan. Imamo još 24 sata, ponavljam si. Neću joj dati da me proguta. Imamo plan za večer. Kupili smo omiljene grickalice, pogledat ćemo Charlieja i tvornicu čokolade Tima Burtona. Uživamo u subotnjoj večeri. Uspijevam se izboriti s tugom. Molim je da me čeka negdje sa strane. Samo da iskoristim ovo vrijeme koje imam. Ne dam ga. Uspijevam ispregovarati nekako.

Spavamo ušuškani. Imali smo sat duže noćas. Naspavali smo se k’o prasci. Ujutro kreće plan. Prvo radimo prirodu. Četiri ispita idući tjedan. Peti razred. Kipim u sebi jer nije fer da imaju četiri ispita. Prije ručka priroda, nakon ručka geografija. Kaže mi nakon dva sata, “ne moguuu više, mamaaa, to je previše učenja”. Znam, dušice, no tako je to. Najgore mi je kad mu kažem tako je to, a ni sama ne povjerujem. Radimo ručak, zezamo se. Moramo smisliti još nešto za ispis prije rastanka. Idemo u Cat cafe, predlažem? Objeručke prihvaća moju ideju, taj moj najluckastiji dječak sa najdubljim očima u svemiru. Naručujemo najkaloričnije tople čokolade. On milkshake sa điđa biđama, ja kažem da bi mogla mačji čaj. “Kakav mačji čaj, mama? Pa u Cat cafeu smo! Opusti se i naruči jednu Bajažderu!” Ok, popuštam, ja ću se nažderati Bajaždere.

Vrijeme je da krenemo. Doma nas čeka pakiranje. Pakiranje za njegov drugi život. Tjedan jedan dom, tjedan drugi dom.

Koliko li je njemu to teško, mislim se. Živjeti jedan tjedan jedan život, drugi tjedan drugi. Grizem usne, jer ne mogu zamisliti razmjere takve svakodnevice.

Stižemo doma, steže me želudac. On će vježbati kontrabas, a ja pakirati stvari. Odabirem mu robu, ista radnja svaki drugi tjedan. Kako je teško kad nemaš sve na jednom mjestu, već samo određeni dio stvari. Ne mogu zamisliti koliko ga stišće takva ograničenost. Iste misli svaki drugi tjedan. Isti grč. Ista tjeskoba, ista tuga, isti strah, ista krivnja. Jesam li mogla bolje? Jesam li mogla napraviti da ima sve na jednom mjestu? Tisuću pitanja jesam li mogla? Nisam. Odabrala sam sebe. Učinila što znam da preživim. Da svi nekako preživimo.

On me moli da odemo kod tate i malo se tamo podružimo. Kažem mu, može, a u sebi govorim ne može. Ne mogu, svemirsko moje svjetlance, raspast ću se ako ostanem. Pakiram ga do kraja.

Pitam se koliko će dugo sve ovo toliko boljeti pod prstima. Nosim stvari sa trećeg kata bez lifta, ne osjećam više ništa. I osjećam sve. Bol me proždire.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Ivana Soončević (@soonce)

Suze mi naviru na oči, ali pokušavam izgledati smireno. Vozimo se. Plačem u autu da me ne vidi. Stajemo ispred zgrade, suzne su mi oči. Pokušavam se centrirati. Kako da ne skuži da plačem, postaje moj jedini cilj. Ulazimo u zgradu. Kažem mu: “Dušo, možda neću ostati kod tate dugo.” Plačan mi je glas, izdala me tuga. Zašto, pita me? Što je, mama? Kažem mu, ma dušo mislim da je neki hormonalni poremećaj, trebam dobiti mengu pa mi se stalno plače (koji debilan razlog ali nisam smislila ništa bolje) Kaže mi: “Ma mama, nemaš poremećaj, šta briješ?

Smijem se u suzama. Ulazimo u stan, pokušavam se kontrolirati. Ali nekad mi kontrola klizi pod prstima, poput želatine. Pokušavam se dogovoriti nešto s njegovim tatom, teško je. Suze se suše. Izlazim iz stana, ulazim u auto i puštam da se raspadnem u tisuću komadića. Vozim i ne mogu doći do zraka, gušim se u plaču očaja. Borim se sa udahom i izdahom. Dolazim ispred zgrade. Sjedim u autu. Sama sam. Neka sam. Odgađam povratak u stan u kojem nema njegovom stršećeg čuperka i grlenog smijeha. Nakon par trenutaka, krećem. Ne mogu ostati u autu zauvijek. Dolazim doma, toliko puta sam već prošla kroz taj krug. Nije lakše. Ali već znam cijeli loop. Kažem najboljoj prijateljici jučer kako se bojim kako će me tuga progutati, ona me mekano podsjeća da već znam kako to ide, ukrug. Red tuge, red mira, red života. Zovem sestru da mi posudi tabletu za spavanje. Jedva izgovorim tih par riječi. Ona samo nježno napiše, normalno je da si tužna.

U kuhinji je njegova neispijena šalica čaja. Opet ga nije popio, vragec. Puštam muziku za plakanje, muziku u kojoj sam sama sa sobom i svime što jest. Smirujem se uz glazbu. Puštam tijelu da vodi priču. Imam instinkt da pišem. Pa pisat ću. Da plešem. Pa plesat ću. Da pronađem ljepotu u samoći. U tuzi. Prepuštam se da me vodi sve što jest.

Sutra je novi dan i mogućnost za novi život. Život u kojem sam bliže sebi. I u kojem ću se jednom izboriti sa krivnjom i reći samoj sebi: učinila si najbolje šta si znala da ostaneš ti. I to je baš puno.

Čudim se kako me tuga i dalje tako preplavi, a prošla je gotovo godina dana. Gubitci ne mogu biti određeni vremenom. Nema propisanog vremena za tugovanje. Mama i tata mi i 9 godina nakon odlaska ponekad jednako bolno fale kao i na početku. A u ovom slučaju, kada moram živjeti jedan novi koncept života u kojem pola vremena nemam priliku biti s klincem, tuga postaje neodvojivi dio mene. I neka je. Samo želim biti nježna prema sebi i kad se stoti put pitam – pa kako Ivana, opet daš tuzi da te preplavi, kažem nježno, Ivana, ok je da si tužna.

Zagrlim tugu, zagrlim sebe i kažem si: dobro si i kad je tuga tu. Odabrala si ne odustati od sebe.

Razvod je bila najteža odluka koju sam morala donijeti u životu. Zbog svega onoga što je uslijedilo. Što sam znala da ću pola vremena biti bez klinca. Što sam znala da ću mu oduzeti ideju o mami i tati, zajedništvo, zezanciju, laganost. No ponavljam si, odabrala sam ne odustati od sebe. Suze opet klize, neka klize, neka isplačem jebeni ocean, odabrala sam ne odustati od sebe. Sunce iza mene upravo izlazi, vidim refleksiju svjetlosti na ekranu kompjutera. Život tinja u meni, samo je puls ponekad teže čuti. Odabrala sam sebe. I svemirac moj će to jednom shvatiti.

