Zamislite vrtić gdje su djeca cijeli dan vani neovisno o vremenskim uvjetima (DA, i po kiši i po snijegu, zimi i ljeti); vrtić u kojem nema onih klasičnih uglavnom plastičnih igračaka, već ih djeca izrađuju sama; vrtić u kojem djeca uče vrtlariti, kuhati, sakupljati drva za ogrjev; vrtić koji djecu uči o suživotu s prirodom. Francesca Miličević, psihologinja i certificirana dadilja, takav vrtić (odnosno obrt za obiteljsko čuvanje djece) uskoro otvara u Puli.
S obzirom na to da u Hrvatskoj ne postoji šumski vrtić gdje djeca provode čitav tjedan u šumi, već postoje samo vrtići koji periodično implementiraju programe šumske pedagogije u svoj rad, pitali smo Francesku kako je došla na ideju otvaranja šumskog vrtića.
– Oduvijek su me privlačile šuma, zemlja, priroda i znala sam da za mene nije uredski posao, no pravi preokret u meni desio se kada sam postala majka. Počela sam razmišljati o tome kakvo djetinjstvo želim svojoj djeci i shvatila kako ova sredina to ne nudi. Puno se priča o tome kako su današnja djeca razmažena, ovisna o ekranima, pretila i slično, dok s druge strane ne nudimo nikakvu alternativu. Kako da se djeca u tome snađu? Stavljamo ih u jedno potpuno umjetno konzumerističko okruženje neprimjereno ljudskoj vrsti i onda očekujemo da budu prirodni i zdravi. Pa naravno da će razviti čitav niz problema, motoričkih, intelektualnih i psiholoških. Djeca trebaju skakati, trčati, ispucati svu silnu energiju, a priroda im to nudi. Tako sam došla na ideju šumskog vrtića. Zamislila sam kontekst koji bi bio idealan za dijete i odlučila to sprovesti u djelo. Tek kasnije sam zapravo saznala za cijeli pokret šumske pedagogije, skandinavskih vrtića koji već godinama to prakticiraju i slično.
Po čemu se šumski vrtić razlikuje od ostalih vrtića?
– Ovaj šumski vrtić će se u mnogočemu razlikovati od ostalih vrtića. Osim očite razlike, a to je da ćemo cijelo vrijeme biti u šumi, broj djece je puno manji. Svaki odgajatelj moći će skrbiti o maksimalno 6 djece. Želimo stvoriti toplo obiteljsko okruženje gdje će se djeca osjećati ugodno i sigurno, baš kao doma. Još kao djevojčica dok sam šetala šumom, maštala sam o tajnom skrovištu, maloj šumskoj kućici u koju se možemo sakriti i koja će biti samo naša. Mislim da svako dijete u svojoj dubini krije sličnu potrebu da ima utočište u kojem se osjeća sigurno i prihvaćeno. Možda je to povezano s osjećajem prepuštenosti koji dijete ima u majčinoj utrobi. Zato sam odlučila uložiti poseban trud u izgradnju prekrasne šumske kućice koja će biti naša baza i utočište. Priznajem i da je sve ovo zapravo ostvarenje sna jedne djevojčice koja je svoje dane provodila upravo u toj šumi i nije ni pomišljala da će se 20 godina kasnije vratiti u sasvim novoj ulozi, kao teta u šumskom vrtiću! Izdvajamo se i po tome što će obroci biti vegetarijanski iz ekološkog uzgoja.
Francescu smo pitali što misli kakav će biti interes roditelja za takav vrtić.
– U Istri već nekoliko godina udruga Cuvete održava jednom tjedno “šumski vrtić” i imaju sjajan odaziv. Mislim da su glavni razlozi što do sad nije zaživio šumski vrtić gdje bi djeca provodila čitav tjedan u šumi zakonske prepreke vezane uz prostorne uvjete nužne za otvaranje vrtića i opće uvjerenje da naš mentalitet ne bi prihvatio takvo što. No, ja se ne slažem s tim. Kad je nešto novo, naravno da treba vremena da se ljudi naviknu i prihvate ali to ne znači da trebamo odustati. Umjesto toga,trebamo uložiti dodatan napor kako bi informirali ljude o dobrobitima ovakvih vrtića.
