Mislim da vas je većinu privuklo mom pisanju to što sam iskren. Možda za neke stvari i preiskren.  Tako ću i danas napisati točno ono što me muči, bez filtera, bez uljepšavanja…

Zadnje dvije godine su nas sve gurnule na neke rubove. A Ena i ja smo u tim pandemijskim godinama dobili i trećeg sina.

Koliko god je sve to lijepo i znaš da neizmjerno voliš svoju djecu, roditeljstvo je često vrlo vrlo vrlo teško. Ne, nismo mi razmažene generacije i nisu stariji bili bolji i jači od nas. Samo se o tome nije pisalo a bogami se nije ni pričalo o stvarima koje su “sramotne”.

Da, znam, nitko nam nije kriv što smo napravili djecu, pogotovo godinu za godinom, ali to ne znači da nemamo pravo reći da nam je teško. Da nam odnos, brak i razum pate.

Da nam sad već kronično i opasno nedostaje vremena za nas dvoje. Da smo kao mladi bračni par zadnju noć sami proveli dvije noći prije rođenja prvog djeteta. Da nemamo kome ostaviti djecu (jer ih je troje i mali su) na par noći (vikend?) da se malo dobijemo nazad. Da su nam brak i svakodnevni život toliko nategnuti do rubnih granica da polako, ali sigurno počinjemo pucati.

Možeš se ti voljeti najviše na svijetu, ali kada već preko 1300 noći ne spavaš…  Nije da brojim.

Dolazak ove jeseni i tog famoznog četvrtog vala ostavlja duboke tragove na psihi. Svuda su samo polemike, malo je ljepote ostalo oko nas i moraš je tražiti pod povećalom, što nadobudno i radim.

Nekako sam se do sada mogao izvući kroz interakciju s ljudima na poslu, ponekim razgovorom s prijateljima koji nemaju djecu pa žive neki drugi život. Još ja imam sreće pa imam tih par sati dnevno prilike se izvući iz uloge roditelja i biti među drugim ljudima. I onda ja pucam dok se Ena junački drži i nosi s tri mala hahara i velikim luđakom. Pa da žene nisu jači spol!?

Zadnjih dana mi prođe kroz glavu da tek sad razumijem one priče iz američkih filmova kad je tata otišao po cigarete i nikada se nije vratio. Znam da bih ja prije umro nego to napravio svojoj obitelji, ali počinjem shvaćati i to me straši.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Aleksandar Jovanović (@tatinblog)

Mislim da je trenutnom stanju i preplavljenosti negativnim i teškim emocijama pridonijelo i to što su djeca prvi put od kad je pandemija završila u izolaciji. U vrtiću se pojavio virus i kao što sve kasni u našoj državi, da nam je dijete u izolaciji od petka, smo saznali u SUBOTU popodne. Naravno da smo baš tu subotu išli malo posjetiti baku i prabaku nakon par mjeseci. Dobiješ poruku, spremiš stvari,  ideš kući i moliš Boga da nisi svojim posjetom osudio noniće na smrt… navečer je Neo dobio temperaturu… počeo je kašljati…curi mu nos… Nije nam svejedno… Šaljemo mail doktorici… u ponedjeljak svo troje klinaca mora na testiranje… noći su duge, dani još duži…

U ponedjeljak je Noa trebao na pregled koji čekamo preko šest mjeseci.

Tu noć je Mateo plakao svakih 15-20 minuta od 21 do 03 (skokovi u razvoju, počinje hodati). U tri ujutro kad je Mateo napokon zaspao “za pravo”,  Neo je došao nama u krevet, žali se da ga buba kad kašlje. Naravno njegov kašalj budi Matea. U tom trenu samo Noa spava.

