razvoj djeteta počinje od prvih dana: najčešće pogreške roditelja koje mogu usporiti napredak

Razvoj djeteta u prvim mjesecima života često je ispunjen mnoštvom pitanja, nedoumica i savjeta iz svih smjerova. U moru informacija roditeljima ponekad može biti teško razlučiti što je doista važno za pravilan rast i razvoj njihovog djeteta. Upravo zato razgovaramo s Teom Horvat, Bobath neurorazvojnom terapeutkinjom s više od 20 godina iskustva u radu s bebama i djecom. Tea na jednostavan, razumljiv i iznimno empatičan način objašnjava što znači podržati bebin motorički razvoj, zašto su rani koraci ključni i kako roditelji svakodnevnim postupcima mogu učiniti veliku razliku. Kroz ovaj intervju Tea će nam otkriti najčešće mitove o razvoju, upozoriti na signale koje ne bismo smjeli ignorirati te ponuditi konkretne savjete koji mogu pomoći svakoj obitelji.

Tea, za početak – možeš li nam objasniti što točno radi Bobath terapeut i po čemu se tvoj pristup razlikuje od klasičnih vježbi za bebe?

Bobath terapija nije skup vježbi, već koncept koji motorički razvoj promatra na cjelovit način. Terapeut ne provodi klasične vježbe istezanja ili jačanja, nego prati normalan motorički razvoj i daje bebi odgovarajuću potporu kako bi mogla savladati aktivne i funkcionalne pokrete. Ključno je kvalitetno procijeniti motoriku – prepoznati što bebi „nedostaje“ da bi pokret bio optimalan i funkcionalan. Razvoj se ne događa slučajno – motorički miljokazi se slažu jedan na drugi, nadograđuju i upotpunjuju. Zato nije dovoljno pitati „radi li to?“ već „kako to radi?“. Nakon godina iskustva, već iz obrasca kretanja mogu predvidjeti u kojem će smjeru razvoj krenuti i gdje će doći do kompenzacije. Bobath terapija prati prirodan motorički razvoj, ali ga prilagođava bebi. Jer ako bebu s pogrešnim temeljima pokušamo „ugurati“ u standardni obrazac razvoja – dobit ćemo kompenzacijske pokrete koji neće služiti funkcionalnosti, nego prilagodbi na slabosti.

Tea Horvat, neurorazvojni Bobath terapeut

Često roditelji čuju savjete poput: “Beba će sve napraviti kad bude spremna” ili “Nemoj je forsirati, sve će doći samo od sebe”. Zašto ove rečenice mogu biti opasne zablude?

Svaka beba je individualna, to je istina. Ali sve bebe prolaze kroz iste razvojne miljokaze – i način na koji ih prolaze je važan. Bebe se ne rađaju s gotovim obrascima, one ih stvaraju kroz iskustvo. Ako to iskustvo nije optimalno – ako postoji promjena tonusa, asimetrija, nepravilni obrazac – mozak gradi obrazac temeljen na onome što trenutno ima, jer nema bolje informacije. A kad krenemo od krivog temelja, na njega se nadograđuje slaba konstrukcija. Tijelo će pokušati “kompenzirati”, ali te kompenzacije često vode u loše obrasce koji mogu ostaviti posljedice i u odrasloj dobi. Zato je važno na vrijeme prepoznati odstupanja – da bismo bebi dali novo iskustvo iz kojeg će mozak moći razviti bolji, kvalitetniji pokret.

Beba neće sama početi raditi nešto drugačije – mi smo ti koji joj trebamo to omogućiti.

Koji su najčešći mitovi o motoričkom razvoju beba s kojima se susrećeš u praksi?

