kako funkcioniraju mame koje imaju migrene ili glavobolje?

Da mi je netko dao novčić za svaki puta kada sam imala migrenu zbog koje sam propustila neki bitan događaj ili bila ‘napaćena’ na tom događaju – imala bih puno novčića sada. Šalu na stranu – samo oni koje je migrena dovela do iscrpljenosti i nemogućnosti normalnog funkcioniranja znaju koliko to stanje narušava kvalitetu života.

Još od srednje škole osjetila sam bolove u području glave koje su bile okarakterizirane od strane doktora kao glavobolje uzrokovane stresom i povećanom napetošću uslijed učenja i načinom ‘nošenja’ sa svakodnevnim pritiscima. I tada sam već bila upoznata da kofein, čokolada i slatko općenito, te crno vino mogu dodatno pogoršati stanje glavobolje, te ih je bolje izbjegavati kada osjetim da me krene boljeti glava. Prema potrebi koristila sam lijekove protiv bolova koji su mi donekle pomagali da mi ‘prođe’ glavobolja i da nastavim nakon 1-2 dana (ponekad i 3) normalno funkcionirati. Korištenje bilo kakvih lijekova, čak i onih za koje mislimo da su bezazleni treba uvijek uzimati S OPREZOM i kontrolirano od strane liječnika, ili prema preporuci liječnika (naravno, i uz obvezno čitanje uputa što se smije, a što ne smije prilikom korištenja lijekova raditi – npr. voziti, i koje nuspojave možemo osjetiti korištenjem određenih lijekova).

Nekako sam se naučila ‘nositi’ sa svojim glavoboljama i prolazila sam kroz život s njima misleći da druge nema nego tako živjeti, a ponekad je bilo stanje bolova koji su uzrokovali povraćanje, nemogućnost jela 2-3 dana i ‘čekanja’ da glavobolja prođe. Takve vrste glavobolja su najčešće bile uslijed promjene godišnjih doba i promjene vremena, pa sam shvatila da sam donekle i meteoropat.

Sve dok nisam ostala prvi puta trudna kada sam znala da lijekove koje sam do tada koristila ne smijem koristiti u trudnoći i počela pronalaziti alternative kada bi me krenula glava boljeti. Jedna od njih je bila i himalajska sol koje se i dan danas sjećam koliko sam povraćala kada sam ju popila u čaši s malo vode – nešto odvratnije u životu nisam probala. Ali eto, na sve sam bila spremna samo da ne pijem te lijekove koji se ne preporučuju za piti u trudnoći, a koji su mi inače prije trudnoće suzbijali jaku glavobolju. Možda jedan od težih dana u svojoj prvoj trudnoći mi je bio kada sam došla na odjel ginekologije i molila doktora da mi nešto napravi samo da glavobolja prođe. Nekad sam bila sreće da mi daju infuziju, a nekad su mi rekli i da mi ne smiju ništa dati jer sam trudnica i da odem kod svog doktora kako bi me poslao na neurološku obradu. I tada sam se prvi puta počela raspitivati o toj neurološkoj obradi i saznala da neke žene ‘pate’ od takvih vrsta glavobolja radi kojih dobivaju injekcije koje olakšavaju bol. Tada sam shvatila i da se moje glavobolje uglavnom javljaju krajem tjedna kada tijelo već akumulira određenu količinu stresa i otpušta ga kad se smanjuje i napetost svakodnevice. Osim glavobolja s kojima sam se borila moja prva trudnoća je bila uredna, te sam radila do samog kraja i koristila 1 dan dodatnog godišnjeg odmora svaki mjesec za odlazak kod doktora što mi je jako puno značilo kada sam imala glavobolje.

Tada su mi doktori rekli da većinu trudnica glavobolje popuste u trudnoći, a da sam ja očito u onom manjem postotku koju glavobolje još jače napadaju u tom ‘blaženom stanju’.

Prošla je moja prva trudnoća i prva godina s mojom prvom curicom, i došao je novi posao, novi izazovi s vrtićem, godinu poslije nova trudnoća koja je završila s gubitkom; i iza nje su se dogodile još dvije izgubljene trudnoće od kojih sam se oporavljala i ne razmišljala tada o glavoboljama koje su me povremeno pogađale.

