Intimna njega i dalje je jedna od onih tema o kojima žene često govore tiho – ili uopće ne govore. O promjenama, nelagodi, suhoći ili iscjetku rijetko se razgovara otvoreno, čak i među prijateljicama.

Ivana Gabre, magistra farmacije i mama troje djece, odlučila je to promijeniti. Nakon godina rada u ljekarni i osobnog iskustva majčinstva pokrenula je Mariene, brend intimne njege koji spaja farmaceutsko znanje, fitoterapiju i nježan pristup ženskom tijelu.

„Kada sam radila u ljekarni često sam ženama trebala preporučiti proizvode za intimnu njegu, ali rijetko sam bila potpuno zadovoljna onime što je dostupno na tržištu. Tada je zapravo počela ideja o vlastitom brendu“, govori Ivana.

Od ljekarne do vlastitog brenda

Ivanin profesionalni put započeo je prilično “klasično” – studij farmacije, rad u ljekarni i svakodnevni kontakt s pacijentima. No s vremenom je shvatila da želi više prostora za savjetovanje i individualan pristup.

„Rad u ljekarni me ispunjavao do određene mjere, ali uvijek sam osjećala da postoji još nešto. Administracije je bilo puno, a premalo vremena za razgovor sa ženama i za ono što zapravo najviše volim – edukaciju i savjetovanje.“

Veliki zaokret dogodio se tijekom njezina trećeg porodiljnog dopusta.

„Tada sam upisala edukaciju iz fitoaromaterapije kod Stribora Markovića i otvorio mi se jedan potpuno novi svijet. Nakon toga sam prošla i mentorski program kod Mirele Ilenić i tada sam prvi put ozbiljno počela razmišljati o vlastitom kozmetičkom brendu.“

Ideja o vlastitim proizvodima zapravo je postojala još od fakulteta, ali tek tada je dobila konkretan oblik.

„Nakon trećeg rodiljnog dopusta nisam se vratila u ljekarnu. Danas radim posao koji volim, imam više vremena za djecu i gradim brend koji je lansiran u srpnju 2025. godine.“

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Mariene žensko intimno zdravlje clean kozmetika (@mariene_cosmetics)

Ideja koja je nastala nakon poroda

Iako je godinama radila u ljekarni, trenutak u kojem je ideja dobila osobnu dimenziju bio je – porod.

„Sjećam se tog trenutka u rodilištu. Bila sam beskrajno zahvalna svom tijelu što je donijelo život na svijet, ali istovremeno nisam imala proizvod kojim bih njegovala to najintimnije područje. Taj osjećaj jako dobro pamtim.“

Taj trenutak bio je početak razmišljanja o proizvodima koji bi bili nježni, sigurni i formulirani posebno za potrebe ženskog tijela.

Zašto je intimna njega i dalje tabu?

Unatoč tome što živimo u vremenu u kojem se otvoreno govori o zdravlju, intimna njega i dalje je tema obavijena nelagodom.

Ivana smatra da razlozi za to leže duboko u društvenim obrascima.

„Intimno područje stoljećima je bilo povezano sa sramom, seksualnošću i moralom. Čak se i u udžbenicima koristio izraz stidnica, a riječ vulva često se izbjegavala ili zamjenjivala umanjenicama.“

O menstruaciji se govorilo tiho, o vaginalnim tegobama često se šutjelo, a o užitku gotovo da nije ni bilo javnog razgovora.

„Kada nešto generacijama nosi etiketu srama, nije čudno da ženama treba vremena da počnu o tome govoriti otvoreno. Primjećujem i da žene osjećaju sram postaviti pitanja, čak i u sigurnom prostoru. A to mi jasno govori koliko je edukacija još uvijek potrebna.”

Zablude koje žene i dalje imaju

Kroz rad sa ženama Ivana je primijetila da mnoge od njih nisu sigurne što je zapravo normalno kada je riječ o intimnom zdravlju.

„Žene me često pitaju kakav iscjedak je normalan, treba li koristiti posebne proizvode ili je dovoljna voda. Ta nesigurnost često vodi do pretjerane higijene i agresivnih preparata. Druga velika tema je suhoća i nelagoda povezane sa stresom, hormonima, trudnoćom ili dojenjem.“

Jedna od najvećih zabluda, kaže, povezana je s mirisom.

„Najveća zabluda je da vulva mora mirisati na parfem. Ako je mirisna – znači da je čista. To je zapravo potpuni apsurd.“

Pretjerano pranje, parfimirani gelovi i agresivni sastojci mogu narušiti prirodnu ravnotežu mikrobioma.

„Intimno područje ima vlastitu ravnotežu i mehanizme zaštite. Kada to razumijemo, shvatimo da manje često znači – bolje.“

Još jedna velika zabluda je da su suhoća i nelagoda “normalne” i da se s tim treba pomiriti, osobito nakon poroda, tijekom dojenja ili u peri/menopauzi. “Te promjene jesu česte, ali to ne znači da žena treba trpjeti i da ne smije potražiti pomoć.”

Ivana kaže kako mnoge žene i dalje misle da je voda uvijek dovoljna za intimnu higijenu. U nekim situacijama to doista može biti dovoljno, primjerice kao brzo osvježenje, no u današnjem načinu života često je potrebno nešto više – proizvod koji je formuliran upravo za potrebe osjetljivog intimnog područja.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Mariene žensko intimno zdravlje clean kozmetika (@mariene_cosmetics)

Farmaceutsko znanje kao temelj formulacija

U razvoju proizvoda Ivani je najviše pomoglo upravo farmaceutsko obrazovanje. „To mi je omogućilo da formulacije razvijam i kao farmaceut i kao žena. Bilo mi je važno da proizvodi budu clean, bez endokrinih disruptora i bez sastojaka koji bi mogli štetiti zdravlju žene.“

Posebno je pazila na kompatibilnost sastojaka s intimnom sluznicom, koja je osjetljivija i propusnija od mnogih drugih dijelova tijela te da izbjegava sastojke koji dugoročno mogu narušavati barijeru kože ili mikrobiom, čak i ako su u industriji široko prihvaćeni.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Mariene žensko intimno zdravlje clean kozmetika (@mariene_cosmetics)

Proizvodi koji prate ženu kroz različite faze života

Mariene proizvodi namijenjeni su ženama kroz različite životne faze – od prve menstruacije do perimenopauze.