Neki od najčešćih mitova su:

“Pusti je, ona će to sama” – iako je istina da svaka beba ima svoj tempo, to ne znači da će sama nužno razviti optimalne obrasce. Često roditelji ne znaju da beba može razviti kompenzacijske obrasce koji joj kratkoročno “pomažu”, ali dugoročno mogu usporiti ili otežati pravilan razvoj.
“Ne treba puzati, ni ti nisi puzala pa si dobro.” – Puzanje je izuzetno važan razvojni miljokaz. Kroz puzanje se razvija koordinacija, križna aktivacija, snaga trupa, stabilnost ramena, razvoj ravnoteže i priprema za hod. No, važno je i kako beba puže – jer susrećem dosta kompenzacija kod puzanja.
“Svi ste bili u hodalici pa ste sad u redu.” – Hodalice i slična pomagala često narušavaju prirodan razvoj i daju lažan osjećaj sigurnosti i stabilnosti. Dijete ne uči balans, ne gradi snagu trupa, a razvijaju se i nepravilni obrasci hoda.

Roditelji često, iz najbolje namjere, nesvjesno podrže krivi obrazac – zato je edukacija ključna.

Postoje li određene “crvene zastavice” u razvoju koje roditelji često ne prepoznaju na vrijeme – a trebali bi?

Da, postoje. Evo nekoliko primjera koje često susrećem:
• Beba stalno naginje glavu u jednu stranu. Često se to pripisuje položaju u trbuhu, ali ako to traje, može dovesti do asimetrije i loših obrazaca pokreta.
• U potrbušnom položaju beba pretjerano izvija leđa – ne kontrolira glavu pravilno već koristi ekstenziju kao kompenzaciju.
• Beba je “jako mirna” – i pedijatar zna reći “lijena je”. Ne postoje lijene bebe. Postoje bebe kojima je teže – često su to hipotone bebe koje trebaju više podrške da savladaju gravitaciju.

Bitno je promatrati bebu kao cjelinu – svaki obrazac nešto govori.

Koje su tipične greške koje roditelji (nesvjesno) rade u svakodnevnom rukovanju s bebom i kako to može utjecati na razvoj?

Najčešća greška je način podizanja – starinski način, ispod guze i glave, ne daje bebi dovoljno potpore trupu i ne potiče je na aktivaciju. Zato preporučam dizanje preko boka, koje aktivira trup i uvodi bebu u funkcionalni obrazac. Druga česta greška je način nošenja. Roditelji često kažu “ali beba se samo tako voli nositi” – i da, plače kad je pokušamo nositi drugačije. Ali ako znamo da pravilno nošenje potiče kvalitetan obrazac, tada znamo i da se vrijedi malo ustrajati. Beba će nakon nekog vremena prihvatiti novi način – a vi ste joj time dali bolji temelj za razvoj. Zato vjerujem da bi svaki roditelj trebao proći baby handling edukaciju – pravilno rukovanje bebom kroz dan čini ogromnu razliku.

Mnogi roditelji se boje “vježbica” jer misle da će dijete patiti ili da je prerano. Kako im objašnjavaš važnost ranog poticanja razvoja?

Razumijem taj strah – nitko ne želi “mučiti” svoju bebu. Ali ono što radimo nije prisila ni forsiranje. Kroz nježne, pažljivo odabrane pokrete bebi dajemo novo iskustvo, kvalitetniji način kretanja. Važno je znati da je mnogo teže ispravljati već usvojene krive obrasce. Kad bebi ponudimo novi način kretanja, ona se ponekad buni – ne zato što pati, već zato što to za nju nije poznato. Ali upravo to “izbacivanje iz starog obrasca” je korak prema učenju novog, boljeg.

Rano poticanje nije prerano – to je najprirodniji trenutak da bebi damo podršku.

Koliko je važna uloga roditelja u svakodnevnom motoričkom razvoju i možeš li podijeliti jedan jednostavan savjet koji svi mogu primijeniti kod kuće?