Objava razvod: o krivnji, rastanku i hrabrosti da ostanem ja pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Razvod je jedan od najizazovnijih životnih trenutaka, a osim emocionalnog bola, često donosi i osjećaj usamljenosti, nesigurnosti i gubitka identiteta. Kako bi ženama pružila svakodnevnu podršku u procesu oporavka, psihoterapeutkinja Sara Novak osmislila je “Put oporavka od razvoda” – set od 95 kartica s uputama i smjernicama koje pomažu u suočavanju s emocijama i vraćanju unutarnje snage.

“Usamljenost pomiješana s tugom može biti iscrpljujuća. U takvim trenucima važno je imati nešto što nas vraća sebi i podsjeća da nismo same. Ove kartice nastale su iz mog osobnog iskustva, ali i dugogodišnjeg rada s klijenticama koje prolaze kroz razvod. Željela sam im pružiti alat koji će ih voditi kroz taj proces, korak po korak.”, ističe Novak.

Kartice su podijeljene u šest kategorija, a svaka donosi prostor za samorefleksiju, osvještavanje emocija, izgradnju podrške, promjenu fokusa, tehnike okretanja sebi te razvijanje zahvalnosti i samopouzdanja.

“Cilj je da žene kroz svakodnevnu primjenu kartica postanu smirenije, hrabrije i otpornije. Kada se čini da je najteže, važno je imati nešto što će nas nježno povući naprijed, umjesto da ostanemo zarobljene u boli. Ove kartice su upravo to – vodič koji pruža podršku i smjernice u procesu oporavka.”

Sara naglašava kako su “Put oporavka od razvoda” autorsko djelo nastalo iz njezine osobne i profesionalne prakse te da sve tehnike koje preporučuje i sama primjenjuje.

Za sve žene koje se nalaze u procesu razvoda ili su već prošle kroz njega, ali još uvijek osjećaju njegove posljedice, ove kartice mogu biti vrijedan alat za iscjeljenje i izgradnju nove, stabilnije sebe.

Kartice “Put oporavka od razvoda” dostupne su za kupnju, a više informacija možete pronaći OVDJE.

Objava “Put oporavka od razvoda” – kartice podrške koje pomažu ženama u teškim trenucima pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Razvod može biti jedan od najizazovnijih trenutaka u životu – emocionalno, mentalno i fizički. No, on također može biti prilika za novi početak, povratak sebi i izgradnju života ispunjenog ljubavlju i samoprihvaćanjem. Upravo s tom idejom nastao je prvi retreat za žene koje prolaze ili su prošle razvod – siguran prostor za iscjeljenje, podršku i povezivanje s onima koje razumiju.

Mjesto gdje počinje novi život

Od 12. do 14. rujna, u predivnom okruženju kraj Ogulina, deset žena imat će priliku odvojiti vrijeme samo za sebe. Retreat se održava u luksuznim kućama s bazenom, jacuzzijem i privatnim chefom koji priprema lokalnu hranu. No, ono što ovaj retreat čini posebnim nisu samo vrhunski uvjeti, već i holistički program usmjeren na emocionalni oporavak i osobni rast.

Kroz terapijsko pisanje, aromaterapiju i rad s tijelom, sudionice će imati priliku otpustiti bol, osloboditi se neugodnih emocija i pronaći novu snagu. U podržavajućoj zajednici žena, svaka će se moći suočiti s onim dijelovima sebe koje su možda dugo potiskivale – i umjesto osude, pronaći prihvaćanje, razumijevanje i ljubav.

Ideja koja je čekala pravi trenutak

Organizatorica retreat-a je Sara Novak, pedagoginja, psihoterapeutkinja i majka, koja godinama pruža podršku ženama u procesu razvoda kroz individualne terapije i grupe podrške. Iako je ideju o retreatu imala već godinama, tek sada je osjetila da je pravo vrijeme za njegovo ostvarenje.

„Dugo sam mislila da neće biti interesa, da nije dovoljno važno. No, kroz rad s ženama shvatila sam koliko je potreban ovakav prostor – sigurno mjesto gdje možemo biti ono što jesmo, bez straha i srama. Mjesto gdje možemo reći naglas sve ono što nas boli i istovremeno pronaći snagu u sebi i drugima,“ kaže Sara.

Prijave su otvorene – broj mjesta ograničen

Zbog intimne i personalizirane prirode retreat-a, broj mjesta je ograničen na 10 sudionica, a prijave su otvorene do 16. travnja. Onima koje se prijave ranije omogućena je early bird cijena.

Sve informacije o programu i prijavama pronađite na službenoj web stranici.
Prijave su dostupne putem obrasca OVDJE.

Ovo je prilika za novi početak – za vikend posvećen sebi, iscjeljenju i izgradnji života ispunjenog ljubavlju, podrškom i mirom.

Objava prvi retreat za žene nakon razvoda: vikend za iscjeljenje, rast i novi početak pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Kada smo posljednji put zastale i zapitale se – Tko sam ja izvan svih svojih uloga? Majčinstvo, partnerstvo, prijateljstvo… sve te uloge oblikuju naš identitet, ali s vremenom lako zaboravimo tko smo bile prije nego što su ove uloge postale naš svakodnevni život.

U najnovijoj epizodi podcasta, razgovaramo sa Sarom Novak, psihoterapeutkinjom i stručnjakinjom koja se specijalizirala za rad sa ženama koje prolaze kroz razvod te bračne terapije.  Sara ne pomaže samo ženama da se ponovo pronađu nakon razvodne krize, već je posvećena tome da pomogne svim ženama da shvate svoju unutarnju snagu i vrijednost – izvan uloga koje im nameće društvo.

Sara Novak: Tko si ti, kada nisi samo mama i supruga?

Sara je autorica prvog online programa podrške ženama koje se suočavaju s razvodom. U svojoj praksi, Sara radi sa ženama na tome da ponovo otkriju svoje želje, granice i unutarnje resurse, dok istovremeno rade na jačanju svog emocionalnog zdravlja i odnosa sa samima sobom. Njen pristup kombinira psihoterapiju i praktične tehnike koje ženama pomažu da se oslobode stresa i osjećaja preopterećenosti koji dolaze s majčinstvom i svakodnevnim životom.

Teme koje smo obradile:
U ovom razgovoru, dotaknule smo se važnih i dubokih tema koje se tiču svakog dijela života žene – od toga kako ostati vjeran sebi unatoč brojnim ulogama koje imamo, do toga kako balansirati brigu o sebi, partnerstvu i djeci. Također, razgovarale smo o tome kako postaviti zdrave granice u odnosima, što znači briga o sebi, i kako osloboditi prostor za osobnu transformaciju – bila žena u braku ili žena koja se nosi s razvodom.

Ovaj razgovor je savršen za sve žene koje žele naučiti kako ponovo pronaći sebe, bez obzira na to koje faze života trenutno prolazile. Bilo da ste u braku, prolazite kroz razvod, ili ste jednostavno željne otkrivanja svog autentičnog identiteta, epizoda će vam ponuditi mnogo vrijednih uvida i praktičnih savjeta.

Zašto poslušati ovu epizodu?

• Ako osjećate da ste zaboravile tko ste izvan svojih uloga i svakodnevnih odgovornosti.
• Ako želite znati kako se ponovo povezati sa sobom, brinuti o sebi i ponovno izgraditi svoj unutarnji mir.
• Ako želite saznati kako postaviti zdrave granice u partnerskim odnosima i biti u skladu sa sobom.

