Mama i dijete sportaš Alarm zvoni, lijeno nedjeljno jutro je prožeto teškim kišnim oblacima i jakim vjetrom. Kuham sebi kavu i budim sina, tek mu je 11 godina, a dok ga gledam kako spava javljaju se slike njega kao male bebe. Sada je visinom skoro kao i ja, još godinu dana i prešišat će me.. Još jedno spremanje za košarkašku utakmicu, što je poprilično teško kad imate veliku spavalicu kao što je moj mali. Protezanje i ustajanje, lagani doručak koji mora dati dovoljno energije za narednih par sati, a opet ne smije biti pretežak niti stvoriti osjećaj težine u trbuhu. Umivanje i pranje zuba i uzimanje torbe i vode te nekog laganog snacka za međupauze te put pod noge. Krećemo i tišina postaje sve očitija. Moj inače jako pričljiv dečko…
