Roditelje se često upozorava na pogreške koje trebaju izbjegavati kada je u pitanju spavanje njihovih beba. Sigurna sam da si do sada čula neka od sljedećih upozorenja: „Nemoj dojiti bebu za uspavljivanje”; „Spusti bebu u krevetić dok je pospana, ali još uvijek budna”; „Moraš naučiti svoje dijete da se samo uspava”, i sl.

Ovdje ti neću pisati o takvim „pogreškama“, jer ne smatram da su ovo navedeno greške. Želim da na malo drugačiji način sagledaš na najčešće pogreške u spavanju djece koje viđam kod roditelja.

Ovo su sve stvari koje sam naučila u proteklih gotovo 8 godina kao mama i u nešto manje od toga godina koliko se bavim tematikom dječjeg spavanja. Vjerujem da će ti ove informacije pomoći da se osjećaš osnaženije u tematici dječjeg spavanja.

Pogreška #1: Strah od loših navika

Uz sva upozorenja na internetu o tome što treba izbjegavati, nije čudno da mnoge mame razviju strah da sve rade pogrešno općenito, pa i u dječjem spavanju. Mame su toliko zabrinute zbog stvaranja loših navika svojih beba od rođenja. Želim da znaš da zapravo ne postoji loša navika kada je u pitanju spavanje bebe. Postoje samo stvari koje funkcioniraju ili (više) ne funkcioniraju za tvoje dijete ili tvoju obitelj. Uvijek možeš u nekom trenutku promijeniti neku od navika spavanja onda kada se više s njom nećeš osjećati ugodno. Do tada, uživaj u trenutnim okolnostima, ukoliko ti one ne remete svakodnevno funkcioniranje. Nemoj se nikada bojati loših navika ako radiš nešto što voliš sa svojom bebicom. Pokušaj biti što više u „ovdje i sada“, a što manje u strahu od budućnosti.

Pogreška #2: Dopuštanje drugima da ti diktiraju u tome što je najbolje za tebe i tvoje dijete

Ovo je jako prisutno. Bez obzira na nečija stajališta, nitko ti ne bi trebao govoriti što odgovara tvojoj obitelji, bez da ti zatražiš njihovo mišljenje. Drugi ne poznaju tvoju bebu kao ti, ne poznaju tvoju obitelj i ono što tvojoj obitelji treba. Educiraj se svakako u temama koje ti nisu toliko poznate, ali znaj da ti najbolje poznaješ svoje dijete. Filtriraj sve što čuješ i nastoj time ugušiti buku izvana. 

Pogreška #3: Postojanje nerealnih očekivanja o spavanju

Jesi li očekivala da će tvoja beba spavati cijelu noć u komadu nakon kratkog vremena? Možda da će s vremenom spavati sve bolje? Da ćeš ti dok beba spava u svom krevetiću imati svo vrijeme svijeta za sebe? Ako jesi, nisi jedina. Mi kao društvo imamo nerealna očekivanja od dječjeg spavanja. Pokušavamo dijete prilagoditi modernom svijetu u kojemu živimo, a bebe se rode s evolucijski predodređenim načinom spavanja. I spavaju na isti način kako su bebe spavale prije tisućama i tisućama godina. Nisu se bebine potrebe promijenile nego naš moderni stil života. Bebe i danas spavaju na način koji je primjereniji dobu kada se beba nije odvajala od mame jako dugo, nije imala svoj krevetić niti sobu u špilji pored. Beba je stalno bila uz mamu. Smatram da su realna očekivanja od dječjeg spavanja iznimno važna u ovoj tematici, odnosno prilagođavanje očekivanja realnosti.

