Biti single mama je posao s punim radnim vremenom, ali bez pauza, godišnjeg odmora ili “slobodne subote”. Nema tko pokucati na vrata i pitati: “Želiš li sada pauzu?”. Jer ti si majka, vođa, kuhar, vozač i psiholog – sve u jednom paketu.

A gdje si u svemu tome ti? Tko te pita kad si zadnji put imala vremena da osjetiš ono što jesi – ŽENA, a ne samo majka?

Kao single mama, moja stvarnost se sastoji od obveza, odgovornosti i vječne utrke s vremenom. Dijete je uvijek na prvom mjestu. Naravno, kao i svaka mama, želim pružiti najbolje što mogu, a pritom, negdje usput, zaboravim na sebe.

Zaboravim da nisam samo “mama”, nego i žena. Možda to ispliva kad se uhvatim kako listam kroz stare fotke – one iz vremena prije majčinstva, kad sam se osjećala slobodno, poželjno i pomalo divlje. Ili kad skrolam kroz Instagram i gledam prijateljice koje još uvijek izlaze, uživaju u vikendima, odlaze na romantične večere. I tako se zapitam: “A gdje je moj trenutak?” I tu dolazimo do velike dileme svake single mame: dejtanje.

Da, upravo to. Taj misterij modernog doba za sve nas koje balansiramo između dječjih rođendana, posla,  e-mailova, školovanja  i odluka što ćemo skuhati za večeru.

Nakon višemjesečnog oklijevanja, napravila sam taj potez. Skinula sam dating aplikaciju. Jesam li bila spremna? Vjerojatno ne. Jesam li bila nervozna? Apsolutno. Moje samopouzdanje bilo je na nivou hodanja po tankom ledu – balansiranje između osjećaja da nisam dovoljno dobra, atraktivna, ili, da budemo realni, da mi je “najbolje vrijeme prošlo”.

Godine frustracija, ponekad i sumnji u sebe, ostavile su trag, ali hej – bar sam imala dovoljno hrabrosti da probam. Naravno, odmah sam postavila pravila. Nemam interesa za avanture za jednu noć, i ako mi je to neki momak htio ponuditi, mogla sam odmah pritisnuti “next”.  Želim izlaziti s nekim tko me cijeni i tko će se truditi. Pa, ipak, ja sam i dalje žena.

Želim da me netko vidi ne samo kao mamu, nego kao osobu vrijednu pažnje i poštovanja.

I tako nakon nekoliko dana, odlučila sam izaći na spoj. Spoj! Sjećate se toga?

Iako, prije nego što sam izašla iz kuće, stajala sam pred ogledalom s tolikom tremom da sam gotovo odustala. Da, dobro sam se sredila – majica bez mrlja od soka, hlače koje su zapravo ispeglane, i malo šminke. Mali koraci, zar ne?

Spoj je prošao…pa, pristojno. Ništa previše spektakularno, ali bilo je ugodno. Pričali smo, smijali se, ali osjetila sam kako nema “kemije”. Bilo je više prijateljski, s obje strane, a možda je to čak bilo i ono što sam trebala. Mali podsjetnik da još uvijek mogu otići na dejt i preživjeti.

Sljedeći dan, momak mi je poslao poruku. Bio je uljudan – rekao je da sam zabavna i divna osoba, ali da nije za njega. I da budem potpuno iskrena, to me malo pogodilo. Zbog čega? Jer mi žene, čak i kad nismo zainteresirane, i dalje volimo osjećaj da smo poželjne. Ali to je realnost dejtinga – ponekad to ide, ponekad ne. I to je u redu.  Ali ono što mi je taj mali eksperiment pokazao je da, unatoč svim preprekama i strahovima, vrijeme za sebe i da se osjetiš poželjno i cool je neprocjenjivo.

Na kraju krajeva, važno je da se sjetimo tko smo ispod svih tih slojeva majčinstva, posla i odgovornosti.

