KADA LJUBAV I U SVAĐI DRŽI ZA RUKU

Rujan. Prohladno jutro. Prvi dan nove školske godine. Sjedim za stolom, ispijam šalicu kave, zamišljam scenarij nakon buđenja najmlađih i pokušavam se pripremiti za početak novog hektičnog perioda. Sa nostalgijom gledam u fotografiju koja je obilježila protekle dane. Ovogodišnje ljeto zauvijek ću pamtiti kao vruće, radno i iscrpljujuće, ali i po predivnoj priči ispričanoj tijekom kratkog i spontanog izleta na more.

Iza nas je jedna morska, obiteljska avantura, posebna po tome što smo ove godine ljetovali u punom sastavu od nas četiri. Steli je to bio prvi susret sa dužim putovanjem i morem, Ivanu prvo ljetovanje sa sestrom, a nama roditeljima prvo ljetovanje sa dvoje male djece. I to ne bilo kakve djece, već djece toliko različite u svakom mogućem pogledu. Svjesni razlike u godinama i spolu, interesima, razvojnim fazama i načinu komunikacije, činjenice kako je malo aktivnosti u kojima na obostrano zadovoljstvo ovo dvoje malih ljudi funkcionira, te svakodnevice koja je često burna i protkana nerazumijevanjem i njihovim svađama, očekivali smo naporno putovanje puno izazova i vješte koordinacije. Nastavak već poznatog bratsko-sestrinskog odnosa samo na nepoznatom terenu. U očekivanju najboljeg, pripremili smo se na najgore. Ponijeli sve igračke i pomagala koja su stala u auto za slučaj loše vremenske prognoze, dobro se organizirali sa zadacima i zaduženjima i nadali se razumijevanju susjeda kada bratu i sestri dođe žuta minuta. I upravo tako pripremljeni, poliveni smo tušem pozitivne promjene u novom okružju i postali svjedoci velike ljubavi i podrške starijeg brata i mlađe sestre.

Gledajući njihovu povezanost i ljubav isplivane na površinu uslijed oduševljenja nepoznatom sredinom i ljudima, opijenost morem i svakom sitnicom povezanom njime, držanje za ruke i zajednički smijeh, iz prve sam ruke postala svjesna kako ova ljubav nadvladava sve moguće razlike koje su često objektivna prepreka idiličnom odnosu. Koliko god ih kao roditelji nastojimo povezati, pomiriti, ne raditi razliku među njima, poticati ih na zajedničke aktivnosti, isticati važnost njegovanja dobrog odnosa, u trenucima njihovog konflikta, nerazumijevanja i suza, često smo puta zabrinuti i pitamo se činimo li sve kako treba? Ovo je putovanje bilo potvrda kako činimo i poticaj za daljnjim čuvanjem i njegovanjem njihovog odnosa. Jer upravo je bratsko-sestrinski odnos jedan od najvažnijih, prvih i najdužih odnosa tijekom života, kao i jedan od ključnih za daljnji emocionalni, društveno-socijalni i psihološki razvoj.

Na povratku s mora, tijekom vožnje u automobilu, Ivan je na moje pitanje o dojmu sa putovanja odgovorio kako mu je bilo lijepo sa sestrom i kako jedva čeka novu pustolovinu s njom u kojoj bi joj pokazao sve što zna, čuvao je i bio njezin oslonac i zaštitnik. Ispunio me taj odgovor jer sam uvjerena kako će tako biti i kroz pustolovinu zvanu život.

Katkada su naša svakodnevica i rutina krivci što smo ponekad slijepi. No, nalazeći se u novom okruženju, u prilici smo istu stvar sagledati sa drugačijeg aspekta i tako postati svjesniji ljepote i posebnosti pojedinog trenutka. U slučaju iz ove priče – neraskidive i čudnovate bratsko-sestrinske ljubavi u kojoj se isprepliću svađe i zagrljaji, suze i smijeh i gdje je ljubav na trenutke prisutna, a na trenutke skrivena u svim svojim oblicima. Ista ta ljubav koja ih i u svađi čvrsto drži za ruku.


IRENA

Hello Home je lifestyle blog sa posebnim naglaskom na majčinstvo, djecu i interijere. Osim toga, obuhvaća i druge teme poput “uredi sam” projekata, recepata, te donosi inspiraciju preko kolaža fotografija ili kroz predstavljanje drugih blogova. Cilj bloga je istaknuti ljepotu u svakodnevici i jednostavnim, malim stvarima, a posebno u trenucima koje dijelimo sa našim najdražima.
Blog: Hello Home
Instagram: @ira_home