Razvod od partnera, ali i od stare sebe

Svjesna sam odgovornosti za svako slovo koje ću napisati na ovu veoma kompleksnu i široku temu. Zato sam si uzela vrijeme da se pročistim i uskladim sa svojom suštinom. Također sam i svjesna da neću obuhvatiti apsolutno sve točke gledišta.

Odmah na početku želim naglasiti da ću vjerojatno razočarati neke od vas, a nekima i “stati na žulj” jer neću dati sažete “tip&tricks” kako kroz proces proći, brzo, efikasno, bezbolno… Ipak, moja namjera je ovim riječima dati podršku i biti “svjetionik” onima koje su se izgubile u mraku i misle da se postojeća situacija ne može mijenjati ili onima koje su odlučile krenuti na ovaj put.

Može se! Ali da je zahtjevno, je!

Obraćanje Tebi, nemoj doživjeti kao napad ili upiranje prstom, jer vrijedi za sve koji su na ovom putu, ali mi je iz nekog razloga lakše obraćati se Tebi nego Vama.

Krenimo.

Budući da se razvodiš od druge osobe, pa u konačnici i od sebe same tekst ću podijeliti na dva dijela radi lakšeg razumijevanja i sažimanja u smislenu cjelinu:

1. Razvod od druge osobe (supružnika)
2. Razvod od sebe (stare)

Ako si došla do razvoda onda si vjerojatno došla do točke da u tom odnosu više ne možeš rasti. Okraćao ti je. Bila ti toga svjesna ili ne. Da si mogla rasti i razvijati se, izgraditi novu sebe u postojećem odnosu, vjerujem da bi to učinila. A status quo više ne drži vodu. Potapa. Guši.