Nije stvar samo u izlascima. Stvar je u tome da pronađeš vrijeme za sebe – bilo da je to uz neku aplikaciju, kavicu s prijateljicom ili jednostavno trenutak tišine dok tvoje dijete spava.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli 𝒱𝒶𝓁𝑒𝓃𝓉𝒾𝓃𝒶 (@vallyinwonderland)

Svi mi trebamo taj mali podsjetnik da smo više od naše svakodnevne rutine. Jer biti single mama ne znači odustati od sebe kao žene. To znači da balansiraš, žongliraš i ponekad padneš, ali uvijek ustaneš i ideš dalje. Pa kad ćeš ponovno izaći na dejt? Možda uskoro, možda ne. Ali najvažnije je da si ti – sa svim svojim nesigurnostima, strahovima i hrabrošću – i dalje žena koja zaslužuje ljubav, pažnju i vrijeme za sebe.

Zaključak: Drage moje single mame, uzmite vrijeme za sebe, ne bojte se eksperimenata, ali zapamtite – vi ste super, i bez obzira na to što se dogodilo na zadnjem spoju, najvažnije je da se osjećate dobro u svojoj koži. Jer, na kraju dana, i dalje ste vi te koje čine ovaj svijet ljepšim za vaše dijete – i za sebe.

Fotografije: pexels.com

priča o jednom razvodu – SUPERMAME

Objava velika dilema svake single mame – dejtanje! pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Sjedim za računalom i pokušavam sistematizirati slikovnice kojih ima toliko puno dobrih da mi je teško izdvojiti, a ne zaboraviti. Tako je i sa životnim odlukama. Pogled mi pada na jednu od polica s
knjigama koja je nekada bila uredno složena, ali sam se prestala truditi da bude vizualno ugodna, jer je prepuna svega onoga što mi treba. Korisno, potrebno, praktično i funkcionalno ušuljalo se u naš mali stan odavno. Ušuljalo se i u moje misli.

Moj je vrt u potpunosti bio nevažan, kako kaže Violet Bridgerton. Kad preživljavaš, nemaš previše vremena razmišljati o zabavi i onome što ispunjava bujnu maštu i zaigrano srce.

Pogled mi pada na zajedničku fotografiju iz zabavnog parka na kojoj se zabavljamo i spuštamo niz vodeni tobogan. Ono što prvo primijetim je da izgledam kao dečko. Imam šiltericu i duksu.

Prije točno godinu dana na parkiralištu zabavnog parka imala sam sudar s predivnim Mateom. Talijanom koji je izgledao kao muškarac iz kataloga za Intimissimi. Crna talijanka, nekoliko tetovaža, niti previsok niti prenizak, preplanuo i zgodan. Slučajno sam se vozeći unatrag, kako simbolično, zabila u njegov automobil. Družili smo se sat vremena ispunjavajući papirologiju, živcirajući se i pokušavajući komunicirati rukama, nogama na nekom lošem engleskom. Nakon šest sati vožnje i kilometarskih zastoja na talijanskim cestama, taman kad smo mislili kako smo stigli na svoj cilj, sve se odužilo za još sat vremena. Bila sam očajna. Iskreno, da je došao i Brad Pitt glavom i onom neodoljivom bebasto grubom bradom, bila bih očajna. Uopće nisam bila usmjerena na romantiku.

Nedavno mi je na društvenim mrežama došao prijedlog profila jednog zgodnog dečka, jer se moj telefonski imenik ipak na kraju udružio s njima unatoč mojim nastojanjima da mi ne iskaču svi iz
imenika. Nisam se niti sjetila tko bi to mogao biti. Bio je to onaj moj Mateo s kojim sam imala sudar i koji mi se odmah javio nakon razmjene brojeva. Nemojte ga tražiti na mome profilu, nisam ga dodala, neka prošlost ostane u prošlosti. Želim reći: vidimo ono što želimo vidjeti.

Zašto se osjećam zarobljeno u majčinstvu? Kao da ne mogu disati svojim željama i potrebama. Ne osjećam se sigurno biti ženom.

