Živimo u vremenu prepunom informacija i savjeta o dječjem razvoju. Isto tako živimo u vremenu rapidnog povećanja učestalosti teškoća u nekom razvojnom aspektu. Zašto je to tako? Izmišljaju li logopedi i stručnjaci sličnog profila probleme tamo gdje ih nema? Kratko i jasno – ne. Ako nekoga zanimaju teorije o uzrocima, na internetu su svima dostupni znanstveni članci i toplo preporučam da u takvim izvorima potražite odgovore. Znanje uistinu je moć, a prevencija je ključ zdravlja.

Koje su to logopedske ključne, potencijalno preventivne informacije?

1. Dijete se razvija putem interakcija sa svojom okolinom. Od rođenja je potrebno obraćati se djetetu, pjevušiti, odgovarati na njihovo gugutanje, imenovati naše i njihove radnje i predmete koje dijete primjećuje. Od najranije dobi možemo poticati komunikacijski razvoj korištenjem gesti i razgovarati s djetetom puno prije pojave govora.
2. Govor upućen bebama je instinktivno drugačiji, pojednostavljen, sadrži kraće rečenice i frekvencijski je viši i naglašeniji, ali tepanje u smislu iskrivljavanja riječi („cunce“ umjesto „sunce“) nije poželjno jer dijete usvaja govor imitacijom.
3. Žvakanje krute hrane je vrlo često povezano s razvojem govora. Djeci je kruta hrana nužna i ukoliko se u bilo kojoj, pa i najranijoj dobi uoče problemi sa žvakanjem potrebno je potražiti savjet stručnjaka i pratiti djetetov razvoj.
4. Postoje razvojni miljokazi za razvoj komunikacije, jezika i govora koji su dobiveni kao rezultat mnogih znanstvenih istraživanja. Miljokaz je “nešto što većina djece u određenoj dobi može”. Dostupni su na internetu i ukoliko primijetite da Vaše dijete u nečemu kasni, nikada nije rano potražiti savjet stručnjaka. Postoje miljokazi i za kvalitetu izgovora, u kojoj dobi se očekuje da dijete pravilno izgovara određeni glas. Generalno pravilo bi bilo da u dobi od dvije godine dijete može biti razumljivo samo roditeljima, ali već iza trećeg rođendana očekujemo da je govor dovoljno razumljiv široj okolini. Da bi se to dogodilo dijete ne treba imati pravilan izgovor svih glasova u toj dobi, ali ako recimo nema glas „K“ potrebno je potražiti savjet stručnjaka.
5. Većina djece izgovori prvu riječ sa značenjem (npr. riječ “mama” koja je upućena uvijek i isključivo samo mami) između 10 i 14 mjeseci. U dobi od 18 mjeseci većina djece govori 50ak riječi u koje ubrajamo i riječi poput “da”, “ne” i  onomatopeje poput “mu” za kravu. Nakon 2. rođendana većina djece koristi rečenice, počevši od dvočlanih (npr. Mama dođi) do dužih iskaza.
6. Ukoliko se u dobi od godina dana dijete ne odaziva na ime, teško održava kontakt očima, igra se stereotipno (npr. opetovano slaže autiće u nizu i uzruja se pri pokušaju promjene igre), pretjerano je osjetljivo na buku, svjetlost, određene teksture, maše ručicama prilikom uzbuđenja i/ili primjećujete da vas ne razumije (ne slijedi vaše naloge poput “Donesi mi cipele i jaknu” i određenu regresiju u smislu da je dijete nešto prije znalo/govorilo pa prestalo; potrebno je potražiti savjet stručnjaka ODMAH. 
7. Ukoliko dijete govori na stranom jeziku, ali ne i na materinjem, a nitko od užih članova obitelji nije izvorni govornik tog stranog jezika, to NIJE znak naprednog razvoja već najčešće razlog za zabrinutost.
8. Predvještine čitanja i pisanja se NE razvijaju u godini prije polaska u školu. Razvijaju se od najranije dobi i puno su više od poznavanja slova i slovkanja. Postoji pet predvještina koje očekujemo u prvom razredu: uredan opseg rječnika, uredne vještine pripovijedanja, uredna razina znanja o tisku i uredna razina tzv. „fonološke svjesnosti“ uz poznavanje slova (ne pisanje slova nego imenovanje) koje nije nužno, ali može olakšati usvajanje čitanja i pisanja. „Slovkanje“ se zapravo zove fonemska analiza i predstavlja zadnju razinu fonološke svjesnosti. Dakle, da bi dijete moglo „slovkati“ postoje razine kojima treba ovladati prije; prepoznavanje i stvaranje rime, spajanje i rastavljanje riječi na slogove, rastavljanje rečenice na riječi, izdvajanje prvog pa zadnjeg glasa u riječi te spajanje glasova u riječ (npr. Kad ja kažem M-I-Š što sam rekla?). Preskakanje razina dovodi do nedostatno razvijene fonološke svjesnosti što vrlo često uzrokuje teškoće u čitanju i pisanju. Danas imamo mnogo izvora zadataka za poticanje predvještina čitanja i pisanja, uključujući i odlične vježbenice poput „Iz vrtića u školu“ koju su osmislile dvije logopedice.
9. Ekrani nisu zlo. Ali mogu imati dugoročno vrlo štetan utjecaj na dječji razvoj. Kako? Korištenje ekrana prerano (prije 18 mjeseci starosti), u prevelikoj količini (više od 1 sata dnevno u dobi od 18-24 mjeseca, više od 1 sat radnim danom i  više od 3 sata vikendom u dobi od 2-5 godina ili više od 2 sata radnim danom u dobi od 6-17 godina), u trenucima netom prije spavanja ili tijekom hranjenja i bez roditeljske kontrole sadržaja; negativno utječu na mnoge razvojne domene. Ako smo svjesni mogućih posljedica onda moramo znati kako ih možemo prevenirati. Odgovor nije “ukloniti ekrane”. Osobno vjerujem da nema koristi od restriktivnih uputa bez nuđenja konkretnih savjeta pa krenimo.