Razvod od supružnika

• Važno je imati na umu da prilikom okončavanja braka/odnosa u kojemu ima maloljetne djece, “supružnici” moraju biti veće osobe nego su bile u braku. Tako je! Moraš narasti kako bi obuzdala svoj ego, dogovarala se na nov način u  vezi novih (neuhodanih) situacija i puno toga. A najvažnije je izbjeći  preje…e preko djece! U ovoj priči zaista moraš postati  “veća” osoba nego si bila u braku. Pogotovo dok traje proces razdvajanja i dok se podignuta prašina i novonastalo stanje ne slegne. Treba moći dostojanstveno izaći iz odnosa i cijele priče. Za to je potrebno puno snage i ljubavi. I mnogima je to teško. Nekima i nemoguće.
• To što se razvodiš ne znači da prestaješ biti roditelji! Ovo je jako važno osvijestiti i vrijedi naravno za oboje. Nekima se dogodi da nekako zaborave taj dio odluke i uloge. Najčešće (iako ne mora biti slučaj kod svih) se ovo dogodi kad se dogodi zaljubljivanje u treću osobu. Emocije koje se uskovitlaju kao da zasjene roditeljsku ulogu i odgovornost. A može biti da je jednostavno proradio i preuzeo ulogu infantilni dio osobe te ista nema kapacitet za biti roditelj svom rođenom djetetu, jer ne zna poslušati i smiriti svoje unutarnje dijete.
• Važno je za znati i to da nikada nije jedna osoba “kriva” ili da bolje kažem odgovorna za raspad sistema. Naravno, u pitanju su „omjeri“. Jednako kako nije jedna osoba ni zaslužna za sve lijepo što se stvaralo/dešavalo. Odnos čine dvije osobe ili odnosa zapravo nema, već se radi o formi koju nazivamo odnos/brak, a svatko živi svoj život. I često je na stvari usamljenost.
• Usamljenost u odnosu/ili kad smo okruženi ljudima, nije isto što i samoća. Na papiru je to svima jasno, ali u praksi rijetkima. Ovo sam i sama smatrala da “znam”. Nakon što sam prošla put usamljenosti u odnosu i suočavanje sa samoćom (svim njezinim licima) u novom stanu, mogu reći da sam “saznala” jer sam iskusila na svojoj koži.
• Svašta se nešto dešava na putu razdvajanja. Ovisno što ste supružnik i ti unijeli u brak. Svatko u svom “koferu” i  što se skupilo putem. Strahovi/uvjerenja/programi/zaštitni mehanizmi  koji se aktiviraju podižu zid između dvije osobe pa se oboje pitaju: “S kim sam ja živjela tolike godine? Tko je ova osoba?”
• Osim emotivnog dijela priče tu je i logistika/operativa. Selidbe/novo mjesto stanovanja (za one koji odlaze), kako uskladiti obveze svoje sa obvezama osobe od koje se razvodiš i sa obvezama djeteta/ce, pisanje Roditeljskog plana/obvezno, savjetovanje u Centru za socijalnu skrb, tko su osobe od povjerenja za dijete ako se tebi/njemu nešto dogodi (ovaj dio je jako interesantan, jer ćeš trebati pročistiti osobe oko sebe i vidjeti u kog zaista imaš povjerenja i na koga se možeš osloniti)… itd.
• Kad dođete do koraka da ste prikupili “papirologiju” (popis što sve trebate priložiti imate na stranicama suda) i predali zahtjev za razvod na sud (ako radi se o sporazumnom braku) slijedi konačna odluka. Moram priznati da sam bila u stanju blagog šoka kad sam u sustav e-Građani dobila obavijest o odluci suda. Otvorila sam dokumente. Bila su tri u pitanju. Dva Rješenja o plaćanju pristojbi (za svakog od nas) i Rješenje o razvodu. Sjedila sam ispred ekrana laptopa i nikako mi nije sjedalo, a moj mozak koji je proveo 10-ak godina učeći pravo i pravdu nije mogao skužiti – to je to! Sud je razriješio brak bez ročišta, za nekih 10-14 dana od dana predaje zahtjeva i za cca 17 eura pristojbi po osobi.
• Vjerujem da svatko ovu konačnu odluku doživi drugačije. Od osjećaja olakšanja pa zbunjenosti, a zasigurno i tuge. Neke su mi žene rekle da su svoje Rješenje o braku išle proslaviti. Meni je trebalo vremena da mi se slegne i taj dio, iako sam u tom trenutku živjela odvojeno godinu i dva mjeseca. Na poruku jedne prijateljice koja je napisala: “Čestitam!”, zapitala sam samu sebe: “Je li to za mene uspjeh na kojem se čestita?”
• Oni koji kažu: “Lako se razvesti!” u stilu: “Blago tebi/njoj, riješila si se budale”, pojma nemaju. Ako si o tome samo čitala u knjizi, gledala u filmu ne znaš! A ako si kročila tom stazom onda znaš kako je. Lako – nije. I vjerujem da nitko tko je prošao taj put neće izjaviti ovakvu glupost.
• Kad je okončan taj proces s drugom osobom počinje onaj koji ne prestaje nikada u potpunosti, a to je proces sa samom sobom. Moj je počeo puno prije konačne odluke suda i nastavlja se iz dana u dan. No, sada nakon “istrčanog maratona”, mogu reći da znam što za mene jeste uspjeh i na čemu sama sebi čestitam. (odgovor na kraju drugog dijela teksta)

Razvod od sebe (stare)

