Bila jednom jedna #supermama Tea, koja je bila udana za Princa Zdeslava s kojim je imala dvije kćeri, Jorju i Lavu…Ne, ne..ovo nije priča izvučena iz torbe. Teu Janković upoznala sam prije par godina kad mi je pričala o svom KRTZ-u, simpatičnom nožiću za otvaranje oraha. Tea vam je sva kao iz priče.
Pu(t)nu torbu priča Tea je dizajnirala uz pomoć psihologa i stručnjaka inspirirana lutkarskim kazalištem i putovanjima. Umjesto da priče djeci priča tablet ili TV, pričate ih svi zajedno. Ta lagana i tanka torba, koju stvarno možete ponijeti kamo god krenuli, puna je doživljaja, likova i scena. Instant kazalište može se u tren oka stvoriti u čekaonici kod doktora, u autu, pa čak i na mami koja kuha.
Nasumičnim izvlačenjem protagonista iz torbe priča razvija se kreativnost, mašta, socijalna inteligencija, apstraktno razmišljanje, kognitivne sposobnost, poboljšava se snalažljivost u novim, nepredviđenim situacijama, a time se potiče i cjelokupni emocionalni, perceptivni i motorički razvoj djece. I ne samo djece. Jeste li primijetili koliko se često ne možemo usredotočiti na ono što nam govore. Ova igra uči nas i pričati i slušati, ako zajedno stvaramo priču uči nas surađivati ili zajednički pronaći rješenje ili se prilagoditi promjenama koji je donio nagli preokret.Kad naučite dobro slušati saznat ćete svašta. Mališani na ovaj način ponovo proživljavaju svoje dane (i noći) uskačući u neki drugi svijet koji se odvija izvan njih. Kroz pripovijedanje se oslobađaju strahova i nedoumica i kroz to uče stvari o sebi i svijetu oko sebe na svjesnoj i nesvjesnoj razini.
Putna torba priča je ustvari pametna igračka. Osim terapijske uloge i one djeci najvažnije zabavne, meni je vrlo važna i zbog razvoja verbalnog izražavanja. Mnoge društvene igre, iako univerzalne u svojoj ideji, nisu primjenjive u svakoj situaciji zbog jezične barijere. Igre poput Activityja ili Scrabblea su odlične igre, ali zahtijevaju usvojena znanja čitanja i zadanog jezika. Pošto živimo u Mađarskoj, moja djeca većinu vremena provode u mađarskoj govornoj sredini, što su stariji sve je važnije dovoditi ih u situacije gdje će aktivno koristiti i hrvatski jezik, a koje nisu najobičnije traženje čokolade ili tužakanja brata. Posebno su mi važne situacije u kojima će hrvatski jezik koristiti između sebe, jer su u vrtiću i školi već programirani na igranje na mađarskom. Nevjerojatno je kako dijete za koje mislite da ne voli pričati odjednom s oduševljenjem sjeda pred vas i uz pomoć krpene torbe i nekoliko amorfnih likova od filca otvori svoj mali-veliki svijet za koji niste ni znali da postoji.
Mnogi se roditelji predomisle kada shvate da ova torba nije neka torba kojoj se pritisne PLAY pa priče samo izlaze iz nje. Ajoj, a to ja moram s njom – kažu. A suština je na kraju ove priče baš to, djeci je potrebna vaša nepodijeljena pažnja. Ponekad će to biti samo 15 minuta, ali provedite to kratko vrijeme usredotočeni samo na njih, i pišite svoje zajedničke priče (u torbi imate i blokić). Kad završite spremite ih u torbu i vadite po potrebi.
Kupnjom Pu(t)ne torbe priča donirate akciji Za osmijeh djeteta u bolnici.
Petra je eko osviještena supermama TRI dečkića, koja iz svoje komocije ne koristi platnene pelene. Zagrepčanka sa stalnom adresom u Budimpešti već toliko dugo da je nepristojno i pitati. Razmišlja u hashtagovima, živcira klince s neprekidnim fotkanjem i što od godina, što od tegljenja gore spomenutih ili njihovih rekvizita neprekidno joj trnu ruke. Uz tri hahara Petra pokušava održavati na životu Nokoncept blog, vodi Nokoncept store i predstavnica je hrvatskog brenda Boya u Mađarskoj.
