Vrijeme je školskih praznika. Vrijeme kada su djeca slobodna, pošteđena školskih obaveza i u većini vremena prepuštena carstvu igre i igara. Između ostalih i – online igara. Je li vam poznat zvuk paljenja uređaja u trenutku kada odlazite na posao i ostavljate dijete samo? Je li vam poznato ono nasmiješeno malo lice, sretno što će ostati samo i vrijeme provesti u igri bez ometanja i kontrole? Je li vam poznat osjećaj kao da gubite nadzor nad djetetom i bojazan od onoga što mu prijeti upotrebom tehnologije? Upravo zbog tih osjećaja, ali i surove realnosti, uveli smo kućna pravila i zajednički dogovor oko igranja takvih igrica.
Htjeli mi to ili ne htjeli, online igrice postale su dijelom svakodnevice, a zasigurno i jednom od najčešćih tema diskusije između roditelja i djeteta. Imate li nešto starije dijete, sigurna sam da ste čuli za nazive poput Minecrafta, Robloxa ili Fortnitea kao i doživjeli dječje uvjeravanje kako je to nešto super. Nažalost, djeca nisu u potpunosti svjesna opasnosti i negativnih strana interneta, no naša je obaveza informirati ih o tome i zaštititi. Neumjesan rječnik, cyberbullying, dječji predatori, online zlostavljanje i programski virusi, samo su neke od opasnosti koje vrebaju. Osobno sam iz navedenih razloga i linijom manjeg otpora isprva pokušala ukinuti ovu vrstu aktivnosti, no time bih samo odgodila problem jer bi se dijete često vraćalo iz igre sa prijateljima gdje bi se igrali upravo na taj način. Potpunim ukidanjem i zabranom nečeg što je dijelom nove generacije, stvorila sam samo veću zainteresiranost i znatiželju kod djeteta, nesigurnost u ponašanju kao i njegov strah od kazne ukoliko se sazna kako je prekršio pravilo. Vremena se mijenjaju, svaka generacija ima svoje specifičnosti i drugačije interese, a mi smo tu da to sa zdravim razumom prihvatimo i poradimo prvenstveno na vlastitoj, a zatim i edukaciji djece kako bismo im omogućili ono što im igrom i želimo pružiti – sigurnost, bezbrižnost, zabavu i edukaciju.
Ono što je nama svakako pomoglo bilo je sljedeće:
Razgovor s djetetom
Razgovor o igri koju dijete želi igrati. Postavljanjem pitanja o detaljima igre otkrila sam što ga to u pojedinoj igri privlači, kakva su njegova razmišljanja i očekivanja. Iskreni razgovor o nužnom uvođenju pravila i dogovora, te isticanje djetetu kako je to u cilju prvenstveno njegove zaštite, a ne bezrazložno ukidanje nečeg što ga zanima.
Moje učenje o igrici
Svaki puta provjerim je li igra određena kao prikladna za dob djeteta, te njen sadržaj. Najbolje poznavajući prirodu i karakter vlastitog djeteta, kao i prirodu odgoja u obitelji, na roditelju je procjena može li određena igra na bilo koji način, bilo svjesno, bilo podsvjesno, negativno utjecati na dijete.
Edukacija djeteta
Važno je upoznati i osvijestiti dijete o potencijalnim opasnostima i negativnim stranama interneta, posebno skrenuti pozornost na zaštitu osobnih podataka i istaknuti koliko je važno ne davati prave, osobne informacije nepoznatima, kao i bilo kakva komunikacija sa istima.
Zajedničko dogovaranje pravila
Važno nam je odmah na početku, prije samog igranja, stvoriti zajednička pravila: vrijeme u danu kada će se igrati, dužina trajanja igre, mjesto igre, vrsta igre. Pravila moraju biti prihvaćena obostrano, a posebice naglašavam važnost njihovog pridržavanja. Određujemo i posljedice nepridržavanja. Pritom je izrazito bitno međusobno povjerenje i dosljednost.
Uspostava ograničenog načina rada uređaja i aktivnog roditeljskog nadzora
Na svakom uređaju koji dijete koristi uključujemo ograničeni način rada koji filtrira sadržaj dostupan djetetu. Također, postavljen je i timer prema zajednički postignutom dogovoru oko vremena koje se provodi na uređaju. Razgovori preko chata su ograničeni ili ukinuti, dozvoljeni su isključivo sa poznatim suigračima i uz prisutnost nekog od odraslih. Iz navedenog je razloga vrlo bitno djetetu organizirati igru u zajedničkom prostoru što će omogućiti nadzor nad situacijom, koliko god to katkad i uskraćivalo komociju odraslih.
Igranje zajedno s djetetom
Koliko god to izgledalo smiješno i katkada za mene zahtjevno, kada god sam u mogućnosti igricu igram sa njim. To mi daje najbolji uvid u njen sadržaj, ali i dodatno povezuje s djetetom. Zajednički raspravljamo o mogućnostima rješavanja problema, dijete ima osjećaj uvažavanja onog što mu je zanimljivo, a dobiva i osjećaj važnosti jer me ima priliku nešto naučiti. Ukoliko se radi o igranju sa vršnjacima, nastojim ne uplitati se igranjem, ali praćenjem i svojom prisutnošću svakako da. Smatram da se na taj način može pravovremeno spriječiti eventualni problem, ali i reagirati na neprikladno ponašanje.
Reakcija
Ukoliko primjetim neprimjereno ponašanje svog djeteta ili poznatih suigrača, skrećem im pozornost na to ili zaustavljam igru.
Svaka igrica ima mogućnost prijave neželjenog ponašanja i sadržaja, obratite pozornost i svakako reagirajte ukoliko ste primjetili nasilje ili pokušaj napada bilo koje vrste od strane nepoznatih osoba!
Ono u što sam se uvjerila, ali i naučila jest da u svom nastupu prema djetetu uvijek moramo biti maštoviti. Često puta moramo biti prijatelji, ali i postići autoritet dovoljan da nauče prihvatiti pravila kao i shvatiti važnost i razlog njihovog uspostavljanja. Često puta će biti otpora I nesuglasica, no sigurnost djece je uvijek na prvom mjestu. To često puta naglašavam i svojoj majci koja ga većinu vremena čuva i kao baka je često popustljiva. Kao već treća generacija u ovom lancu, još joj je teže otkriti tehnološke zamke, no pravilo kako uvijek mora biti prisutna i osluškivati tijek igre često prihvaća i doslovno. Stoga nije rijetkost zateći ih zajedno na kauču, sa upravljačima u rukama.
IRENA @ira_home