Pogreška #4: Osjećaj krivnje jer si uspavala svoju bebu svaki put

Jako puno puta sam od mama s kojima radim čula varijantu sljedeće rečenice: „Znam da ne bih trebala raditi x, ali…” dok govore o tome kako pomažu svojim bebama prilikom uspavljivanja. Živimo u kulturi u kojoj se ovi normalni i intuitivni načini roditeljstva patologiziraju do te mjere da ljudi ne žele reći drugima da na taj pomažu svojim bebama da spavaju. Nikada se ne bi trebala osjećati krivom što slijediš svoju intuiciju i držiš svoju bebu onoliko koliko ona i ti to želite!

Pogreška #5: Očekivanje da će se spavanje samo poboljšavati s djetetovim odrastanjem

Sigurna sam da su mnogi od vas pali na ovome jer ja definitivno jesam s prvim djetetom. Nakon što je moj sin kao novorođenče spavao kao beba od 2 mjeseca i po 5+ sati u komadu, očekivala sam da će to tako ostati, odnosno da će postajati sve bolje. Međutim, pojavom prve progresije spavanja (normalne razvojne faze) dogodilo se obratno. Ironično je da bebe od otprilike 2 mjeseca spava „bolje“ od bebe od otprilike 8 mjeseci. Moramo uzeti u obzir sve razvojne skokove koje beba prođe u toj turbulentnoj prvoj godini života, a svaka od njih se odražava na spavanje. Zato spavanje nikada nije linearno. Dogodi se poboljšanje, pa se onda opet vrati na prethodno (a možda se i ‘pogorša’), da bi se ponovno poboljšalo. I tako iz dana u dan, iz tjedna u tjedan, iz mjeseca u mjesec. To je normalno, a što više to normaliziramo i pričamo o tome, svi ćemo se osjećati manje poraženo kada naše bebe imaju progresiju sna.

Pogreška #6: Želja za brzim rješenjima

Kao društvo postajemo pomalo opsjednuti brzim rješenjima. Sve mora biti instant, odmah i sada. Živimo u svijetu u kojem možemo pristupiti informacijama, uslugama i zabavi putem jednog klika s naših pametnih telefona, a to se definitivno prelijeva i na

roditeljstvo. Tražimo najbrži put do rezultata koji nam je potreban, a ne gledamo cjelokupnu sliku i dugoročna rješenja. Promjena navika spavanja je maraton, a ne sprint. Može se to napraviti i brzo, ali to onda nije dobro za odnos između mame i djeteta niti za stvaranje sigurne privrženosti s djetetom.

Pogreška #7: Slušanje svih drugih, a najmanje osluškivanje svog djeteta

Knjige o roditeljstvu i spavanju mogu ti pružiti obilje znanja, informacija i uvida u ono što se događa s tvojim djetetom. Mogu ti pomoći da bolje razumiješ svoje dijete. Važno je samo da uvijek uključiš sebe i svoje dijete u jednadžbu svega što pročitaš.Ima li ti smisla to što čuješ? Ako knjiga kaže da bi tvoje dijete od 8 mjeseci trebalo spavati 3 puta danju, a tvoje dijete u toj dobi odlično izdržava dan s 2 spavanja, što ćeš napraviti? Ako knjiga kaže da tvoje dijete treba imati sveukupno 16 sati sna kroz 24 sata, a tvoje dijete je odlično raspoloženo s 13 sati, kako ćeš se osjećati? Ako knjiga kaže da kupanje mora biti dio večernje rutine, a tvoje dijete mrzi kupanje, onda je bolje okupati dijete tijekom dana, kako ne bi povezivalo nervozu prije spavanja sa činom uspavljivanja. Uvijek pokušaj uključiti onaj glas u tebi koji ti kaže ima li nešto smisla ili ne. Nemoj ga utišavati i misliti da svi drugi znaju bolje od tebe. Što više osluškuješ sebe, lakše ćeš ugušiti buku izvana.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Marina/Dječje spavanje/Psihoterapija (@marina_svijetsnova)

Pogreška #8: Ignoriranje crvenih zastavica

Jako se često na spavanje NE gleda holistički i ne uzima se u obzir cjelokupna zdravstvena slika djeteta, koja mora biti u ravnoteži kako bi i spavanje bilo u ravnoteži.

