Sada, nakon drugog spontanog pobačaja imam potrebu više nego ikad pretočiti sve svoje misli i osjećaje u riječi i podijeliti ih sa svijetom jer mislim da jedino na taj način možemo jedna drugoj biti podrška i utjeha za sve što je bilo i za sve što dolazi. Imam curicu od tri i pol godine s kojom je sve ovo lakše prolaziti i tugu pretočiti u smijeh jer s njom je svaki dan veselje i radi nje je sve lakše podnositi. Ali nije lako. Nije lako ujutro se buditi bez simptoma trudnoće, niti ponovno proživljavati svu tugu i bol koju sa sobom nosi gubitak trudnoće, ploda, djeteta, ili kako god to netko naziva! Prvi put sam imala spontani pobačaj u 13 tt, srce je stalo s 10 t i 5 dana….
