Božić je sada već lagano iza nas, Nova godina je proslavljena i sutra je već za neke prvi radni dan u ovoj godini.

Ja sam danas napokon odlučila nekoliko svojih misli pretočiti na papir jer za mene riječi na papiru dobiju određenu težinu i smjer u kojem pokušavam ići. A pišem i zbog brojnih drugih razloga kao što je osvještavanje mojih misli i životnih situacija s kojima se suočavam i za koje znam da empatično neki doživljavaju, baš kao što i ja promatram tekstove koji mi “dođu pod oko”.

Počela sam pisati jedan tekst prije Božića dok mi je u životu “vladao” opći kaos sa svim obvezama i nekako sam se nadala da ću ga završiti u onoj prethodnoj godini. Ali to se nije dogodilo i upravo mi ta doza empatičnosti prema meni samoj nedostaje da se prihvatim baš takvu kakva jesam i da “smanjim” svoja očekivanja, te prihvatim da je sada, u ovoj fazi života tako, i da će s vremenom, s nekim drugim radnim mjestom za koju godinu biti nešto drugačije, malo bolja situacija i malo više vremena za sve što mi u danu nedostaje.

Gledajući svoj život unazad nekoliko mjeseci, zapravo otkad sam ponovno u radnom odnosu, nakon porodiljnog, ne mogu ne pomisliti kako mi jednostavno dan proleti, kako mi tjedan brzo prođe i kako imam osjećaj da stalno negdje “jurcam” i kako usprkos tome ne stižem sve što želim napraviti u tom danu/tjednu/mjesecu. Prošli mjesec me posebno “pokosio” jer sam uz svoj posao (radim od 8-16h) upisala i tečaj digitalnog marketinga (3 puta tjedno), te uz kućanske obveze i obveze oko jednog vrtićanca i jednog školaraca, obavljala i sto pretraga radi neurološke obrade u vezi migrena i opet dobila kroničnu upalu sinusa koju još uvijek “vučem”. Zadnji tjedan prije Božića bilo je i nekih domjenaka i susreta koji su moje obveze još dodatno opteretili i samo sam se pitala kako ću stići sve obaviti do Božića.

I eto, nekako jesam, malo sam zastala, pogotovo nakon Božića i nekoliko dana poslije Božića i osvijestila sama sebi da trebam usporiti i da trebam na neki način uvesti određene promjene koje će mi olakšati moju svakodnevicu.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Zrinka Lucić (@luciczrinka)

Sve ovo što proživljavam zadnjih nekoliko mjeseci su za mene samo znakovi na putu koji me vode ka smjeru kojim želim ići – a to je sada, u ovoj fazi života što je moguće više vremena provoditi sa svojom obitelji, posebno sa svojim curicama koje tako brzo rastu i sa svojim suprugom, te imati vremena za sebe i za svoje želje i potrebe.

I znam da sam sličnu fazu proživljavala kad mi je starija kćer išla drugu ili treću godinu u vrtić, jer sam se tada često pitala na koji način želim svoje vrijeme provoditi i što mogu učiniti da budem s njom više vremena u danu, da me vidi prije pola 5 popodne, da stignem po nju u vrtić dok je vani dan, da možemo u park prije nego se smrači, da imam više od tri – četiri sata u danu s njom.
Sve te želje sam kompenzirala s baka servisom, sa suprugom koji radi puno više fleksibilno radno vrijeme i s onim najbitnijim – kvalitetnim provođenjem vremena s njom.

ALI, za mene to nije tada bilo dovoljno, a pogotovo ne sada, kada su njih dvije, nije mi dovoljno nekoliko sati u danu da me vide, da budem prisutna i da uz tih par sati stignem biti i sebi bitna, da i moje želje budu u svemu tome ispunjene i baš mi nedostaje sustav kakav imaju neke zapadne države koje podržavaju rad majki na nekoliko sati dnevno (ne mora biti poluradno vrijeme, ali onoliko sati koliko bi bilo dovoljno da odradim sve obveze na poslu, a da ne zapostavljam svoju trenutno najbitniju ulogu – biti majka i to ona koja ispunjava i svoje potrebe, i svoje želje).

Težim nekim promjenama i znam da će se one dogoditi, na ovaj ili onaj način, ali sam SIGURNA da bi se promjene dogodile moram djelovati i jasno dati sama sebi do znanja što su moji prioriteti i nastojati ih ostvariti onako kako ja smatram da je dobro za moje psihičko i fizičko zdravlje.

