Legnem sinoć u krevet premorena od svakodnevnice, napola nervozna kraj svog djeteta i muža i krenem sa uobičajenim zahvalnostima koje prakticiram kad idem spavati. No, ovaj put kao da se onaj svjesni dio mene isključio i uključilo se nešto podsvjesno koje me htjelo podsjetiti da…

Mnogi ljudi ne mogu imati djece, a ti ponekad tipkaš na mobitel i pišeš mejlove dok ti dijete pokušava nešto reći.

Mnogi ljudi ne pronađu ljubav svog života, a ti svoju često uzimaš zdravo za gotovo.

Mnogi ljudi nemaju krov nad glavom, a ti se žališ na stari namještaj ili ružnu posteljinu.

Mnogi ljudi nemaju što jesti, a ti se prejedaš često iz puke dosade.

Mnogi ljudi nemaju pitku vodu, a ti ju puštaš da teče i teče dok pereš zube ili ruke.

Mnogi ljudi robu peru na ruke, a ti si se živciraš jer svaki dan moraš palit mašinu i slagat tu tonu robe.

Mnogi ljudi nemaju zdravlje, a ti svoje trošiš nemilice.

Mnogi ljudi ne mogu zagrliti bližnje, a ti se svojih sjetiš samo rijetko.

Mnogi ljudi žive u ratu zahvaćenim područjima, a ti svoj miran grad ni ne doživljavaš.

Mnogi ljudi nemaju što za obući, a tebi je sve u tvom punom ormaru bezveze i dosadno.

Mnogi ljudi nisu sposobni za rad ili ne mogu naći posao, a ti svoj posao često mrziš i psuješ.

Mnogi ljudi nemaju nikakav mobitel, a ti provodiš previše vremena na njemu misleći kako lijepo žive svi sa Facebooka i Instagrama.

Mnogim ljudima je Božić podsjetnik kako si ne mogu priuštiti poklone za djecu, a ti si sve svoje već kupila i zamotala i sad te više nije briga.

I na kraju, mnogi ljudi bi dali sve da žive tvoj život, a tebi je često iz neobjašnjivih razloga težak i naporan.

Zar te nije sada malo sram?!

Zar ti nije sada malo žao što si tako olako shvaćala sve što imaš?!

Zar nisi sada zahvalna na svakom zagrljaju muža i djeteta? Na svakom njihovom osmijehu? Na hrani, na domu, poslu, odjeći, gradu? Zar nisi?

Ima tu još puno toga što sam sklona uzeti zdravo za gotovo i možete sada pomisliti da sam ja jedna nezahvalna i nezadovoljna osoba. Ali nisam. Ja samo kao i većina vas često zaboravim biti zahvalna na „sitnicama“ u moru obveza koje me pojedu u danu. Zato pišem ovaj tekst, da pomognem možda nekome tko nije sretan, da osvijesti što sve ima, da shvati da ima puno više nego mnogi ljudi na ovome svijetu i da ima razloga itekako biti sretan i zahvalan. Pogotovo kada shvatimo da sreća nije materijalna i da su zapravo najljepše stvari u našim životima potpuno besplatne.

Ovaj Božić darujte sebi zahvalnost i uđite u novu godinu zahvalni za 2020., ma kakva god ona bila jer ipak ste ostali živi, zdravi, voljeni i sa krovom nad glavom što mnogi, ali vjerujte mnogi, ljudi nisu…

Objava podsjetnik za mene…i tebe pojavila se prvi puta na SUPERMAME.