Pridružite nam se!
Poslušajte ovu inspirativnu epizodu i otkrijte kako se možete osloboditi pritisaka, prepoznati svoje unutarnje snage i izgraditi život koji je usklađen s vašim istinskim željama i vrijednostima.

Objava biti više od mame i supruge: kako se ponovo povezati sa sobom i živjeti ispunjenije? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Je li vam poznata ona: „Kada djeca odrastu, imat ću vremena…“ ili „Idem prvo riješiti ono bitno pa ću se onda pozabaviti sobom“?

Tako ponekad čujem i izjave: „Ma ok sam, mogu to još sve sama.“ dok lagano žene pucaju, tonu, odgađaju promjenu. Oporavak se ne čeka, u oporavak krećeš danas! Jedini „trik“ kod oporavka je: suočavanje s realitetom, preuzimanje odgovornosti što donosi nelagodu i suočava te sa strahom o boli, promjena koja može donijeti prekide nekih odnosa isto tako upoznavanje novih ljudi te ulaganje u sebe. No, kada pogledam sve ovo napisano: wow koji je to sjajan rad na sebi! Prisjećam se svoje psihoterapije i svojeg oporavka od razvoda i ponosna sam na svaki milimetar koji sam učinila, koji se tada činio bezveznim, a danas je ogromna planina pomaka na koje sam ponosna i zbog kojih sam zadovoljna i ispunjena osoba.

Znajući kakva je to silina boli i gubitka i radeći sa ženama u grupama podrške tijekom i nakon razvoda, osmislila sam prvi online program podrške tijekom razvoda na našim područjima u koji sam odlučila staviti sve što prolazimo: gubitak, strahove, sram, krivnju, žaljenje sebe i/ili djeteta, razumijevanje svojih postupaka i opraštanje (sebi i bivšem partneru). Odlučila sam govoriti i o tome što naša djeca proživljavaju, tko smo mi kada nismo u ulozi majke i nemamo više ulogu partnerice, kako odgovoriti na pitanja djeteta i možda vrlo bitno – kako sada funkcionirati s bivšim partnerom.

Kada pogledam na sve teme, osjećam koliko je oporavak dubok i zahtijeva zaranjanje u najveće dubine poput samog razumijevanja zašto biramo određene ljude u svojem životu.

Uz sve nabrojano, tu su i cjeline samopouzdanja, samopoštovanja i slike o sebi jer vjerujem da se nakon razvoda redefiniramo i stvaramo drugačiji pogled i razumijevanje sebe.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Sara Novak, licencirana psihoterapeutkinja (@snazna.mama)

Program je dostupan kao cjelina i u pojedinim temama. Žene najviše dobivaju u cjelokupnom programu, no slobodno biraju i pojedine teme. Svaka kupovina donosi pristup zatvorenoj Telegram grupi podrške, a cjelokupni program i besplatni susret sa mnom, dodatno predavanje kako preživjeti dane bez djeteta i jednogodišnji pristup platformi.

Žene u mojem programu kažu sljedeće:

“Dobila sam razumijevanje faza koje prate razvod, i jednostavno da svi ti osjećaji, od tuge, očajavanja te prihvaćanja, pa opet vraćanje na tugu i stalno u tom nekom vrtlogu, da je to normalno. Da sam hrabra i da mogu to nositi. I da i u ovoj situaciji ima toliko toga na čemu mogu biti zahvalna.”

“Sara je zaslužna zašto smo se osjećale bolje nakon svakog susreta. Iskreno, bila sam skeptična kad sam se uopće prijavljivala za grupu, ali Sara je otklonila svako zrno sumnje još na prvom susretu. I samim time što dijeli osobna iskustva i svoje misli i napredak je za mene samo jedan veliki respect.”

“Program podrške koji je napravila Sara je odlično osmišljen i razrađen. Meni nakon razvoda mnogo pomaže, da razumijem, da otpuštam, da se umirim… U programu su vrlo detaljno i temeljito obrađene sve teme koje svakog u ovim situacijama/problemima muče.”

Čekam te, krenimo u tvoj oporavak!

Naslovna fotografija: unsplash.com

Objava kako se oporaviti od razvoda? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Biti single mama je posao s punim radnim vremenom, ali bez pauza, godišnjeg odmora ili “slobodne subote”. Nema tko pokucati na vrata i pitati: “Želiš li sada pauzu?”. Jer ti si majka, vođa, kuhar, vozač i psiholog – sve u jednom paketu.

A gdje si u svemu tome ti? Tko te pita kad si zadnji put imala vremena da osjetiš ono što jesi – ŽENA, a ne samo majka?

Kao single mama, moja stvarnost se sastoji od obveza, odgovornosti i vječne utrke s vremenom. Dijete je uvijek na prvom mjestu. Naravno, kao i svaka mama, želim pružiti najbolje što mogu, a pritom, negdje usput, zaboravim na sebe.

Zaboravim da nisam samo “mama”, nego i žena. Možda to ispliva kad se uhvatim kako listam kroz stare fotke – one iz vremena prije majčinstva, kad sam se osjećala slobodno, poželjno i pomalo divlje. Ili kad skrolam kroz Instagram i gledam prijateljice koje još uvijek izlaze, uživaju u vikendima, odlaze na romantične večere. I tako se zapitam: “A gdje je moj trenutak?” I tu dolazimo do velike dileme svake single mame: dejtanje.

Da, upravo to. Taj misterij modernog doba za sve nas koje balansiramo između dječjih rođendana, posla,  e-mailova, školovanja  i odluka što ćemo skuhati za večeru.

Nakon višemjesečnog oklijevanja, napravila sam taj potez. Skinula sam dating aplikaciju. Jesam li bila spremna? Vjerojatno ne. Jesam li bila nervozna? Apsolutno. Moje samopouzdanje bilo je na nivou hodanja po tankom ledu – balansiranje između osjećaja da nisam dovoljno dobra, atraktivna, ili, da budemo realni, da mi je “najbolje vrijeme prošlo”.

Godine frustracija, ponekad i sumnji u sebe, ostavile su trag, ali hej – bar sam imala dovoljno hrabrosti da probam. Naravno, odmah sam postavila pravila. Nemam interesa za avanture za jednu noć, i ako mi je to neki momak htio ponuditi, mogla sam odmah pritisnuti “next”.  Želim izlaziti s nekim tko me cijeni i tko će se truditi. Pa, ipak, ja sam i dalje žena.

Želim da me netko vidi ne samo kao mamu, nego kao osobu vrijednu pažnje i poštovanja.

I tako nakon nekoliko dana, odlučila sam izaći na spoj. Spoj! Sjećate se toga?

Iako, prije nego što sam izašla iz kuće, stajala sam pred ogledalom s tolikom tremom da sam gotovo odustala. Da, dobro sam se sredila – majica bez mrlja od soka, hlače koje su zapravo ispeglane, i malo šminke. Mali koraci, zar ne?

Spoj je prošao…pa, pristojno. Ništa previše spektakularno, ali bilo je ugodno. Pričali smo, smijali se, ali osjetila sam kako nema “kemije”. Bilo je više prijateljski, s obje strane, a možda je to čak bilo i ono što sam trebala. Mali podsjetnik da još uvijek mogu otići na dejt i preživjeti.