• Kad kreneš u priču razvoda/razdvajanja, ne razvodiš se samo od čovjeka s kojim si živjela xy godina, razvodiš se prvenstveno sebe koja si bila u tom braku, a koja više nisi i/ili ne želiš biti. U protivnom, nosiš sebe u novi odnos i vjerojatnost je jako velika da ćeš imati istog partnera/muža samo s drugim imenom.
• Često, vrlo često želimo pobjeći od sebe i odgovornosti za svoj život, a u ovom slučaju i odgovornosti za brak. Možeš se neko vrijeme praviti luda/ignorirati/upirati prstom u njega/druge… ali kad tad ćeš morati stati ispred ogledala i vidjeti sebe onakvu kakva jesi. Ovo zvuči grubo, ali zapravo – samo je istinito.
• Ogledalo, može biti doslovce ogledalo ili pak neka druga osoba koja će poslužiti kao ogledalo i pokazati pravu sliku. Trebat će vremena, nježnosti i milosti da vidiš sebe sa svim što jesi i sa svime što nisi, a da ne opališ paljbu po sebi. Da se uspiješ vidjeti sa suosjećanjem. Ovo stvarno jeste proces i treba imati u vidu da traje od nekoliko mjeseci do nekoliko godina. Nemoj očekivati od sebe da odjednom staneš u tu famoznu “ljubav prema sebi”. Bit će vjerojatno kao u plesu, dva naprijed, dva nazad, pa opet dva nazad, pa tri naprijed…
• Ogledalo će pokazati i to da svako upiranje prstom u druge je zapravo upiranje prstom u sebe. Ovo je jako teško prihvatiti. Potrebna je velika hrabrost za iskrenost, prema sebi prvenstveno.
• I proces odvajanja je zaista proces i on traje. Kako kod koga ali uglavnom je u pitanju duži period cca 2 godine a nekad i duže. Ovaj proces često počne puno prije nego skužimo da imamo problem. Krene se skupljati mrvica po mrvicu dok ne naraste brdo od kojeg se više niti vidimo niti se čujemo. Niti partnera, a često ni same sebe. Pa kad krenemo na partnersku terapiju (ako je sreće da s obje strane ima volje za to) krene izlaziti svašta i oboje se pitamo: „Gdje je sve to bilo?“ U svakom od nas po malo. Niti jedan brak na završava preko noći. Moj zaključak jest: na terapiju treba ići dok ne dođe voda do grla. Bilo da je u pitanju individualna ili partnerska terapija.
• Koju vrstu podrške ćeš izabrati, na tebi je. Hoće li to biti neki oblik psihoterapije, duhovna podrška/obnova ili nešto treće, no, svakako računaj da ti je potrebno da se pročistiš, oslobodiš i da ti netko (jedna ili više osoba) budu svjetionik kad uđeš u mrak, a ulazit ćeš. Ja sam bila svjesna da su mi psihoterapeutkinja i još neke bliske osobe posuđivale vjeru u danima kad bi se pogubila u tminama mog uma. Doslovce bi mi bile kao svjetionici koji odašilju svjetlost da znam kamo ići kad svjetlo u meni usahne i ne vidim puta samo crnu rupu koja me guta. I sad mi neke osobe posuđuju vjeru, ali u puno manjoj mjeri i za neke druge teme i tematike. Podrška su na mom putu i jako sam im zahvalna na tome.
• Često se spominje riječ: “štake”. Da, bit će ti potrebne štake dok ne staneš na svoje noge. Niti je to sramota niti trebaš glumiti da ti ne trebaju. Svima nam trebaju štake kad smo “slomljeni”.
• Proces tugovanja moraš proći ako se želiš iscijeliti, zaliječiti rane, umjesto nastaviti puna srdžbe i frustracije. Proces tugovanja ću za ovu prigodu svesti na 5 faza: poricanje, bijes/ljutnja, pregovaranje, depresija/aktivno tugovanje i prihvaćanje. Ove faze se smjenjuju. Na tjednoj i dnevnoj bazi. Znači do podne je moguće da će se odigrati njih 3 ili pak svih 5. Od ushićenosti da si se “riješila budale koja te ne zaslužuje” do toga da ne možeš zamisliti život bez njega ili da smatraš kako je sve to što se dešava neki glupi, ružan san i da ćeš se sutra probuditi i sve će biti staro. I to je prirodno! A staro više neće biti. O tugovanju i cijelom procesu svakako potraži konkretniju pomoć/podršku ako smatraš da trebaš.