Neo ne želi nazad u svoj krevet i treba baš mene i samo mene. Kako ne želi u svoju sobu sjedamo u boravak na dvosjed. Legne mi u krilo i moli me da mu držim ruku na prsima i češkam mu kosicu. Nakon par minuta napokon zaspi, cijeli na meni. Sjedim na kauču dvadeset do četiri je. U nekom trenu mi klone glava, prestanem ga češkati i on počne plakati. Tek sam se oko šest izvukao s kauča i ispružio se na “damski ležaj”. Tu noć sam s prekidima spavao točno jedan sat i osam minuta(hvala pametnom satu na tim groznim informacijama). Par minuta nakon što sam se ispružio da mi se kičma malo poravna Noa se došetao sav sretan do boravka, dobro jutro tata! Napravio sam mu tost, natočio čašu mlijeka i otišao pod tuš. Tad su već svi bili budni. Otišao sam na posao, a Ena s njih troje na testiranje…

Na poslu je bilo super jer je stigla neka oprema koju već dugo čekam pa sam se k’o pravi geek mogao satima s kolegama “igrati” dok smo to postavljali isprobavali i podešavali. Budimo realni, mi dečki se nikad ne prestajemo igrati, samo su nam igračke sve veće i skuplje…

Ena je uspjela obaviti s klincima sve u rekordnom vremenu i prebaciti Noin pregled na dan nakon što izađe iz izolacije (nadamo se da nemaju koronu).

U utorak ujutro nakon još jedne sadržajne noći stiže mail od doktorice, negativni su! Yes! Olakšanje, samo je prehlada od koje Neo kuri s 39… Već znam kako će izgledati ostatak tjedna, mjeseca…

Sve češće se pitam. Vrijedi li u roditeljstvu isto pravilo kao u avionu? Prvo sebi stavite masku s kisikom da možete disati pa onda djeci…

Mislim da ako se ovo ovako još neko vrijeme nastavi da ću izgubiti razum i što je još gore, nas. Imaju li roditelji pravo na burnout?

Objava sinoć sam spavao sat vremena i osam minuta…imaju li roditelji pravo na burnout? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Tate u parkiću koje najčešće susrećemo podijelile smo u nekoliko tipova. 

S ljepšim i dužim danima naša djeca maksimalno uživaju u parkićima… Saga o parkićima nastavlja se i dalje, ali ovaj mjesec ćemo definirati koje sve tipove tata možete prepoznati u parkiću. Iako je populacija u parkiću pretežno mameća, ipak, sve češće viđamo i tate koji aktivno ili manje aktivno sudjeluju u parkić aktivnostima. Pa, koje to sve tipove tata možemo susresti?

Tata ekstrovert

Tata kojeg obožavaju sve mame. Simpatičan i komunikativan, strpljiv s vlastitom i tuđom djecom. Ovaj tata može i multitaskat – on razgovara, ali krajičkom oka prati sve što njegova djeca rade. Često je dio WhatsApp grupa i svi ga rado zovu na parkićka druženja. Ruksak kojeg nosi prepun je voća, vode i ostalih nužnih dodataka za preživljavanje, poput biorazgradivih Lupilu maramica.

Tata s “Petar Pan sindromom”

Ovog tatu često možete vidjeti kako sve animira, igra se s djecom kao da je jedan od njih, omiljen je među klincima i njegova djeca su superponosna što imaju „cool“ tatu. Dok ne dođu u pubertet.

Sportski fanatik tata

Ovaj tata u parkić, na igralište ili bilo koju javnu površinu – uvijek nosi sportske rekvizite. Lopta je neizostavan dio njegove pojave, a na rukama nosi znojnike. Klince animira da se poslože u ravninu i vježbaju pucanje golova. Pravila se moraju poštivati, djeci najčešće dosadi nakon 10 minuta interakcije.

Tata poslovnjak

Tatu poslovnjaka čujete. Od trenutka kada izađe iz automobila ili iz daljine dok se pješke približava parkiću, čujete ga kako raspravlja o mjesečnim izvještajima, financijskoj konstrukciji ili planiranju budućih poslova.

Instagram tata

Ovaj tata češće gleda u ekran nego vlastitu djecu, možete ga prepoznati po tome što „škica“ instagram profile mama blogerica, a opravdanje mu je da se informira o novitetima u roditeljskom svijetu, poput onog kada izlazi nova Lupilu kolekcija u Lidlu.