Sljedeći dan, momak mi je poslao poruku. Bio je uljudan – rekao je da sam zabavna i divna osoba, ali da nije za njega. I da budem potpuno iskrena, to me malo pogodilo. Zbog čega? Jer mi žene, čak i kad nismo zainteresirane, i dalje volimo osjećaj da smo poželjne. Ali to je realnost dejtinga – ponekad to ide, ponekad ne. I to je u redu.  Ali ono što mi je taj mali eksperiment pokazao je da, unatoč svim preprekama i strahovima, vrijeme za sebe i da se osjetiš poželjno i cool je neprocjenjivo.

Na kraju krajeva, važno je da se sjetimo tko smo ispod svih tih slojeva majčinstva, posla i odgovornosti.

Nije stvar samo u izlascima. Stvar je u tome da pronađeš vrijeme za sebe – bilo da je to uz neku aplikaciju, kavicu s prijateljicom ili jednostavno trenutak tišine dok tvoje dijete spava.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli 𝒱𝒶𝓁𝑒𝓃𝓉𝒾𝓃𝒶 (@vallyinwonderland)

Svi mi trebamo taj mali podsjetnik da smo više od naše svakodnevne rutine. Jer biti single mama ne znači odustati od sebe kao žene. To znači da balansiraš, žongliraš i ponekad padneš, ali uvijek ustaneš i ideš dalje. Pa kad ćeš ponovno izaći na dejt? Možda uskoro, možda ne. Ali najvažnije je da si ti – sa svim svojim nesigurnostima, strahovima i hrabrošću – i dalje žena koja zaslužuje ljubav, pažnju i vrijeme za sebe.

Zaključak: Drage moje single mame, uzmite vrijeme za sebe, ne bojte se eksperimenata, ali zapamtite – vi ste super, i bez obzira na to što se dogodilo na zadnjem spoju, najvažnije je da se osjećate dobro u svojoj koži. Jer, na kraju dana, i dalje ste vi te koje čine ovaj svijet ljepšim za vaše dijete – i za sebe.

Fotografije: pexels.com

priča o jednom razvodu – SUPERMAME

Objava velika dilema svake single mame – dejtanje! pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Ponosna sam što ti mogu predstaviti prvi online program podrške tijekom razvoda!

U glavi mi stoji dvije godine, a do odluke da ga napokon stavim u digitalni format je došlo s vjerom u mene samu, sa samopoštovanjem i uz podršku ljudi oko mene. Zamisli, sve ovo nabrojano čeka te unutra!

Od Sare koja rida na podu, ne jede, prestaje dojiti zbog stresa, Sare koja se povlači u boli, Sare koja ne vidi izlaz i misli da je za sve kriva i ne vrijedi te da ne zna voljeti do…. Sare koja glasno progovara o predrasudama, vodi žene kroz proces oporavka, živi život punim plućima, samosvjesna je i zadovoljna životom, Sare koja stvara iz vlastite boli.

O čemu se u programu radi i koje teme pokriva?

Bazira se na procesu oporavka i slici o sebi. Kreće od temelja: razumijevanja procesa razvoda i procesuiranja boli, prelazi preko samopoštovanja, srama, krivnje, samopouzdanja, razumijevanja vlastitog ponašanja i emocija pa dolazi do odnosa s djetetom, načina na koje s djetetom komuniciramo. Dolazi do odnosa s drugim roditeljem i na kraju – otvaranja za novu osobu i nove prilike.

Program se odvija na platformi Podia, nakon kupnje ti je dostupan 6 mjeseci, sadrži video i audio materijale, mindfulness vježbe te vježbe za proradu tema, a unutar njega polaznici imaju priliku iskoristiti 4 online grupna susreta na kojima imaju priliku postaviti pitanja, umrežiti se, spojiti i pitati što im nije jasno…

Stavila sam svo svoje znanje, čitanje stručne literature, iskustvo rada s klijentima i osobno iskustvo razvoda. Ovo je trenutno kruna mojeg rada i jedva te čekam vidjeti unutra!

Objava prolaziš kroz razvod i treba ti podrška? priključi se ovom programu! pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Razvod od partnera, ali i od stare sebe

Svjesna sam odgovornosti za svako slovo koje ću napisati na ovu veoma kompleksnu i široku temu. Zato sam si uzela vrijeme da se pročistim i uskladim sa svojom suštinom. Također sam i svjesna da neću obuhvatiti apsolutno sve točke gledišta.

Odmah na početku želim naglasiti da ću vjerojatno razočarati neke od vas, a nekima i “stati na žulj” jer neću dati sažete “tip&tricks” kako kroz proces proći, brzo, efikasno, bezbolno… Ipak, moja namjera je ovim riječima dati podršku i biti “svjetionik” onima koje su se izgubile u mraku i misle da se postojeća situacija ne može mijenjati ili onima koje su odlučile krenuti na ovaj put.

Može se! Ali da je zahtjevno, je!

Obraćanje Tebi, nemoj doživjeti kao napad ili upiranje prstom, jer vrijedi za sve koji su na ovom putu, ali mi je iz nekog razloga lakše obraćati se Tebi nego Vama.

Krenimo.

Budući da se razvodiš od druge osobe, pa u konačnici i od sebe same tekst ću podijeliti na dva dijela radi lakšeg razumijevanja i sažimanja u smislenu cjelinu:

1. Razvod od druge osobe (supružnika)
2. Razvod od sebe (stare)

Ako si došla do razvoda onda si vjerojatno došla do točke da u tom odnosu više ne možeš rasti. Okraćao ti je. Bila ti toga svjesna ili ne. Da si mogla rasti i razvijati se, izgraditi novu sebe u postojećem odnosu, vjerujem da bi to učinila. A status quo više ne drži vodu. Potapa. Guši.