Ako se tvoja beba budi od rođenja noću svakih 30 – 60 minuta, diše na usta ili hrče, nije od rođenja spojila više od sat vremena u komadu, ima jake plinove, treba svaki put jako puno vremena da zaspi, spava jako nemirno, vidno je nervozna beba danju i noću, to su često znakovi da se događa nešto na što treba obratiti pažnju. Imam besplatni PDF vodič u kojemu možeš pročitati više o ovome, a kojega možeš preuzeti na ovom linku.

I za kraj – čitaj i educiraj se, ali uvijek filtriraj informacije koje pročitaš i zapitaj se kako ti zvuče. Usmjeri se na svoj odnos s djetetom kojega stvaraš. Nemoj vrednovati svoje majčinstvo prema tome kako ti dijete spava.

Kako ti zvuče ove pogreške? Jesi li osvijestila nešto novo?

Objava 8 najčešćih pogrešaka u dječjem spavanju pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

San tj. spavanje je fiziološka potreba svakog pojedinca, neophodan nam je za očuvanje mentalnog zdravlja te kako bi se organizam, posebice mozak, odmorio i obnovio.

Besanica (insomnia) poremećaj je u trajanju i kvaliteti spavanja, a može ju uzrokovati briga, strah, težak psihički umor ili jaka fizička premorenost. Mi kao majke, prije ili kasnije patimo od nekog oblika besanice, a često smo puno puta upozorene: “Trudna si? Sad spavaj dok možeš”.

Umorna sam. Rečenica koju dnevno izgovorim barem deset puta. Kako i ne bih bila kad mi je zadnja prespavana noć bila prije tri godine, možda i više, dok nisam bila trudna.

Moja profesija iziskuje nespavanje pa su me, možda, noćne smjene malo pripremile na ovaj izazov u majčinstvu. Negdje sam pročitala kako noćni rad tj. nespavanje i noći lišene odmora mogu imati kancerogeni učinak pa se pitam kakve će posljedice na moje zdravlje ostaviti besane noći u kojoj se blizanke bude svakih pola sata.

Ponekad znam čuti kako se ženama kaže kada odu na porodiljni da će se odmoriti. Žalosno je što to izgovaraju i osobe koje su pritom majke/bake. Još nisam upoznala mamu koja se odmara na porodiljnom.

Ne znam koji se aspekt majčinstva, posebice u prvoj djetetovoj godini smatra ugodnim i opuštajućim poput odmora. Možda babinje, kad upoznaješ biće koje si stvarala devet mjeseci i kada zacjeljuješ fizički i emocionalno, a netko – partner, tvoja majka ili prijateljica brinu o tebi na način da ti pripreme obrok. Možda se odmorom smatra početak dohrane kod dojenčeta pa onda više ne moraš pripremati toliko adaptiranog mlijeka ili ne moraš toliko dojiti. Razumijem kako se izbivanje s posla, kojeg svi radimo kako bismo osigurali financijsku stabilnost (kakva god ona bila) može smatrati odmorom, ali porodiljni tj. ostatak doma s djetetom to nije.

Svakako ću se složiti da je, bivati majkom, najljepše i najteže ikad i promatrati rast svojeg djeteta, znajući da je sve to tvoje djelo najbolja je nagrada. Medalja, rekla bih.

A kao i svaka medalja, tako i medalja za supermamu ima dvije strane. S jedne je strane to savršeno djetešce, napredno, sito, nasmijano i obučeno u najnoviju kolekciju iz omiljene nam trgovine, a što je s druge strane? S druge strane si ti i tvoji nepojedeni obroci, kasne noći i rana jutra, beskrajne liste neobavljenih zadataka koje se neprekidno vrte u glavi.