Preumorni tata

Preumornog tatu možete prepoznati po izrazu lica i gestikulaciji tijela. Najčešće sjedi na klupici i gleda u „prazno“. Aktivira se oko djeteta koliko je nužno, ali uglavnom s minimalno kretnji.

Ambiciozni tata

Ovaj tata aktivno sudjeluje sa svojim djetetom u parkiću. Motivira ga na penjanje, razvijanje motoričkih sposobnosti, navija za njega i s ponosom glasno hvali kada klinac savlada parkić sprave.

Tata avanturist

Ove skupine tata nema puno, ali je izrazito prepoznatljiv. To je tata koji nosi mrežu za spavanje i veže je oko dva stabla u parkiću, pa u toj istoj ležaljci ljulja sve klince iz parkića. Često su i on i njegovo dijete bosi, jer time razvijaju senzoriku, a uostalom i jačaju imunitet. Ako u parkiću ima kakvo stablo trešanja, pogledajte dobro, sigurne smo kako ćete ovog tatu vidjeti u krošnji kako bere plodove voća za djecu. Pazi na okoliš i za sobom nikada ne ostavlja smeće.

A na svim ovim fotkama klinci nose novu Lupilu kolekciju dostupnu od 08.07. u svim Lidl trgovinama.

Objava tipovi tata koje susrećemo u parkiću pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Tata ravnopravan roditelj. Tata – prisutan i bitan!

Sanjamo o vremenu kada se muškarce, očeve, tate neće stavljati na pijedestal jer sudjeluju u odgoju. Sanjamo o vremenu kada će se važnost uloge tate izjednačiti s važnošću uloge mame. Sanjamo o vremenu kada će žene u društvu biti jednake muškarcima i uživati jednaka prava. Kao žene i kao majke, vidimo i osjećamo tu nejednakost.

Borbom za ravnopravnost roditelja, borimo se i za svoju ravnopravnost. Ima li to smisla? Ima!

Ima smisla jednako kao što ima smisla za Majčin dan naglasiti predrasude s kojima se mame susreću!  Tako ima smisla naglasiti SVE što bi trebalo biti normalno i naglašavati to kroz čitavu godinu, a ne samo jedan dan u godini.

Dan Žena, dan Očeva, Majčin dan, sve je to jako lijepo, ali ako tu priču ne živimo svaki dan, onda ovakva kampanja nema nikakvog smisla.

Dan Očeva – dan kojim se podiže svijest o važnosti uloge tate u obitelji

Na današnji dan, kada se obilježava dan Očeva, želimo istaknuti koliko je normalno da oba roditelja jednako sudjeluju u odgoju. Danas želimo istaknuti koliko bi bilo lijepo živjeti u društvu u kojem se neće smatrati iznimkom i čudom tata koji sudjeluje, a pod tim mislimo i emocionalno i fizički i materijalno. Danas želimo istaknuti upravo taj aspekt, jer upravo danas veliki broj mama također doprinosi materijalnoj sigurnosti obitelji, stoga ovo više nije “samo” zasluga muškaraca.

Tate su muškarci koji se ne srame pokazati svoju brižnu ulogu. Ulogu koja je puno više od bankomata s kojim se godinama očinstvo izjednačava. Oduvijek su postojali očevi, a među njima su posebno važni oni koji zaslužuju titulu tate.

Tate koji pjevaju uspavanke. Tate koji mijenjaju pelene. Tate koji se igraju s lutkama. Tate koji sudjeluju, a nisu ispomoć. Tate koji čuvaju, a nisu dadilje.

Tate su muškarci koji se ne srame što su uzeli rodiljni dopust.  Koji se ne srame nositi svoju bebu u nosiljci, niti gurati kolica. Tate su muškarci koji uz mamu čine obitelj. I kako se ne bi krivo shvatilo, kao što nisu sve majke – Mame, tako ima sve više očeva koji su – Tate.

