Oznaka: roditelji

kako je lijepo biti pametan s dvadeset

Kad imaš dvadeset i neku, dobro znaš što želiš i što ne želiš od života. Lijepo mu napišeš sve zahtjeve i jasno i glasno ih deklamiraš svima koji te žele saslušati. “Kad budem imala djecu, nikako neće biti razmažena. Neću ih stavljati da spavaju sa mnom u krevetu. Bit će pristojni i neće mi upadati u riječ kad budem razgovarala s drugima. Pa neću valjda trčati za svaku sitnicu doktoru. Imat ću vremena posvetiti se svome izgledu, a ne biti zapuštena kao većina majki koje viđam. Kad bi se samo malo potrudile, sve bi uspjele. Otac mog djeteta će biti odgovoran i dijelit će podjednako sve obveze. Djeca rastavljenih roditelja uglavnom se i sama rastaju pa ću odabrati onoga čiji su roditelji, poput mojih, u dugom i sretnom braku…” U…

strah od propuštanja i nemogućnost prepuštanja

Živimo brzo, želimo sve, po mogućnosti u isto vrijeme – biti, doživjeti, osjetiti, probati, vidjeti, naučiti, pružiti, ne propustiti… Želimo to i svojoj djeci vjerujući da tako radimo najbolje za njih. Od kada vodimo paralelne živote na društvenim mrežama, svjesno ili nesvjesno, bojimo se da ćemo nešto propustiti. Teško je oteti se tom dojmu kad se nudi toliko toga, a čini se da svi drugi stižu sve i pritom uživaju. Kao da bismo, ako propustimo, izgubili ritam s drugima, mjesto u društvu onih koji nam se sviđaju, ili sami ne bismo bili onakvi kakvima želimo biti. Ili ne daj bože, možda bismo zakinuli svoje dijete. A danas je neizmjerno važno biti dobar roditelj. Ne samo dobar, bolji. Teško se oduprijeti savjetima koji pršte sa svih strana i ne zaviriti u…

zašto se pretvorimo u tinejdžere kad postanemo roditelji?

Znate one filmove u kojima se odrasle osobe odjednom probude i ništa više nije isto jer shvate da su se ponovno vratili u svoje tinejdžerske dane? Baš to se događa svima nama kad postanemo roditelji. Prvi grudnjak U trudnoći polako prerastamo svoje omiljene grudnjake – čipkaste i svilene, push-up, žične ili bežične, a u shopping idemo po svoj prvi 1000 % organsko-pamučni grudnjak za dojenje. Pidžame za dojenje izgledaju kao nešto što ne bih obukla ni da sam rodila devet para blizanaca odjednom, a onda možete zamisliti kakva je većina grudnjaka. Dva teško pronađena lijepa primjerka nosila sam u rodilište i to za broj veće nego što mi trebaju jer sam računala da će mi s dolaskom mlijeka grudi još više narasti. A ako i neće, tješila sam se, barem…

strah koji osjeća skoro svaki roditelj

Strah je uz tugu, sreću i ljutnju, prema psiholozima primarna ili bazična emocija. Kao dijete imamo razne strahove jer je nagon za samoobranom snažno izražen, a ne postoji životno iskustvo. Strah od odvajanja od roditelja, strah od mraka, grmljavine ili životinja, nepoznatih osoba i prostora, strah od likova iz bajki i mnogi drugi normalna su pojava kod djece jer se predodžba o stvarnosti stvara postupno pa tako i sposobnost prevladavanja strahova. Ono što je u ranom djetinjstvu predstavljao strah, u adolescenciji je to strah da ćeš biti neprihvaćen u društvu, ostati sam, bez društva ili partnera, a onda se u odrasloj dobi pojavljuju strahovi od gubitka voljenih osoba, gubitka posla koje nazivamo “normalnim” strahovima i čega bi se, prema mišljenju mnogih ljudi trebali bojati. Želim opisati svoj najveći strah koji…

smrt razgovora i napredak tehnologije

Radeći svakodnevno s ljudima, u ponekim razgovorima povuče se tema o utjecaju i našoj ovisnosti o tehnologiji. O svemu lošemu što nam se u životu događa pod njenim okriljem i prevelike vezanosti za nju. Istina, osobno ne znam koliko bi brojeva znala napamet u slučaju da mi se isprazni baterija na mobitelu. Postajem poprilično nervozna kad slučajno zaboravim mobitel i u tom trenutku osjećam, kao da mi nedostaje neki dio tijela. Međutim to je cijena napretka tehnologije. Dobivamo komfor u zamjenu za ograničenje. Iako, ne smatram da taj dio tehnološkog napretka mora biti negativan. Problem postoji negdje drugdje, samo volimo tražiti uzrok u tehnologiji. Lakše je i nije potreban napor propitkivanja. Vidimo ono što želimo vidjeti. Jednostavno, ona je samo omogućila da njenim korištenjem više izađe na vidjelo onaj mračni…