I zato definitivno ovaj tekst posvećujem svim majkama koje su u radnom odnosu i koje žele raditi i biti dio radnog sustava, ALI onog u kojem majke imaju dovoljno vremena u danu da se posvete svojoj djeci, njihovim potrebama, ali i svojim potrebama, onima koje majke nauštrb svega drugog stavljaju sa strane.

Moja me je cimerica iz rodilišta, kad sam svoju prvu kćer rodila, više puta u životu potaknula da radim ono što mislim da trebam i da uvijek pratim znakove na putu. I na tome joj ostajem zauvijek zahvalna – ona je jedan od tih mojih znakova na putu jer sam ju uvijek srela baš onda kad mi je trebala njena realnost, njena priča i njeno iskustvo.

A jedan od znakova na mom putu je sigurno bio i zadnji mjesec prethodne godine kada sam shvatila i sama sebi razjasnila više nego ikad da ako nešto ne mogu ostvariti na način kako sam to pokušavala, probam mijenjati svoj način i djelovati u nekom drugom smjeru kojim ću “otvoriti” vrata na koja želim ići.

Ti koja čitaš ovaj tekst – želim ti reći da je uvijek moguće ono što si naumila, i ohrabriti te na putu tvojih snova, jednako kao što mene hrabre neke supermame koje mi daju vjetar u leđa i vjeru u dobro, i ono što iz dobra dolazi.

Foto:pexels.com

mama zaslužuje biti dobro

Objava vrijeme koje mi nedostaje u danu – za sebe i ono što ja želim pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Kao mama koja se bavi sezonskim radom, svakodnevno hodam po tankoj žici između obaveza prema poslu i dubokih želja da budem prisutna za svoju obitelj.

Nema ničeg jednostavnog u tome da balansiram između ‘mame koja se brine’ i ‘žene koja treba raditi’. Osjećam teret grižnje savjesti kada se čini da se satovi brže vrte dok se primiče vrijeme večernje smjene.

Nikad nisam ni zamislila da ću postati mama koja se često vidi s djecom u rukama dok prelazim prag vrtića. Ponekad, priznajem, mislim da bi trebalo postojati super herojsko odijelo za ove trenutke. Onda se prisjetim da je moja super moć upravo ta što mogu biti dvije osobe u jednom tijelu: radnica koja vodi svoj posao s posvećenošću, ali i mama koja svom sinu pruža bezgraničnu ljubav.

Slobodne večeri su moj trenutak magije. Kada se zavjesa poslovnog svijeta spusti, otvaram prozor u svijet mašte i smijeha sa svojim sinom. Crtamo oblake, pričamo priče o avanturama i plešemo.

To je vrijeme kada se gubi granica između ‘mame koja je na poslu’ i ‘mame koja je doma’, jer moj sin ne zna za te razlike. On zna samo za svoju mamu.
I dok se radni dan bliži kraju, znajući da me čeka druženje s njim, shvaćam da sve ovo ima svoj smisao. Balansiranje između svojih svjetova zahtijeva napor i posvećenost, ali stvaranje kvalitetnih trenutaka s mojom djecom čini svaki napor vrijednim.

Sretan je trenutak kada nona i nono dolaze kako bi preuzeli palicu. Grižnja savjesti se povlači, znajući da je moj najmiliji u dobrim rukama. Ali znate, biti supermama ne znači biti samostalna super junakinja. To znači znati kada prihvatiti pomoć.

I tako, hodajući ovom ravnotežom između dva svijeta, sa svakim korakom postajem svjesna da se mama ne mjeri samo satima provedenim kod kuće ili na poslu.

Mama se mjeri trenucima strpljenja, osmijeha i neizmjerne ljubavi.

Ako pitaju mene, ja biram hodati ovim putem, znajući da stvaram uspomene i oblikujem budućnost svoje obitelji, bez obzira na sve izazove koje taj put nosi.

I tako, dok gledam svog sina kako spava zahvalnost mi ispunjava srce. Možda ne mogu kontrolirati svaku minutu svog radnog rasporeda, ali mogu kontrolirati ljubav i prisutnost koju pružam svojoj obitelji. Svaki trenutak koji provedem s njima je pravi trenutak, a to je nešto što ni sezonski rad ne može promijeniti.