• Tijekom prolaska kroz te faze moguće je da ćeš ulaziti i u “kolektivno”. To znači da su neke emocije dugo “praksane” i da su vrlo žive i aktivne. Osjećaj tuge (budući da puno ljudi zapravo nikada ne zacijeli svoje rane) je energetski obrazac u koji lako skliznemo. Pogotovo ako smo umorne i iscrpljene. Zato je odmor (svjesni) jako bitan. Prisutnost također. Što si prisutnija u svom tijelu i prepoznaješ što se dešava, koja se emocija aktivirala i gdje se u tijelu nalazi, to ćeš manje upadati u kolektivnu tugu i ako upadneš brže izlaziti iz nje van. Ovaj dio o kolektivnosti ću još bolje pojasniti u nekom od idućih tekstova.
• Plakat ćeš. Za njim, za svim što je moglo biti a nije, za onim što je bilo a nije trebalo biti, za svim snovima, očekivanjima itd… i ono što je srž ove teme, treba isplakati i odtugovati sebe! Sebe koja si bila, a više nisi. Sebe koja si htjela biti, a nisi uspjela biti. Plakat ćeš i za djevojčicom u sebi koju nisi čula/slušala/vidjela. Ne samo u braku, već i puno prije. Tuga i tugovanje su još jedan od procesa i to ključnih. Te koliko kvalitetno prođeš kroz njih toliko ćeš moći početi na zdravim temeljima graditi novu sebe. Ova tema zaslužuje puno više od ovih par redova, točnije cijeli članak, stoga neću ulaziti dublje da sve skupa ne bude knjiga.
• Postoji i opcija No.2. A to je ostati u braku/odnosu koji ti ne odgovara. Zbog raznih razloga. Čest slučaj jeste financijske prirode iliti nedostatnost sredstava za odvojen život. Iako je zapravo to samo izgovor za nedostatak hrabrosti da pogledamo sebe i život u oči. Mnogi koriste ovu opciju. Uz nju koriste i mnoge načine “preživljavanja”, točnije bježanja. Neki od tih poznatih načina bježanja su: alkohol, razne vrste droga (tablete/antidepresivi, marihuana…i koješta drugo), video igrice, radoholičarstvo, neka druga osoba… Recimo, super interesantan kolega/kolegica na poslu s kojim dijeliš/podijeliš intimu pa i “body fluids” na nekom team buildingu/konferenciji…. jeste također pokazatelj muljanja same sebe. Neke od nabrojanih stavki sam i sama prošla/iskusila… tako da nemoj ovo doživjeti kao “bacanje kamenja” niti upiranje prsta. Pokušaj u tišini svog srca/uma/duše biti iskrena prema sebi i priznati koji “mehanizam bijega” koristiš? I želiš li ga i dalje koristiti?
• Već sam spomenula koliko je potrebno hrabrosti biti iskrena prema sebi. No, utoliko je i velika vrijednost. Pa taman i da si iskrena prema sebi da ostaješ u “drljavom” braku jer nisi skupila dovoljno snage/sredstava za izaći ili preuzeti odgovornost.
• Kad prođeš proces razdvajanja/tugovanja/strahovanja/kad se pročistiš…moći ćeš početi na zdravim temeljima graditi novu sebe. Koja želiš biti!? Svakako preporučujem neku vrstu psihoterapije (individualne), neki oblik podrške na tom putu. Stvarno nije potrebno sve prolaziti sama, a često nije niti moguće. Bar ne na zdrav i konstruktivan način.
• I za kraj… ne mogu reći da mi je drago što sam se razvela. Zapravo, voljela bih da sam do ovih i mnogih drugih spoznaja došla u braku, ali očito nisam znala/mogla. No, ono što mogu reći jeste da se sada puno, puno više sviđam sebi, nego ona koja sam bila zadnje 2-3 godine braka. Čistija sam i jasnija sama sebi. I to uistinu jeste uspjeh za mene!

