Pixar je donio emocionalnu revoluciju u svijet animacije s filmom Izvrnuto obrnuto. Kroz likove Radosti, Tuge, Straha, Gađenja i Bijesa, omogućio je publici da na novi način razumije emocionalni život jednog djeteta. Sada, gotovo deset godina kasnije, Pixar nam donosi nastavak ove priče, Izvrnuto obrnuto 2, koji se bavi životom 13-godišnje Riley koja ulazi u turbulentno razdoblje puberteta. Novi set emocija preuzima glavnu ulogu: Tjeskoba, Zavist, Sram i Dosada. Kao pomahnitala mrkva s vatrom u kosi Tjeskoba personificira Rileyin strah od srednjoškolskih hodnika. Uvijek je budna i entuzijastično brine o svim mogućim ishodima. Kada bi osjećaj da je trava uvijek zelenija kod susjeda dobio fizički oblik, izgledao bi poput Zavisti: okrugle oči pune nezadovoljstva  i ljubomore. S druge strane, Sram se najradije skriva u sjeni. Preferira da Riley ne bude u središtu pažnje. Ova emocija ružičasta je od srama i ima rumene obraze. Dosada, posljednja emocija u nizu, unosi dozu tinejdžerske apatije u Rileyinu osobnost, čineći je ravnodušnom prema svemu oko sebe. Ona jedva može podignuti glavu.

Emocije poput tjeskobe, zavisti i srama dobro su poznate tinejdžerima

Izvrnuto obrnuto 2, iako pojednostavljuje tinejdžerske emocije kako bi stvorio zanimljivije likove, i dalje prenosi vrijedne lekcije o pubertetu koje su korisne kako za tinejdžere, tako i za roditelje. Ovaj crtić će vam pomoći da neugodne emocije gledate kao nužne, vrijedne i prirodne reakcije vaših tinejdžera dok se bore za osjećaj pripadnosti među svojim vršnjacima. Nakon što pogledate Izvrnuto obrnuto 2, bolje ćete razumjeti kako možete podržati svoju djecu kroz ovo turbulentno razdoblje njihovog odrastanja. Kako bih vam u tome dodatno pomogla donosim vam osvrt jednog tinejdžera, mog mlađeg brata, na emocije koje su prikazane u filmu:

• Pubertet je totalno ludo razdoblje. Sve te fizičke promjene – rastem kao lud, počinju se razvijati stvari koje nisam ni znao da postoje! A onda te emocije, ma katastrofa. Jedan dan sam super sretan, drugi dan kao da je cijeli svijet protiv mene. Sve se to mijenja brže nego što mogu shvatiti.
• Identitet, to je pravi kaos. Pokušavam shvatiti tko sam i što želim biti, a istovremeno svi oko mene imaju mišljenje o tome kako bih se trebao ponašati ili izgledati. Nikad ne znaš hoćeš li biti cool ili out.
• Socijalni pritisci su ogromni. Svi te guraju da budeš dio nekog kruga prijatelja ili da se uklopiš u neki stil. Ako ne udovoljiš, osjećaš se kao da ne pripadaš.
• Odnosi s obitelji su… eh. Misle da me kuže, ali u isto vrijeme pokušavaju mi reći što da radim. Nikad ne znaš jesu li stvarno tu da te podrže ili da ti daju lekciju.
• Škola je pakao. Sve te obaveze i testovi, ponekad se osjećam kao da se gušim u svim tim informacijama koje moram zapamtiti. Svi očekuju da budem super uspješan, a ja se samo borim da ostanem iznad vode.

Objava crtić o emocijama koji moraš pogledati sa svojim tinejdžerom – Izvrnuto obrnuto 2 pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Drage mame djece mlađe od 10 godina,

znam da ste umorne, neispavane, pune briga. Znam da dok hranite bebu jednom rukom, drugom rukom pomažete prvašiću oko zadaće, osluškujete je li mašina za pranje rublja odsvirala kraj jer više nemate čistih čarapa te stalno pogledavate na sat jer uvijek je vrijeme za nešto: ručak, bočica, spavanje, mijenjanje pelena, izvannastavne aktivnosti i mogu nabrajati unedogled. Znam da dok ste na poslu većinu vremena mislite na djecu, šaljete bezbroj poruka ljubavi, poruka briga, poruka uputa…brinete jer je po noći dijete zakašljalo par puta, možda se pojačalo u vrtiću…brinete hoćete li stići pokupiti malene iz boravka jer što ako izađe van u 16 sati, a vas nema ispred jer ste zapele u prometu…brinete jer ne stignete sve, a toliko toga želite…brinete jer većinu vremena plačete, ili od sreće ili od tuge, hoće li presušiti više te suze?