* Video razgovori s djetetu bliskim ljudima su dozvoljeni u svakoj dobi jer se smatraju oblikom socijalne interakcije. Kada imamo potrebu za distrakcijom koju ekrani omogućuju, bilo bi super da posegnemo za video pozivom ili djetetovim vlastitim fotografijama/snimkama.

*Negativan učinak ekrana možemo značajno smanjiti ako smo mi ti koji uvijek biramo sadržaj. Dijete predškolske dobi može birati, ali samo između onog sto mi odobravamo. Roditelji odlučuju ŠTO, KADA i KOLIKO dijete gleda.

*Sljedeći način značajnog smanjenja negativnog učinka je zajedničko komentiranje sadržaja. Pitati dijete da “prepriča” što je vidjelo. Ekrani mogu obogatiti rječnik, ali jezičnu funkcionalnost tom rječniku daje isključivo interakcija s odraslom osobom.

*Krenimo od sebe. Osvijestimo koliko vremena mi kao odrasli provodimo pred ekranima i koliko od tog vremena nas dijete vidi. Mi smo model. Koliko je to moguće, smanjimo vlastito izlaganje ekranima. Općenito, ali ponajviše pred djecom

10. Ultimativni savjet za poticanje razvoja komunikacije, jezika i govora je vrlo jednostavan: od rođenja, svakodnevno razgovarajte s djecom i čitajte kvalitetne slikovnice. Ultimativni savjet za prevenciju teškoća je još jednostavniji: Ne postoji dob u kojoj  je prerano potražiti savjet stručnjaka. Pravovremena rana intervencija kroz savjetovanje roditelja može prevenirati potrebu za direktnim terapijskim radom. Iskoristimo ju!

Ukoliko nemate logopeda u blizini, na društvenim mrežama je moguće pronaći i besplatno online savjetovanje. Imajte na umu da su liste čekanja vrlo dugačke, čak i u privatnim kabinetima te ako ste zabrinuti uistinu nikad nije prerano potražiti pomoć.

Objava što logopedi žele da svaki roditelj zna? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Marija Hubak majka je troje djece koja je odlučila hrabro slijediti svoje snove, a njezina djeca su joj u tome bila velika inspiracija. Ovo je njena priča.

Prije svega, možemo krenuti s upoznavanjem. Moje ime je Marija, supruga sam i majka troje djece. Ono što šokira sve kada me vide su moje godine, 31. kuca na vrata, a moje lice to ne govori, oni koji me ne poznaju bi mi dali tek 25. Onda kada im kažem da imam troje djece koje sam rodila u 4 godine, dakle najstariji sin ima 4,5 godine, srednja curica napunila 2 godine, a najmanja puni uskoro godinu dana. I onda uvijek nakon toga slijedi ona poznata, ma izdrži još malo, tamo za 5 godina ti bude pjesma. Uh, što me ta rečenica počela živcirati, vjerujem kako vi koje imate više djece me i razumijete.