Naravno da nismo umorne od vlastite djece. Umorne smo od tih aktivnosti koje, uz primarnu brigu o djetetu, obavljamo konstantno. Od one perilice posuđa koja je uvijek puna, od one košare za veš, vječito krcate prljavom odjećom, od automobila koji treba zamjenu guma, od kupnje namirnica, brige o svojim roditeljima… Nastavi niz.

Moj suprug i ja, radimo apsolutno sve poslove u našem domu i oko djece zajedno, dakle oboje smo aktivni i punopravni u roditeljstvu. Ono što ja trenutno radim više jest dojenje i priprema obroka samo zato što sam na porodiljnom, a on je na poslu i radi. Radi iznimno stresan posao da bi priskrbio za našu obitelj. Ujedno, vodi starije dijete u vrtić i vraća ga kući, ali koliko god on bio uključen u odgoj ipak se ja budim noću kada je žedan, kada mu se piški, kad je ružno sanjao itd. Moj je san ometan. Moj san kao takav ne postoji. Zapravo moje noći izgledaju tako da ležim, pokušavam zaspati i kad konačno zaspim me probudi jedna blizanka. Ona mora dojiti jer ne želi dudu i, trenutno, ne postoji način da ponovno utone u san. Dok ona zaspi, a i ja zajedno s njom, vrišteći se budi druga i tako u krug. U tim trenucima, kad mi se oduzme taj lagani, prvi san, jako se teško suočavam s time. U glavi mi tada prolaze svakojake misli, koje se ne usudim ispisati ovdje, no srećom imam supruga i psihoterapeutkinju kojima se mogu povjeriti jer smatram da takve težine moraju izaći iz moje glave jer će me inače dovesti do ludila. Sa sigurnošću mogu reći da ipak utonem i u dublji san pa tako i u REM fazu jer se mogu sjetiti snova, ali kada je to isprekidano i kontinuirano već skoro deset mjeseci, zaista je teško.

Znam da sada ti, koja ovo čitaš, misliš – “ajme, ja sam mislila da je meni s jednim/dvoje naporno, što se ja žalim” – svakoj od nas je tako, bilo s jednim djetetom ili njih više. Svakoj od nas je iscrpljujuće brinuti o djetetu i odgajati ga, a pritom i sebe, voditi kućanstvo i posao, prihvaćati i upoznavati neku novu sebe, a pogotovo kada smo okružene ljudima koji to osporavaju sa: “Teško je, ali brzo će odrasti” ili “Uživaj dok su mali”.

Zato, kad sretneš drugu mamu, poslušaj je i nemoj ništa reći, katkad je sasvim dovoljno i čuti nekoga i suosjećati. A tko drugi ima više empatije i razumijevanja od majke?

oda mom majčinskom (ne)savršenom tijelu – SUPERMAME

Fotografije: privatna arhiva

Objava deprivacija sna kod majki pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Tekst je posvećen Anji koja se, bude li pomno čitala, još uvijek stigne naspavati

“Hej Iris, kako Luna spava?” pita me preko govorne poruke umornim glasom moja prijateljica koja je nedavno rodila drugo dijete i sad ima two under two situaciju.
“Slušaj”, govorim joj ja, “Luna je navečer najkasnije do osam i po’ u krevetu. Kupili smo joj ručni sat tako da ona nas obavijesti kad je vrijeme spavanja. Ode oprati zube, sve nas pozdravi i izgubi se u sobi. Za noćno piškenje si stavi pelenu da nas ne probudi kad povlači vodu na wc-u. Ujutro ustaje prije svih, peče kroasane i kuha kavu. Standardna devetnaestomjesečna beba iz priručnika, rekla bih.”
Pomalo zlurado se smijuljeći, stišćem send na mobitelu i nestrpljivo očekujem odgovor. Istina je, naravno, posve drugačija; Luna se budi između tri i petstoosamdesetitri puta noću. Točan broj ne znam jer sam zaključila da je za moje psihičko zdravlje bolje da ne brojim. Standardna devetnaestomjesečna beba iz priručnika, rekla bih.

