Kako potaknuti djecu na aktivan život malim promjenama?

Koliko puta su vam rekli kako je upravo tjelesna aktivnost ona najbitnija karika u zdravom i kvalitetnom psiho-fizičkom razvoju vašeg djeteta? No, unatoč brojnim savjetima nitko vam nije rekao od kuda početi? Kao roditelji nosimo zahtjevnu ulogu koja potražuje ogromnu količinu energije. Upravo zbog toga važno je krenuti s malim svakodnevnim promjenama.

Zašto?

Male, ali stalne promjene često nas dovode do dugoročnijih održivih rezultata. Tijelo ostvaruje vrijeme potrebno za proces prilagodbe, te samim tim lakše postiže rezultate. Svaka promjena koju uspješno provedemo, podiže razinu našeg samopouzdanja.

No, kako tjelesnu aktivnost uvesti malim koracima u svakodnevnu rutinu kada ionako nemaš vremena?

Uvođenje tjelesne aktivnosti u svakodnevnu rutinu može biti vrlo učinkovito. Struka kaže kako je najvažnije postaviti realne ciljeve. Postavljanje više manjih ciljeva, otvara veće mogućnosti za postizanje istih. Možemo započeti od malih promjena, primjerice umjesto lifta da uvijek biramo stepenice ili 10 minuta istezanja nakon što dođemo kući.

Ali kako će to motivirati moje dijete na tjelesnu aktivnost?

U današnje vrijeme sve je više djece koja provode previše vremena ispred ekrana, bilo da je riječ o televiziji, računalima ili pametnim telefonima. Nažalost, takav način života može imati negativne posljedice na njihovo zdravlje. Tjelesna aktivnost je ključna za pravilan rast i razvoj djece, a roditelji igraju ključnu ulogu u poticanju aktivnog života.

Zašto je važna tjelesna aktivnost?

Tjelesna aktivnost igra ključnu ulogu u kvalitetnom i zdravom psiho-fizičkom razvoju djece. Centri u mozgu koji su zasluženi za pokret nalaze se u neposrednoj blizini centara za govor, grafo-motoriku, ali i brojne druge vještine koje se primjerice evaluiraju pri upisu u školski sustav. Naša lijeva i desna strana mozga međusobno su isprepletene komunikacijskom mrežom. Mreža na koju direktno utječe pokret, kreirajući čvrste veze. Gledajući širu sliku, tjelesna aktivnost pozitivno djeluje na mentalno zdravlje, socijalne vještine, ali i akademska postignuća. Određena istraživanja pokazala su kako djeca koja su tjelesno aktivna, postižu bolje akademske rezultate zahvaljujući snažnijim vještinama koncentracije i pamćenja na koje snažno djeluje pokret.

Uloga roditelja kao glavnog motivatora?

Istraživanja su pokazala kako djeca o svijetu oko nas uče istraživanjem i kopiranjem nas odraslih. Njihov stav prema tjelesnoj aktivnosti može značajno utjecati na kreiranje slike o njima samima. Evo nekoliko načina kako kao roditelji motivirati svoju djecu da budu aktivna:

Budite njihov uzor!

Krenite s onim malim promjenama s početka teksta. Ukoliko djeca vide da su njihovi roditelji aktivni i uživaju u tjelesnoj aktivnosti, veća je vjerojatnost da će i oni razviti pozitivne navike.

Uključite se u aktivnosti zajedno!

Pronađite aktivnosti u kojima zajedno možete uživati i zabavljati se. Provođenje vremena s djecom u tjelesnim aktivnostima može biti sjajan način za jačanje obiteljskih veza. Igre koje zahtijevaju od vas prirodne oblike kretanja poput, puzanja, provlačenja, kotrljanja, značajno utječu na osnaživanje neuroloških veza kod djece, ali i kod vas. Osim toga lako su provodive kod kuće i ne zahtijevaju posebne rekvizite. Igrajte se zajedno, idite u park ili vozite bicikl.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Tjelesna aktivnost i njeni benefiti za tebe i tvoje dijete (@kinezio_kids)

Potaknite višestranost i stvorite zajedno rutinu!