Po struci sam inženjer lovstva i zaštite prirode, no život me u tom smjeru nikako nije vodio otkako sam taj faks i završila. Nakon rođenja mog prvog sina to sam i sama primijetila. Kada dobiješ dijete počinješ čitati i gledati totalno različite stvari pa tako je bilo i kod mene. A s drugim tek djetetom sam shvatila koliko u prvoj trudnoći i prvoj godini moga sina nisam znala ništa. I tada sam shvatila da to želim promijeniti. Sva moja edukacija i zanimanja su se okrenula prema razvoju moje djece, a vrlo brzo sam došla i do onoga što radim danas.

Uz troje male djece odlučila sam dati otkaz na svom tadašnjem poslu i prekinuti svoj porodiljni kako bih radila ono što volim i želim

Tu nastupa jedan mentorski program koji sam upisala na akademiji Senzogym pod vodstvom i mentorstvom Ivane Štedul. Njen mentorski program #spretnodijete sam upisala kako bih se što više educirala o ranom razvoju i tada sam shvatila da u tom smjeru želim voditi i svoj poslovni život. Uz troje male djece odlučila sam dati otkaz na svom tadašnjem poslu, prekinuti svoj porodiljni i sve to kako bih radila ono što volim i želim, ali i kako bih svoje vrijeme mogla posvetiti svojoj djeci u onoj mjeri u kojoj ja to želim. Odlučila sam kupiti od Ivane franšizu BABYSTEPS programa i otvoriti je u Velikoj Gorici. To se dogodilo prošle godine u 10 mjesecu. Od tada me svi pitaju zašto sam donijela tu odluku. Imati mjesto gdje možeš saznati kako i na koji način poticati razvoj svoga djeteta, mjesto gdje ćeš dobiti podršku u majčinstvu, mjesto gdje se mame međusobno upoznaju i druže i gdje su jedna drugoj također podrška, a tvoja beba dobiva i razvija svoj razvoj najkvalitetnije što može do maksimuma. To je ono što ja, kao vlasnica te franšize, želim pružiti svim mamama Velike Gorice i okolice.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli BABYSTEPS VELIKA GORICA – vježbe za bebe i djecu (@babysteps.velikagorica)

Ne mogu naglasiti koliko je važno poznavati i razvijati djetetov razvoj od samog rođenja, a koja je prednost kada to imaš u svojem gradu govore i naše mame i bebe koje s osmijehom odlaze sa svakih naših vježbica i druženja. BABYSTEPS program je program poticanja ranog razvoja kroz senzomotoričke radionice za bebe i djecu od 0-3 godine. Cilj programa je educirati roditelje kako oni sami mogu poticati razvoj svoje bebe bilo gdje da jesu, a u svemu tome ih vodi naša fizioterapeutkinja Sara. Kada govorim o poticanju razvoja od rođenja mislim na kvalitetno i aktivno provođenje baby handling-a koji je znanstveno utemeljena metoda, a sve naše vježbice se na njemu temelje. Ono što mi uvijek naglašavamo je educiranje još u trudnoći, naravno da nećete čim vidite plusić na testu za trudnoću nazvati nas i doći na baby handling, nego negdje pred kraj kako bi vam sve lijepo ostalo u sjećanju. Mi smatramo kako je to najbolja moguća priprema za dolazak bebe jer uključuje svakodnevne aktivnosti poput nošenja, oblačenja, hranjenja i mijenjanja pelena svoje bebe koje radiš puno puta u danu.

Poticanjem motoričkog razvoja od rođenja stvaraš čvrste temelje za bebin razvoj kroz cijeli život jer u prve tri godine beba umrežava čak 98% svojih moždanih stanica.

Kad samo razmislite koje to sve faze beba usvoji u prvih godinu dana od onih prvih rotacija do samostalnog hodanja, od prvog gugutanja do prvih riječi. Stoga je vrlo važno te sve stanice poticati kako bi ih se što više umrežilo i ne dopustiti da propadnu. Vrlo često se roditelji čude kada njihovo dijete dođe u školu pa im učiteljica kaže da ne drže pravilno olovku ili kako bi trebali znati sami vezati svoje tenisice. Tu se vraćamo onda na rani razvoj gdje rastavljamo sve na faktore, gledamo je li dijete koju fazu preskočilo, kako je puzalo i slično. Najčešće roditelji tada shvate važnost ranog razvoja. I nikada nije kasno, ali mi se u BABYSTEPS programu uvijek vodimo za onom: prevencija uvijek prije intervencije.