Zadnji put kad sam osjećala one leptiriće od kojih nisi gladan čak niti za vrijeme blagdanskog ručka, dogodilo mi se nešto opasno i ugrožavajuće. Ostala sam sama s malom bebom. Bilo je to najteže razdoblje moga života i u to me dovela ona ženska Danijela. Iskreno, ispod sveg rada na sebi, danas mislim da sam to i željela negdje ispod svega. Kao da sam dokazala da su muškarci loši i opasni. A kome sam to dokazivala?

Naša uvjerenja kroje nam život više nego mi to iskreno želimo. Šapuću nam na uho: “Ti to ne zaslužuješ! Ne može biti lagano! Odustani na vrijeme! Ne fantaziraj! Tko si ti pomislila da jesi? Zgodni dečki su opasni!”

Nije ni društvo naklonjeno podupirati nas u našim snovima, željama i ostvarivanju potreba. Skrivam ovu ženu u sebi zbog straha. Straha od sebe. Bojim se da ću opet glasno urliknuti kad mi ne bude bilo dobro u nekom odnosu. Da ću u početku pristati na ono što ionako znam da ne može potrajati. Da ću pretpostaviti unaprijed i zaboraviti uživati u cijelom procesu. Potpisati svojom rozom kemijskom olovkom kapitulaciju svoga života. A istovremeno toliko jako želim živjeti!

Želim se smijati bez straha da ću plakati, želim plakati od sreće i tuge znajući da je to sigurno i da nikoga neće prestrašiti, pa ni mene.

Želim disati punim plućima i uživati u prilikama koje mi život nosi bez da ih ja unaprijed sve isplaniram u svojoj glavi i odglumim kao generički igrokaz. Ljudi moji, želim biti zgodna žena! A najzgodnija je ona kojoj se i oči smiju od sreće. Nekad sam bila ta žena i nedostajem sama sebi. Osjećam kako se to nedostajanje javlja sve jače i znam da će postati toliko jako da ću od njega odustati. Život me naučio mnogo o samoj sebi. Znam da su moje posude za osjećaje jako velike, ali ih kad se prepune praznim odlučnije nego što bježim. Strah me biti žena, a istovremeno se tome toliko veselim.

Strah me, ali znam koliko sam snažna. Jedva čekam samu sebe ponovno, možda s 40, pa opet s 50 ili 75.

tinder za početnike (i single mame)

Foto: pexels.com

Objava nedostaje mi ona žena koja sam nekad bila pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

U 21. smo stoljeću i vrijeme je da to svi prihvatimo pa i ja sama. Prošlo je vrijeme kad su društvene mreže bile zabava i zanimacija za “geekove” koji nemaju svoj stvarni društveni život. Dobro, možda su više nego ikada baš za nas koji nemamo puno vremena za spremanje, putovanje, povratak i raspremanje. Najzgodnije bi mi bilo da se odraslo društvo pojavi u nekih dvadeset minuta pauze iza ručka, prije doručka je gužva, a i nakon večere isto. Instagram te čeka tu kad god ti uloviš par minuta vremena na WC-u za druženje s odraslima. Smiješi ti se i namiguje ti, ne postavlja nikakve zahtjeve. Ugasi se baš kad treba i ne priča o svojim problemima već skakuće po livadama i pije šampanjac s tobom. Ponekad pije i nakit s kristalićima u predivnoj baroknoj sobi, zaista mi je neki dan to radio. Zašto onda ne iskoristiti i ostale društvene mreže koje namiguju usamljenim singl majkama i ženama?

Imam osjećaj da ulazim u sferu Seksa i grada, ali moram podijeliti s vama ono što sam proživjela i doživjela. Tinder! Ne možeš bez njega, ali bogami niti s njim.

