Osim što sam istraživala zašto nas žene godinama prate i tek se onda odvaže doći i probati, istraživala sam i kakvi su stavovi okoline i društva o ženama koje plešu oko šipke i, rekla bih, o ženskoj seksualnosti i slobodi općenito. Budući da se krećem u malim krugovima osviještenih žena, a muškarcima ni ne dopuštam vrijeme za komentiranje onoga čime se bavim, iznenadilo me da je to još uvijek tabu, bauk i nedopušteno za jednu „normalnu“ ženu, majku ili nedajbože čak baku. Najčešće pitanje koje sam u ovih petnaest godina dobivala od muškaraca jest – “a di se to može doći pogledati?” Nisam čak imala ni srca reći im koliko su neoriginalni. Muškarci u mom bliskom krugu ne slušaju puno o tome jer se meni uglavnom ne da ni govoriti….