Znam! Sve mi znamo kakvo je stanje, samo neke priznaju, neke ne. U redu, svatko kako ga volja. No, zašto ja ovo sad pišem? Pišem jer osim prvašice, imam i dvije starije kćeri: jedna je 14 godina, druga 12. Drage moje, sve što prođe 10. godinu, izađe u školi iz okrilja učiteljice koja ih drži na okupu i brine više majčinski, kad udari pubertet koji počinje sve ranije, cijeli svijet se mijenja ponovno: i vama i njima. Voljela bih reći na bolje, stvarno bih voljela…Evo, procijenite same.

Briga oko malene dječice ide otprilike ovako: “Hoću li znati što trebam? Čim prestanem dojiti, napokon ću se i naspavati. Jedva čekam da progovori pa da mi bude lakše razumjeti što želi. Kad prođu ovi tantrumi, sve će biti bolje. U vrtiću je stalno bolesno, kad će već jednom krenuti u školu?”.
Gurnuo ga netko slučajno u razredu, jao, neka već jednom ojača da se obrani samo. I tako prolazimo te divne, slatke godine stalno iščekujući i priželjkujući djetetovu samostalnost, zrelost, odrastanje, jer mislimo da će biti lakše. Pogotovo s prvim djetetom, sa svakim sljedećim se to smanjuje jer smo sigurniji u sebe i opušteniji s djecom, barem neki. Međutim, priželjkivanje je i dalje tu. Moje užasavanje upoznavanja bebe s krutom hranom nije prestalo ni nakon troje djece, tako da je tu opet moment priželjkivanja da poraste već jednom da može samo normalno žvakati.

E sad, briga oko djece iznad 10 godina, pogotovo teen ekipe, je ovakva: “Hoću li znati što trebam? Razumijem li ja uopće što pričaju? Molim te, nosi uloške sa sobom uvijek jer u svakom trenutku možeš dobiti menstruaciju.”.  Ja upozorim na neki nepoželjni oblik ponašanja, pa mi ona argumentira pa na to opet ja, pa opet ona i tako sve do trenutka dok ne zaurlam: nauči gdje je granica ili bolje prestani dok si još u prednosti!

Na roditeljskom sastanku: pazite na pretjeranu konzumaciju proteinskih dodataka jer dečki bildaju mišiće; pazite na cigarete i tamo neki snus koji je tri puta jači od cigarete; u slučaju da nađete nožić od šiljila velika je mogućnost da vam se dijete samoozljeđuje jer to puno njih u tim godinama radi. Što ako nešto od toga radi, što ako ih maltretiraju, što ako su u depresiji, što ako…a ja to ne vidim, ne prepoznajem? Sad je vrijeme za razgovor o seksu, hm, jesam li rekla previše ili premalo? Kozmetika, može, ne može, ne puno, nemam pojma. Nepodnošljivi odnosi u razredu, nedostatak empatije, gledanje čije tenisice koliko koštaju. Ulogirana na sve moguće društvene i nedruštvene mreže da shvatim i pratim što gledaju, kako to razumiju, pokušam objasniti što je ispravno, a što potpuno van pameti…a budimo iskreni, ne znam više ni sama.

Zagrljaja je sve manje, kolutanja očiju sve više. Sad mi je tek jasna ona stara: malena djeca malena briga, velika djeca velika briga. Nažalost, stvarno je tako.

Zagrlite te mališane i grlite ih sve dok vam to dozvoljavaju, držite ih za ruke i gledajte čim više u te predivne oči koje vas gledaju sa obožavanjem. U njima nema pitanja: “Mama, zašto si se sad tako obukla, mogla si se malo i našminkati, zašto me to sve ispituješ” i sl. , u njima je samo čista ljubav. Vole nas i starija djeca, to nije upitno, samo im trenutno ne da ponos da to previše pokazuju. Ipak su pametniji od nas, što mi točno znamo o životu!?

I za kraj, ako ste gledale film Tesna koža, glavni glumac koji ima odraslu djecu kaže: dok su bili mali i nisu znali govoriti sve sam ih razumio, sad pričaju i pričaju i ništa ne razumijem. Upravo ta rečenica vam je sažetak svega! A za sve daljnje upute o postupanju s teen ekipom, pitajte nekog drugog.

Ja ću možda osnovati Klub mama tijesne (tesne) kože…a i frizura mi je trenutno ista kao njegova.

Foto:pexels.com

ako nam je teško, znači li to da smo patnice?

Objava zašto je odgoj tinejdžera puno teži od odgoja male djece? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

kad ti terrible-two izgledaju kao En-ten-tini

“ti si mi upropastila život!”

Objava gđica Tinejdžerica pojavila se prvi puta na SUPERMAME.