Sve je počelo jedne divne nedjelje. Iako sam oduvijek imala nepravilne cikluse, uvijek sam znala kada bi otprilike M. mogla doći. No, ovoga je puta bilo drugačije. I nakon čekanja dobrih 5 dana i uvjeravanja same sebe: ”ma nema šanse da smo te sreće, rekli su mi neće tako lako ići” , odlučila sam napraviti test. Da, bio je pozitivan. Šok, suze radosnice, sreća, a u isto vrijeme strah i jedno veliko “i što sada?”. Nakon početnog šoka, došao je dan prvog pregleda. Nikada neću zaboraviti riječi ginekologice (a bome niti moj muž): “Čestitam, postat ćete roditelji! I to dupli! No, nadajte se da su blizanci jer bi mogle biti i trojke, a onda draga moja ideš na striktno mirovanje od sljedećeg pregleda!” Molim!? Iako sam uvijek potajno priželjkivala blizance,…