Tata, prisutan i bitan

Očevi su jednako važni u djetetovom životu kao i majke. I to će postati norma u trenutku kada se majke prestane pitati “tko ti čuva dijete?”. To će postati norma kada se i mi same prestanemo zahvaljivati jer imamo angažirane partnere. To će postati norma kada nam se prestane isticati kako “imamo sreće” što naši partneri sudjeluju. Pa zar to ne bi trebalo biti roditeljstvo? Upravo to je ravnopravno roditeljstvo.

Ali kako živimo u društvu u kojem živimo, nažalost, potrebno je isticati da je sve više ovakvih muškaraca – koji su tate. Time ih ne stavljamo na pijedestal, već pokazujemo kao primjere.

tata=mama=ravnopravno roditeljstvo

što danas znači biti tata? – SUPERMAME

Objava i tata je ravnopravan roditelj pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Daddyhood Europe inicijativa podiže svijest o važnosti oca u odgoju djeteta

Daddyhood Europe inicijativa je dvojice novopečenih tata, Marina i Thomasa, koja podiže svijest o važnosti i prednostima angažiranog očinstva za sve članove obitelji kao i za društvo. Cilj inicijative je, također, inspirirati druge vlastitim primjerima, educirati buduće tate te stvoriti čvrstu međunarodnu zajednicu tata koji će se međusobno podržavati kroz razmjenu iskustva i savjeta.

“Ideja je nastala nakon što smo i sami iskusili koliko su očevi zapostavljeni u čitavoj priči oko trudnoće, poroda, odgoja i roditeljstva, te kako društvo gleda s čuđenjem na one koji se žele potpuno posvetiti brizi o svojim bebama i djeci. Osim toga shvatili smo kako nam kao mladim neiskusnim očevima nedostaje specijalizirane literature, tečajeva, sportskih sadržaja i aktivne zajednice s kojom bi razmjenjivali iskustva bez predrasuda.”, priča nam Marino Manzoni, jedan od osnivača, kojeg je rođenje kćerkice potaknulo na to da napusti karijeru kako bi mogao biti prisutan u njezinom odrastanju.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli DaddyHood (@daddyhoodeurope)

Što je Dadathlon?

Povodom Dana očeva započinje odbrojavanje do početka jedinstvenog međunarodnog događaja usmjerenog isključivo tatama i njihovoj djeci. Radi se o virtualnom sportskom natjecanju u tri discipline pod nazivom Dadathlon, koje upravo u ovo vrijeme zdravstvene krize, pruža djeci i njihovim očevima priliku za zajedničkim provođenjem vremena i prijeko potrebno društveno povezivanje na daljinu.

Dadathlon započinje trčanjem u travnju, zatim se nastavlja bicikliranjem u lipnju te završava pješačenjem/planinarenjem u rujnu.

Neposredan cilj događanja je jače povezivanje očeva i djece kroz pripremu i samu utrku te boravak na svježem zraku uz bavljenje fizičkom aktivnošću, što osnivači smatraju dobrim primjerom kvalitetno provedenog zajedničkog vremena. A cjelokupnim eventom Daddyhood Europe žele podići svijest o važnosti prisustva te aktivne uloge oca u odgoju djeteta.

“Prošle je godine Daddyhood tim sudjelovao na svjetski poznatom Ekiden maratonu na kojem smo nas 6 tata (zajedno s bebama u dječjim kolicima) otrčali ukupno 42 km u 5 različitih europskih zemalja istovremeno. To nas je iskustvo potaknulo da ove godine organiziramo vlastito natjecanje, s tri različite discipline čime omogućujemo sudjelovanje većem broju očeva s različitim interesima.”

Koja su pravila Dadathlona?

Natjecanja su osmišljena tako da budu potpuno prilagođena sudjelovanju djece razne dobi, a usto su potpuno besplatna, vrlo fleksibilna i u skladu s epidemiološkim mjerama. Kako bi i tate s manjom djecom mogli sudjelovati, rekviziti kao što su kolica za trčanje, dječja sjedalica ili nosiljka za bebe se podrazumijevaju.