„Posebno su korisni u periodima kada je intimno područje osjetljivije – tijekom trudnoće, dojenja ili nakon poroda.“

Ivani je bilo važno da formulacije budu prikladne i za žene koje su preboljele hormon ovisne karcinome: „O tome sam jako puno razmišljala tijekom formuliranja.“

“Sunce u bočici”

Najveća potvrda da je na dobrom putu dolazi od korisnica. „Recenzije na webshopu su mi ogromna motivacija. Jedna korisnica je napisala da je proizvod za nju ‘sunce u bočici’, i takve poruke me stvarno dirnu.“

Posebno je raduje kada vidi da se žene vraćaju proizvodima. „Ponovljene kupnje su mi najveći kompliment.“

Misija: normalizirati razgovor o intimnom zdravlju

Kroz svoj rad Ivana želi promijeniti način na koji govorimo o intimnoj njezi. „Voljela bih da intimna njega postane jednako normalna tema kao njega kože ili kose – bez srama i bez marketinga koji ženama stvara nove nesigurnosti.“

Posebno joj je važno da nove generacije djevojčica odrastaju bez tabua koji su pratili prethodne generacije.

„Voljela bih da mame svoje djevojčice uče o tijelu s više znanja i manje srama.“

Na Mariene platformama Ivana redovito dijeli edukativne sadržaje o intimnom zdravlju, a više informacija o proizvodima dostupno je na službenim stranicama brenda.

Fotografije: Simona Svalina

nije roza sve što sija – praktični vodič kroz hormonske disruptore

Objava zašto smo naučene šutjeti o vlastitom tijelu? Ivana Gabre pokrenula je brend koji mijenja tu priču pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Kad godinama dišeš tiho, hodaš na prstima, jedeš kad je zgodno, spavaš kad sve napraviš i radiš ono što te jako veseli ponekad u mjesecu, živiš – ali ne živiš. Kad te strah na glas reći istinu jer ne želiš da tvoje dijete i tvoji roditelji znaju da ti je teško. Prvih si mjeseci jedva disala dok  nisi ojačala ramena, a onda si naučila s vremenom ne slušati ono što dijete u tebi vrišti nego znaš hodati i trčati sa svojom kućom na svojim leđima.

I onda godinama kasnije shvatiš da s tobom nešto ne valja jer se nigdje ne osjećaš dobro, jer si umorna od ljudi, situacija, odnosa, iznenađenja, od jutra koje te sutra čeka. Preumorna. Onda shvatiš da već dugo dugo nisi bila važna. Onaj mali čovjek bio je važniji. Morala si odabrati jer nisi smjela dopustiti da njemu bude teško kao što je tebi nekad bilo. Više ti nije teško, sad je preteško. Znaš kako je kad osjećaš da trebaš rješavati sve oko sebe kako bi napravila mir i kako nema prostora za tvoj kaos jer ga nema tko uzeti i smiriti te.

Očajnički tražiš bliskost na jednu noć, na jedno ljeto, na jednu kavu, na jedan izlet. Istovremeno znaš da to nitko od njih neće moći jer je i tebi teško kad skineš onaj naučeni smiješak – ‘ja to sve mogu i ništa me ne smeta’. I koliko god lijepo zvuči da ti netko kaže kako možeš biti ono što jesi, ti znaš da treniraš već godinama kako bi nosila sve ovo što imaš pospremljeno iza sedam oklopa od metala. I dobro znaš da će otići kad jednom pokažeš zube, suze i strah. Znaš to jer si to pokušala puno puta, jer si hrabra i vjeruješ čak i sada, i nakon toliko dugo vremena. Možda postoji netko jednako snažan.

Kako živjeti normalno nakon što godinama nisi bila važna?

Znam, svi će reći da sam to odabrala. I jesam. Jer nisam željela dozvoliti da se dom u potpunosti raspadne i da mi ga uzmu. Ponijela sam ga sa sobom na svojim golim leđima. Jesam li uopće imala ikakvog izbora? Može li smrt biti odabir? Može li netko ove moje riječi koje nisu umotane kako bi bile nježnije i jasnije, nego su brutalne, iskrene, oštre, gole i krvave pročitati s oduševljenjem kao i neke druge tekstove? Ispod sjajnog celofana svega što oko sebe vidimo i predivnih afirmacija nalaze se ljudske sudbine koje ljudi nisu mogli ne odabrati. Tereti koje ne možemo nositi sami, a ipak ih nosimo. Postoje životni trenuci koji su objektivno loši i u kojima držimo da se sve apsolutno ne raspadne dok se mi raspadamo. Oni u kojima nema sretnog rješenja nego malo manje nesretnog. Onoga u kojem čekamo godinama da se oporavimo od ozlijede i gubitka. I dok život prolazi i daje sućut, mi stojimo s teretom koji ne može nositi nitko osim nas, niti ga možemo s ikime podijeliti jer smo ga progutali nekad davno.

I znamo da smo zasrali, da smo zeznuli, da smo krivo odabrali. Ništa to ne mijenja činjenicu da skupljamo rasute pikule na livadi punoj rupa dok pored nas prolaze oni s čvrstim vrećama punima pikula i osmijehom na licu. Oni nisu odlučili uzeti vrećicu koja se na prvu činila kao nesigurna, ali baš na akciji.

Možemo li postati važni kad smo svijet navikli na svoju nevažnost?

Možemo li na ovo sve što nosimo dodati još po vreću čuđenja, šoka i iznenađena? Možemo li biti čudljivi, smušeni, ljuti, netaktični, nedruštveni, zaboravljivi?

Poželjela bih samo jednu želju. Postati opet važna i ne izgubiti sve ono što mi je bilo važnije.

Fotografije: unsplash.com

Objava nisam bila važna pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Prije nego sam postala mama nisam razumjela koliko dubine donosi majčinstvo. Nisam mogla predvidjeti koliko će se moj život promijeniti iz temelja. Nisam mogla znati što će se sve promijeniti, kako ću se ja nositi s promjenama, kako će to utjecati na moj život, na moj brak, na moje odnose.

Prije nego postaneš mama savršeno ti je jasno da “nisi samo mama i da nećeš biti samo mama, da si ti i dalje ti”, ALI kad zaista postaneš, to ipak nije tako jednostavno.

Zato danas pričamo upravo o ovome – kako biti SVE što ti jesi na način na koji to želiš biti.