Foto: privatna kolekcija

Objava majka troje djece dala otkaz i prekinula porodiljni – danas radi ono što voli pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

„Pusti dijete na miru, propričat će, i moj je bio isti takav!“, „Pretjeruješ i nepotrebno se brineš, još je mali. A i znaš da su muška djeca malo lijena.“, „Isti je svoj otac, on je bio takav kao dijete pa evo ga, priča sasvim normalno.“. Ovakve i slične rečenice često čujem u parku, pročitam na forumima ili u raznim grupama. I s jedne strane, doista nije potrebno pretjerivati, ali s druge strane, ovakve izjave mogu dovesti do veće štete nego koristi. Kako je to moguće?!

Svako dijete je individua za sebe. Ne možemo ga uspoređivati s drugim djetetom, ne možemo ubrzati njegov razvoj, jer ono ima svoj tempo i mi to trebamo poštovati.

Koliko god su prethodne izjave dobronamjerne, toliko znaju zamaskirati pravi problem. Dijete od 24 mjeseca nije „lijeno za pričati“, ono nije zločesto i zbog toga ne priča, i nema veze što je dječak. I kod djevojčica se također javlja kašnjenje u govoru i jeziku. Genetska predispozicija za razvoj jezično-govornih teškoća treba nam biti samo dodatni signal da se dojavimo logopedu, makar na kontrolni pregled. Kod jednog dijela djece, doista će se s vremenom razviti govor i sve će sjesti na svoje mjesto, no kod drugog dijela djece ipak će biti potrebna intervencija i podrška logopeda.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Ena | Logoped u Njemačkoj (@enicalogopedica)

Kada je onda najbolje javiti se logopedu?

Najbolje je javiti se onda kada vi osjetite i vidite da jezično-govorni razvoj kasni. Iako nije dobro uspoređivati djecu, roditelji obično počinju posmatrati drugu djecu, uspoređivati sa svojim djetetom kada uoče kako njihovo dijete ne priča dovoljno za svoju dob, kako druga djeca koriste duže rečenice, imaju veći rječnik i lijepo se izražavaju. Osim toga, često roditelji primijete u svakodnevnim situacijama da dijete ne razumije upute, da se teže izražava, da postoji nerazumijevanje okoline (pa i samih roditelja) jer dijete priča nerazumljivo. Nerijetko dijete uđe u frustraciju, plače i nervozno je. Ponekad krene s nepoželjnim ponašanjima, poput griženja ili tantruma. Praksa je pokazala da velika većina roditelja vrlo rano uoče odstupanja od uredne razvojne linije, ali ih okolina odvrati od odlaska logopedu, boje se onoga što će logoped reći i onda se period dojave logopedu oduži.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Ena | Logoped u Njemačkoj (@enicalogopedica)

Zašto je bitno na vrijeme javiti se logopedu?

Što se prije javite logopedu, prije ćete dobiti potrebnu podršku i savjetovanje, a ukoliko je potrebno, dijete će dobiti i prikladnu intervenciju, odnosno terapijski tretman. Postoje slučajevi kada roditelji dođu kod logopeda, ali je sve u redu. Dijete prati urednu razvojnu liniju i nema potrebe za brigom. Roditelji tada dobiju savjete i smjernice za praćenje i mirni odlaze kući. Bolje je ugovoriti pregled, nego sjediti i razmišljati što se to događa i je li sve u skladu s dobi. Nažalost, najčešće roditelji dođu kasno, kada smo već izgubili jedan veliki dio vremena za rad i napredak. Nerijetko se jave tik pred polazak u školu, kada je doslovno nemoguće sve vještine „uliti“ djetetu u glavu. Očekuju puno, a realnost je potpuno drugačija. Ne kaže se bez razloga: „Prve tri su najvažnije.“! Dolaskom kod logopeda iskorištavamo upravo taj kritičan period za usvajanje svih vještina!

Pravovremena intervencija je ključna!

Ranijim uključivanjem u intervenciju pruža se djetetu i cjelokupnoj obitelji adekvatna podrška i potpora. Dijete dobije sredstvo za komunikaciju kojim prenosi svoje misli, želje i potrebe. Ono uči kako da bude ravnopravan sudionik u razgovoru i postigne uspješnu komunikaciju. Osim toga, dijete postaje razumljivo okolini jer sada ima pravi alat za izražavanje. Roditelj dobije potporu i konkretne savjete kako pomoći svom djetetu da premosti teškoće. Što se duže čeka, gubi se dragocjeno vrijeme koje ne možemo vratiti, a u djetetu se samo povećava frustracija zbog nemogućnosti da se izrazi. Iz tog razloga, nemojte čekati, javite se logopedu i ugovorite svoj prvi termin. Osigurajte na vrijeme sebi i svom djetetu adekvatnu pomoć i podršku koju zaslužujete!

Foto: unsplash.com

O autoru:

Objava kada je pravo vrijeme za javiti se logopedu? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.