biti mama ne bi trebalo značiti biti bez sebe

Danas zapravo puno ljudi priča o tome kakva mama trebaš biti, kako mama može biti bolja, smirenija, kako da bude dobra prema sebi da bi mogla biti dobra svom djetetu.  A u principu, nitko ne govori o tome kako biti dobro sama sa sobom, bez obzira na to jesi li mama ili nisi, imaš li djecu ili ih nemaš. Svi nas uče kako biti bolje mame, nitko nas ne uči kako biti zadovoljne mame. Tako me danas dok sam sjedila u autu i plakala od gole iscrpljenosti, zaintrigiralo što se kao glavna riječ, glavna sintagma kojom opisujemo mame i majčinstvo, često koristi riječ nesebičnost, odnosno na engleskom – selflessness. Ta riječ selflessness zapravo je baš bit cijele priče o tome što se od mama očekuje. Kad malo razmišljam o toj…

tko brine o ženama koje brinu o svima? razgovorale smo s doc. dr. sc. Nives Pondeljak

Žene su često prve koje primijete da nešto nije u redu s njihovom djecom, partnerima ili roditeljima, ali kada je riječ o vlastitom zdravlju, nerijetko su posljednje na redu. Preventivni pregledi odgađaju se, umor se prihvaća kao svakodnevica, a vlastite potrebe stavljaju na čekanje. Upravo iz potrebe za drugačijim pristupom zdravlju žena i djece nastala je Poliklinika Cordata, smještena u Zagrebu. O njezinoj viziji, važnosti empatije u medicini, majčinstvu i tome zašto briga o sebi nikada ne bi trebala biti na posljednjem mjestu razgovarali smo s doc. dr. sc. Nives Pondeljak. „Ako ćemo biti iskrene prema sebi, shvatit ćemo da bez nas obitelj ne funkcionira. A ako smo mi okosnica društva, onda bi naše zdravlje bezuvjetno moralo uvijek biti prioritet“, kaže doc. dr. sc. Nives Pondeljak. Ipak, stvarnost je često drugačija….

ženska emancipacija nije neprijatelj majčinstva

Postoji nešto duboko pogrešno u društvu koje se toliko voli pozivati na svetost majčinstva, a tako lako ponižava žene koje su majke. Jutros sam uz kavu čitala članak pod naslovom „Plastifikacija djetinjstva”, čiji je autor, pogađate – muškarac. Njegov tekst koji naizgled govori o štetnosti mikroplastike i njezinu utjecaju na zdravlje najmlađih, vrlo brzo prerasta u nešto sasvim drugo. U još jednu lekciju ženama o tome kakve bi trebale biti majke. Autor, između ostalog, prestanak dojenja povezuje s komocijom, izgovorima i lijenošću, dok žensku emancipaciju postavlja nasuprot biologiji. Zastanimo malo kod toga. U 2026. godini, u javnom medijskom prostoru, žene koje prestanu dojiti proglašavaju se potencijalno lijenima. Emancipacija se prikazuje kao neprijatelj majčinstva. A duda varalica gotovo kao simbol oduzimanja majčine bliskosti djetetu. I sve to pod krinkom brige za zdravlje djece….

doula Una Pašić Gregović proširila je svoju Labanyta liniju: upoznajte Apricot Milk

Dezodorans ili njega? Svježina ili nježnost? Labanyta Apricot Milk ne vjeruje da između njih treba birati. Nakon što je Labanyta Oil to Milk osvojila brojne žene uljem koje se na vlažnoj koži pretvara u mlijeko, a Whipped Milk svakodnevno tuširanje pretvorio u mali ritual kojem se veselite, Labanyta, linija kozmetike koju je osmislila Una Pašić Gregović, poznata hrvatska doula, savjetnica za dojenje i osnivačica brenda UnaBridged, predstavlja treći i završni korak svog rituala njege tijela. Stigao je Labanyta Apricot Milk, njegujući roll-on dezodorans koji pruža dugotrajan osjećaj svježine i ugode tijekom dana, uz nježnu formulu koja poštuje prirodnu ravnotežu kože. „Posljednjih devet godina posvetila sam mnogo vremena educiranju, istraživanju i promišljanju o tome što svakodnevno unosimo u svoje tijelo i nanosimo na kožu. S vremenom sam postala vrlo zahtjevna kada…

