vrijeme koje mi nedostaje u danu – za sebe i ono što ja želim

Božić je sada već lagano iza nas, Nova godina je proslavljena i sutra je već za neke prvi radni dan u ovoj godini. Ja sam danas napokon odlučila nekoliko svojih misli pretočiti na papir jer za mene riječi na papiru dobiju određenu težinu i smjer u kojem pokušavam ići. A pišem i zbog brojnih drugih razloga kao što je osvještavanje mojih misli i životnih situacija s kojima se suočavam i za koje znam da empatično neki doživljavaju, baš kao što i ja promatram tekstove koji mi “dođu pod oko”. Počela sam pisati jedan tekst prije Božića dok mi je u životu “vladao” opći kaos sa svim obvezama i nekako sam se nadala da ću ga završiti u onoj prethodnoj godini. Ali to se nije dogodilo i upravo mi ta doza…

mama zaslužuje biti dobro

Mama zaslužuje biti dobro Jedna sasvim obična nedjelja koja je završila u suzama i s razmišljanjem što mogu učiniti sa svog aspekta djelovanja kako bi se o temi „Novorođene“ pričalo, čulo i vidjelo. Gotovo uvijek pričam o svom vikendu, o klincima, našim izletima i nekim svojim doživljajima i putovanjima, ALI ovaj doživljaj i osjećaj nakon predstave i panel diskusije odlučila sam podijeliti i sa svima onima do kojih će moja pisana riječ doprijeti. „Novorođena“ je monodrama u kojoj je glumica Dea Maria Računica izvela predstavu nastalu kao diplomska ispitna produkcija na Umjetničkoj akademiji u Splitu, pod mentorstvom Gorana Golovka, a za čiju sam izvedbu u Slavonskom Brodu dobila pozivnicu od jedne drage majke i trudnice, koja primjećuje koliko je podrška u trenucima kad je žena vrlo ranjiva bitna i koja…

kako sam preživjela prilagodbu na vrtić s drugim djetetom?

Već duže vrijeme razmišljam o pisanju svoje prilagodbe na vrtić s drugim djetetom, ali kako to već biva – sad ću, sad ću, i evo – kao da je pred početak ovog rujna došao baš idealan trenutak da napišem svoje misli, i da svojim iskustvom ohrabrim, i prije svega podržim sve majke koje će se naći u sličnoj situaciji kao ja. I prije nego sam počela pisati za supermame razmišljala sam o podršci, suosjećanju i empatiji koju sam osjetila čitajući tekstove, objave i razgovarajući sa ženama koje su dio Supermama, te sam nakon nekih svojih teških životnih trenutaka shvatila da moja priča može biti ‘nekoj tamo’ supermami podrška, i možda smjer kojim će krenuti, olakšanje, empatija ili samo suosjećanje koje će osjetiti čitajući moje tekstove. I upravo ta „podrška jedna drugoj“…

moje dijete kreće u prvi razred

“Obrazovni sustav je nešto što u potpunosti prihvaćam i što znam da može samo dobro donijeti za svu djecu svijeta, pa tako i za moje curke, ALI (uvijek ima neko’ ali) što sve nosi taj novi period života uz sebe – toga me malo strah.” Koliko se moj mindset promijenio i koliko moja razmišljanja sada uključuju brigu za dva pilića koja trebam usmjeriti u ovaj svijet dokazuju moji strahovi i briga u vezi jednog novog životnog poglavlja koje za nas starta za mjesec i malo više dana. Jer taj period koji nam slijedi uključuje odlazak i puštanje mog prvijenca u onu školu za koju ne znam kako i koliko će joj životnih utakmica donijeti u životu. Naravno, obrazovni sustav je nešto što u potpunosti prihvaćam i što znam da može…

zahvaljujući mom majčinskom instinktu moja djevojčica danas ima bezbrižno djetinjstvo

Ne znam ni sama odakle krenuti svoju priču o vjeri u sebe i slušanju svog instinkta, ali znam da već dugo želim podijeliti svoje iskustvo s najmlađom kćeri u nadi da će baš onoga koga bude trebalo potaknuti na djelovanje. Moja mlađa kćer je rođena prije godinu i pol dana, te usprkos visokorizičnoj trudnoći i heparinskoj terapiji na kojoj sam bila od četvrtog mjeseca trudnoće ona se rodila zdrava i sasvim urednog razvoja. Ona je naše drugo dijete, i nekako, prirodno mi je bilo da sam njen razvoj i sve njeno uspoređivala sa starijom kćeri, premda sam svjesna i znam da je svaka od njih „svoja“, i da ništa nije moralo biti jednako, od spavanja, cicanja, posjedanja, puzanja i prohodavanja. Kad se beba rodi uvijek postoji taj period prilagodbe i…

što kada saznaš da ti dijete ima atopijski dermatitis?