I napokon je došla trudnoća koja je uspješno završila uz heparinsku terapiju, te sam nakon što je moja druga curica malo narasla odlučila krenuti s neurološkom obradom kako bi napokon dobila pravo na korištenje lijekova novije generacije koji se mogu dobiti jedino od strane specijaliste kod kojega se prolazi obrada.

Kroz neurološku obradu sam saznala da imam kako liječnici zovu ‘klasičnu migrenu bez aure’ i da sam kandidat za terapiju s tom novijom vrstom lijekova koji se koriste izričito za migrene.

Sada, godinu dana poslije uz povremeno uzimanje tableta novije generacije koje mi relativno brzo ‘umire’ migrenu, mogu reći da mi je drago što sam se odvažila proći neurološku obradu jer sam naučila kako slušati sebe i signale koje ti tijelo daje. A to je za mene kao majku male djece uz puno radno vrijeme u poduzeću jako bitno – osluškivati sve ono što mi tijelo govori.

Sjećam se jednog događaja od prije tri godine kada sam se ujutro u nedjelju probudila s migrenom, a taj dan smo imali planirani izlet s prijateljima i djecom, koji naravno nisam imala ‘srca’ otkazati. Naravno, otišla sam na izlet koji je zahtijevao 40ak minuta vožnje u jednom pravcu i nekako sam cijeli dan ‘pregurala’ na suncu, kupanju, s djecom i ekipom, uz tablete, i pri povratku sam samo jedva čekala da dođem svojoj kući i odem pod tuš. Jer kod takvih migrena samo tuširanje mi je pomagalo kod popuštanja bolova. Pri povratku kući uslijedilo je povraćanje i oporavak cijeli dan u zamračenoj sobi bez ikakvog ometanja – zamislite kako to izgleda s malom djecom, kad ne možeš funkcionirati, a oni ‘traže’ svoju mamu.

Godinu dana poslije sam otišla na neurološku obradu.

A godinu iza neurološke obrade otrčala sam svoju prvu utrku Prevencijom do zdravlja i baš to jutro me takva migrena počela ‘ribati’ da sam jedva čekala doći svojoj kući i – POSLUŠATI SVOJE TIJELO. Taj dan i to jutro moje tijelo sigurno mi nije poručivalo da idem trčati utrku – ali za mene, neki događaji se ne propuštaju, premda sam se oporavljala jedan cijeli dan poslije utrke! Ali vrijedilo je – definitivno, uz moje male navijačice ja sam otrčala svojih 5km i bila najsretnija na svijetu što sam dio ‘malog’ kotačića koji čini dobro u ovom svijetu.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Zrinka Lucić (@luciczrinka)

Energija i dobra vibra kakva je bila na utrci mi uvijek daju snagu da ‘guram’ sebe i da ‘trčim’ iznad svojih granica jer nekako – ako ne slijedim svoje instinkte, to nisam ja.

I zato drage moje čitateljice – hvala vam što mi se uvijek javite nakon mojih napisanih tekstova za Supermame (one koje su to – znat’ će) – i znajte da ste i vi moj ‘vjetar u leđa’ za sve dalje.

A ovim tekstom se nadam da ću barem jednu od vas potaknuti da se brinete za sebe i da slušate svoje tijelo i svoje instinkte – jer kad je MAMA DOBRO, SVE OSTALO ĆE BITI DOBRO.

migrena i ostali izazovi trudnoće – SUPERMAME

Fotografije: pexels.com

Moje ime je Zrinka, majka sam dvije djevojčice i sretna supruga Karla. Diplomirana sam ekonomistica i radim kao komercijalni voditelj projekta. Volim svoj posao, koliko se mora voljeti, ali volim i pisati (i oduvijek sam voljela pisati), te naravno, najviše od svega volim svoje slobodno vrijeme koje najradije provodim u krugu obitelji. Volim i sve što uključuje adrenalin, isprobavanje i učenje novih iskustava, te otkrivanje svih kutaka naše lijepe Zemlje – što se naravno odnosi na putovanja. Od svih životnih iskustava – biti majka bi izdvojila kao ono koje me najviše uči o životu @luciczrinka.