Nedavno me klijentica zamolila da joj ispričam kako izgleda život terapeutkinje s troje djece. Nakon što je nabrojala sve situacije koje je muče, onako iskreno, s dubokim uzdahom i ranjenim pogledom me pitala – a kako ti to radiš? Bio je to onaj trenutak. Trenutak nade u kojem se otvara mogućnost da postoji rješenje koje će smanjiti težinu. Koje će dati odgovor. Toliko puta sam se i sama našla u toj situaciji. Kada se osjećaš pogubljeno. Kada ne znaš kuda bi dalje. Kada imaš osjećaš da se cijeli tvoj svijet ruši i hitno ti treba neka slamčica spasa. Tada bih često panično hvatala mobitel, kao neki ovisnik, googlajući ono što najbliže opisuje kaos s kojim se suočavam, u nadi da ću pronaći recept. Utjehu. Znanje da nisam sama. Nešto što…