Identitet izvan majčinstva

Vjerujem da ti je jako poznat scenarij u kojem se majčinstvo prelije na sve tvoje druge uloge. Ta uloga, koja nam je toliko važna, toliko značajna, jednostavno može usisati sve što smo do tada bile i preslikati na sve što ćemo od tada biti.

Vrlo je jednostavno uplivati u onu “dijete je cijeli moj svijet” ili “dijete mora biti na prvom mjestu” ipak vjerujem da su naši svjetovi dovoljno veliki kako bi imali mjesta za sve što nam je važno, za sve što gradi nas, za sve što volimo i sve koje volimo.

Ja jako vjerujem da žena, mama, mora njegovati svoje identitet izvan majčinstva. Vjerujem da samo kad smo cjelovite osobe i tako se i gledamo, a ne samo kroz prizmu majčinstva, možemo dosegnuti svoj puni potencijal. Vjerujem da njegovanjem svih svojih odnosa, odnosno svojih uloga gradimo jedan život u punini zadovoljstva.

To bi značilo da ne zakidaš sebe kroz druge dimenzije, to bi značilo da ne odustaješ od odnosa i aktivnosti koji su ti značajni, koji te pune energijom, u kojima se vraćaš sebi.

To bi značilo da, sada kad si mama, ne čekaš staru sebe i ne pokušavaš živjeti svoj stari život, ne pokušavaš dijete staviti u stari život nego gradiš potpuno novi identitet, novi život u kojem tražiš nove načine kako biti svoja, kako njegovati sebe, kako njegovati svoje druge uloge, kako puniti baterije. Često je nemoguće, a i izvor velike frustracije kad novo želimo uklopiti u staro. Tajna se krije u izgradnji novog. Jer u novim okolnostima moramo tražiti nove načine.

U novim okolnostima ti nisi samo mama, ti si žena – cijela. I sve što ti nosiš si ti, sve što živiš si ti, sve gdje se krećeš si ti – žena, partnerica, prijateljica, ljubavnica, stručnjakinja, kreativka, poduzetnica, planinarka, mentorica, kuharica, organizatorica, liderica – gospodarica svog života.

Umjesto da pokušavaš ugušiti sebe jer si na sebe stavila vanjska očekivanja kako se dobra mama mora ponašati, kako mora izgledati, što joj mora biti važno, kako se smije kretati, što smije raditi, kako smije govoriti, što smije dijeliti i koje teme otvarati – pitaj se što želiš. Koja ti očekivanja imaš od sebe?

Tu opet možeš doći do izazova jer je teško prepoznati ono što je istinski tvoje, a što si pokupila kroz djetinjstvo i misliš da je tvoje.

Svoje klijentice često vodim upravo na putovanje, odnosno rekla bih čupanje korijenja starih očekivanja koje više ne žele njegovati niti ispunjavati i kopanje onih njihovih, koje žele zadržati, njegovati i zalijevati.

Majčinstvo nije jedna haljina koju si kupila jedan dan (zapravo na blef) i sad ju moraš nositi svaki dan, cijeli dan. Možeš ju skinuti, oprati, osvježiti i za to vrijeme nositi nešto drugo – trenirku, traperice, neku drugu haljinu ili donje rublje.

Ne bacamo sve iz ormara. Njegujemo sve dimenzije sebe.

I tu dolazimo do velikog problema koji se može javiti kad ovako krenemo u život.

Vrijeme za sebe bez grižnje savjesti

Kako biti tu za cijelu sebe, kako njegovati sebe, kako brinuti o sebi kroz sve dimenzije, a ne osjećati krivnju?

Zašto kava u miru ili s prijateljicom, zašto nekoliko stranica knjige, zašto topla kupka, zašto šetnja, zašto kvalitetan obrok nisu luksuzi nego nužnosti?

Zato što je tvoje zadovoljstvo životom u izravnoj vezi brige o sebi i punjenja vlastitih baterija (kapaciteta). Da bi mogla dati drugima, moraš prvo napuniti sebe. Iz prazne čaše nemaš što dati, zar ne?

A ipak, velika većina mama, što mojih klijentica, što mama na internetima, ističe osjećaj krivnje kad “rade nešto za sebe”. Moja filozofija je da u isto vrijeme apsolutno sve radimo ZA SEBE i da ono što radimo “za sebe” nije nikad “samo za sebe”. Što pritom mislim?

Sve što ti radiš, radiš iz neke svoje ideje da je to ispravno i da tako treba biti. Sve što radiš, radiš da bi zadovoljila neku svoju potrebu. Sve što radiš koristi i tebi i drugima. Kad ispuniš sebe nečim sebi vrijednim izvan svijeta majčinstva, s novom energijom dolaziš u svoju obitelj. Kad se pobrineš za sebe iz svijeta ljubavnice – njeguješ svoje tijelo, ali i glavu jer samopouzdano budiš svoju seksualnost i seksipilnost na način na koji je baš za tebe. Kad radiš ono što tebe ispunjava (a ne čekaš samo da ti prođe vrijeme na poslu) aktivno doprinosiš svijetu oko sebe, ulažeš u komponentu profesionalne sebe koja je također važna.

Neki dan mi je palo na pamet da mene pomisao na moj posao toliko ispuni energijom privlačenja da sam potpuno drugačija žena u toj energiji, nego onoj “ništa ne valja i sve je preteško i kad ću više završiti”.

Kad tako razmišljaš, sve što radiš, radiš zbog sebe i sve što radiš doprinosi svim dimenzijama tebe.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Iva Zaimovic • Savjetnica za partnerske odnose kad dođu djeca (@ivazaimovic)

I opet smo se vratile na ideju da si bitna CIJELA TI. U svim svojim dijelovima, u svim svojim nijansama, u svim svojim ulogama. Ti. I ništa drugo, zapravo, nije važno. Samo ti. Cijela ti.

I onda, just like that, nema potrebe za osjećajem destruktivne krivnje, nema potrebe za pitanjem kako biti više od mame jer nikad nisi ni bila samo mama.

Objava kako ne biti samo mama? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Zaboravite sve što ste mislili da znate o “superženama”. Nije snaga u tome da sve stižeš, da si uvijek dostupna, nasmijana i savršena. Prava superžena je ona koja zna stati, reći “dosta” i postaviti granice.

U novoj epizodi podcasta Iskreno o majčinstvu razgovaramo s Petrom Vujović – ženom koja pomiče granice i ruši stereotipe. Majka, supruga, profesorica u Beču, autorica zbirke kratkih priča “Dnevnik superžene” – Petra s nama dijeli iskrenu, britku i humorističnu priču o vlastitom putu od iscrpljene perfekcionistice do žene koja zna birati sebe.