Razvod od supružnika

• Važno je imati na umu da prilikom okončavanja braka/odnosa u kojemu ima maloljetne djece, “supružnici” moraju biti veće osobe nego su bile u braku. Tako je! Moraš narasti kako bi obuzdala svoj ego, dogovarala se na nov način u  vezi novih (neuhodanih) situacija i puno toga. A najvažnije je izbjeći  preje…e preko djece! U ovoj priči zaista moraš postati  “veća” osoba nego si bila u braku. Pogotovo dok traje proces razdvajanja i dok se podignuta prašina i novonastalo stanje ne slegne. Treba moći dostojanstveno izaći iz odnosa i cijele priče. Za to je potrebno puno snage i ljubavi. I mnogima je to teško. Nekima i nemoguće.
• To što se razvodiš ne znači da prestaješ biti roditelji! Ovo je jako važno osvijestiti i vrijedi naravno za oboje. Nekima se dogodi da nekako zaborave taj dio odluke i uloge. Najčešće (iako ne mora biti slučaj kod svih) se ovo dogodi kad se dogodi zaljubljivanje u treću osobu. Emocije koje se uskovitlaju kao da zasjene roditeljsku ulogu i odgovornost. A može biti da je jednostavno proradio i preuzeo ulogu infantilni dio osobe te ista nema kapacitet za biti roditelj svom rođenom djetetu, jer ne zna poslušati i smiriti svoje unutarnje dijete.
• Važno je za znati i to da nikada nije jedna osoba “kriva” ili da bolje kažem odgovorna za raspad sistema. Naravno, u pitanju su „omjeri“. Jednako kako nije jedna osoba ni zaslužna za sve lijepo što se stvaralo/dešavalo. Odnos čine dvije osobe ili odnosa zapravo nema, već se radi o formi koju nazivamo odnos/brak, a svatko živi svoj život. I često je na stvari usamljenost.
• Usamljenost u odnosu/ili kad smo okruženi ljudima, nije isto što i samoća. Na papiru je to svima jasno, ali u praksi rijetkima. Ovo sam i sama smatrala da “znam”. Nakon što sam prošla put usamljenosti u odnosu i suočavanje sa samoćom (svim njezinim licima) u novom stanu, mogu reći da sam “saznala” jer sam iskusila na svojoj koži.
• Svašta se nešto dešava na putu razdvajanja. Ovisno što ste supružnik i ti unijeli u brak. Svatko u svom “koferu” i  što se skupilo putem. Strahovi/uvjerenja/programi/zaštitni mehanizmi  koji se aktiviraju podižu zid između dvije osobe pa se oboje pitaju: “S kim sam ja živjela tolike godine? Tko je ova osoba?”
• Osim emotivnog dijela priče tu je i logistika/operativa. Selidbe/novo mjesto stanovanja (za one koji odlaze), kako uskladiti obveze svoje sa obvezama osobe od koje se razvodiš i sa obvezama djeteta/ce, pisanje Roditeljskog plana/obvezno, savjetovanje u Centru za socijalnu skrb, tko su osobe od povjerenja za dijete ako se tebi/njemu nešto dogodi (ovaj dio je jako interesantan, jer ćeš trebati pročistiti osobe oko sebe i vidjeti u kog zaista imaš povjerenja i na koga se možeš osloniti)… itd.
• Kad dođete do koraka da ste prikupili “papirologiju” (popis što sve trebate priložiti imate na stranicama suda) i predali zahtjev za razvod na sud (ako radi se o sporazumnom braku) slijedi konačna odluka. Moram priznati da sam bila u stanju blagog šoka kad sam u sustav e-Građani dobila obavijest o odluci suda. Otvorila sam dokumente. Bila su tri u pitanju. Dva Rješenja o plaćanju pristojbi (za svakog od nas) i Rješenje o razvodu. Sjedila sam ispred ekrana laptopa i nikako mi nije sjedalo, a moj mozak koji je proveo 10-ak godina učeći pravo i pravdu nije mogao skužiti – to je to! Sud je razriješio brak bez ročišta, za nekih 10-14 dana od dana predaje zahtjeva i za cca 17 eura pristojbi po osobi.
• Vjerujem da svatko ovu konačnu odluku doživi drugačije. Od osjećaja olakšanja pa zbunjenosti, a zasigurno i tuge. Neke su mi žene rekle da su svoje Rješenje o braku išle proslaviti. Meni je trebalo vremena da mi se slegne i taj dio, iako sam u tom trenutku živjela odvojeno godinu i dva mjeseca. Na poruku jedne prijateljice koja je napisala: “Čestitam!”, zapitala sam samu sebe: “Je li to za mene uspjeh na kojem se čestita?”
• Oni koji kažu: “Lako se razvesti!” u stilu: “Blago tebi/njoj, riješila si se budale”, pojma nemaju. Ako si o tome samo čitala u knjizi, gledala u filmu ne znaš! A ako si kročila tom stazom onda znaš kako je. Lako – nije. I vjerujem da nitko tko je prošao taj put neće izjaviti ovakvu glupost.
• Kad je okončan taj proces s drugom osobom počinje onaj koji ne prestaje nikada u potpunosti, a to je proces sa samom sobom. Moj je počeo puno prije konačne odluke suda i nastavlja se iz dana u dan. No, sada nakon “istrčanog maratona”, mogu reći da znam što za mene jeste uspjeh i na čemu sama sebi čestitam. (odgovor na kraju drugog dijela teksta)

Razvod od sebe (stare)