je li samo meni vruće? u Zagrebu održan prvi YŪNŌ. TALK posvećen perimenopauzi

Hormoni, kilogrami, mentalno zdravlje, seksualnost i život nakon četrdesete – o svemu se razgovaralo otvoreno, uz stručne savjete, humor i odličnu žensku energiju. Može li perimenopauza biti početak jednog novog, uzbudljivog životnog poglavlja? Upravo je to bila jedna od poruka prvog YŪNŌ. TALK-a, održanog 4. studenoga u zagrebačkom LUFT baru, pod duhovitim nazivom „Je l’ samo meni vruće?”. U organizaciji YŪNŌ. Women’s Social Cluba, nove ženske zajednice koju je pokrenula marketinška stručnjakinja Petra Ninčević, događanje je okupilo žene željne otvorenog razgovora o promjenama koje donose četrdesete, ali i konkretnih savjeta kako kvalitetnije brinuti o vlastitom zdravlju. Bez tabua, bez nepotrebnog uljepšavanja i uz puno smijeha, razgovaralo se o simptomima perimenopauze, promjenama na tijelu, prehrani, fizičkoj aktivnosti, emocionalnim izazovima, partnerskim odnosima i seksualnosti. Hormonalne promjene zaslužuju više pažnje Druženje su otvorile…

601 dan bez tebe

Sutra bih trebala ići kod tebe. Ali ne mogu. Nisam kupila lampione ni cvijeće. Nisam rekla djeci da idemo. Ne mogu. Ne mogu skoro ništa zadnjih par dama. Ne mogu ići na kavu s prijateljicom ni na večeru s prijateljem koju odgađam već mjesecima. Ne mogu do dućana ni do bankomata. Trenutačno ne mogu ni izvesti psa. Imam osjećaj da moje tijelo nekako zna kad dolaze ti dani – godišnjice, rođendani, Božić, Dušni dan – i počne se gasiti htjela ja to ili ne. Tuga mi ne viri preko ramena već mi sjedne direktno na prsa i ne mogu se ustati. Ne mogu disati. Prošlo je već 18 mjeseci otkad te nema. 601 dan. Već 601 dan radim stvari koje ne mogu. Dišem. Hodam. Radim. Podižem našu djecu. Budim se…

jedina hrvatska kuharica koja priča o obiteljskom meal prepu doživjela je i tiskano izdanje

Kada se priča o meal prepu  često se priča sa stajališta fitnessa, kalorija, ugljikohidrata, proteina ili se priča o američkom stilu meal prepa i posudicama s četiri odjeljka. “Ja na meal prep gledam totalno drugačije. Gledam kroz obitelj. Gledam kroz djecu. Gledam kroz stvaram život jedne mame.” – priča nam Zrinka Janković, autorica bloga Mamin ručak i kuharice „Obiteljski meal prep maminog ručka“. Kuharica je prvo izašla u digitalnoj verziji, a ovog mjeseca je tiskana verzija ugledala svjetlo dana. Limitirana naklada “Moja je zamisao bila da ova kuharica bude digitalna, ali na nagovor drugih mama, odlučila sam napraviti i tiskanu verziju.” – priča Zrinka kako je ideja nastala. Ovo nije tipična meal prep kuharica u kojoj ćete vidjeti stakle ili plastične posudice s četiri odjeljka i u njima savršeno posložena…

o strahovima, promjenama i stvarnom majčinstvu: ovako je izgledao prvi Pre-Parent Club