Aplikacije za upoznavanje donijele su mi davno u život neke zanimljive ljude i ne zazirem od takvog načina upoznavanja. Nikome ne piše na čelu da je singl, ili ja to barem ne stignem vidjeti čekajući u redu trgovine ili jureći nekamo, ne znam kamo sve ne. Naravno, bilo je i ljudi koje baš i nisam željela upoznati. Slično je i u stvarnosti. Policajce koji su me nedavno zaustavili nisam baš imala namjeru upoznati, a oni su mene ljubazno pozdravili i zatražili saznati o meni sve. Oni su bili jedini novi muškarci s kojima sam se tih dana upoznavala. „E, pa dosta!“ rekla sam si ja oštro.

Aplikacije su dostupne uvijek i možeš ih isključiti u bilo kojem trenutku. Za razliku od stvarnih ljudi koje moraš saslušati do kraja vašeg druženja. U brzom svijetu je to odličan brzi način upoznavanja. Jedino… nisam bila spremna na to da ti za korištenje takvih aplikacija nakon mnogo godina pauze treba nekoliko tečajeva za osmišljavanje profila, a onda barem još dva puta više tečajeva za povezivanje virtualnih profila sa stvarnim profilom osobe.

U stvarnosti položaj nečijeg tijela i njegovo držanje odaju mnoštvo neverbalnih informacija koje brzo procesuiramo i eliminiramo. U virtualnom okruženju toga nema.

Moraš s nekim, koga si već procijenila kao podobnog prema čak tri njegove najbolje fotografije, upoznati. I potrošiti minute vremena na nekoga koga u stvarnosti ne bi uopće primijetila. Nakon dvadeset besmislenih razgovora shvatiš da si možda krivo procijenila fotografije u početku. Ok, zaista mi je bilo čudno da je toliko zgodnih ljudi u mojoj blizini. Doduše, bilo je i jako puno simpatičnih Slovenaca koji kilometrima i nisu toliko udaljeni. Već sam ozbiljno počela razmišljati i o tome kako su oni sigurno kulturno napredniji, bolje situirani i žive u prirodi. No, razgovor je ipak malo zapinjao, uz moj značajan trud. Puno truda i posla, a malo zabave. Nisam to tražila.

Naiđeš na toj društvenoj mingle mreži na dečka prijateljice, susjeda, poznanika iz srednje škole, sportaša koji je baš to jutro u tvome gradu, zauzetog, avanturistu, romantičara, onoga koji se dugo dopisuje i onoga koji te zove na kavu za pet minuta. Onoga koji šalje fotografije svojih kućnih ljubimaca, ali i onoga koji šalje fotografije drugačijih ljubimaca.

Uglavnom, nakon cijele avanture koja je trajala nekoliko dana i izmorila moj duh i tijelo, shvatila sam da mi je taj brzi način upoznavanja oduzeo vremena kao da sam provela cijelo poslijepodne na bazenima i uživala u masaži i sauni.

Za ovaj drugi dio nekako ne pronađem dovoljno često vremena. Vodeći se onim vicem o dobitku na lotu i kupovini listića, pokušala jesam. Upoznala i zanimljive ljude, drage, srdačne i prijateljski nastrojene. No, komunicirala sam i s mnogima koje u stvarnosti ne bih ni susrela, s razlogom. Sve se i dalje svodi na to da je virtualni svijet samo virtualan. Ne može vrištati i bacati se po stanu, ali te ne može niti zagrliti i uz tebe se stisnuti na kauču. Svi alati koje imamo trebaju služiti nama, ali je stvarni svijet ipak ono što nam otkriva puno više nego to zasloni mogu i žele. Ljude se doživljava svim osjetilima, ne samo vidom. Brži način upoznavanja je za mene značio jaaako puno posla, truda, škiljenja, naprezanja preumornih moždanih vijuga, šokiranja, učenja novih pojmova i kratica i pooosla. Zabave jako malo.

Sva je sreća da sam u konačnici upoznala neke zanimljive ljude. Uživo.

Foto: unsplash, pexels

Objava tinder za početnike (i single mame) pojavila se prvi puta na SUPERMAME.