Foto: pexels.com

nisi nedovoljno dobra majka, samo ti nedostaje podrška! – SUPERMAME

Objava mama na sezonskom radu pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Diana Kobas Dešković, predsjednica je Instituta Zaposlena mama i kreatorica Mamforce Standarda, nastalog iz osobnog iskustva i kao odgovor na probleme s kojima se susreću ponajprije zaposlene majke i žene, a koji ujedno pomaže organizacijama da budu uspješnije. U Hrvatskoj je do sada sveukupno 50 organizacija postiglo MAMFORCE status, a o čemu se točno radi i kakve su rezultate postigli pročitajte u nastavku.

Diana, majka ste, poduzetnica i osnivačica Mamforce standarda. Možete li nam malo više napisati o svojoj karijeri i što Vas je dovelo do ovog mjesta gdje ste sada?

Moj radni vijek je započeo u korporaciji na poslovima istraživanja tržišta u Plivi u jednom vrlo dinamičnom periodu za razvoj kompanije. Imala sam prilike puno učiti, raditi na poslovima metodologije i istraživanja za koje me je studij psihologije dobro pripremio i putovati po zemljama Centralne i Istočne Europe s kojih sam trebala dobiti povratnu informaciju o navikama i preferencijama naših kupaca. Taj posao me doveo do drugog vrlo interesantnog posla product menadžmenta za Cedevitu za izvozna tržišta. I danas znam reći kako mi je upravo taj dio karijere kad sam imala priliku razvijati, promovirati i prodavati proizvod koji je izlazio iz naše tvornice možda i najinteresantniji dio karijere. Kasnije sam dobila priliku isto to raditi za kompaniju kao direktorica korporativnih komunikacija što je posao koji je prilično usmjerio moju daljnju karijeru. U toj fazi sam puno učila, a posebno sam ponosna na portal koji smo pokrenuli u to vrijeme – PLIVAzdravlje. Prije odlaska u poduzetništvo jedan kraći period sam upravljala marketingom proizvoda koji se prodaju bez recepta na području Jugoistočne Europe.

Odlučila sam otvoriti PR agenciju jer sam prepoznala na tržištu priliku koju sam u tom periodu dobro iskoristila, razvila sam tvrtku do srednje velike u toj industriji i kreirala odličan tim. Zaustavila nas je gospodarska kriza u kombinaciji s mojom trudnoćom zbog koje smo izgubili jednog značajnog i velikog klijenta, a uslijed krize se nisu otvarali drugi poslovi. Kombinacija krize, tržišta koje se kroz dvije – tri godine nije oporavljalo i moje osobne potrebe da balansiram poslovni i privatni život dovela je do onoga što se danas zove MAMFORCE.

Imala sam potrebu raditi nešto smisleno, bliže mojoj primarnoj struci, a ujedno iskoristiti znanja i alate koje sam stekla putem – istraživanje, analizu, komunikaciju, marketing, strategiju. Kako sam po prirodi kreator, logičan put je bio da iskreiram nešto novo.

Kao žena i majka jeste li se susretali s predrasudama i preprekama na radnom mjestu?

Kao i većina drugih mladih žena, u toj ranoj fazi sam imala osjećaj da smo svi jednaki. Kao mlada, ambiciozna žena relativno sam brzo napredovala i dobila dobre prilike. Čak i s prvim djetetom nisam imala osjećaj da se susrećem s preprekama iako ih je bilo. A moja druga trudnoća je nažalost pokazala pravo svjetlo predrasuda. Nisam toga bila svjesna u toj fazi, ali sam kasnije osvijestila kako sam sa svojim tada zaista sjajnim timom bila na nizu natječaja, uvijek smo završili u najužem izboru, ali na kraju nismo dobili posao. Moj današnji rad na temi položaja žena i time vezanih stereotipnih očekivanja mi je osvijestio da su s druge strane sjedili muškarci, ujedno i očevi čije žene nisu radile. Njima na podsvjesnom nivou nije bilo jasno kako trudna žena radi i kako će raditi nakon što rodi. Tu se radi o tzv. diskriminacije druge generacije, onoj suptilnoj, nevidljivoj koja se teško prepoznaje, a ima jednako loše posljedice kao i direktna diskriminacija.

Osnivačica ste Instituta za istraživanje i edukaciju Zaposlena mama. Kako se rodila ideja za pokretanjem Instituta i koji je njegov cilj?