No otkrit ću vam tajnu, njenom buđenju unatoč, ja nisam kronično neispavana mama. Još. “Hvala Iris da si se došla pohvaliti i nabijati nama običnim smrtnicama na nos kako nisi umorna”. A zašto je tome tako? Jednostavno, za vrijeme trudnoće poslušala sam briljantni savjet već postojećih mama: naspavaj se sad jer jednom kad rodiš nema spavanja dok ne crkneš. I čim je testić za trudnoću pokazao plus, ja sam objasnila šefu kako više neću biti u mogućnosti obavljati posao anesteziologa jer moram profesionalno spavati. Šef nije bio jako zadovoljan te mi je isprva predložio da nastavim s radom u operacijskoj sali, ali umjesto da rješavam križaljku jednom kad uspavam pacijenta, i ja malo ubijem oko. Ali stolice na poslu nisu dizajnirane za dugotrajni odmor pa sam si ishodovala zabranu rada i otišla spavati doma. I tako sam hibernirajući, akumulirala sate spavanja koji će mi naknadno biti potrebni. Muž me probudio dan prije termina da me obavijesti da mi je puknuo vodenjak i čini mu se da imam trudove. Bio je u pravu. Nedugo nakon poroda, kako bih još malo popunila svoj sad već impresivan fond spavačkih sati, odlučila sam poslušati drugi briljantan savjet prekaljenih mama i spavati kad beba spava.

I evo me sad, svježa i poletna godinu i pol nakon poroda, shvatila sam da mi se fond skupljenih sati opasno bliži nuli, a moje dijete se, čuda li čudnog, noću i dalje neprestano budi.

Sreća u nesreći jest da Luna kao zakleti borac za ravnopravnost, možda ne toliko spolova koliko ukućana, zna da nije u redu da zbog njenog čestog buđenja patim samo ja. Zato se svim kreativnim silama trudi da podjednako animira sve članove familije koji trenutno dijele isti krov.

Tatu budi tradicionalnom kineskom karate metodom, pokušavajući mu kružnim udarcem nogom izbiti lijevi bubreg. Ili desni, ovisno o kutu spavanja. Ako joj to slučajno ne upali, penje se na njega tražeći sisu. Kad ju nađe, urla od bijesa jer njegove bradavice služe kao ukras, a ne kao točionica mlijeka.
Nonu i nona budi na veoma podmukao i sofisticiran način; stiščući sve tipke na svim uređajima kojih se domogne, memorirala im je budilicu na radiju i sad ih svako jutro u 05:00 osim penetrantnog zvuka zrikavca budi i ugodan zvuk pomno probrane zabavne glazbe.
“Ne zaboravi, ne zaboravi me ti golubiceeeee…”, uhvatila sam mamu kako sneno pjevuši prije nekoliko dana, kuhajući prvu jutarnju kavu.
“Otkad ti slušaš Milu Hrnića?”, uspjela sam se ubaciti prije druge kitice.
“Luna nam ga je omogućila”, ona će ozareno. A znam, na Lunu se, naravno, ne može ljutiti.
“Ma znaš, nije tako strašno”, nastavlja ona lažući samu sebe, “Gore je bilo jučer kad se neki manijak na ulici derao how much is the fish pa sam mu išla objasniti da peškariju otvaraju tek u 08:00.

Pogađate, nije nitko morao u ribarnicu već je neki nesretnik na lošinjskom radiju zaključio kako malo ravea ranom zorom nikome neće škoditi.
Naravno, nitko od nas ne zna isključiti budilicu na tom radio prijemniku jer sve do datog momenta nismo ni znali da postoji opcija buđenja. Ako ćemo iskreno, nismo ni znali da imamo funkcionirajući radio. Nakon što je, čuvši Borisa Novkovića kako mu obznanjuje ljubav svojim velikim hitom (Dok svira radio šta bih radiju radio), taj uređaj u mukama izdahnuo, prenamijenili smo ga u stolić za kavu i prekrili modernim čipkastim tabletićem. I evo, nakon dugog niza godina, moja ga kćer vrati iz mrtvih.

