Postoje ljudi koji ne izgledaju anksiozno. Odgovorni su, pouzdani i funkcionalni. To su oni na koje se uvijek može računati. Oni koji sve drže pod kontrolom – posao, obitelj, obaveze, rokove. Izvana djeluju stabilno, sabrano i sposobno. Ispod te funkcionalnosti često postoji napetost koja ne prestaje. Misli koje se vrte kao na “ringišpilu”, uz osjećaj da nikad nije dovoljno što god su napravili. Čak i kada sve ide dobro, u njima postoji tihi glas koji govori da su mogli bolje, više, brže. Mnogi od njih osjećaju krivnju kada odmaraju. Kao da je odmor luksuz koji nisu zaslužili. Kao da moraju prvo sve riješiti, svima pomoći, sve dovršiti pa tek onda možda smiju stati. Riječ “ne” gotovo da i ne postoji u njihovom rječniku. Oni su generacija koja je odrasla uz…