Kako se radi o virtualnim natjecanjima, od kojih svako traje 7 dana, nisu određene lokacije kao ni smjer kretanja te svaki sudionik sam odabire mjesto za početak i završetak utrke. Time događanja udovoljavaju mjerama i preporukama distanciranja u vrijeme pandemije.

Pravila su također prilagođena obiteljskim rasporedima i usklađena potrebama djece. Tako se sudionici mogu prijaviti na cijeli Dadathlon (sve tri discipline) ili na pojedine discipline koje im se sviđaju. Tate i djeca sami mogu odabrati jedan dan unutar perioda od 7 dana kada im najviše odgovara odraditi utrku.

Koji je cilj Dadathlona?

Pošto je cilj ovih utrka povezivanje tate s djecom (kroz pripremu ali i samu utrku), a ne najbolje vrijeme, nagrade će se dijeliti za najbolje i najmaštovitije slike koje sudionici mogu poslati emailom ili objaviti putem društvenih mreža uz oznake @daddyhoodeurope te #DaddyHoodDadathlon.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli DaddyHood (@daddyhoodeurope)

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli DaddyHood (@daddyhoodeurope)

Prijava te rezultati Dadathlon natjecanja se bilježe putem on line platforme što omogućuje međunarodnu povezanost, stvara širu zajednicu očeva i mrežu podrške.

“Neki od prijavljenih timova već sada vježbaju trčeći ili na svojim biciklima što nas iznimno raduje pošto je to kvalitetno, zabavno i zdravo provedeno vrijeme između tata i djece! Ovim putem potičem sve tate da se priključe ovom natjecanju i da osjete da su dio jedne međunarodne inicijative koja ih podržava.”

Objava dvojica tata pokrenula inicijativu kojom žele podići svijest o važnosti prisustva te aktivne uloge oca u odgoju djeteta pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Mladi tata Petar otkrio nam je kako se snašao u ulozi oca, koliko ga je očinstvo promijenilo i koliko sudjeluje u odgoju sina.

Ožujak je mjesec u kojem se obilježava Dan očeva, stoga smo ovog puta odlučile podijeliti s vama priču o očinstvu jednog od popularnijih tata Instagrama – Petra Gregovića, @p3rom. Provele smo sa Zrinom i Petrom čitavo popodne, razgovarali, smijali se i objektivom zabilježili najslađe trenutke.

Vrlo rano si postao otac, jesi li oduvijek bio očinski tip ili je želja za proširenjem porodice došla instinktivno?

Nisam oduvijek bio očinski tip, ne mislim pritom nužno na to da nisam htio imati djecu, nego nisam se time opterećivao. Znao sam da želim zakoračiti u taj svijet dok sam još mlad. Kada smo saznali da ćemo postati roditelji, rekao sam si da je sad očito taj trenutak, jer smatram da ne postoji idealno vrijeme za imati djecu, prihvatio sam to i prebacio se u očinski modus operandi.

Koja je uloga oca u životu djeteta?

Sve, osim dojenja, rekao bih. Dogovori se sa suprugom za neke stvari kako ćete se podijeliti, ovisno o vremenu i mogućnostima, ali sve ostalo otac radi jednako kao i majka. S jednakim žarom, energijom, emocijama, otvorenošću i toplinom.

Sudjelovao si na porodu, koliko se promijenila tvoja percepcija Une kao žene koja je na svijet donijela novi život koji ste zajedno stvorili?

Znate ono kad ste bili mali, pa te strah skočiti sa zidića jer se bojiš visine, sva ostala djeca skaču, pogledaju te pa ti kažu „Nemoj biti curica, skoči!“. Ako ikad odlučim nekome reći tu, zapravo, ružnu izreku, reći ću „Nemoj biti muško, skoči dolje!“. Sada mi je jasno zašto se zovu „trudovi“, stvarno je to ogroman trud, napor, emocije, čudesno nešto. Tada sam shvatio da je meni Una najjača žena na svijetu.

Jesi li ikada bio ljubomoran na vezu Une i Zrina kroz dojenje?