Uzor su mi bile američke nevladine organizacije koje se aktivno bave pitanjem žena i majki na tržištu rada pa sam se na takav način odlučila baviti tom problematikom u Hrvatskoj. Civilno društvo je vrlo važan dionik svakog demokratskog društva pa tako i našega u kojem se tek učimo na koje načine utjecati na politike. Cilj našeg instituta je zalaganje za rodnu ravnopravnosti i položaj žena na tržištu rada i društvu, kao i smanjenje rodnih stereotipa kroz cijeli životni ciklus. Uspješno se bavimo provedbom EU sufinanciranih projekata i time pomažemo u promociji i razvoju europskih vrijednosti u Hrvatskoj te radimo na ostvarenju održivih ciljeva razvoja među kojima je rodna ravnopravnost vrlo važan cilj.

Što je MAMFORCE metoda i kako ona funkcionira?

MAMFORCE je poslovna certifikacija koja potvrđuje posvećenost organizacije kreiranju tzv. family & women friendly radnog okruženja. Ujedno služi i kao alat promjene organizacijske kulture pomažući kompanijama pri kreiranju podržavajuće i uključujuće radne klime bazirane na otvorenoj komunikaciji i povjerenju uz poštovanje različitosti. Time se stvaraju pretpostavke za punu ravnopravnost bez obzira na specifične potrebe u različitim fazama života.

U organizacijama mjerimo postojeće stanje politika i procedura, analiziramo zaposlene i skupljamo povratnu informaciju o iskustvu svakodnevnog rada. Dobiveni podaci nam daju jasan uvid što je potrebno promijeniti kako bi se kreiralo pravičnije i bolje mjesto za rad. Dajemo preporuke koje su osnova za izradu aktivnosti kojima se uvode promjene. Kako se veliki dio naše analize bazira na podacima lako nam je mjeriti promjene do kojih dolazi temeljem naših prijedloga. Organizacije prvo dobiju osnovni MAMFORCE standard, a nakon provedenih poboljšanja napredni u kategorijama CHANGE, GROW ili LEAD, ovisno o stupnju razvijenosti. U praksi to znači da većina organizacija može dobiti MAMFORCE status, ali da se međusobno razlikuju obzirom na razvijenost i prostor za daljnji razvoj. Time ih potičemo na daljnji razvoj i razvoj još boljih uvjeta rada jer većina ipak teži biti među najboljima.

Koje mjere promovira Mamforce standard?

Brojne su mjere koje prvo osvještavamo, a onda i promoviramo. Istaknula bih metriku koja ukazuje na postojanje razlika između muškaraca i žena, npr. ulaganje u edukaciju često pokazuje da muškarci idu na vrijednije edukacije što direktno utječe na daljnje mogućnosti napredovanja jer stječu relevantna znanja i ostvaruju ključne kontakte na stručnim konferencijama.

Analiziramo i razliku u plaćama te često nailazimo na razlike u godišnjim nagradama, bonusima u koristi muškaraca. Ukazujemo kompanijama na važnost praćenja takvih podataka koji ukazuju na subjektivnost kriterija. Kroz podatke ukazujemo i na važnost praćenja podataka o selekciji, zapošljavanju i napredovanju po spolu kako bi se sustav učinio objektivnim.

Nadalje, vrlo nam je važna promocija fleksibilnih radnih aranžmana koji imaju značajan pozitivan utjecaj na ravnotežu privatnog i poslovnog života te poštovanje različitosti.

Među konkretnim mjerama koje su uvele gotovo sve kompanije članice MAMFORCE zajednice su npr. slobodan dan za polazak prvašića u školu, fleksibilnost za privikavanje djece na vrtić, dan s mamom i tatom na poslu. Posebno nam je drago da sve više kompanija pokazuje razumijevanje za postepeni povratak s roditeljskog dopusta te da se aktivno potiču tate na roditeljski dopust. Time se organizacije pripremaju za primjenu nove Direktive o ravnoteži privatnog i poslovnog života na čijoj promociji radimo već drugu godinu kroz EU sufinancirani projekt „Re-kreiraj posao i život za žene i muškarce“.

Važno je istaknuti da radni uvjeti u kojima se razmišlja o privatnim potrebama zaposlenih te osigurava ravnoteža privatnog i poslovnog ne znači da se radi manje. Upravo suprotno, kompanije koje su uvele standard i koje kontinuirano rade na poboljšanjima načina i uvjeta rada bilježe poboljšanu angažiranost zaposlenih i povećanu produktivnost. Ujedno, zahvaljujući različitim pristupima raznolikih skupina zaposlenih tržištu nude bolje proizvode i usluge te donose promišljene, održive poslovne odluke.

Koliko tvrtka i organizacija u Hrvatskoj za sada koristi Mamforce metodu?