Prvi Supermame Pre-Parent Club by Joolz okupio je oko 50 trudnica i mama s malim bebama na druženju posvećenom iskrenim razgovorima o roditeljstvu. Kroz stručna predavanja i radionice otvorili smo važne teme emocionalne pripreme, partnerskih odnosa i oporavka nakon poroda. O majčinstvu slušamo puno. O tome kako izgleda porod, što sve trebamo kupiti za bebu i kako se pripremiti za njezin dolazak. Ali tko nas priprema za sve ono što dolazi nakon toga? Za neprospavane noći, promjene raspoloženja, oporavak koji traje puno duže nego što smo očekivale, odnos koji se mijenja i trenutke u kojima se pitamo gdje smo u svemu tome nestale mi? „Da se ne pripremam samo za porod nego i ono što dolazi poslije.” Taj anonimni odgovor jedne od sudionica prvog Supermame Pre-Parent Cluba by Joolz možda…

kad djetetove teškoće počnemo doživljavati kao vlastiti roditeljski neuspjeh

Ima roditelja koji na razgovor o djetetu dođu s vrlo konkretnim problemom. Dijete se boji škole, teško se odvaja, često plane, povuklo se, ne snalazi se s vršnjacima, teško podnosi frustraciju. O tome razgovaramo, pokušavamo razumjeti što se događa i što bi mu moglo pomoći. A onda se, gotovo usput, pojavi roditeljska krivnja. Ne mora čak biti izrečena izravno. Nekad je to spominjanje neke odluke od prije nekoliko godina, nekad potreba da se pronađe trenutak u kojem su nešto trebali napraviti drugačije, a nekad jednostavno količina energije koju roditelj ulaže u pokušaj da pronađe objašnjenje za ono što se događa njegovom djetetu. I tu mi je uvijek zanimljivo koliko brzo djetetova teškoća prestane biti samo njegova teškoća. Postane nešto što roditelj počinje nositi kao vlastiti neuspjeh. Mislim da smo roditeljima,…

o čemu bismo trebali razgovarati prije roditeljstva?

Pripreme za dolazak bebe najčešće počinju popisima. Treba nabaviti kolica, krevetić, odjeću, pripremiti prostor i informirati se o svemu što nas čeka u prvim danima s novorođenčetom. No dok se toliko pažnje posvećuje svemu što bebi treba, puno se rjeđe razgovara o tome što dolazak djeteta mijenja u nama, našem odnosu i načinu na koji živimo. Jer roditeljstvo nije samo nova uloga. Ono je velika emocionalna promjena, ulazak u nepoznato i razdoblje u kojem se istovremeno mogu pojaviti sreća, uzbuđenje, strah, nesigurnost i osjećaj da ne znamo što nas zapravo čeka. Možemo li se emocionalno pripremiti za roditeljstvo? O dolasku bebe često slušamo kroz lijepe trenutke, prve osmijehe i neizmjernu ljubav. Puno se manje govori o strahovima, očekivanjima i pritisku koji roditelji mogu osjećati, osobito kada se stvarnost ne poklapa…

kako biti uz roditelje koji su izgubili bebu u trudnoći?

Gubitak bebe u trudnoći jedan je od najtiših i najusamljenijih gubitaka. “Mladi ste, imat ćete još djece…” “Bolje prije nego kasnije…” “Bog je tako htio…” Uz ove i mnoge druge bolne komentare s kojima se žene susreću, tu je i tišina koja često nastane onda kada se gubitak dogodi. Telefon prestane zvoniti. Poruke stižu puno rjeđe. Nakon kratkog pitanja “Kako se držiš?”, na obiteljskom se ručku razgovor brzo prebacuje na druge teme. Kao društvo, nemamo dovoljno kapaciteta za tugu. Bježimo od nje. Relativiziramo je. Umanjujemo. Dajemo joj rok trajanja.  I mnoge mame imaju osjećaj kao da je za njih sve stalo, dok cijeli svijet nastavlja dalje. Često je to ono što boli gotovo jednako kao i sam gubitak. A ponekad i više. Ali ovaj put ne želim govoriti o tuzi…