Danas je s nama Petra Vujović, žena koja se ne boji izaći iz zone komfora kako bi otkrila istinu o sebi ali i društvu u kome živi, majka i supruga koja obitelj vidi kao team kojem je ona menadžerica, profesorica iz Beča zaposlena na pedagoškom fakultetu te u školi za djecu i mlade s posebnim potrebama koji su je naučili kako život ne treba preozbiljno shvaćati, kao i autorica zbirke kratkih priča ‘Dnevnik superžene’ u kojoj bez dlake na jeziku, (auto)ironično, kritički, ali prije svega humoristično progovara o svemu što je ‘žulja’.

Pričamo o tome kako je postala ‘superžena’ koja pokušava biti sve: uspješna, snažna, uvijek dostupna – i kako je shvatila da taj put vodi ravno u iscrpljenost, tjeskobu i gubitak sebe, kao i da postoji bolji način – put svjesnog donošenja odluka, oslobađanja od tuđih očekivanja, projekcija i želja, a otkrivanja vlastitih granica, potreba i ciljeva.

Ovo je razgovor o tome zašto bismo ponekad radije bile superman nego ‘supermama’ ili ‘superžena’, što možemo naučiti od muškaraca, kako svijet doživljava ‘superženu’ koja je naučila reći ‘NE’ i dozvoliti tako drugima da preuzmu odgovornost, o radu u multikulturanom Beču, o tome trpe li fine djevojke češće mobbing, koju cijenu plaća dobra djevojka kad pokušava biti savršena, kako biti više praktična, a manje žrtva, zašto su samo loše djevojke glasne, zašto se moral društva mjeri po čistoći žene, boji li se društvo samosvjesnih žena, možemo li bez grižnje savjesti, o simbiozi žene i boli, kada treba, a kada ne treba trpjeti, o ženskoj seksualnosti i mnogim drugim bitnim temama.

Ako osjećaš da nisi dovoljno hrabra da postaviš granice i izboriš se za sebe, ili ti pak često govore da si kontradiktorna, preglasna, histerična, prkosna, preslobodna, u svom filmu, ukratko, previše ‘ovo’, a premalo ‘ono’ – ovo je epizoda baš za tebe.

Podcast Iskreno o majčinstvu možeš slušati na Spotifyu, YouTube, Apple Podcastu, Deezeru i svim većim streaming platformama.

Objava zašto superžene najbrže izgore (i kako stati prije nego bude kasno) pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Bilo je ljeto 2020. i ja sam sa svojih skoro četrdeset godina, izmorena pandemijom i životom koji sam voljela, ali u kojem sam se pogubila, stigla na ljetnu školu kreativnog pisanja. Nisam ništa očekivala. Rekla sam si da se samo želim naspavati, ali sad znam da sam se morala odmaknuti od stvarnosti, na nekoliko se dana podsjetiti tko sam, pronaći se ponovno izvan uloge supruge i majke troje djece.

To mi je ljeto promijenilo život.

Ne radi se samo o tome da sam na radionici dobila konkretne savjete o pisanju, to je bio samo bonus. Pomoglo mi je što sam se okružila ljudima koji razmišljaju slično meni, a istovremeno sam se i osamila. Promijenilo me to što smo se prepoznali i odmah krenuli u dubine, a dobila sam i tišinu i mir i mogućnost da se napokon čujem.

Nakon što sam se vratila u stvarnost, počela sam pisati. Iako sam imala malu bebu koja se budila noću, želja za stvaranjem bila je jača i ja sam ostajala budna do tri ujutro kako bih dovršavala priče čije nastajanje nisam mogla spriječiti. Ta me potreba i želja gura i danas.

Pola godine kasnije, na sličnom sam druženju upoznala Anu. Nakon zajedničkih čitanja, pisanja, dugih razgovora, pjevanja, puno puno smijanja i nešto plakanja, nastala je naša ideja, naš “Pusti priču”. Poželjele samo i drugima omogućiti iskustvo slično onom koje nas je oplemenilo i inspiriralo.

Ako i vi sanjate o tome da se na tri dana maknete iz svojeg života, da si stvorite vremena i prostora za pisanje, nudimo vam kratki odmak od svakodnevice – pozivamo vas na zajedničko pisanje na Sljemenu!

Radionice vidimo kao odskočne daske, ono što nas nježno pogurne da pišemo više i češće, kao mjesto na kojem upoznajemo i provodimo vrijeme s ljudima s kojima dijelimo interese, a koji nam mogu pomoći narasti i izraziti se bolje kroz pisane tekstove.

Bez obzira na to pišete li često ili nemate nikakvog iskustva s pisanjem, tri dana zajedništva u potrazi za inspiracijom otkrit će vam što i kako zaista želite pisati.

Radionice

Prva dva dana započinju vježbama za poticanje kreativnog procesa kroz koje vas vodi Ana Milčić Horvat, zatim slijedi slobodno vrijeme za samostalno pisanje. Poslijepodne uređujete tekstove s Ivom Bezinović-Haydon. Treće je jutro rezervirano za Aninu i Ivinu zajedničku radionicu, spremamo vam nešto super.

Kroz jutarnje i popodnevne radionice, ideja je odvojiti, ali zaista odvojiti, procese kreiranja od procesa uređivanja tekstova. Ponoviti to nekoliko dana, suočiti se s nesigurnostima, ojačati, pisati i poboljšavati tekstove. Protočno, a ozbiljno. Bez pritiska, a stabilno. U prirodi, na brdu, u šumi.

Smještaj i hrana

Radionice se održavaju u prostoru i oko Hotela Tomislavov dom na Sljemenu.

Ukoliko odlučite svakog dana dolaziti iz Zagreba na radionice, do nas možete autom, žičarom ili pješice. Ako biste radije odvojili puna tri dana samo za pisanje, i prespavali na Sljemenu, predlažemo smještaj u hotelu. Javite nam se da vas spojimo s cimerom / cimericom i ne zaboravite kupaći kostim – korištenje bazena je uključeno u cijenu noćenja.

Ako vam želja za pisanjem, za istraživanjem, za društvom i za mirom zvuči poznato, pridružite nam se. Počinjemo u četvrtak, 19. lipnja u 10.00, a završavamo u subotu 21. lipnja, oko 13.00 sati.