Nekoliko je priča i „borbi“ koje smo vodili ili vodimo s našom drugom kćeri u godini iza nas, i onima koje slijede. I te priče će vjerojatno krenuti „izlaziti“ iz mene u nekom narednom periodu jer ja sam po prirodi osoba koja kad se „bori“ s nekim životnim izazovima ne pričam javno o tome na ovakav način. Ali, s obzirom na to da sam nakon pisanja o spontanim pobačajima i borbi s trombofilijom dobivala feedback od žena koliko se ne priča i javno ne govori o tako bitnim temama odlučila sam podijeliti naše svakodnevne izazove s atopijskim dermatitisom i kako smo prije svega dobili tu dijagnozu. Naša Helena se rodila u terminu, naravno, nama roditeljima najljepše i najslađe biće koje u prvih mjesec dana nije imalo nikakvih problema s kožom,…

kako kontrolirati svoje emocije pred djecom?

Trebamo li i kako (na koji način) kontrolirati emocije pred našom djecom?! Pitam se to dok uzimam novo štivo u svoje ruke (Odgajanje dobrih ljudi) i dok razmišljam o „rollercoasteru“ emocija koji trenutno pogađa mene i moju stariju kćer. Na koji način joj objasniti da trebamo pokazati ono što osjećamo, ali da pritom trebamo misliti o tome da ne povrijedimo nekoga svojim reakcijama ili da ne dozvolimo da nas nešto ‘pogađa’ do te mjere da ne možemo krenuti dalje? To su neka od pitanja za koja vidim da nas čekaju u ovoj predškolskoj godini s našom djevojčicom. Jedna super knjiga me u prošloj godini toliko ‘dirnula’ i vrlo često o njoj razmišljam dok vodim ‘bitke’ sa svojom uskoro šestogodišnjakinjom – upravo o ovoj temi o kojoj sam odlučila danas pisati!…

mama je uvijek mama

Ona vječita tema koje postajem svjesnija što sam starija, i što su moja djeca starija – “Mamu nitko ne može zamijeniti”. Zadnjih nekoliko mjeseci imam problema s bolovima u vratu; i koliko god pokušavam redovito odlaziti na masaže, povremeno me ukoči vrat toliko da ga ne mogu pomaknuti – a toliko je teško ne micati vratom kad imaš bebu od nekoliko mjeseci koja se još uvijek samo nosi. I onda, kao naručena, dođe moja mama s mora i veli mi: „Daj dođi do mene da te izmasiram s vražjom masti!“ Ta vražja mast mi je toliko puta pomogla, ali te majčine ruke na mom vratu su toliko magične da se sada dok tipkam osjećam jako zahvalno što je još uvijek s ove strane svijeta. U nekim svojim prijašnjim tekstovima sam…

o dojenju u javnosti i poštivanju tuđih granica

Dosta vremena je prošlo od mog babinja i od perioda kada su nam dolazili najbliži i najmiliji ljudi vidjeti našu bebu. Ali nekako i sada, 4 i pol mjeseca poslije poroda želim izraziti koliko je bitno biti obazriv i nježan prema ženi koja rađa novi život. U početku me bilo jako strah tog sada već pomalo zaboravljenog virusa i kako ćemo se nas dvije nositi s njim ako nas netko zarazi. Ali zaista, svi su bili razumni i shvaćali moj strah, te sam ih na kraju i nagovarala da nam dođu jer mi je dosta bilo izolacije i samoće. Od svih su me najviše kao i u prvom babinju ‘tetošile’ moja mama i svekrva, a pod tim najviše mislim na skuhano svakodnevno toplo jelo – mislim da je to br….

priča s drugog poroda

Trenutno sam u fazi za mene još ranog postpartuma i dok je još sve koliko toliko „svježe“ želim svoje misli i svoje iskustvo drugog poroda opisati na papiru kako bih dijeljenjem svoje priče proširila svijest o dobrim i manje dobrim stranama poroda broj dva. Neki osjećaji s prvog poroda u meni su ostali zauvijek zabilježeni, kao onaj kad sam primila svoje prvo dijete u naručje – dobro se sjećam tog trenutka kad je bila na mojim prsima, njenih plavičastih prstića, i velikih, ja bih rekla napaćenih okica. Nažalost, radi adrenalina, radi svih pomiješanih osjećaja i cijelog prvog iskustava dosta toga se ne sjećam i zato mi je želja bila kod drugog poroda da budem, ako ikako bude moguće, prisutna i svjesna svega, koliko god je to moguće. Sada, drugi puta,…