Zasad, iako umorna, svejedno sam zadovoljna jer nitko od familije nije pošteđen prisilne nesanice pa svi patimo zajedno. A kao što nas kršćanstvo uči, patnja zbližava i pročišćava, tako da se baš veselim velikom produhovljenju koje me čeka najkasnije nakon ljeta.

Jedina osoba izuzeta od problema sa spavanjem glavni je akter ove priče, Luna. Luna koja se svako jutro probudi poletna i spremna za novi dan. Na pitanje je li se naspavala, dižući svoje male ručice u zrak, bez iznimke ozbiljno odgovara: “Ne. Ne. Neeeeeeee!”

Vidim, krajnje je vrijeme da se vratim anesteziji da se napokon pošteno naspavam.

Foto: pexels.com

Objava spavaj kao beba pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Kada će moje dijete konačno prespavati noć pitanje je koje muči većinu roditelja.

Biti roditelj jedna je od najzahtjevnijih uloga u našim životima. Biti roditelj danas, kada se svatko od nas osjeća kao da je pod povećalom, kada se susrećemo s mnoštvom kontradiktornih informacija, kada smo, blago rečeno, bombardirani s previše savjeta o svemu, kada stalno nešto „moramo“ i „ne smijemo“, ta zahtjevna uloga roditelja postaje još teža i zahtjevnija.

Društvo nam je nametnulo nerealna očekivanja kada je odgoj djece u pitanju, a pritisak na roditelje, osobito majke, započinje od trenutka rođenja djeteta.

Jedna od roditeljskih muka, s kojom se susrećemo od prvih dana suživota s našom bebom je upravo spavanje. Previše toga „moramo“, a premalo toga „smijemo“.

Razgovarale smo s psihologicom Marinom Ecimović, upravo o spavanju i kako postići da naše bebe prespavaju noć, da se roditelji konačno odmore i barem djelomično napune baterije za sve predstojeće izazove. Marina je i sama majka dvoje djece, a bavi se pružanjem podrške roditeljima.

Odlazak na spavanje trebalo bi biti mirno i prilika za najnježnije trenutke roditelja i bebe, a često je zapravo baš suprotno od toga – roditelji „jedva čekaju“ da dijete zaspe kako bi se mogli posvetiti i sebi i drugim obavezama, a dijete osjeti žurbu i nervozu roditelja, pa to dodatno otežava proces uspavljivanja i konačnog cilja, a to je odmor za dijete i za roditelje.

Marina je tijekom svog višegodišnjeg rada s roditeljima došla do zaključka gdje griješimo, odnosno, kako sama kaže – ne voli koristiti izraz „pogreške“ jer to opet stvara pritisak na roditelje koji su ionako nesigurni u to što rade, pa se fokusira na izraz – što trebamo izbjegavati kako bi pomogli djetetu da bolje spava.

Imamo nerealna očekivanja

Pokušajte se isključiti od općenitih savjeta o tome što bi vaše dijete moralo ili kako bi trebalo spavati. Usmjerite se na to što vaše dijete može, te na ono što jest očekivano i biološki normalno kad je u pitanju njihovo spavanje. Imati realna očekivanja o dječjem spavanju je vrlo važno i oslobađajuće te prevenira pojavu vrlo često prisutnog osjećaja krivnje.

Stalno pokušavate imati spavanje svog djeteta u potpunosti pod svojom kontrolom

Mi nemamo kontrolu nad time kada će nam dijete zaspati niti koliko dugo će odspavati. Nemamo kontrolu nad time koliko sna je potrebno konkretno našem djetetu. To ovisi o njihovom malom tijelu, te nije u našoj moći. Nemamo kontrolu nad temperamentom svog djeteta niti nad njegovim razvojnim stadijima.