• Kad kreneš u priču razvoda/razdvajanja, ne razvodiš se samo od čovjeka s kojim si živjela xy godina, razvodiš se prvenstveno sebe koja si bila u tom braku, a koja više nisi i/ili ne želiš biti. U protivnom, nosiš sebe u novi odnos i vjerojatnost je jako velika da ćeš imati istog partnera/muža samo s drugim imenom.
• Često, vrlo često želimo pobjeći od sebe i odgovornosti za svoj život, a u ovom slučaju i odgovornosti za brak. Možeš se neko vrijeme praviti luda/ignorirati/upirati prstom u njega/druge… ali kad tad ćeš morati stati ispred ogledala i vidjeti sebe onakvu kakva jesi. Ovo zvuči grubo, ali zapravo – samo je istinito.
• Ogledalo, može biti doslovce ogledalo ili pak neka druga osoba koja će poslužiti kao ogledalo i pokazati pravu sliku. Trebat će vremena, nježnosti i milosti da vidiš sebe sa svim što jesi i sa svime što nisi, a da ne opališ paljbu po sebi. Da se uspiješ vidjeti sa suosjećanjem. Ovo stvarno jeste proces i treba imati u vidu da traje od nekoliko mjeseci do nekoliko godina. Nemoj očekivati od sebe da odjednom staneš u tu famoznu “ljubav prema sebi”. Bit će vjerojatno kao u plesu, dva naprijed, dva nazad, pa opet dva nazad, pa tri naprijed…
• Ogledalo će pokazati i to da svako upiranje prstom u druge je zapravo upiranje prstom u sebe. Ovo je jako teško prihvatiti. Potrebna je velika hrabrost za iskrenost, prema sebi prvenstveno.
• I proces odvajanja je zaista proces i on traje. Kako kod koga ali uglavnom je u pitanju duži period cca 2 godine a nekad i duže. Ovaj proces često počne puno prije nego skužimo da imamo problem. Krene se skupljati mrvica po mrvicu dok ne naraste brdo od kojeg se više niti vidimo niti se čujemo. Niti partnera, a često ni same sebe. Pa kad krenemo na partnersku terapiju (ako je sreće da s obje strane ima volje za to) krene izlaziti svašta i oboje se pitamo: „Gdje je sve to bilo?“ U svakom od nas po malo. Niti jedan brak na završava preko noći. Moj zaključak jest: na terapiju treba ići dok ne dođe voda do grla. Bilo da je u pitanju individualna ili partnerska terapija.
• Koju vrstu podrške ćeš izabrati, na tebi je. Hoće li to biti neki oblik psihoterapije, duhovna podrška/obnova ili nešto treće, no, svakako računaj da ti je potrebno da se pročistiš, oslobodiš i da ti netko (jedna ili više osoba) budu svjetionik kad uđeš u mrak, a ulazit ćeš. Ja sam bila svjesna da su mi psihoterapeutkinja i još neke bliske osobe posuđivale vjeru u danima kad bi se pogubila u tminama mog uma. Doslovce bi mi bile kao svjetionici koji odašilju svjetlost da znam kamo ići kad svjetlo u meni usahne i ne vidim puta samo crnu rupu koja me guta. I sad mi neke osobe posuđuju vjeru, ali u puno manjoj mjeri i za neke druge teme i tematike. Podrška su na mom putu i jako sam im zahvalna na tome.
• Često se spominje riječ: “štake”. Da, bit će ti potrebne štake dok ne staneš na svoje noge. Niti je to sramota niti trebaš glumiti da ti ne trebaju. Svima nam trebaju štake kad smo “slomljeni”.
• Proces tugovanja moraš proći ako se želiš iscijeliti, zaliječiti rane, umjesto nastaviti puna srdžbe i frustracije. Proces tugovanja ću za ovu prigodu svesti na 5 faza: poricanje, bijes/ljutnja, pregovaranje, depresija/aktivno tugovanje i prihvaćanje. Ove faze se smjenjuju. Na tjednoj i dnevnoj bazi. Znači do podne je moguće da će se odigrati njih 3 ili pak svih 5. Od ushićenosti da si se “riješila budale koja te ne zaslužuje” do toga da ne možeš zamisliti život bez njega ili da smatraš kako je sve to što se dešava neki glupi, ružan san i da ćeš se sutra probuditi i sve će biti staro. I to je prirodno! A staro više neće biti. O tugovanju i cijelom procesu svakako potraži konkretniju pomoć/podršku ako smatraš da trebaš.
• Tijekom prolaska kroz te faze moguće je da ćeš ulaziti i u “kolektivno”. To znači da su neke emocije dugo “praksane” i da su vrlo žive i aktivne. Osjećaj tuge (budući da puno ljudi zapravo nikada ne zacijeli svoje rane) je energetski obrazac u koji lako skliznemo. Pogotovo ako smo umorne i iscrpljene. Zato je odmor (svjesni) jako bitan. Prisutnost također. Što si prisutnija u svom tijelu i prepoznaješ što se dešava, koja se emocija aktivirala i gdje se u tijelu nalazi, to ćeš manje upadati u kolektivnu tugu i ako upadneš brže izlaziti iz nje van. Ovaj dio o kolektivnosti ću još bolje pojasniti u nekom od idućih tekstova.
• Plakat ćeš. Za njim, za svim što je moglo biti a nije, za onim što je bilo a nije trebalo biti, za svim snovima, očekivanjima itd… i ono što je srž ove teme, treba isplakati i odtugovati sebe! Sebe koja si bila, a više nisi. Sebe koja si htjela biti, a nisi uspjela biti. Plakat ćeš i za djevojčicom u sebi koju nisi čula/slušala/vidjela. Ne samo u braku, već i puno prije. Tuga i tugovanje su još jedan od procesa i to ključnih. Te koliko kvalitetno prođeš kroz njih toliko ćeš moći početi na zdravim temeljima graditi novu sebe. Ova tema zaslužuje puno više od ovih par redova, točnije cijeli članak, stoga neću ulaziti dublje da sve skupa ne bude knjiga.
• Postoji i opcija No.2. A to je ostati u braku/odnosu koji ti ne odgovara. Zbog raznih razloga. Čest slučaj jeste financijske prirode iliti nedostatnost sredstava za odvojen život. Iako je zapravo to samo izgovor za nedostatak hrabrosti da pogledamo sebe i život u oči. Mnogi koriste ovu opciju. Uz nju koriste i mnoge načine “preživljavanja”, točnije bježanja. Neki od tih poznatih načina bježanja su: alkohol, razne vrste droga (tablete/antidepresivi, marihuana…i koješta drugo), video igrice, radoholičarstvo, neka druga osoba… Recimo, super interesantan kolega/kolegica na poslu s kojim dijeliš/podijeliš intimu pa i “body fluids” na nekom team buildingu/konferenciji…. jeste također pokazatelj muljanja same sebe. Neke od nabrojanih stavki sam i sama prošla/iskusila… tako da nemoj ovo doživjeti kao “bacanje kamenja” niti upiranje prsta. Pokušaj u tišini svog srca/uma/duše biti iskrena prema sebi i priznati koji “mehanizam bijega” koristiš? I želiš li ga i dalje koristiti?
• Već sam spomenula koliko je potrebno hrabrosti biti iskrena prema sebi. No, utoliko je i velika vrijednost. Pa taman i da si iskrena prema sebi da ostaješ u “drljavom” braku jer nisi skupila dovoljno snage/sredstava za izaći ili preuzeti odgovornost.
• Kad prođeš proces razdvajanja/tugovanja/strahovanja/kad se pročistiš…moći ćeš početi na zdravim temeljima graditi novu sebe. Koja želiš biti!? Svakako preporučujem neku vrstu psihoterapije (individualne), neki oblik podrške na tom putu. Stvarno nije potrebno sve prolaziti sama, a često nije niti moguće. Bar ne na zdrav i konstruktivan način.
• I za kraj… ne mogu reći da mi je drago što sam se razvela. Zapravo, voljela bih da sam do ovih i mnogih drugih spoznaja došla u braku, ali očito nisam znala/mogla. No, ono što mogu reći jeste da se sada puno, puno više sviđam sebi, nego ona koja sam bila zadnje 2-3 godine braka. Čistija sam i jasnija sama sebi. I to uistinu jeste uspjeh za mene!

I ako sam morala proći kroz polje trnja, pakla, strahova, umiranja/rađanja… ili da skratim: razvoda, da postanem bolja osoba, izabrala bih to iznova. Više ne biram igrati stare igre (svjesne) manipulacije, skrivanja, bježanja, umotavanja i koječega drugoga bilo da se radi o privatnim odnosima ili o poslovnim.

Osim svega gore navedenog postoji još dosta nijansi što sive što šarene, a bome i crne kao noć. To su trenuci kad sahranjujemo sebe, dijelove sebe. I jasno nam je da nešto umire, ali često ne želimo pustiti da umre, jer ne vidimo dalje, ne vidimo smisao…samo široko polje besmisla.

Za sve ovo treba jaaaaako puno unutarnje snage koju u početku nemaš. Jer…kapacitet se ne gradi tako što čitamo u knjizi tuđa iskustva – kapacitet gradimo koračanjem kroz naše vlastito iskustvo.

Naše emocije.

Stoga, želim puno nježnosti, blagosti i snage svima na ovom putu.

razvod me učinio usamljenom i taj dio najviše boli – Supermame

Foto:pexels.com

Objava razvod od partnera i od stare sebe pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Možemo li imati sve? Znam samo da ću posljednjim snagama, sve do smrti, umrijeti pokušavajući spojiti strast i otvorenu komunikaciju. Nadam se dovršiti to pokušavanje kroz par mjeseci, možda godinu dana.

U romantičnom filmu slučajni je prolaznik vrlo sladak dečko koji bi inače u Intimissimi katalogu pokazivao kolekciju kupaćih sezone 2022./2023. U stvarnosti je taj simpatični brbljavi dečko jako daleko od sramežljivog Clarka Kenta koji samo treba skinuti majicu i pokazati svoje mišićavo tijelo. Znam, treba krenuti od sebe i pogledati što mi nudimo. Nisam sigurna što su poželjne osobine moje muške verzije, ali sam sigurna da ima dosta toga za ponuditi. Brbljavost, simpatičnost, pjevanje na stolovima bez sluha, jedenje u pola noći, mekani podatni trbuščić, mozak pun teorija i ideja, osmijeh, znatiželjne oči i koju oblinu.

