socijalni život nas homeschooler-a

Motivirana komentarima na moj zadnji tekst gdje sam pisala o predrasudama o homeschooling-u s kojima se svakodnevno susrećem, voljela bih se više osvrnuti na socijalizaciju i mitove o istom, ali kako o tome postoji brojna literatura, samo bih navela kako ja u detalje iste neću ovom prilikom ulaziti. Preporučila bih uvijek sjajne G. Neufelda i G. Matea: Hold onto your kids – za razbijanje mitova o vršnjačkom pripadanju i potrebi djece da budu više s vršnjacima nego roditeljima. I isto tako fantastičnu knjigu Petera Greya: Free to play u kojoj se on između ostalog osvrće na moderan fenomen dobne segregacije u vrtićima i školama i kako zapravo ista ima više štete nego koristi. Ono o čemu ovaj put želim pisati je o osobnim iskustvima i praktičnim aspektima našeg socijalnog života….

trenutak kada sam shvatila da nam se “unschooling” dogodio

Veljača 2021. godine Pišem ovo prije svega kao podsjetnik nekoj budućoj sebi kako postoje dani naizgled sasvim obični i isti kao i svi drugi, a opet tako fundamentalno različiti i važni da se niti jedan drugi ne može s njima mjeriti. Pišem ovo sebi, ali i kao inspiraciju drugima. Pišem za one istinski radoznale, otvorene, željne nekih novih pogleda, obzora, životnih trenutaka. Jer život nije jednosmjeran, isti, nepromjenjiv i ono što je sada, već sutra možda nije i neće više nikada biti isto. Nedjelja je, obična nedjelja, za mnoge pa i za nas jedna od mnogih. Sjećam se koliko sam puta, čitajući i slušajući o unschoolingu i deschoolingu prije godinu-dvije dana, naišla na rečenicu kako se u svakom procesu, kako bi se došlo do uspješnog unschoolinga, treba prije svega proći…