što roditelji djece s poteškoćama u razvoju žele da znate

Odgoj djeteta ili djece s posebnim potrebama često je usamljeno, neplanirano putovanje. Osim ako niste sami iskusili roditeljstvo djeteta s teškoćama u razvoju, teško je razumjeti kroz što obitelji poput naše svakodnevno prolaze. Za ljude koji nas gledaju iz nekog svog kuta, to je često zbunjujuće. Ne očekujemo da nam čitate misli, ali postoje neke stvari za koje obitelji poput moje žele da ljudi znaju o nama. Mi nismo super-ljudi. Koliko god bismo voljeli misliti da imamo super moći i čak nam laska ova pretpostavka, istina je da smo samo obični ljudi koji su se suočili s nekim dodatnim roditeljskim izazovima. Imamo dobre i loše dane. Obećavam da nemamo tajnu zalihu ogrtača u svom ormaru! Ne želimo da se naša djeca koriste kako bi se ljudi osjećali bolje u sebi….

muke po (mojim) roditeljima

Drage moje, većina članaka ovdje bavi se našim ulogama majki i supruga te se više-manje sve vrti oko djece, naravno. Međutim, što je s našim djetinjstvom? Ipak je to nešto što me obilježilo. Pa eto, voljela bih da nije. Sav ovaj trud koji mi ulažemo oko svoje djece, svojevrstan je napor većine nas da napravimo sve puno bolje od naših roditelja, da naša djeca budu sretnija, ispunjenija, voljenija. Znam da je definitivno tako u mome slučaju. Iako bih voljela da sam imala takvo divno djetinjstvo da mogu samo odgoj i ponašanje svojih roditelja preslikati na svoje ponašanje i odgoj svoje djece, nažalost nije tako. Moj je moto da radim sve suprotno! Zašto? Ne kažem da je ikad ijednom roditelju bilo ili je lako, jer znam da nije. Svako se bori…

jedan od najčešćih “dobronamjernih” savjeta kojeg nikada neću poslušati

Svakom se novopečenom roditelju barem jednom dogodilo da mu je upućen dobronamjerni savjet: “nemojte dijete puno nositi, naučit ćete ga na ruke”. Proizlazi li taj savjet iz pretpostavki da dijete neće moći biti “dobro” pa ležati mirno u krevetiću dok mama i tata odmaraju, kuhaju ili npr. piju kavu ili da će se naprosto htjeti nositi konstantno, ili da će, ne dao Bog, postati razmaženo? Dojenče nećemo razmaziti poljupcima, nošenjem i grljenjem, ali ćemo ga razmaziti nepostavljanjem granica u kasnijoj dobi. Taj savjet o nenošenju djece na rukama prenosi se iz generacije u generaciju, no ne poznam osobu koja na plač djeteta nije reagirala prirodnim podizanjem i nošenjem i tješenjem bespomoćne bebe koja je gladna, mokra ili joj je vruće/hladno ili joj je, naprosto, potreba nježnost i pažnja. U prošlim…

tečaj engleskog jezika za roditelje na rodiljnom dopustu

Američki institut – škola engleskog jezika po mjeri cijele obitelji. Učenjem uz igru i zabavu, druženje, filmove, glumu i debate do znanja za cijeli život Jezik se uči cijeli život, zar ne? Zato nikad nije prerano za upoznavanje s novim jezikom, kao što za to nikad nije ni prekasno. To su potvrdili brojni roditelji i djeca, kao i odrasli pojedinci svih generacija, koji su svoje znanje engleskog usvojili, utvrdili i proširili upravo u Američkom institutu, za koji kažu da je “škola po mjeri cijele obitelji”. Škola u kojoj djeca i roditelji rado provode svoje vrijeme Prostor škole odiše prijateljskom i obiteljskom atmosferom u kojoj se već nakon prvog susreta polaznici osjećaju “kao doma”. Iskusni izvorni govornici predavači su na tečajevima ove škole čiji se program modulira prema polaznicima grupe, uz…

8 tipova roditelja na plaži

Nedavno sam na portalu Supermame.hr pročitala dva prezabavna teksta o roditeljima u parku. Ja sam ona asocijalna. Stvarno ne volim parkove, idem tamo zbog Leone i molim Boga da me nitko ne udavi pričom. Moj muž je onaj ”poslovni” lik koji trči za malenom, a u ušima ima slušalice jer paralelno vodi sastanak na Teamsu. Iako parkove ne volim – volim plaže. Na plaži sam druga osoba. Pričljiva, zabavna, simpatična. Cijelo ljeto se, preko tjedna, kupamo na istoj plaži u Splitu, i već poznajem ekipu tamo. Dolazim samo s 2 šugamana, 2 kantice i bocom vode. Vikendom bježimo iz grada, i odlazimo na različite plaže glumiti češke turiste. Nosimo sa sobom salatu od pomidora, paštete, kruha, voća, kavu, Radler, sok i 1000 različitih rekvizita. Uglavnom, kako imam oscilacije od ”samo…

samo jedan od 20 muškaraca glača, a jedan od 10 pere podove isključivo ili češće od partnerice

IKEA istraživanje o podjeli kućanskih poslova tijekom pandemije U sklopu kampanje „Ravnopravnost je bolja za sve“, kojom IKEA obilježava Međunarodni dan žena, agencija Ipsos provela je istraživanje* o utjecaju pandemije i rada od kuće na podjelu kućanskih obveza. Rezultati istraživanja su pokazali da je 2/3 građana tijekom pandemije iskusilo rad od kuće, ali se za 70 % parova situacija oko podjele kućanskih obveza nije promijenila. Tako teže kućanske poslove, kao što su pranje podova i kupaonice ili glačanje i dalje isključivo ili češće rade žene. Primjerice, 88 % žena i svega 5 % muškaraca tvrdi da glača isključivo ili češće u odnosu na partnera/icu. Neravnopravnost raste s dobi žena, pa tako mlađe žene kuhaju i glačaju manje u odnosu na starije. Više od polovica muškaraca i tek 3 % žena…

mame su s Venere, tate su s Marsa

Nedavno sam naišla na simpatičan tekst naziva “Rodio je tata”. Toliko je simpatičan i gotovo u potpunosti realan, da sam ga odmah išla pročitati svojoj jačoj polovici koja se, naravno, uvrijedila nakon pročitanog teksta. Da nisu samo mame uvredljive, ovaj tekst je čisti dokaz. Pročitajte ga mužu i promatrajte reakciju. Osobito me nasmijala rečenica “Legneš zadnja, ustaješ prva….A tata???? Onaj što je napravio? Tata se umori na poslu”. I naša kolumnistica Maja se u svojem tekstu osvrnula na ovu “problematiku”. Osobno, od trenutka kada sam rodila, jedina stvar koja me smetala u odnosu drugih prema meni, kao majci, i u odnosu prema mom suprugu, kao ocu, je neravnopravnost. U kojem smislu? U smislu da se njega uvijek prvo pitalo je li umoran, je li se naspavao, je li se najeo,…