Mediji su svakako zainteresirani jer u 10-ak dana su o šumskom vrtiću pisale gotovo sve lokalne i regionalne novine te je Francesca gostovala i u nekim radijskim emisijama. Evo što ona kaže o velikom interesu medija i javnosti:
– Moram priznati da sam ugodno iznenađena ovako velikim interesom medija, ali i građana. Krenula sam u realizaciju šumskog vrtića vođena isključivo srcem i vizijom o tome kakvu budućnost želim za našu djecu, a sada vidim da zapravo mnogi dijele moju viziju. Ljudi me zovu jer žele nekako sudjelovati u stvaranju, svojim radom, novčanim donacijama ili riječima podrške. Sve mi to jako puno znači. Pogotovo zato što je još puno posla pred nama. U tijeku je procedura za zakup dijela šume, uređenje većeg prostora na rubu šume i izgradnja šumske kućice. No, kako bismo uopće krenuli u izgradnju šumske kućice, trebamo skupiti novac za materijal. Do sada su nas novčano podržale tvrtke Eko Adrija i pizzerija Tivoli s donacijama od 1000 kn i na tome smo im neizmjerno zahvalni. Isto tako, tvrtke Munidacommerce i Integral commerce ponudili su donaciju u materijalu, stare daske, grede i palete. Nadamo se doći do iznosa od 20 000 kn kako bismo uspjeli izgraditi kućicu, kupiti krevetiće za djecu i izgraditi ogradu, no i najmanji iznos približit će nas cilju.
Šumskih vrtića u Njemačkoj i Skandinaviji ima mnogo, nadamo se da će tako jednog dana biti i kod nas dok Francesca skromno kaže kako njezin vrtić nije ništa inovativno, novo i jedinstveno.
– Djeca u prirodi, odnosno prirodna, slobodna i divlja djeca je nešto najizvornije, najstarije i najnormalnije što ljudski rod može zamisliti. Ne trebaju nam programi verificirani od ministarstva da bi djeca imala dozvolu boraviti u šumi, ne trebaju nam šumski pedagozi educirani na europskim učilištima da bi oči pune ljubavi budno pazile na ta mala zrela bića. Sve je to već odavno izmišljeno, i bila bih jako prepotentna da tvrdim da sam ja prva u nečemu. Osnova pedagoškog pristupa u našem vrtiću je ljubav! A sve drugo je manje važno.
Vrata svog vrtića Francesca planira otvoriti početkom proljeća. Ono što može odgoditi početak rada je završetak procedure za zakup dijela šume koja se zna odužiti i općenito administrativni dio. A kako bi Francesca ostvarila svoj dječački san i otvorila šumski vrtić možete pomoći i vi donacijom materijala (kontaktirati ju možete putem FB stranice Šumska djeca) ili novčanom donacijom na žiro račun udruge Heartface čija osnivačica i predsjednica je sama Francesca HR7223400091110788031 (PBZ).
Photo: Unsplash, privatna arhiva
KATARINA @instantmama30
Majka izrazito brbljavog trogodišnjaka kojem je nedavno došlo pojačanje – sekica. Prije majčinstva s dječjim osmjehom, ljutnjom, entuzijazmom i problemom susrela sam se kao učiteljica. Lako je bilo odluke donositi kao učiteljica, ali kao roditelj često sam se oko svega dvoumila, a prije odluke dobro sam se informirala da bih na kraju probala jedno i drugo, a često i treće, pa izabrala ono što je našoj maloj obitelji nabolje i najprihvatljivije. Tako sam skoro pa magistrirala na jednokratnim i platnenim pelenama, dojenju, ergonomskim nosiljkama, povezujućem roditeljstvu, Baby Led Weaningu, Ecanju (Elimination Communication), tantrumima i još mnogo čemu. Neustrašiva sam kad je riječ o isprobavanju novih stvari zato sam u ovoj trudnoći prošla nekoliko radionica o prirodnim porodima, a isprobala sam i akupunkturu pripreme za porod. Često griješim, ali trudim se iz pogreške izvući ono najbolje jer ja sam supermama sa sto i jednom manom (ne pretjerujem) koja uživa u roditeljskoj brizi. Svoja razmišljanja i dvojbe nesebično ću dijeliti s vama.
Facebook: Instant Mama