Struka preporučuju da djecu nudimo s različitim aktivnostima kako bi pronašli ono što ih najviše ispunja. Višestrani razvoj nudi obogaćivanje kinetičke memorije kod djeteta. Razvoj više motoričkih sposobnosti vodi ka većoj razini sprenosti u obavljanju svakodnevnih zadataka poput hodanja i drugih. No, osim toga vodi ka boljoj sportskoj izvedbi, ali i smanjenoj podložnosti ozljedama.

Tjelesna aktivnost je neophodna za zdrav razvoj djece, a roditelji imaju ključnu ulogu u poticanju aktivnog života. Biti uzor, uključiti se u aktivnosti zajedno, poticati višestrani razvoj, stvarati rutinu i pohvaljivati trud samo su neki od načina na koje roditelji mogu motivirati svoju djecu. Ulaganje u tjelesnu aktivnost djece ulaganje je u njihovo zdravlje, sretno djetinjstvo i uspješnu budućnost.

Savjet razvojnog kineziologa!

Svakodnevne igre kod kuće koje ne zahtijevaju posebne rekvizite mogu biti vaš čvrsti saveznik u kreiranju zajedničke rutine aktivnog života!

Primjer zajedničke aktivnosti kod kuće

Ja sam, pogodi tko sam?

Igra je evolucijska potreba svakog djeteta, a mala djeca jako vole oponašati svoje omiljene životinje. To može biti odlična zabava, ali i djeca mogu naučiti više o svijetu oko njih i samim životinjama koje oponašaju. Igru započnite pričom o životinjama i pitajte dijete imaju li neku omiljenu životinju. Zamolite ih da demonstriraju kako se ta životinja kreće. Nakon što dijete završi roditelj može pitati primjerice kako šeta maca, ili bilo koja druga životinja.Također potaknite djecu da i oni vas pitaju ista pitanja i za demonstraciju.

Ova se igra može igrati bilo gdje, kada to vremenski uvjeti i slobodno vrijeme dopuštaju: kod kuće, u parku, na plaži, u vrtu ili na šetnicama. Neravne površine dodatno stimuliraju receptore kod djece, što pomaže u razvoju motorike. Igru s vremenom možete modelirati u naprednije oblike, tako što ćete vi pokazati hod životinje, a djeca moraju pogađati. Svaki pogodak se nagrađuje tako što pružite njima priliku da odaberu životinju i sada vi morate pogađati. Na taj način otvaramo im prostora da razvijaju vještinu pamćenja koja se upravo najviše očituje u dobi od 3-4 godine.

Uz zabavu i smijeh, ova igra ima brojne prednosti za tjelesni i mentalni razvoj djece.

Uživajte u igri s vašim mališanima i stvaranju novih zajedničkih uspomena!

Autorica: mag.cin Antonela Zagorc, osnivačica platforme KinezioKids

Fotografije: unsplash.com

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Tjelesna aktivnost i njeni benefiti za tebe i tvoje dijete (@kinezio_kids)

važnost mentalnog zdravlja djece sportaša

Objava važnost tjelesne aktivnosti kod djece i uloga roditelja kao najvećih motivatora pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Mama i dijete sportaš

Alarm zvoni, lijeno nedjeljno jutro je prožeto teškim kišnim oblacima i jakim vjetrom.

Kuham sebi kavu i budim sina, tek mu je 11 godina, a dok ga gledam kako spava javljaju se slike njega kao male bebe. Sada je visinom skoro kao i ja, još godinu dana i prešišat će me..

Još jedno spremanje za košarkašku utakmicu, što je poprilično teško kad imate veliku spavalicu kao što je moj mali. Protezanje i ustajanje, lagani doručak koji mora dati dovoljno energije za narednih par sati, a opet ne smije biti pretežak niti stvoriti osjećaj težine u trbuhu.

Umivanje i pranje zuba i uzimanje torbe i vode te nekog laganog snacka za međupauze te put pod noge. Krećemo i tišina postaje sve očitija.

Moj inače jako pričljiv dečko je zamišljen i udubljen u sjedalo, ramena duboko uvučenih, glave pognute i prekriženih ruku. Zabrinut je i tužan. Do Doma košarke Cedevita imamo nekih pola sata po ovako kišnom vremenu. Nagonski stišavam već utišan radio..

Samo se čuje kiša i moje pitanje, ”Što te brine frajeru?” ”Jesi li dobro spavao?”.

Odgovara šapatom, kao da sam sebi priča… ”Pa pošto uopće idem kada znam da ćemo izgubiti. Ne znam kako sam spavao. Nisam mogao lagano zaspati.”