što roditelji djece s poteškoćama u razvoju žele da znate

Odgoj djeteta ili djece s posebnim potrebama često je usamljeno, neplanirano putovanje. Osim ako niste sami iskusili roditeljstvo djeteta s teškoćama u razvoju, teško je razumjeti kroz što obitelji poput naše svakodnevno prolaze. Za ljude koji nas gledaju iz nekog svog kuta, to je često zbunjujuće. Ne očekujemo da nam čitate misli, ali postoje neke stvari za koje obitelji poput moje žele da ljudi znaju o nama. Mi nismo super-ljudi. Koliko god bismo voljeli misliti da imamo super moći i čak nam laska ova pretpostavka, istina je da smo samo obični ljudi koji su se suočili s nekim dodatnim roditeljskim izazovima. Imamo dobre i loše dane. Obećavam da nemamo tajnu zalihu ogrtača u svom ormaru! Ne želimo da se naša djeca koriste kako bi se ljudi osjećali bolje u sebi….

muke po (mojim) roditeljima

Drage moje, većina članaka ovdje bavi se našim ulogama majki i supruga te se više-manje sve vrti oko djece, naravno. Međutim, što je s našim djetinjstvom? Ipak je to nešto što me obilježilo. Pa eto, voljela bih da nije. Sav ovaj trud koji mi ulažemo oko svoje djece, svojevrstan je napor većine nas da napravimo sve puno bolje od naših roditelja, da naša djeca budu sretnija, ispunjenija, voljenija. Znam da je definitivno tako u mome slučaju. Iako bih voljela da sam imala takvo divno djetinjstvo da mogu samo odgoj i ponašanje svojih roditelja preslikati na svoje ponašanje i odgoj svoje djece, nažalost nije tako. Moj je moto da radim sve suprotno! Zašto? Ne kažem da je ikad ijednom roditelju bilo ili je lako, jer znam da nije. Svako se bori…

jedan od najčešćih “dobronamjernih” savjeta kojeg nikada neću poslušati

Svakom se novopečenom roditelju barem jednom dogodilo da mu je upućen dobronamjerni savjet: “nemojte dijete puno nositi, naučit ćete ga na ruke”. Proizlazi li taj savjet iz pretpostavki da dijete neće moći biti “dobro” pa ležati mirno u krevetiću dok mama i tata odmaraju, kuhaju ili npr. piju kavu ili da će se naprosto htjeti nositi konstantno, ili da će, ne dao Bog, postati razmaženo? Dojenče nećemo razmaziti poljupcima, nošenjem i grljenjem, ali ćemo ga razmaziti nepostavljanjem granica u kasnijoj dobi. Taj savjet o nenošenju djece na rukama prenosi se iz generacije u generaciju, no ne poznam osobu koja na plač djeteta nije reagirala prirodnim podizanjem i nošenjem i tješenjem bespomoćne bebe koja je gladna, mokra ili joj je vruće/hladno ili joj je, naprosto, potreba nježnost i pažnja. U prošlim…

tečaj engleskog jezika za roditelje na rodiljnom dopustu

Američki institut – škola engleskog jezika po mjeri cijele obitelji. Učenjem uz igru i zabavu, druženje, filmove, glumu i debate do znanja za cijeli život Jezik se uči cijeli život, zar ne? Zato nikad nije prerano za upoznavanje s novim jezikom, kao što za to nikad nije ni prekasno. To su potvrdili brojni roditelji i djeca, kao i odrasli pojedinci svih generacija, koji su svoje znanje engleskog usvojili, utvrdili i proširili upravo u Američkom institutu, za koji kažu da je “škola po mjeri cijele obitelji”. Škola u kojoj djeca i roditelji rado provode svoje vrijeme Prostor škole odiše prijateljskom i obiteljskom atmosferom u kojoj se već nakon prvog susreta polaznici osjećaju “kao doma”. Iskusni izvorni govornici predavači su na tečajevima ove škole čiji se program modulira prema polaznicima grupe, uz…

8 tipova roditelja na plaži

Nedavno sam na portalu Supermame.hr pročitala dva prezabavna teksta o roditeljima u parku. Ja sam ona asocijalna. Stvarno ne volim parkove, idem tamo zbog Leone i molim Boga da me nitko ne udavi pričom. Moj muž je onaj ”poslovni” lik koji trči za malenom, a u ušima ima slušalice jer paralelno vodi sastanak na Teamsu. Iako parkove ne volim – volim plaže. Na plaži sam druga osoba. Pričljiva, zabavna, simpatična. Cijelo ljeto se, preko tjedna, kupamo na istoj plaži u Splitu, i već poznajem ekipu tamo. Dolazim samo s 2 šugamana, 2 kantice i bocom vode. Vikendom bježimo iz grada, i odlazimo na različite plaže glumiti češke turiste. Nosimo sa sobom salatu od pomidora, paštete, kruha, voća, kavu, Radler, sok i 1000 različitih rekvizita. Uglavnom, kako imam oscilacije od ”samo…