I ako sam morala proći kroz polje trnja, pakla, strahova, umiranja/rađanja… ili da skratim: razvoda, da postanem bolja osoba, izabrala bih to iznova. Više ne biram igrati stare igre (svjesne) manipulacije, skrivanja, bježanja, umotavanja i koječega drugoga bilo da se radi o privatnim odnosima ili o poslovnim.

Osim svega gore navedenog postoji još dosta nijansi što sive što šarene, a bome i crne kao noć. To su trenuci kad sahranjujemo sebe, dijelove sebe. I jasno nam je da nešto umire, ali često ne želimo pustiti da umre, jer ne vidimo dalje, ne vidimo smisao…samo široko polje besmisla.

Za sve ovo treba jaaaaako puno unutarnje snage koju u početku nemaš. Jer…kapacitet se ne gradi tako što čitamo u knjizi tuđa iskustva – kapacitet gradimo koračanjem kroz naše vlastito iskustvo.

Naše emocije.

Stoga, želim puno nježnosti, blagosti i snage svima na ovom putu.

razvod me učinio usamljenom i taj dio najviše boli – Supermame

Foto:pexels.com

Objava razvod od partnera i od stare sebe pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Sjedim u sudnici, ne shvaćam što se događa, gledam “još samo kratko” muža i pomišljam si, ali volim ga, previše ga volim, ne želim niti jednog drugog. Nikad nije ni postojao nitko drugi osim njega, ne želim da se to ikad promijeni. Samo nekoliko dana nakon, stiže najteži papir na svijetu, postajem bivša žena sa službenim datumom Valentinova. Ja kao najveći romantičar na svijetu, na Valentinovo sam postala “slobodna žena”. Nakon 14 godina.

I od kud sad krenuti?

Moj bivši muž bio je moja prva ljubav i prvi dečko. Propustila sam istraživanja, dejtanja, studentske dane, prekide. O koliko propusta! Gdje mi je bila pamet?! Moj prvi prekid bila je rastava braka.
Još mjesecima nakon maštala sam kako će se vratiti doma, opet me zaprositi i krenut ćemo ispočetka. Sve zaboraviti. Bila sam spremna cijelo to razdoblje samo izbrisati.

Zbilja se ponosim tom svojom fazom života! I hvala mu što mu nije palo na pamet tako nešto učiniti!

Ali onda sam se opametila. Samo malo. Počela sam cijeniti sve više sebe i ta pomisao njegovog povratka sve se činila odbojnija. Nakon samo godinu dana.

Dva mjeseca od rastave došla mi je najbistrija misao na pamet! Trebalo bi krenuti dalje. Apsolutno logično. Tako opečena, ranjena i potpuno odvojena od svijeta. Da ne spominjem od svijeta dejtanja.

A ništa, obuci najljepše što imaš u ormaru, zahvali razvodu što si izgubila 15 kg, pronađi prijateljicu koja će se s tobom praviti da si super i spremna za “dalje” i kreni. Gdje? Ne znaš ni sama. Bitno da si sebi najljepša na svijetu! Kažu, odi u izlazak, gledaj, nasmij se, opusti, netko će prići.

Stojiš u petama nakon dugo vremena, noge ni ne bole jer imaš premalo kila, sa šminkom, nasmijana, a unutra krhotine. Prvi put podignula si pogled i pogledala druge muškarce. Začudila se koliko ih je na ovom svijetu jer si dosad gledala samo svojeg. Primijetiš zgodnog crnog u kantunu kafića. Pa on ima istu košulju kao bivši. Ništa. Njegov prijatelj nije loš, no ima sličnu frizuru. Nevjerojatno kako se poklopilo.

U drugom kafiću pronađeš tipa s istim satom, cipelama, čak i ušima. Čini ti se da svaki ima dio tvojeg bivšeg muža.

“I na povratku doma sjediš u autu sat vremena, plačeš dok ti mama doma čuva djecu, gledaš u mobitel i želiš mu se javiti. Želiš mu reći da te još uvijek može doći zaprositi. Srećom, to ne činiš.”

Izlasci prvih nekoliko mjeseci izgledali su upravo tako. Koliko god je maska bila izvanredna i uspjela sam i sebe i okolinu uvjeriti kako sam spremna za dalje.

Kažu, Tinder! Moraš instalirati Tinder, Bumble, OkCupid. Sve! Tako se danas dejta!