Automatski mi je izletjelo pitanje – ”Pa otkud sada to? Radi čega misliš da ćeš izgubiti?”, ”Zar ti je netko nešto rekao?“

Coach u meni je izvrtio  tisuću pitanja no srce je uključilo i tisuću emocija.

Odgovorili su se nizali….

U ekipi se priča da su svi jači i bolji. Da imaju boljeg trenera. Tata od jednog dječaka je rekao… Trener je rekao… On je bolji od mene, drugi bolji je slomio ruku i nema ga…

Osjećala sam ”slona” na prsima, neku čudnu težinu jer kad je dijete u pitanju, još k tome i vlastito mnoge stvari možda i predvidimo.

Mislimo da odgajamo snažne i jake klince, spremne na sve, no koliko zaista odvajamo vremena na sve dvojbe, sumnje, strahove, blokade i uvjerenja koja naša vlastita djeca imaju?

Radim s profesionalnim sportašima svaki dan, s profesionalnom košarkaškom ekipom i s profesionalnim trenerima.  Radim i s tuđom djecom koju osnažujem, ohrabrujem, čije tajne znam, čuvam, pomažem im s najdubljim strahovima i negativnim uvjerenjima, blokadama i traumama. Uživam ih gledati kako se oslobađaju i kako na terenu daju sve od sebe, igraju sve bolje i bolje.

I onda mi jedno kišno jutro otvori čitav novi svijet, novu galaksiju, te unutarnji glas progovori, sad moraš biti Mama Coach za svog malog. Sva znanja i alate moraš upotrijebiti da iskoristiš ovih 20 minuta najbolje što znaš i umiješ.

I sva mudrost koju svaka mama ima, sve ono što je brižno nosila ispod srca 9 mjeseci i rođenjem donijela na ovaj svijet znači ako im kažemo da smo tu, u pobjedi i porazu.

Ništa ne smijemo uzeti zdravo za gotovo, pogotovo ne njihove osjećaje, dvojbe, sumnje i strahove.

Budite Mama Coach, ponekad budite i dosadne, ali svaki dan budite uz njih i pitajte ih, nevažno koliko godina imali i bave li se sportom samo kao hobijem, poluprofesionalno ili profesionalno;

Kako ti je bilo danas u školi?

Kako ti je bilo na treningu?

Jesi li ponosan/a danas na sebe?

Što dobro nosiš iz škole? S treninga? S utakmice?

Kako se osjećaš?

Ako se jave neke negativne misle, zapitajte ih;

Što ti ta misao donosi?  Je li korisna?

Je li ti ta misao pomaže da igraš bolje? Drugačije?

A poslije svakog treninga i utakmice drage mame nemojte zaboraviti ova tri čarobna pitanja:

Što si danas dobro napravio/la? (gradnja samopouzdanja)

Gdje se još možeš poboljšati? (potičemo ih da na pravilan način sagledaju sebe i poboljšaju svoju izvedbu te ako je bilo neke kritike/korekcije od strane trenera/trenerice da ju prihvate)

Što možemo napraviti ovaj tjedan bolje? (fokusiramo ih prema budućnosti i usmjeravamo prema cilju.)

Kada smo majke sportaša nismo samo majke, već smo i psiholozi, treneri, tješitelji, prijatelji, potpora, oslonac, netko tko radi najbolje pobjedničke palačinke i netko tko tješi s najboljim burgerom na svijetu. Nagrađene smo s pregršt uloga da bi našim malim sportašima bile vjetar u leđa i isto tako svakog trenutka postajemo Mama Coach – mudrost koja je duboko u nama, godine iskustva i razne situacije koje smo preživjele uvijek nas čine jedinstvenima.

Meni je najveća nagrada bila ova rečenica: ”Hvala ti mama, nekako mi je ovaj razgovor pomogao. Poslušao sam te mama. Bilo mi je dobro iako smo izgubili.”

Neka im igra bude užitak, a rezultat će doći kao nagrada – jer mora.

Mudre ste mame – iskoristite to i postanite Mama Coach.

Jer…

Na kraju se ipak broje uspomene, a ne rezultati.

Foto: pixabay.com

Objava važnost mentalnog zdravlja djece sportaša pojavila se prvi puta na SUPERMAME.