Cijena radionica: €240

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Pusti priču (@prostor.za.pricu)

Mentorice

Iva Bezinović-Haydon završila je kroatistiku i komparativnu književnost. Njezine kratke priče i pjesme na hrvatskom i na engleskom jeziku mogu se naći u Večernjem listu, u časopisu Tema, u antologijama kratkih priča i na internetskim portalima (Strane, Astronaut, Libartes, Čovjek časopis, Čitaj mi, časopis Nemo). Članica je Društva književnika za djecu i mlade. Dosad joj je objavljeno pet slikovnica. Nekoliko je njezinih priča i slikovnica završilo je u finalima raznih književnih natječaja, a osvojila je i par nagrada.

Ana Milčić Horvat bavi se gestalt terapijom u svojoj privatnoj praksi i trenerica je za buduće terapeute u Gestalt centar Homa. Radi s odraslima, kroz individualnu i grupnu psihoterapiju, a ponekad smisli neki seminar za stručnjake, uvijek o onome što je osobno zanima ili muči. Najviše voli raditi na temama poticanja kreativnog procesa. Piše poeziju, čita poeziju i konzumira umjetnost jer joj to život znači, pa trenutno uređuje svoju zbirku pjesama.

Piše: Iva Bezinović-Haydon

Objava kako mi je pisanje jednog ljeta promijenilo život? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Odgađala sam drugo mišljenje za dva madeža pa – dobrih pola godine. “Sad ću.ˮ i “Evo sad ću.ˮ ponavljala sam sama sebi kao i Konstrakta u svojoj pjesmi. Sve dok nisu došli topli, sunčani dani pa sam si rekla “Ok, ovo je sada stvarno zadnji rok!ˮ Nazvala sam i dobila termin za 10 dana. “Ma super!ˮ pomislila sam i prstima prošla preko svoja dva madeža koja čekaju odgovor. Pogledam u Cvitinu točkicu na licu koja također čeka pregled, poljubim ju i pomislim “Ma bit će to sve dobro.ˮ

Pola sata prije pregleda, vozimo se autom i djeci objašnjavam gdje idemo i što nas čeka. Juraja pregled ne čeka, ali neka ide, vidi i navikava se. Izlaganje svakakvim situacijama je meni skroz ok i često ih vodim sa sobom na razna mjesta i kroz razne situacije. “Hoćemo biti hrabre?ˮ pita me Cvita. “Hoćemo. Ok je ako te strah ili ti je neugodno, ali doktori su tu da nas pregledaju i pruže nam pomoć ako je potrebno. Ja ću prva da možeš vidjeti što će i tebi doktor raditi, može?ˮ, “Može, mama! Super! To će mi biti lakše!ˮ

Doktor nas poziva u ordinaciju i na njegovo pitanje zbog čega smo točno došli, ja mu objašnjavam i u mom objašnjavanju, on automatski kaže Cviti da sjedne pa će ju prvu pogledati. Cvita sjeda na stolicu i fiksira me pogledom. Nasmijem joj se i namignem – znam, ljubavi, nismo se tako dogovorile, ali bit će sve ok. Odradila je to junački i sva je bila sretna kada je doktor rekao “Ma nije to ništa. Pukla je kapilarica, zgrušala se krv od uboda insketa jer je vjerojatno pustio nešto putem sline pa se nije uspjelo razgraditi. Totalno je benigno, budite bez brige.ˮ Moram li reći koliko olakšanje sam osjetila u tom trenutku? “Izvolite, gospođo, sjednite, dajte da sada Vaše madeže pogledam.ˮ

Sjedam na stolicu i pokazujem madež na vratu i u kosi. Doktor ih pregledava i prvo što je izustio “Da li je netko od Vaše bliže obitelji umro od malignih bolesti?ˮ Mozak mi se smrznuo, želudac stisnuo. “Nije.ˮ Progovaram dok rujem po fajlovima u svom mozgu. Valjda. “Ova dva madeža zbog kojih Ste došli, nisu madeži. To su virusne bradavice koje tako izgledaju. Totalno su benigne. Međutim, ovi madeži po vratu koje vidim, oni su u kategoriji madeža koji prvi mogu dovesti do razvoja malignih tvorevina. Skinite se. Obavit ćemo kompletan pregled tijela.ˮ

Ustajem se sa stolice i počinjem se skidati. Djeca me gledaju, smijulje se jer je djeci k’o djeci smiješno to što moram skinuti majicu i grudnjak u totalno nesvakidašnjoj situaciji. Dok se skidam, gledaju me ta dva para nasmijanih okica, a u meni bubnji. Bubnji spomen maligne bolesti. “Diši. Diši. Bit će sve ok.ˮ govorim sama sebi pokušavajući smiriti bubnjanje unutar sebe. Centimetar po centimetar, madež po madež, doktor pomno pregledava. Kod nekih zastaje pa ih dodatno pregledava i promatra. Nisam sigurna je li ok dok doktor šuti i fokusira se ili bih voljela da od madeža do madeža govori “Ovaj je ok, ovaj je ok, ovaj je ok…ˮ “Možete se obući. Svi madeži su za sada uredni. Međutim, morat ćete napraviti fotokartu svojih madeža i poštovati ono što ću Vam sada reći: zabrana solarija, zabrana sunčanja, faktor 50. Ako se ne varam, puno madeža Vam se pojavilo unutar 5 godina i ti madeži su izrazito opasni ukoliko se ne budete pridržavali naputaka. Sve ću Vam napisati.ˮ

Odahnem. Dobro je. Dobro je sve. Sve je uredu.

Doktor kreće kuckati nalaz, ja dovršavam oblačenje. “Da Vas pitam još jednom: Nitko od Vaše bliže obitelji nije preminuo od malignih bolesti?ˮ, “Nije.ˮ Odgovaram, iako i dalje ne sto posto sigurna pa ponovo prekopavam informacije u svojoj glavi.

Izlazimo iz ordinacije uz Cvitin povik “A sadaaaa IGRALIŠTEEEEE!ˮ Nasmijem se i zahvalim što je sve uredu i što se stvarno možemo bezbrižno igrati. Prilazimo igralištu, a u mojoj glavi se pojavi informacija – prabaka je preminula od maligne bolesti. Uzimam mobitel da javim Marku i svojima da je sve ok, vidim notifikaciju na Instagramu i kliknem ju. Ma samo neki lajk. Otvori mi se homepage i na njemu reklama za summer body.