Uloga roditelja je ključna – mi smo tim. Ja postavljam smjer, ali roditelji su ti koji su uz svoju bebu svaki dan i mogu učiniti najveću razliku kroz ponavljanje i kontinuitet. Jedan jednostavan savjet za sve roditelje: stavite bebu što više na čvrstu, ravnu podlogu – pod je najbolji alat za poticanje razvoja. Tamo beba može osjetiti gravitaciju, svoje tijelo, stabilnost… i roditelji odmah mogu uočiti preferenciju strane, korištenje obje ruke i noge, kako se beba odiže i hvata. To su dragocjene informacije.

Što bi poručila roditeljima koji osjećaju da “nešto nije kako treba”, ali ih okolina uvjerava da “ne paničare”?

Poručila bih im da vjeruju sebi. Vi ste ti koji ste uz bebu 24 sata dnevno – poznajete je najbolje. Ako vam se čini da nešto nije u redu, ne čekajte da “prođe još koji mjesec”. Dobronamjerni savjeti iz okoline često više zbune nego pomognu. Potražiti mišljenje stručnjaka ne znači da paničarite – to znači da brinete, promišljate i želite najbolje za svoje dijete. A ako sve bude u redu – još bolje.

Spremna si za lansiranje online tečajeva na jesen – možeš li nam otkriti o čemu će biti riječ i kome su najviše namijenjeni?

Online tečajevi su u pripremi i nadam se da će sve biti spremno na jesen. Želim da budu kvalitetni, jasni i roditeljima odmah primjenjivi – bez nepotrebne teorije, ali s konkretnim uputama. Za početak to će biti mini tečajevi koji se bave najčešćim razvojnim izazovima kod beba – poput preferencije strane, slabije kontrole glave, izbjegavanja potrbušnog položaja ili preskakanja puzanja. Cilj je dati roditeljima alate i razumijevanje kako mogu pomoći svojoj bebi, svakodnevno i s lakoćom.

Na kraju, kako te roditelji mogu pronaći, kontaktirati i koji je najbolji način da prate tvoj rad i dobiju korisne savjete?

Na području Zagreba radim tako da dolazim u dom obitelji, što bebi daje sigurnost, a roditeljima praktičnost.

Online sam dostupna putem Instagram profila @infanago_motoricki_razvoj, gdje redovito dijelim savjete, edukativne sadržaje i konkretne primjere iz prakse. Tamo me roditelji mogu kontaktirati za online procjenu, individualni online rad ili ako žele stručni savjet vezan uz razvoj svoje bebe. Također, aktivna sam i na Facebook profilu pod istim imenom – Infanago motorički razvoj. U svojoj karijeri provela sam 16 godina kao terapeut u Specijalnoj bolnici Goljak, što me u potpunosti oblikovalo – ne samo stručno, već i osobno. Kroz više od 20 godina rada s bebama i djecom, susrela sam se s brojnim razvojnim izazovima i roditeljskim brigama. Sve to znanje, iskustvo i razumijevanje želim pretočiti u nešto kvalitetno, dostupno i stvarno korisno roditeljima. U najavi je i rad u jednoj zagrebačkoj poliklinici kao dio stručnog tima, kao i suradnja kroz edukativne članke za obiteljske portale.

Moj cilj je jasan – pružiti roditeljima podršku, sigurnost i konkretne alate, jer kad su roditelji sigurni – to osjeća i beba.

Razgovor s Teom pokazuje koliko su znanje, pravovremena reakcija i roditeljska uključenost ključni za zdrav motorički razvoj djeteta. Kroz njezinu stručnost i toplinu jasno je da nije riječ o forsiranju ili pritisku, već o pružanju bebi najboljih mogućih temelja za daljnji rast. Najvažnija poruka koju Tea šalje roditeljima je da vjeruju svom osjećaju, da se ne boje tražiti pomoć i da znaju – svaki mali korak koji naprave za svoje dijete danas, gradi čvrste temelje za njegovu budućnost. Tea svojim radom i edukacijama pomaže obiteljima da se osjećaju sigurnije, osnaženije i spremnije na izazove roditeljstva.