Sjedim tako na svom krevetu, umotana u dekicu, umorna, a opet prepuna emocija i uzbuđenja nakon četiri dana Splita i putovanja Nevidljive, dovoljno da ne mogu umiriti tijelo i zaspati. Moja dva dječaka leže pored mene, isprepletenih ruku na mojim prsima, a ja potiho tipkam ovaj tekst jer ako emociju ne ispišem u tom trenutku, dogodit će se da će nestati, a želim, jako želim podijeliti tu senzaciju s vama.
Cijelu priču Nevidljive i što smo s njome htjele poručiti svijetu, znate i same. Željele smo da vas se čuje. Svaku priču i svaku od vas. I među tim pričama pronašla se i Ines koja je, rekla bih, priča velike većine majki Lijepe Naše. Tiha, povučena, skromna, izmorena, nasmijana, uporna. Poput Ines, koja je baš svaki od ovih epiteta, priča Majke se upravo kroz njenu fotografiju i njene riječi prelila u Splitu i otvorila oči promatraču.
Ovog puta bio je to muškarac. I promišljala sam zašto me to toliko oduševilo. Možda zato jer se osjećam sigurno u svojem plemenu žena, ali čim se pronađem na vjetrometini patrijarhalnog društva, osjećam se napadnuto i ugroženo. Osvježenje je i sigurnost čuti riječi muškarca koji je pročitao srcem naše priče. Tako je jedan Ante pročitao Inesinu priču, otvorio oči i javno napisao svoje dojmove.
Čuli su nas i to je napunilo moje srce. Više nego ista do sada. Jer smo iskrenošću i empatijom htjele da nas se vidi.
I vidjeli su nas.
Promatrati priče žena koje svaku ponaosob poznajem i osjećam svaku priču, promatrati ih u monumentalnom prostoru Dioklecijanovih podruma, veličanstven je osjećaj. Promatrati rijeke ljudi koji se zaustavljaju i gledaju te žene, upijaju njihove priče i nose ih kao uspomenu sa sobom dalje, to je apsolutna čarolija za nas koje smo svojom kreativom htjele pomaknuti svijet u smjeru da suosjeća i razumije.
Je li moguće da jesmo? Barem malo, pomaknule smjer prema nečem zdravijem, ravnopravnijem i podržanijem?
Hvala našem ženskom plemenu iz Splita, Ani, Jeleni, Maji i Eleni s portala Ajme.hr, hvala Tončiju iz Dioklecijanovih podruma, hvala Anti koji je napisao svoj osvrt, hvala našim divnim ženama koje su sudjelovale i Ani Surač koja je uhvatila priče kroz svoj objektiv.
Hvala sponzorima i prijateljima izložbe koji su omogućili da ovaj projekt i dalje raste: Lidl Hrvatska, Poliklinike Doctus, hotela Ambasador, Poetica Distillery, Platterai cateringa, Vem Flowera i Muzej grada Splita.
