Maleni moj, veliki dječače. Tu sam, vidim te i čujem. Iz središta si našeg svemira izašao dobivši titulu brata. Iako si i dalje naše sunce i centar naših putanja, ipak su moje vrijeme, pažnju i brigu dobile nove zvijezde – sestre blizanke. Uskoro one pune jedanaest mjeseci svojih malenih života, a ja kao da se svakim novim mjesecom više udaljavam od tebe, moj dječače. Silno sam pokušavala ostati u nekoj simbiozi, ali je naša prva odvojenost učinila svoje pa je sada otac, naš supertata, tvoj snažni stup i zaštitnik. Još se uvijek oduševim kad primjetim tvoj pogled i ushićenje kad ga ugledaš nakon osmosatne odvojenosti. Kao da se u zjenicama tvojih očiju iscrtala cijela mliječna staza. Dragi moj dječače, mamine su rane poput crnih rupa, velike boli zbijene u male…
