Sjećam se uzbuđenja koje sam osjećala prije 2 godine kad je F. krenuo u prvi razred. Novo poglavlje u životu našeg sina, uzbuđenje pomiješano sa: “Kako će to sve izgledati?”, “Hoće li se F. snaći?”, “Kako će se zvati njegov najbolji prijatelj?”, “Kako danas izgledaju knjige?”… Tisuću pitanja je bilo u mojoj glavi, ali nijedno da bi moglo biti nekih prevelikih izazova. Pa kako i bi, kad smo suprug i ja, djeca sustava i školu smo odrađivali po PS-u. No, život piše čudne priče, stavlja pred nas izazove koji nam služe da narastemo. Prvo polugodište smo više puta bili pozvani u školu jer je F. napravio ovo ili ono. Neugoda i sram pomiješana s nemoći i općeniti osjećaj kao da me netko bacio iz aviona bez padobrana bio je moj…