Kad dobro zađeš iza tridesete, kako kaže moja prijateljica Daša, moraš sa sobom u izlazak nositi kalkulator. Još jedan izazov strasti i legalnosti. Osim što paziš je li to Clark, razmišljaš i o tome u kojoj verziji filma glumi. Možda je glumac mlađi od tvoje najdraže majice za spavanje.

Toliko toga visi u zraku između mene i mojeg idealnog muškarca da mi se čini kako ću prije otputovati na Mjesec nego pronaći onoga koji zvuči i izgleda divno.

Kamo zaviriti u potragu? O aplikacijama sam već pisala i ne planiram se ponavljati kako su tamo oni koji nisu Clark Kent nego više liče i ponašaju se kao Lex Luthor. Možda samo u mojoj aplikaciji, isprobajte i javite se, možda je samo do mene. U obližnjem kafiću možda naiđeš na sve njih s društvenih mreža, ali te uživo ne budu pozdravili jer su asocijalni licem u lice. Većina ostalih simpatičnih momaka iz kafića vraća se s placa s grincajgom, a znamo da ne kuhaju juhu u velikom loncu samo za sebe. Ima tu još par slobodnih momaka, ali dok se vi upoznate nakon 13 slučajnih susreta, već će biti zauzeti.

I onda ostaje strast. U teretani se možda mogu pronaći slični kao i u kafiću, samo što ćeš odmah vidjeti tko se puno znoji i tko izgleda dobro dok je tako. Problem je i u tome kako ti izgledaš dok se znojiš. Ne znam, ali upoznavanje u teretani je malo problematično, no možda baš tamo budem osvojena. Druga puno simpatičnija i realnija opcija je bauštela iliti gradilište. Ne znam kako do sada nitko nije smislio neki speed date meet na gradilištu? Ili barem divnu terasu s pogledom na gradilište uz koju je i dječje igralište pa mame mogu zaista doći odmoriti. Koliko god mi pričali o tome da treba birati nekoga s kime ti je ugodno, na početku je apsolutno suprotno. Kemijska reakcija mora dovesti do toga da ti je iznimno nelagodno. Ne mora nužno nositi šljem i biti u majici bez rukava, može biti simpatičan monter namještaja koji ne zna baš dobro naš jezik, ali ima predivan osmijeh i neobično jake ruke. Uz to je snažan i spretan. Mislim da sam rekla dosta?

Mogu tu još proći neka zanimanja. Mislim da su glazbenici svima zanimljivi, a oni koji ne vole tetovaže na mršavim tipovima mogu odabrati hrvače.

Smijemo li mi uopće razmišljati o kemiji i fizičkoj privlačnosti ako smo žene? Nekako mi se čini da smijemo šaputati o tome kako su nam vojnici i vatrogasci jako zanimljivi jer čuvaju i spašavaju, ali ni slučajno ne smijemo reći da su nam fizički atraktivni tako plećati, rukati i mišićavi.

Čekam svog majstora koji čita o meditacijama i vjerujem u to da zaslužujemo imati i strast i konekciju s nekime. Nikako niti jedno ne smije izostati. Zaslužujemo oboje. Samo napominjem, ja sam profesorica, a znamo da je i to zanimljivo.

Foto: pexels.com

tinder za početnike (i single mame) – SUPERMAME

Objava strast je na gradilištu pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Sjedim u sudnici, ne shvaćam što se događa, gledam “još samo kratko” muža i pomišljam si, ali volim ga, previše ga volim, ne želim niti jednog drugog. Nikad nije ni postojao nitko drugi osim njega, ne želim da se to ikad promijeni. Samo nekoliko dana nakon, stiže najteži papir na svijetu, postajem bivša žena sa službenim datumom Valentinova. Ja kao najveći romantičar na svijetu, na Valentinovo sam postala “slobodna žena”. Nakon 14 godina.

I od kud sad krenuti?

Moj bivši muž bio je moja prva ljubav i prvi dečko. Propustila sam istraživanja, dejtanja, studentske dane, prekide. O koliko propusta! Gdje mi je bila pamet?! Moj prvi prekid bila je rastava braka.
Još mjesecima nakon maštala sam kako će se vratiti doma, opet me zaprositi i krenut ćemo ispočetka. Sve zaboraviti. Bila sam spremna cijelo to razdoblje samo izbrisati.

Zbilja se ponosim tom svojom fazom života! I hvala mu što mu nije palo na pamet tako nešto učiniti!

Ali onda sam se opametila. Samo malo. Počela sam cijeniti sve više sebe i ta pomisao njegovog povratka sve se činila odbojnija. Nakon samo godinu dana.

Dva mjeseca od rastave došla mi je najbistrija misao na pamet! Trebalo bi krenuti dalje. Apsolutno logično. Tako opečena, ranjena i potpuno odvojena od svijeta. Da ne spominjem od svijeta dejtanja.

A ništa, obuci najljepše što imaš u ormaru, zahvali razvodu što si izgubila 15 kg, pronađi prijateljicu koja će se s tobom praviti da si super i spremna za “dalje” i kreni. Gdje? Ne znaš ni sama. Bitno da si sebi najljepša na svijetu! Kažu, odi u izlazak, gledaj, nasmij se, opusti, netko će prići.

Stojiš u petama nakon dugo vremena, noge ni ne bole jer imaš premalo kila, sa šminkom, nasmijana, a unutra krhotine. Prvi put podignula si pogled i pogledala druge muškarce. Začudila se koliko ih je na ovom svijetu jer si dosad gledala samo svojeg. Primijetiš zgodnog crnog u kantunu kafića. Pa on ima istu košulju kao bivši. Ništa. Njegov prijatelj nije loš, no ima sličnu frizuru. Nevjerojatno kako se poklopilo.

U drugom kafiću pronađeš tipa s istim satom, cipelama, čak i ušima. Čini ti se da svaki ima dio tvojeg bivšeg muža.

“I na povratku doma sjediš u autu sat vremena, plačeš dok ti mama doma čuva djecu, gledaš u mobitel i želiš mu se javiti. Želiš mu reći da te još uvijek može doći zaprositi. Srećom, to ne činiš.”

Izlasci prvih nekoliko mjeseci izgledali su upravo tako. Koliko god je maska bila izvanredna i uspjela sam i sebe i okolinu uvjeriti kako sam spremna za dalje.

Kažu, Tinder! Moraš instalirati Tinder, Bumble, OkCupid. Sve! Tako se danas dejta!

Kao čedna žena u braku koja je bila samo sa svojom pravom ljubavi slušala sam o tim aplikacijama iz muške perspektive koji su to koristili samo za jedno, za nabrzaka. Ja ne želim nabrzaka, ja tražim srodnu dušu! Pa prošlo je 3 mjeseca!

Putem aplikacija otvori se cijeli jedan novi svijet. Muškaraca koliko želiš, kakvih želiš. Visokih, niskih, plavih, crnih, bliže ili dalje tebi, neki vole čitati, neki Netflix. Švedski stol prvih dana. Svaki match izazove leptiriće i pomisliš si Evo ga!

Prva dopisivanja… o ta prva dopisivanja. Mala naivna Andrea u meni se probudila. Pa ovaj bi me ženio! Nema veze što je seks počeo spominjati nakon pete poruke!