Gasim mobitel, ubacujem ga u torbu i mislim si “Ma odj…te više sa tim summer bodyjem i pripremama za ljeto! Pozovite ljude na preglede i prevenciju kao stvarnu pripremu za ljeto!ˮ I zaista, žene drage, ljudi dragi, pregledajte madeže, pregledajte grudi, odite na ginekološki pregled jer to su pripreme koje su od životne važnosti.

Fotografije: unsplash.com

Objava ljetne pripreme – one zaista bitne pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Ako se želiš susresti sa svojim rubom, samo uspori. Stani odmoriti ili se prepustiti nekom svojem užitku. 

Ako ne u prvom, već u drugom trenutku pojavit će se onaj moram, ne smijem, čekaj, još samo ovo. Dignu se nemir, tjeskoba, krivnja, sram,⁣ pomisliš na popis stvari koje još nisu gotove,⁣ pojavi se poriv da ubrzaš, da pređeš preko, da ⁣radiš nešto drugo, budeš negdje drugdje… čak i ako radiš nešto što voliš. 

Poslije, ne sad. Zašto je toliko teško biti sa sobom?

(Ne)logična istina je da je sporije, nježnije i manje… put do VIŠE, dublje i ispunjenije. 

To je ono što svi želimo, ali prebroditi onu napetost koja se diže kad prebacuješ u nižu brzinu nije uvijek jednostavno.

Većina žena s kojima sam radila osjeća onaj grč da ne stižu zbog kojeg ubrzavaju i pokušavaju ugurati još više toga u svoj raspored. Ali što ako taj nesnosni “nije dovoljno” dolazi iz toga što nemaš pristup dijelu sebe? Iz toga što ne osjećaš cijelu sebe: svoje želje, emocije, svoje srce, svoju vrijednost, svoju strast?

⁣Kada odbacuješ svoje potrebe, kada ne slijediš iskru koja te pokreće, kada si uskraćuješ olakšanje i radost stvari koje te pune, onda nikad nisi uložila “dovoljno” u sebe, djecu, posao… jer to vrijeme nije ispunjeno tvojom supstancom.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Jasmina | Somatic + terapijska priča (@jasmina.njavro)

Brzina te drži na površini i u iluziji kontrole, da ako ne usporiš nećeš osjetiti umor, tugu, sram, ljutnju… Da, ali nećeš osjetiti ni sebe. 

Brzina ti omogućuje da odgađaš ona teška pitanja: Tko sam ja kad ne radim ništa? I, još važnije, i, još gore: Koja je moja vrijednost kada ne dajem ništa?

Brzina te priječi da se suočiš s bolnom, ali neistinitom postavkom da je tvoja vrijednost samo u tome što možeš napraviti za druge i biti “produktivna” prema kriterijima vanjskog svijeta.

Ona mirna prisutnost, duboka ispunjenost i zadovoljstvo toliko da zablistaš, sve to što želiš je s druge strane brzine, moranja i bezvrijednosti – kada prestaneš igrati tu igru. Kada dođeš u siguran prostor, u podržavajuću prisutnost i pozvana si otpustiti ono što te koči da se slobodno izraziš.

To je ono što ja stvaram za svoje klijentice, a ples u Angelsu stvara za mene.

Onaj trenutak kad se vanjski svijet istopi i ostane samo bogatstvo tvojeg unutrašnjeg svijeta i sloboda pokreta, sloboda od (samo)osude, čista i tečna prisutnost s onim što jest. 

Trenutak kad utjelovljeno počneš shvaćati da ⁣ne trebaš otići na neko drugo mjesto ni biti netko drugi da osjetila ispunjenost koju tražiš.⁣

Ta senzualnost i užitak bivanja su sve samo ne površni ili frivolni, oni su esencijalni.

Tvoja sposobnost da ostaneš u kontaktu i orijentiraš se prema dobrim stvarima u životu je sidro koje te drži da ne upadneš u vrtlog preplavljenosti.⁣ To je ono što te njeguje, hrani, odmara, opušta, inspirira… i bez toga se možeš stisnuti, izdržati, preživjeti, ⁣ali ne i doći do onog osjećaja ispunjenosti od glave do pete koji tvojim danima daje boju i teksturu zbog kojih voliš svoj život, zbog kojih želiš obogatiti i život onih oko sebe jer imaš toliko toga dati. 

Ne zato što moraš, ne zato što iz toga izvlačiš skrivenu korist, nego zato što je tvoja čaša prepuna i obasja te iznutra kad isto možeš napraviti za druge.

Autorica: Jasmina Njavro

Objava zašto moraš usporiti da bi osjetila sebe? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Plesom oko šipke bavim se već preko petnaest godina. Nikad nisam bila u atletskom pole danceu, niti težila velikim elementima. Ono što me prvo privuklo jest osjećaj seksipila koji sam imala kad sam se kretala oko šipke i plesala polagane kružne pokrete.

Sjećam se da se tada taj pokret zvao S Faktor i čim sam probala, znala sam da sam na pravom mjestu. Bila sam tada u svojim dvadesetima i bila sam daleko od razumijevanja što sve kretanje u polaganom kružnom plesu, a kasnije i sve ostalo što dolazi, može donijeti ženi. Meni je donosilo zabavu, prijateljstva i osjećaj slobode koji mi je nedostajao.

Otkad znam za sebe plešem, ali taj pokret me oslobodio ljepote mog plesa, zavođenja nekoga pokretom i skrivanja moje istinske „plesne“ prirode. Kad sam plesala – bila sam ja. Neko vrijeme sam više trčala po dvorani nego plesala, kao da je sve ono što sam prošla u svojem djetinjstvu i adolescenciji htjelo van iz mene.

S vremenom sam se educirala za instruktoricu, a onda i otvorila svoj studio. I tada, obzirom na svoju mladost i još uvijek nezrelost, nisam znala do kuda može doseći pokret. Da senzualnost i seksipil donose samo neki površinski sloj, koji kad žena osjeti potpuno slobodno, a zatim oljušti, postaje duboki ocean svega što žena može biti i što ona zapravo jest.

I divlja i mirna, i nježna i gruba, i snažna i slaba, i seksi i senzualna, i moćna i nemoćna, i muške i ženske energije.