Teško je sad odgovoriti na ovo iz više razloga. Prvi je, što nisam nikada osjećao ljubomoru. A drugi je, što sam ipak osjećao zavist, ali pozitivnu zavist, jer dok sam ih gledao sam samo mogao razmišljati o tome kako Zrin trenutno osjeća na onoj najdubljoj, podsvjesnoj razini, osjećaj koji ja kao odrastao čovjek nikada neću osjetiti. Tu duboku, iskonsku sigurnost, osjećaj doma, mira. Zavist na tome, i zavist što on ipak to nikada neće imati na taj način sa mnom, što zapravo i je razlika oca i majke. Osjećao sam i zavist prema Uni što ona ima tu mogućnost osjetiti tu duboku povezanost. Ponekad sam pomislio „kad bih barem i ja mogao to osjetiti“. Ali, sjetio sam se onda da ipak i ja kao otac njemu dajem neke stvari koje Una neće moći, i da su zato jednako bitne te uloge oca i majke.

Tko se najviše naspavao prvih tjedan dana kada je Zrin došao doma?

Iskreno, ne sjećam se. Mislim da negdje podjednako, jer sam se ja manje-više budio na svako njegovo buđenje od brige je li sve u redu. Okolina me malo uplašila svojim savjetima.

Tko je promijenio više pelena, ti ili Una?

Mislim da sam ipak ja. Možda ne mogu dojiti, ali nitko ne škaklja Zrina dobro kao ja dok ga čistim od poklona koji nam je dao.

Dijelite li krevet ili Zrin ima svoju sobicu?

Zrin ima svoju sobicu u kojoj držimo opranu odjeću, jer nam je zbog noćnih podoja i buđenja bilo lakše da je uz nas, pa je tako i ostalo. Sada kako je veći, spava u svom krevetiću kojeg smo stavili kraj našeg. Kad bude vrijeme, ići će u svoju sobicu.

Što te najviše brine kod odgoja i tvoje uloge kao oca?

Odgoj kao takav me ne brine previše (molim vas, imajte na umu da Zrin još nije ni blizu puberteta, pitajte me to za 12 godina ponovno). Radim stvari najviše po unutarnjem osjećaju i intuiciji, vjerujem sebi i iskren sam sa sobom, a kada za nešto nisam siguran, pitam Unu koja je enciklopedija, pa mi ispriča što me zanima i proslijedi link na internet stranicu da si više pročitam o tome. Jedino što me brine je, hoću li dobro balansirati posao i vrijeme sa Zrinom.

Je li te očinstvo iznenadilo? Je li baš onako kako si zamišljao?

Nije me iznenadilo, ali neke stvari su drukčije nego što sam zamišljao. Određene situacije koje sam mislio da će biti lakše, su teže i obrnuto. Zrin je ogledalo mojih emocija, pa je nekad on loše volje jer sam ja loše volje i tako se vrtimo u krug, dok ne odlučim stati, udahnuti duboko, prihvatiti svoje emocije, ali isto tako i ne ih prenijeti na njega, jer nije zaslužio da zbog mene bude loše. Zagrlim ga i krenemo dalje.

Što najviše voliš raditi sa Zrinom?

Biti vani po cijele dane i čitati. Igračke su mi iskreno dosadne, možda zato niti njemu nisu previše zabavne, mada se naravno voli igrati s njima kao i sva djeca, pa onda ja tu malo sebe tjeram, ali vani stvarno možemo biti cijeli dan. Kao i čitati, jako voli da mu čitam.

Čemu se najviše raduješ u budućnosti?

Kad malo naraste i shvatim da sam uspio u naumu da bude najbolja verzija sebe i da imamo iskren i otvoren odnos.

Ne zaboravite 19. ožujka čestitati dan Očeva svojim partnerima! Superdječak Zrin na fotografijama nosi Lupilu kolekciju dječjih potkošulja, čarapica i trenirkica dostupnih u Lidlu od četvrtka 11.3. i 18.3.

kako izbjeći kaos kada dobijete bebu – SUPERMAME

Objava mladi tata Petar otkrio nam je kako se snašao u ulozi oca i koliko sudjeluje u odgoju sina pojavila se prvi puta na SUPERMAME.