Strah od stvaranja loših navika spavanja

Dojenje i nošenje nisu loše navike spavanja! To su najprirodniji alati za uspavljivanje beba i djece. Oni se mogu promijeniti onda kada će doći vrijeme za to. Svaka navika uspavljivanja se može mijenjati jednom kada dođe vrijeme za to. Do tada – uživajte u trenutku, ovdje i sada. Uživajte sada u onome što vam stvara ugodu, a mijenjajte kasnije ono s čim više niste zadovoljni i što je postalo izvorom frustracija.

Slušanje svih drugih umjesto sebe

Majčinski instinkt je najbolji kompas u odgoju. Sve ga imamo u sebi, samo je pitanje koliko si dopuštamo da ga čujemo. Njegovim jačanjem postajemo vođa kakvog naše dijete treba u nama. Osluškujte sebe jer imate sve odgovore unutar sebe. Potražite savjet kada treba, ali sve što čujete ili pročitate  – filtrirajte. Vjerujte sebi kako biste mogli razlučiti između onoga što vam se čini ok i prihvatljivim od onoga što vam izaziva nelagodu. Onaj vaš unutarnji glas će vam uvijek reći jeste li na pravom putu.

Što onda možemo napraviti?

Na nama je da djeci omogućimo idealne uvjete za spavanje. Da ih uspavamo kada im se spava. Da ih ponovno uspavamo, ako se probude nenaspavani. Da budemo njihova sigurnost prilikom uspavljivanja.

Ono nad čime imamo kontrolu je upravo kakav stav ćemo zauzeti prema dječjem spavanju. Djelomično možemo kontrolirati samo način uspavljivanja. Važno je znati što možemo promijeniti, a što s druge strane ne možemo promijeniti. I kada osvijestimo kako puno toga zapravo ne možemo kontrolirati u roditeljstvu, jer smo svoje individue, dok su naši maleni pak svoji, posao roditeljstva postat će jednostavnije. Kako i psihologica Marina ističe, pokušajmo više uživati u svom djetetu, a proces uspavljivanja svesti na nježne trenutke. Jer, u moru svega onoga što bismo trebali napraviti lako se pogubiti i izgubiti iz vidokruga ono najdragocjenije, a to je svoje vlastito dijete.

Sada, kada smo vam dali konstruktivne savjete vezano za spavanje i kako sebi smanjiti očekivanja, javljamo kako je od danas u Lidlu dostupna nova kolekcija pamučnih Lupilu pidžamica za naše klince.

Todlerima je pogotovo važno u kakvoj pidžamici spavaju, a naši dječaci uvijek odabiru dinosaure.

Foto: Pepper Atelier

Objava kada će moje dijete konačno prespavati noć? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Kako bi boravak s bebom bio što ugodniji, a njezina rutina spavanja lakša, pobrinula se jedna mama osmislivši inovativne proizvode uz koje će beba, a i roditelji, imati bolji i kvalitetniji san

Spavanje novorođenčadi je tema kojoj svi roditelji posvete jako puno vremena. San je prirodno stanje, prespavana noć je cilj svakog roditelja, no bebe svejedno imaju vlastiti kaotični raspored. Baby sleep IGLOO naziv je brenda koji u svojoj ponudi ima proizvode koji će bebama, ali i roditeljima osigurati bolji, neisprekidan san.

Ovaj inovativan hrvatski proizvod objedinio je nekoliko segmenata – proizvodnja je pokrenuta u listopadu u Zagrebu, a dizajn je osmišljen u suradnji s poznatim hrvatskim ilustratorom Josipom Vranjkovićem koji se printaju u hrvatskoj tvornici u Varaždinu- Caspar design.

