Ako se želiš susresti sa svojim rubom, samo uspori. Stani odmoriti ili se prepustiti nekom svojem užitku. Ako ne u prvom, već u drugom trenutku pojavit će se onaj moram, ne smijem, čekaj, još samo ovo. Dignu se nemir, tjeskoba, krivnja, sram, pomisliš na popis stvari koje još nisu gotove, pojavi se poriv da ubrzaš, da pređeš preko, da radiš nešto drugo, budeš negdje drugdje… čak i ako radiš nešto što voliš. Poslije, ne sad. Zašto je toliko teško biti sa sobom? (Ne)logična istina je da je sporije, nježnije i manje… put do VIŠE, dublje i ispunjenije. To je ono što svi želimo, ali prebroditi onu napetost koja se diže kad prebacuješ u nižu brzinu nije uvijek jednostavno. Većina žena s kojima sam radila osjeća onaj grč da ne stižu…
