Dosta roditelja muku muči s prehranom svoje djece. Svaki obrok se svodi na borbu oko jela i namirnica koje se nude, a koje dijete uporno odbija. Razlog leži u načinu kako se pristupa jelu i na koji način se dijete potiče na jelo. Naime, često se dijete nudi s hranom i kada nije baš gladno, jer se smatra da bi trebalo nešto pojesti ili se forsira neka hrana, kao recimo jetrica. Takav pristup može samo dovesti do toga da dijete počne vrijeme obroka povezivati sa sukobom oko hrane i autoriteta. Ali često, zaboravljamo da djeca kao i odrasli, neku hranu vole više ili manje, jednostavno nisu uvijek jednako gladna i ne jede im se uvijek ista namirnica.
Evo par savjeta koji mogu pomoći oko prehrane. Tako recimo, povrće se može smiksati u krem juhe, jela s mesom ili ukusne napitke. Djeca jako vole boje i oblike, pa se pomoću njihovih kombinacija na tanjuru mogu napraviti maštoviti obroci. Izbirljivost se može olakšati i kroz uključivanje djeteta u pripremu obroka i zanimljive priče o namirnicama (kako se uzgajaju i gdje, kako pridonose zdravlju).
Osim šarenila na tanjuru i dječje pomoći oko izbora hrane, za razvoj dječjih prehrambenih navika iznimno je važna i rutina. A to znači da su obroci, koliko je to moguće, uvijek u isto vrijeme. Također treba ograničiti konzumaciju sokova i grickalica jer kada se trbuščić s njima napuni, teško je za očekivati da će pojesti cijeli obrok. Upravo zato je važno da roditelji pokažu dobar primjer, jer djeca kopiraju ono što odrasli rade i jedu.
Bitku oko jela također stvaraju i brojne elektronske naprpexelsave kojima smo okruženi. Djeca kako bi što prije pogledala omiljeni crtić ili igrala neku igricu, često ne žele jesti ili ne pojedu dovoljno. Pogreška kojoj mame pribjegavaju je priprema posebnog obroka za dijete koje odbija jesti ono što je već skuhano. Upravo se tako zapravo potiče izbirljivost u jelu. Ono što se može napraviti je da se dijete pita što želi taj dan jesti, s tim da kada se jelo pripremi, mora ga i pojesti. Ako ipak ne želi to za ručak, onda mu se to treba ponuditi za večeru.
A nakon ručka obično slijedi desert. I prijetnja da neće moći jesti desert ako ne pojede ručak, samo šalje poruku da je to najbolji dio obroka. Zapravo bi trebalo ograničiti konzumaciju deserata na posebne prilike ili koji dan u tjednu, a ostale dane ponuditi voće ili zdrave grickalice.