Jedna od inovacija kojom brend Baby sleep IGLOO privlači pozornost svakako je ogradica zaštitnica,  zakrivljena “preko ruba ogradica” koja čuva vašeg malog istraživača od udaraca kad se krene dizati na noge. Ovaj proizvod, zaštićen industrijskim dizajnom objedinjuje nekoliko stvari u jednom – ogradicu, ukras, igračku, zvečku, šuškalicu i didaktičke elemente čime će razbuditi sva bebina osjetila i privući je u krevet.  Ogradica zaštitnica lako se postavlja i skida radi pranja, pouzdano štiti od udaraca i ima praktičan džepić za dudu. Dolazi u nekoliko varijacija, kao 4D jastuk-ogradica, ogradica s malim šuškalicama na čičak ili klasična, a oblik, dimenzije i dizajn tkanine birate sami.

Novost na tržištu su i zaštitne spužve, koje se proizvode u raznim duljinama na zahtjev, a koje se mogu koristiti na rubu krevetića od bebina rođenja te kroz sve vrijeme odrastanja kao zaštitu od udaraca na raznim opasnim predmetima u stanu: rubovima stolova, komoda, kreveta, staklenog i drvenog namještaja.

Baby sleep IGLOO u ponudi ima najslađe i najmekše dekice uz koje će vaša beba spavati kao u oblaku. Dolaze u jednoslojnoj, 2u1 i 3u1 varijanti pa možete odabrati onu koja vam najbolje odgovara. 3u1 dekica svakako je najpraktičnija jer su na jednoj strani nježni minky mjehurići ili najnježniji velur dok je druga strana od stopostotnog pamuka, pa je možete okrenuti na stranu koja odgovara vremenskim uvjetima te noći. Na dnu dekice je i zatvarač kroz koji lako umetnete poplun različite debljine, ovisno o godišnjem dobu. U ponudi su i prekrasne posteljine te pamučne plahte veselih boja koje će razveseliti djetetova i vaša jutra, a zahvaljujući vrhunskoj kvaliteti trajat će godinama.

Još jedna posebnost ovog brenda kreativni je kutak Dizajnerko koji vam omogućava da sami kreirate proizvode u dimenzijama i s materijalima po vašoj želji, što ne nudi niti jedan drugi brend. Šivanje na zahtjev i po mjeri kupca rješava problem nestandardnih krevetića i ostale kupljene opreme na tržištu po različitim mjerama. A tu je i preslatka tješilica koja zaokružuje cijelu priču – mali Zeko Bubi koji daje sve od sebe da vaša beba bude mirna i sretna.

„Kada sam pokrenula webshop, cilj mi je bio proizvesti sve ono što nisam mogla pronaći među ponudama raznih baby dućana, a da je praktično, drugačije i potrebno. Zato se u Baby sleep IGLOO webshopu mogu pronaći ukrasne 4D ogradice sa šuškalicama, šuškave igračke,  tješilice, organizatori, zaštitne spužve, vreće za držanje pelena, čuvar glavice u vožnji dok beba spava, ali i standardna ponuda koja uključuje dekice, posteljine i jastuke za trudnice. U skorijoj budućnosti možete očekivati nove proizvodi i nove kreativne ideje iz naše radionice! Ponosna sam što naš Baby sleep igloo tim može riješiti sve probleme oko opremanja krevetića tako da mamama ostaju samo slatke brige.“ – rekla je Mihaela Tokić, vlasnica Baby sleep igloo.

Ako tražite nešto za svoju bebu ili vam ponestane ideja za poklone, posjetite Baby sleep IGLOO webshop i otkrijte još mnoštvo čarobnih proizvoda za mame i bebe – sigurni smo da im nećete moći odoljeti!

kreativna mama osmislila genijalne stvari za djecu – oduševit će vas! (supermame.hr)

Objava hrvatski produkt dizajn kao tajna sigurnog sna za bebu pojavila se prvi puta na SUPERMAME.