Kao čedna žena u braku koja je bila samo sa svojom pravom ljubavi slušala sam o tim aplikacijama iz muške perspektive koji su to koristili samo za jedno, za nabrzaka. Ja ne želim nabrzaka, ja tražim srodnu dušu! Pa prošlo je 3 mjeseca!

Putem aplikacija otvori se cijeli jedan novi svijet. Muškaraca koliko želiš, kakvih želiš. Visokih, niskih, plavih, crnih, bliže ili dalje tebi, neki vole čitati, neki Netflix. Švedski stol prvih dana. Svaki match izazove leptiriće i pomisliš si Evo ga!

Prva dopisivanja… o ta prva dopisivanja. Mala naivna Andrea u meni se probudila. Pa ovaj bi me ženio! Nema veze što je seks počeo spominjati nakon pete poruke!

Rekao je lijepu riječ, pa da će mi djecu napraviti. Oh, kako smo samo različite misli imali vezano za tu rečenicu.

Dopisivanja redovito završavaju nakon što treći put kažem da ne želim sutra tu djecu i ne planiram doći do njega. Naivna Andrea se počela povlačiti. Mozak je počeo raditi kad su kretale slike. Vrlo intimne slike. One potpuno nepotrebne slike koje su momentalno aktivirale Unmatch.

Svako deseto dopisivanje vidjela sam interpunkcijske znakove i iznenadila se. Prvi uvjet – mora znati koristiti točku i zarez. U većini slučajeva, neću odmah biti prestroga. Naišao je. Prvi koji je pametan. Priča sa mnom satima. Ne smetaju mu moja djeca, imao bi on djecu sa mnom (zamisli, i on!), ambiciozan i interesantan! Evo ga! On je taj!

Ta prva “zaljubljenost” nakon razvoda braka vrlo je specifična i seka mi govori da je rebound veza. Nemam pojma što je to i dalje ju uvjeravam da sam našla pravog. Njemu sve vjerujem, i on je izašao iz duge veze, razumijemo se! Počinjemo planirati život zajedno. Zajedno smo 2 tjedna, valjda znam kad je to prava ljubav. Dok to više nije.

“U jednom trenu shvatiš da to nije zaljubljenost u njega nego u osjećaj pripadanja i u ljubav. Da želiš naprasno nastaviti ono što ti je netko drugi oduzeo”

Najradije bi bivšeg muža zamijenila drugim i nastavila život. Shvaćaš da je to potpuno krivo i nezdravo no u tom trenutku tako potrebno i olakšava ti onu tvoju bol.

U trenutku raspada te veze plačeš. Opet plačeš. Nisi dugo. Ali ne za njim, nego opet za bivšim mužem jer ga nisi preboljela. Samo si to malo priznaš.

Kreću dejtanja, kave, dugi razgovori, osmijesi. Zamisli, sve manje drugih sliči tvojem bivšem mužu. Tvoj bivši muž kao da mijenja svoj oblik i pomalo ne vidiš u njemu onu privlačnost. Prebolijevaš korak po korak. Kriteriji se počinju mijenjati. Počinješ dizati ljestvicu, sad mora znati koristiti i veliko slovo!

Ako spominje kako mu je velik ili da vozi neki bijesan auto nakon druge poruke odmah ga brišeš neovisno što je rekao da imaš lijepi osmijeh. Iako je zgodan i djeca bi vam bila lijepa. Je li, i on je htio imati djecu sa mnom.

Sve ono što sam propustila kao studentica dok sam štrebala, radila i planirala vjenčanje, proživjela sam te godine kad sam se rastala. Shvatila sam što želim, što ne želim. Više što ne želim. Izgradila sam se, barem sam to mislila, i time su se počeli izgrađivati i kriteriji. Dodan je kriterij da voli uživati u životu i brinuti se o sebi. Krug potencijalnih se samo smanjivao.

Naišao je opet On. Evo ga, srodna duša. Voli me, potpora mi je, voli moju djecu, vidim se s njim zauvijek. Nije idealno, iskreno pričamo o prošlosti, shvaća moje preostale emocije prema bivšem, iako mu je teško, shvaća.

