Autor: Ivona Grbešić

zašto nazivanje osobe invalidom nije ispravno?

Nakon što su ujedinjeni narodi 3. prosinca proglasili Međunarodni dan osoba s invaliditetom, Komisija za ljudska prava je u rezoluciji od 5. ožujka 1993. godine, pozvala zemlje članice da ističu obilježavanje tog datuma kako bi se postigla ravnopravnost i sudjelovanje osoba s invaliditetom u društvu. Republika Hrvatska se potpisivanjem Konvencije o pravima osoba s invaliditetom 2007. godine obavezala primijeniti sve odredbe, što bi bilo poštivanje uređenog dostojanstva, osobne autonomije uključujući slobodu osobnog izbora i neovisnosti osoba, nediskriminaciju, poštivanje razlika i prihvaćanje invaliditeta kao dijela ljudske raznolikosti i čovječanstva. nazivanje osobe invalidom nije ispravno Danas je taj dan. Dan kad malo više obraćamo pozornost iako, iskreno bi se trebali ovih principa držati svaki dan. Invaliditet je dio jedne osobe, isto kako je autizam dio mojih sinova. I kao takvi su dio…

zašto je država zaboravila na djecu s poteškoćama?

Zadnji put kad sam pisala o sistemu za djecu s poteškoćama u Lijepoj našoj je bilo prošle godine u rujnu kad sam se našla pred zidom i kad smo trebali krenuti u vrtić, a nije bilo asistenata. Onda kad sam pisala o inkluzivnom društvu. Svjesna da moram krenuti u borbu, svjesna da ne smijem šutjeti, izborili smo se. Koliko me god iscrpilo, bacalo u očaj, koliko sam se isplakala, nije mi žao. Dobili smo tu bitku i ponosna sam, jer su moja djeca uključena u sustav kao i sva ostala djeca i dio su jedne zajednice. Međutim, ovih dana ne mogu izbjeći sve ove emocije koje su se naslagale, a koje prolaze moji roditelji suborci, možda one iste bitke koje nas ponovo čekaju. A opet sve zbog naše države i…

molim te ne ljuti se na mene ako te ne pozdravim

Kako reagirati na novonastale situacije? Kako odgovoriti na pitanja usputnih prolaznika? Zašto on skače, zašto ne odgovara na pitanje? U prvom periodu, a to je onaj prihvaćanja dijagnoze autizma i traženja načina kako funkcionirati, u vrijeme dok sam se gubila i borila sa svojom glavom, ni sama nisam znala reagirati na ljude i takve susrete. Od slučajnih susreta na autobusnim stanicama, i kad bi netko uputio kakvo pitanje, svaki put bi mi se smučilo. I samo sam htjela čim prije maknuti se da ne moramo ništa govoriti i objašnjavati. Ponekad bih odgovorila objašnjavajući da je neverbalan i da ima autizam. Ponekad bih samo šutjela. Ali taj osjećaj je bio užasan. S vremenom sam naučila. Nedavno sam s Tinom čekala bus za vrtić. Prišla nam je jedna gospođa i obratila mu…

ne dopustite nikad da radi pogrešnog sistema imate pogrešno dijete

I ne mogu, a da se ne osvrnem na događanja koja su se zbila u zadnjih deset dana. S današnjim danom koji nam je bio divan. Pun svih tih emocija, što smijeha, sreće, nestrpljenja… Odradili smo prvi dan škole i prvi dan vrtića sa asistentima. Ono što je prethodilo ovom danu je bilo manje lijepo jer naravno da je sustav Lijepe naše ponovno zakazao po tko zna koji put. I istina je da smo trebali krenuti u vrtić kao i sva ostala djeca, ali eto nisu se mogli naći asistenti jer fali kadra. I nije tajna da nam sustav prosvjete i obrazovanja zakaže baš na onima najranjivijima i nemoćnima – djeci s posebnim potrebama. I da onaj tko je pisao i donosio te zakone te ih još uvijek donosi ne…

naš šareni svijet u spektru

Kad te život stavi pred gotov čin, ili ćeš se povući ili krenuti i boriti se? Ovo je naša priča, početak novog života, početak nove borbe. Ovdje nema predaje, nema posustajanja. Jer ne možeš i ne smiješ. Jer ti si ta zvijezda vodilja njima, tako malima, a tako posebnima. Ti si ta stijena na kojoj sve počiva, od koje sve kreće. Ti si alfa i omega! Da krenem s tim da je uvijek postojao taj neki strah, prisutan. Od trudnoće kad sam ih gubila dva puta, oni se nisu dali, ja ih nisam dala i Bog mi ih je poklonio. Na momente je znao nestati taj strah, ali se vratio. Negdje iza druge godine života Tino je počeo biti odsutan, bio je u svom svijetu. Nije koristio maštu za igru,…