Rekao je lijepu riječ, pa da će mi djecu napraviti. Oh, kako smo samo različite misli imali vezano za tu rečenicu.

Dopisivanja redovito završavaju nakon što treći put kažem da ne želim sutra tu djecu i ne planiram doći do njega. Naivna Andrea se počela povlačiti. Mozak je počeo raditi kad su kretale slike. Vrlo intimne slike. One potpuno nepotrebne slike koje su momentalno aktivirale Unmatch.

Svako deseto dopisivanje vidjela sam interpunkcijske znakove i iznenadila se. Prvi uvjet – mora znati koristiti točku i zarez. U većini slučajeva, neću odmah biti prestroga. Naišao je. Prvi koji je pametan. Priča sa mnom satima. Ne smetaju mu moja djeca, imao bi on djecu sa mnom (zamisli, i on!), ambiciozan i interesantan! Evo ga! On je taj!

Ta prva “zaljubljenost” nakon razvoda braka vrlo je specifična i seka mi govori da je rebound veza. Nemam pojma što je to i dalje ju uvjeravam da sam našla pravog. Njemu sve vjerujem, i on je izašao iz duge veze, razumijemo se! Počinjemo planirati život zajedno. Zajedno smo 2 tjedna, valjda znam kad je to prava ljubav. Dok to više nije.

“U jednom trenu shvatiš da to nije zaljubljenost u njega nego u osjećaj pripadanja i u ljubav. Da želiš naprasno nastaviti ono što ti je netko drugi oduzeo”

Najradije bi bivšeg muža zamijenila drugim i nastavila život. Shvaćaš da je to potpuno krivo i nezdravo no u tom trenutku tako potrebno i olakšava ti onu tvoju bol.

U trenutku raspada te veze plačeš. Opet plačeš. Nisi dugo. Ali ne za njim, nego opet za bivšim mužem jer ga nisi preboljela. Samo si to malo priznaš.

Kreću dejtanja, kave, dugi razgovori, osmijesi. Zamisli, sve manje drugih sliči tvojem bivšem mužu. Tvoj bivši muž kao da mijenja svoj oblik i pomalo ne vidiš u njemu onu privlačnost. Prebolijevaš korak po korak. Kriteriji se počinju mijenjati. Počinješ dizati ljestvicu, sad mora znati koristiti i veliko slovo!

Ako spominje kako mu je velik ili da vozi neki bijesan auto nakon druge poruke odmah ga brišeš neovisno što je rekao da imaš lijepi osmijeh. Iako je zgodan i djeca bi vam bila lijepa. Je li, i on je htio imati djecu sa mnom.

Sve ono što sam propustila kao studentica dok sam štrebala, radila i planirala vjenčanje, proživjela sam te godine kad sam se rastala. Shvatila sam što želim, što ne želim. Više što ne želim. Izgradila sam se, barem sam to mislila, i time su se počeli izgrađivati i kriteriji. Dodan je kriterij da voli uživati u životu i brinuti se o sebi. Krug potencijalnih se samo smanjivao.

Naišao je opet On. Evo ga, srodna duša. Voli me, potpora mi je, voli moju djecu, vidim se s njim zauvijek. Nije idealno, iskreno pričamo o prošlosti, shvaća moje preostale emocije prema bivšem, iako mu je teško, shvaća.

Upoznaje djecu, vole i oni njega. Osjećam u tom trenutku da se sve napokon posložilo! Ovo je upravo ono što mi treba! Imam u njemu sve što nisam imala u braku. No dogodi se opet život. Sudbina se upliće i balončić ponovno puca. Stvara kombinaciju divnih uspomena i rana. Za oboje.

I onda kreće prebolijevanje broj 2. Ali pravo prebolijevanje te druge osobe kad shvatiš da u tom trenutku ne misliš na bivšeg muža i da si se njega zauvijek riješila. Sad treba oporaviti srce od novog udarca pa si pomalo pomišljaš, ma čemu sve to.

Što jače voliš, jače plačeš. Bez veze. Isplati li se?

Tinder i ostale aplikacije otvaraju se u skladu s mojim emocijama. Nekoliko tjedana stoje zaključane, nekoliko dana s guštom swipe-am, pa opet zatišje.

Počinjem primjećivati probleme koje prije nisam. Joj, blažene naivne 20te. U 30tima i drugi ljudi imaju djecu, svoje neke problem, čudne bivše. Svi mi nosimo neku prtljagu iz prošlosti i izgrađeni smo. Više nemaš strpljenja da ti netko mljacka dok jede ili još uvijek nije naučio da se sumnjam piše s NJ!

Upoznaješ divne ljudi iz drugih gradova, javljaju se oni pravi klikovi, podudaranja u stavovima o životu. Tvoj pravi ženski mozak već vrti romantične rasplete slične onim klišejskim američkim filmovima. Netko se seli! I sve se slaže. Dokle ne shvatiš da se nitko ne može seliti u tom trenutku.

Tinder i ostala braća još uvijek su najčudnije plikacije. Od nekadašnjih desetaka swipeanja na desno u danu, iliti Sviđa mi se, danas su došli na jedno u nekoliko tjedana. Sad se opisi detaljno čitaju.

I taman kad misliš da si shvatila taj čudnovati svijet doživiš ghosting, iliti netko se pretvori u duha, doslovno nestane. Da, to postoji. Odjednom nestaju. Dogodi se klik uz ponovna obećanja o tome da već dugo nije upoznao baš takvu, da je zaluđen, da se moramo upoznati, nakon spoja da je to nešto neopisivo. Odjednom nestaju. Bez nekog objašnjenja. Kažu prijateljice koje imaju malo duži staž, da je to normalno. Meni to ništa nije normalno. O lažnim profilima bolje da ni ne krećem pričati.

“A stvarni svijet? Kao da ne postoji. Kao da je nestalo to prilaženje muškaraca, te hrabrosti. Muško ženskih društava i upoznavanja uživo”

Iako sam svjedok i neumjesnih ženskih odbijanaca tako da pomalo razumijem i muški rod.

No sve u svemu, još uvijek nisam doživjela sudbonosni susret među policama Interspara. Jer ne znam gdje bi me drugdje mogli naći nego kod hrane.

Savjet za sve žene nakon razvoda? Nemam ga…nema nikakvih pravila ovaj život. Samo si mantram da upravo sve ovako mora i biti. U konačnici, kad pogledam svoje tri godine i trebalo je.

Ja sam dosegnula svoj cilj. Pronašla sam mir u sebi i ne osjećam da moram ući u vezu zbog toga da nekome pripadam nego osjećam samo neku normalnu ljudsku potrebu za partnerskim odnosom koji će doći upravo u onom savršenom trenutku.

Ako netko sazna kad je, molim da mi se javi.

Foto: pexels.com

trenutak kada sam shvatila da moram ponovo pronaći sebe – supermame

Ovaj tekst objavljen je originalno u broju Magazina od veljače. Supermame Magazin besplatan je za sve koji se prijave na naš newsletter NA OVOM LINKU, a dolazi ti u inbox jednom mjesečno!

Objava ljubavni život nakon razvoda pojavila se prvi puta na SUPERMAME.