Hrvatskoj su trenutno 40 MAMFORCE certificiranih organizacija, a do sada je sveukupno 50 organizacija postiglo MAMFORCE status što ih čini odgovornim radnim mjestom s prijateljskim praksama za obitelji i žene za preko 40.000 zaposlenih.

Mislite li da žene mogu imati i majčinstvo i karijeru? Koji su po Vama najbitniji faktori da bi se to ostvarilo?

Apsolutno da, zato i radimo sve ove već deset godina, da podržimo što veći broj žena u svim životnim ulogama. U današnjim uvjetima poslovanja i općoj situaciji u svijetu, ženama je nužno osigurati podržavajuće radno okruženje s obzirom na majčinstvo i dodatne obiteljske obveze koje se kategoriziraju kao dodatni, neplaćeni posao.

“Poslodavci, odnosno posao, ima svoje zahtjeve, a obitelj svoje. Problem je što se žongliranje između različitih uloga često negativno odražava i na žensko zdravlje. Kako bi se taj problem riješio, potrebno je aktivnije uključenje muškaraca u brigu o djeci te radni uvjeti koji omogućuju fleksibilnost za oba roditelja.”

Svijest o važnosti aktivne uloge žene u ekonomskom i političkom odlučivanju je porasla, ali kako bi to bilo moguće potrebno je postojeći sistem prilagoditi i vrlo važnoj društvenoj ulozi žena kao majki.

Puno se priča o rodnoj ravnopravnosti na radnom mjestu, no nažalost, sudeći po iskustvima naših čitateljica, čini nam se da smo još daleko od toga. Po Vama, zašto je to tako?

Kompleksno je to pitanje i puno je utjecaja. Prva i najveća prepreka je kulturološka koja vodi do očekivanja od određene rodne uloge, kako ženske tako i muške. Većina poklekne očekivanjima i uđe u tradicionalno očekivanu ulogu čime se potvrđuje samoispunjavajuće proročanstvo. Zbog toga veliki broj žena unaprijed odustaje od nekih prilika samostalno, dok određeni broj žena niti ne dobije priliku iako bi htjele. Veliki je problem što se paralelno u životu događaju dvije važne uloge – majčinska i radna, a žene se znatno češće odlučuju na rodiljni i roditeljski dopust od svojih partnera. S time su vezani i izostanci zbog bolesti djece.

“Do pune ravnopravnosti vjerojatno nećemo doći sve dok muškarci ne preuzmu svoj dio obaveza oko djece, obitelji i kuće. Ali važno je reći da i žene same trebaju oko toga znati otpustiti, ne moramo uvijek sve znati same najbolje, možemo i partnerima dozvoliti da se brinu o djeci i kući na svoj, za naše pojmove nesavršen način.”

S druge strane, osim ravnopravnije podjele kod kuće, važno je da i poslodavci osvijeste kako su žene važan i nezamjenjiv talent, te da prilagode organizaciju posla mladim roditeljima. Time su svi na dobitku – djeca, zaposleni, obitelji, i poslodavci zbog posvećenosti koju dobiju na duge staze.

Istraživanja su pokazala kako je rodna ravnopravnost važna za ostvarivanje boljih poslovnih rezultata unutar jedne kompanije. Možete li navesti neki primjer iz Vaše prakse?

Puno je primjera. U jednoj kompaniji se uslijed uvođenja fleksibilnog načina rada smanjilo bolovanje za 11 %. Ako pretvorite taj postotak u vrijednosni dobitak kompanije na produktivnosti jasno je da je dobit direktna. A s tom malom intervencijom se ženama omogućuje da budu jednako prisutne u svoje dvije važne uloge – onoj radnoj i majčinskoj. I ne samo ženama.

Drugi primjer je raznolikost timova koja vodi do većeg stupnja inovativnosti. Jednoobrazni timovi, iste dobi i spola ne mogu prepoznati koje su potrebe njihovih potrošača drugog spola i drugih dobnih skupina. Time se gube tržišne prilike, a tako i dobit za kompanije.

Za kraj, što biste poručili ženama koje su doživjele diskriminaciju na radnom mjestu zbog same činjenice što su ostale trudne ili postale majke? Koliko je važno glasno progovarati o takvim stvarima?