I tako je nastao Body and Emotions. Kao prostor koji nudi ženama priliku da se ogole. Da kroz svoju ženskost postanu cijele. I ta ženskost nema formu jednaku za sve, svaka je drugačija. Zaboravite one priče kojima nas hrane – nježno, pristojno i namontirano žensko. Žensko može biti sve to, ali i još puno toga. Žensko je u tijelu. Žensko nema kućicu u koju se može gurnuti i zatvoriti poklopac.

Budući da često čujem žene kako kažu da nas prate već nekoliko godina, ali nikako se odvažiti, pitala sam svoje žene, koje plešu u Angelsu, s kojim su se predrasudama one susrele ili koje su same imale kad je u pitanju ples oko šipke, ali i ples u Angels Body and Emotions.

Evo što su rekle da su čule ili mislile:

Nije to za mene, ja sam prestara.

Doživljaj plesa oko šipke najčešće se povezuje s atletski građenim i često mlađahnim ženama koje izvode žestoke akrobacije. Stoga se stvorila neka stigma da je to za curice. Jest, za curice može biti, ali pravu dubinu ovog pokreta razumiju zrelije žene. Najveći benefit plesa u našem studiju pronalaze žene u tridesetim, četrdestim i pedesetim godinama (pa i starije)

Nije to za mene, nisam ti ja seksi.

Naravno da pokret koji izvode žene koje plešu neko vrijeme prvenstveno djeluje seksipilno. Zato jer su to kružni i polagani pokreti, ali i zato jer su to žene slobodne u svom kretanju i sigurne u svoje tijelo. Seksualnost je puno više od seksipila koji pokazujemo na van. I ona se može buditi samo pokretom – ona je životna energija. Zato, ne, ne moraš se osjećati seksi da bi plesala.

Nije to za mene, nisam u formi.

Najčešća predrasuda s kojom sam se ja susrela u razgovoru sa ženama. Nisam dovoljno u formi, dovoljno zgodna ili dovoljno privlačna da bi došla. Vjerujte mi da se osjećaj ljepote i privlačnosti razvija pokretom i kroz tijelo i mi to sve dobro znamo probuditi u ženama. Jer i mi same nismo uvijek zadovoljne pogledom na svoje lice i /ili tijelo u ogledalu, ali zato osjećamo duboko zadovoljstvo i ljepotu kao emociju. I to se onda na van i vidi.

Nije to za mene, predebela sam.

Još jedna česta predrasuda, koju čak i najbolje razumijem. Kao prvo, društvo nam je ispralo mozak da žena s viškom kilograma ne može biti privlačna, zadovoljna i senzualna. Što je gola laž jer taj osjećaj o kojem pričam nema nikakve veze s kilogramima. Kao drugo, ako razmišljamo o plesu oko šipke kao isključivo elementima u kojima visimo naglavačke držeći se malim prstom, logično da smatramo da je višak kilograma „kontraindikacija“. No u Angelsu elementi oko šipke prate tvoj razvoj i kako ti osjećaš svoje tijelo – treninzi razvijaju tvoju unutarnju snagu i povjerenje u tijelo, bez obzira na kilograme i ti postepeno izvodiš elemente koje i kada i kako možeš.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Supermame (@supermame.hr)

Nije to za mene, vi ste kao neka sekta.

Kad uđeš u studio ili gledaš neke od videa vidiš štikle, kratke hlačice i hrpu žena koje su uvjerene da su pronašle sveti gral. Normalno da ti izgledamo kao sekta na prvu. Ali kad dođeš, polako osjetiš da to što si vidjela kao sektu nije ništa drugo već zajednica žena koje se međusobno podržavaju. Simple as that.

Sramim se.

U svijetu u kojem se žene seksualizira, a istovremeno osuđuje njihova seksualnost, sramiti se je potpuno normalno. Sram je taj otpor koji na kraju postane tvoj najveći poguranac jer shvatiš da tvoje tijelo nije nešto čega se trebaš sramiti. Kakvo god ono bilo. I do toga dolaziš polako, poštujući svoje granice, tempom kojim ti možeš.

Nemam ja vremena za to, imam djecu.

„Lako za tebe, dok još možeš bit neozbiljna, kad krene ozbiljan život onda ti to i ne padne na pamet.“ – Ovo je realan komentar koji je dobila jedna žena koja pleše kod nas. Rekla bih samo – da, kad krene „ozbiljan“ život upravo ono što ti treba jest pokret, muzika, radost i ženska zajednica. Možda više nego ikad u životu. I sve to dobiješ u terminu jednom tjedno što je najčešće (ipak) izvedivo za većinu nas.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Supermame (@supermame.hr)

Ne znam plesati, nikad nisam znala.

Ovo je jednostavno. Ne moraš plesati. Samo se krećeš. Nema brojanja, nema forme koju moraš intenzivno pratiti i nema ritma. Ne plešeš, učiš se drugačije kretati. Stoga su i one koje plešu cijeli život i ti koja nikad nisi na istoj početnoj crti.

Imam celulit, nisam savršena, ne želim nositi hlačice.

Da se ponovim – plešemo u polumraku, nema ogledala, druge žene isto nisu savršene? Ili da ti objasnim da prvo nekoliko mjeseci pleše u tajicama ili trenirci? Ili da ti pak kažem da ja na slici vidim svoje bore, ali je uvijek objavim jer znam da drugi vide moje oči koje sjaje i moj veliki osmijeh? Odaberi.

Što će reći muž/roditelji/ djeca?

Svašta. Reći će svašta. Jer svatko ima svoju percepciju slobodne žene i skoro svatko misli da ima pravo nešto komentirati. Ja te potičem da plešeš i da o tome vrištiš na sav glas, ali isto tako možeš i šutjeti. To može biti i tvoja mala tajna ako ti je lakše. Dok ti ne osvijestiš svoje predrasude, baciš ih u smeće i odlučiš biti svoja do kraja.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli ANGELS Body & Emotions (@angels_body_and_emotions)

Nadam se da sam ti sad srušila sve argumente protiv. Ako ih još imaš, naći ćemo kontru. A ono što uvijek možeš je doći, probati bez obaveze i donijeti informiranu odluku.

Više informacija potraži OVDJE ili nam se javi putem maila: maja.z@angels.com.hr

Objava zašto bi svaka žena trebala zaplesati oko šipke? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

43 godine sam na ovoj planeti, bivam i dišem u ulozi žene. 10 godina u svom salonu susrećem se svaki dan sa ženama.  I gledam i pod prstima osjećam – senzualnost pod ključem, u ormaru. Stisnutu da ne izađe, da ne ispliva. Ugušenu. Zatomljenu, posramljenu.