Upoznaje djecu, vole i oni njega. Osjećam u tom trenutku da se sve napokon posložilo! Ovo je upravo ono što mi treba! Imam u njemu sve što nisam imala u braku. No dogodi se opet život. Sudbina se upliće i balončić ponovno puca. Stvara kombinaciju divnih uspomena i rana. Za oboje.

I onda kreće prebolijevanje broj 2. Ali pravo prebolijevanje te druge osobe kad shvatiš da u tom trenutku ne misliš na bivšeg muža i da si se njega zauvijek riješila. Sad treba oporaviti srce od novog udarca pa si pomalo pomišljaš, ma čemu sve to.

Što jače voliš, jače plačeš. Bez veze. Isplati li se?

Tinder i ostale aplikacije otvaraju se u skladu s mojim emocijama. Nekoliko tjedana stoje zaključane, nekoliko dana s guštom swipe-am, pa opet zatišje.

Počinjem primjećivati probleme koje prije nisam. Joj, blažene naivne 20te. U 30tima i drugi ljudi imaju djecu, svoje neke problem, čudne bivše. Svi mi nosimo neku prtljagu iz prošlosti i izgrađeni smo. Više nemaš strpljenja da ti netko mljacka dok jede ili još uvijek nije naučio da se sumnjam piše s NJ!

Upoznaješ divne ljudi iz drugih gradova, javljaju se oni pravi klikovi, podudaranja u stavovima o životu. Tvoj pravi ženski mozak već vrti romantične rasplete slične onim klišejskim američkim filmovima. Netko se seli! I sve se slaže. Dokle ne shvatiš da se nitko ne može seliti u tom trenutku.

Tinder i ostala braća još uvijek su najčudnije plikacije. Od nekadašnjih desetaka swipeanja na desno u danu, iliti Sviđa mi se, danas su došli na jedno u nekoliko tjedana. Sad se opisi detaljno čitaju.

I taman kad misliš da si shvatila taj čudnovati svijet doživiš ghosting, iliti netko se pretvori u duha, doslovno nestane. Da, to postoji. Odjednom nestaju. Dogodi se klik uz ponovna obećanja o tome da već dugo nije upoznao baš takvu, da je zaluđen, da se moramo upoznati, nakon spoja da je to nešto neopisivo. Odjednom nestaju. Bez nekog objašnjenja. Kažu prijateljice koje imaju malo duži staž, da je to normalno. Meni to ništa nije normalno. O lažnim profilima bolje da ni ne krećem pričati.

“A stvarni svijet? Kao da ne postoji. Kao da je nestalo to prilaženje muškaraca, te hrabrosti. Muško ženskih društava i upoznavanja uživo”

Iako sam svjedok i neumjesnih ženskih odbijanaca tako da pomalo razumijem i muški rod.

No sve u svemu, još uvijek nisam doživjela sudbonosni susret među policama Interspara. Jer ne znam gdje bi me drugdje mogli naći nego kod hrane.

Savjet za sve žene nakon razvoda? Nemam ga…nema nikakvih pravila ovaj život. Samo si mantram da upravo sve ovako mora i biti. U konačnici, kad pogledam svoje tri godine i trebalo je.

Ja sam dosegnula svoj cilj. Pronašla sam mir u sebi i ne osjećam da moram ući u vezu zbog toga da nekome pripadam nego osjećam samo neku normalnu ljudsku potrebu za partnerskim odnosom koji će doći upravo u onom savršenom trenutku.

Ako netko sazna kad je, molim da mi se javi.

Foto: pexels.com

trenutak kada sam shvatila da moram ponovo pronaći sebe – supermame

Ovaj tekst objavljen je originalno u broju Magazina od veljače. Supermame Magazin besplatan je za sve koji se prijave na naš newsletter NA OVOM LINKU, a dolazi ti u inbox jednom mjesečno!

Objava ljubavni život nakon razvoda pojavila se prvi puta na SUPERMAME.