Mi na sreću živimo u državi koja to važno pitanje ima i zakonski regulirano. Svakog poslodavca koji na takav način diskriminira žene treba ne samo prijaviti, nego staviti i na stup srama. Mislim da je ovo drugo važnije jer time djelujemo na stvarnu promjenu u društvu. Dok god se takav odnos prema trudnicama i majkama smatra prihvatljivim promjena se neće dogoditi. Jasnim i glasnim stavom i pokazivanjem prstom činimo promjenu jer ono što se nama dogodi danas može se sutra dogoditi nekome drugome. I inače nam nedostaje ženskih glasova oko važnih tema, a o ovoj temi neće nitko govoriti umjesto nas samih.

Intervju je originalno objavljen u Supermame Magazinu. Ako želiš dobivati svaki mjesec svoj besplatan primjer našeg Magazina u inbox prijavi se OVDJE.

Objava Diana Kobas Dešković: žene su važan i nezamjenjiv talent pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Poslušajte Cedevitin novi podcast, psihotretman u kojem sudjeluju psihologinja Tijana Debelić i Martina, majka trogodišnje djevojčice, koja iako daje sve od sebe, ima osjećaj da ne može biti dovoljno dobra majka i uspješna poslovna žena odjednom. Ipak, može se! Kako? Poslušajte ovdje.

Budi Dobro. Budi CE Podcast predstavlja razgovor između psihologa i stvarnih ljudi o vrlo aktualnim temama, kako bi kroz autentične ljudske priče predstavili različite problematike iz stvarnog života s kojima se slušatelji mogu poistovjetiti. Iako su zbog anonimnosti imena promijenjena, glasovi koje čujete su stvarni, a njihove priče istinite i autentične.

PODCAST O RAVNOTEŽI IZMEĐU POSLOVNOG I PRIVATNOG ŽIVOTA KAO DIO CEDEVITINE OPTIMISTIČNE FILOZOFIJE ZA OČUVANJE MENTALNOG ZDRAVLJA

Ravnoteža između poslovnog i privatnog života jedan je od osnovnih preduvjeta za mentalno zdravlje, a ujedno i tema ovotjednog podcasta kao dio edukativne internetske stranice www.BudiDobroBudiCE.com koju je pokrenula Cedevita kako bi ljude svih generacija potaknula na brigu o vlastitom mentalnom zdravlju.

U najnovijem izdanju podcasta u prvi plan stavljamo današnje moderne žene, koje nisu samo supruge i majke, već često i uspješne poslovne žene i menadžerice, znanstvenice, inženjerke ili se bave nekim drugim zahtjevnim poslovima. Užurban ritam i iznimni zahtjevi koje život na oba ova polja stavlja pred žene, dovode do toga da je postizanje balansa između uspjeha na poslu i izgradnje karijere te obiteljskih obveza izazovnije nego ikada prije.

Kako si pomoći? Kako smanjiti očekivanja od same sebe i oprostiti si jer nismo savršeni?  O svemu tome psihologinja Tijana Debelić u najnovijem izdanju podcasta „Budi dobro. Budi CE!“ razgovara sa tridesetsedmogodišnjom Martinom, visokopozicioniranom menadžericom, majkom djevojčice s kojom živi sama s obzirom da je rastavljena. Martini najteže pada stalan osjećaj grižnje savjesti – strašno se puno trudi, a osjeća da „kiksa“ i na poslu, i u majčinstvu – pa joj je razgovor sa psihologinjom koristio kako bi dobro analizirala svoju životnu situaciju, osvijestila svoje snage i krenula raditi na sebi kroz čitanje, edukaciju, ali i daljnje traženje stručne pomoći.

BUDI DOBRO. BUDI CE

Osnovna ideja platforme „Budi Dobro. Budi CE!“ je da svi zainteresirani svaki mjesec mogu konzumirati novi sadržaj, koji prvenstveno uključuje podcast i stručne članke, u čijoj pripremi sudjeluju stručnjaci iz udruge Psihološka pomoć koji se godinama bave relevantnim temama vezanima uz mentalno zdravlje.

Biti dobro, biti CE zapravo znači vjerovati u pozitivne životne ishode i biti spreman učiti kako se nositi sa životnim izazovima na koje ne možemo utjecati, s optimizmom. Cedevita je prije pokretanja ove  platforme najprije provela sveobuhvatno istraživanje o mentalnom zdravlju i optimizmu u suradnji s istraživačkom agencijom Ipsos, a rezultati su im samo dali dodatan vjetar u leđa jer je čak 77% građana prepoznalo optimizam kao ključ za očuvanje mentalnog zdravlja.

Objava kako ostvariti ravnotežu između poslovnog i privatnog života? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.