O senzualnosti žene smije se pričati samo kao o novom načinu podmetanja leđa društvu:

• Smiješ biti seksi, ali samo ako je to servirano nekom drugom. Ne za sebe.
• Smiješ raditi senzualne stvari, ali samo kako bi privukla suprotan spol. Idealno muža.
• Ako nemaš savršeno tijelo, nisi lipa po standardu i mjeri drugih, nemaš šansu uopće biti senzualna.
• Senzualne žene nisu inteligentne žene, one, pazi sad, koriste tijelo.
• Senzualnost nije elegantna, ženstvena ni feministička. Sa svih strana – ne valja.
• Senzualnost je veći tabu od probave. A probava je golemi tabu.

A nije to to, lipe moje. Kada sjednemo pa krenemo guliti sloj društveno uvjetovanog ženskog srama, kada krenemo guliti krivicu i senzualnost kao (po)grešnu, kada krenemo guliti agresivni marketing koji napada žensko tijelo – dobijemo potpuno drugu sliku senzualne žene.

Senzualnost je jednostavan trenutak osjećanja sebe u svom tijelu, trenutak fuzije tijela i tebe. Momenat ultimativnog prihvaćanja.  Da si tu, da si prisutna, da se osjećaš sa svih pet osjetila. Možda i sa šestim, imamo ga sve.

Senzualnost nije NEŠTO ŠTO RADIŠ.

Senzualnost nije NEŠTO ŠTO OBLAČIŠ.

Senzualnost nije BROJ. Ni godina ni kilograma.

Senzualnost nije ništa TUĐE.

Senzualnost je ONO ŠTO JESI, sloboda u tijelu. Način bivanja.

Žena.

A svaka žena je senzualna.

Kada izabere vratiti sebe sebi. Kad izabere ne slušati tuđe viđenje sebe, kad izabere nemoranje, kada odbaci moderne narative i osluhne sebe. Kada si da što joj treba.

Senzualnost je, lipa moja, i sastavni dio programa Procvjetaj: moć je u tebi. Tu ćemo je nježno pustiti da izađe iz ormara i kao jedan, bitan djelić puzzle ponovno spojiti s tobom u cjelinu. Jer zaslužuješ.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Zorana Dilber – SubRosa/ ljepota i hormoni (@subrosa.fitoaromaterapija)

Procvjetaj: moć je u tebi je program putovanja tebe natrag k sebi. A stanice na tom putovanju su: hormonski disbalans, prehrana, senzualnost, njega iznutra kroz suplementaciju i biljke, intuicija, perimenopauza, menopauza i postmenopauza, aromaterapija, odnos prema ljepoti izvana.

Već 10 godina radim sa ženama svaki dan, u salonu i kroz online rad. Pokupila sam sve njihove priče, sva njihova rješenja da ponudim ovaj program kao krug oko žene, koliko se ona zaokružiti može. Čekam te OVDJE.

Tekst: Zorana Dilber, stručnjakinja za hormonalno zdravlje žena

Objava senzualnost nam je zaključana pod ključ – srama pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Koliko puta si imala pitanje o svom tijelu, ali ti je bilo neugodno postaviti ga – čak i ginekologu? Koliko puta si pretrpjela neugodne simptome i šutjela o njima, jer si mislila da nisi “normalna”?

U novoj epizodi podcasta Pitam za prijateljicu koju sponzorira Vitalia D-manoza rušimo tabue i otvaramo iskren razgovor o ženskom tijelu, trudnoći, porodu, urinarnim infekcijama, seksu nakon poroda, inkontinenciji i svemu onome što žene često skrivaju – iako ne bi trebale!

Zašto smo snimili ovu epizodu?

U društvu u kojem se i dalje o nekim temama šapuće, previše žena ostaje bez pravih odgovora. Zašto je normalno pričati o glavobolji, ali ne i o vaginalnim infekcijama? Zašto se žene boje priznati da im seks nakon poroda nije isti ili da su nakon trudnoće iskusile inkontinenciju? Vrijeme je da rušimo predrasude i razgovaramo otvoreno o temama koje nas sve dotiču.

U ovoj epizodi donosimo stručne odgovore i realna iskustva žena – jer s tvojim tijelom je sve u redu, samo treba pričati o tome!

Tko su naše gošće?

dr. med. Lana Leko – ginekologica iz Poliklinike Pintarić koja nam daje stručne odgovore na sva ona pitanja koja nas muče, ali ih se često sramimo postaviti.

Petra Ninčević – mama i influencerica, koja bez filtera dijeli svoje osobno iskustvo trudnoće, poroda i izazova nakon njega.

O čemu pričamo u epizodi?

Kako trudnoća i porod mijenjaju žensko tijelo? Nitko nas ne priprema na pravu istinu – Petra nam priča o svom iskustvu, a Lana objašnjava što se zapravo događa s našim tijelom.

Je li normalno da pecka nakon odnosa? Što ako seks više nije isti? Kako znati radi li se o hormonalnim promjenama ili nečem ozbiljnijem?

Koliko se vagina mijenja nakon poroda – i može li se vratiti u prvotno stanje? Mnoge žene o tome ne žele pričati, ali zato mi hoćemo – bez filtera!

Zašto se žene boje pričati o inkontinenciji i urinarnim infekcijama? I kako razlikovati infekciju od inkontinencije?

Što je normalno u PMS-u? Jesmo li stvarno „lude“ ili hormoni stvarno mogu toliko utjecati na raspoloženje?

Vaginalne infekcije – tabu tema ili stvarnost svake žene? Gljivice, iscjedak, miris – o tome se premalo priča. Kada se treba zabrinuti?

Zašto je i dalje sramota pričati o seksualnom zdravlju žena? Petra i Lana dijele svoja iskustva i otvaraju temu koja je predugo bila tabu.

Vrijeme je da pričamo o ženskom zdravlju BEZ TABUA!

Ova epizoda je za sve žene koje su se ikada osjećale posramljeno zbog nečega što je potpuno normalno.

Podijeli svoje iskustvo u komentarima! Jesi li se ikada susrela s ovim temama? Imaš li pitanje koje želiš postaviti stručnjaku?

Slušaj epizodu na YouTube-u ili omiljenoj podcast platformi!

Objava pitam za prijateljicu: što nam nitko ne govori o porodu, seksu i vaginalnim infekcijama? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.