Arhiva ivana petersen

Imala sam 17 godina kada sam jednu predvečer, kao toliko puta do tada, prolazila našom ulicom od naše kuće do kuće moga strica i strine. Oni koji me znaju, znaju također da dolazim iz malog grada, male zemlje. U našem naselju svi su poznavali svakoga. Čak u našem gradu u to vrijeme nije postojalo puno ljudi koje mi ili naši roditelji nisu poznavali. U to vrijeme, tada u mom malom gradu, malom mjestu, maloj ulici u kojoj sam odrasla, nije postojalo ništa što me je zabrinjavalo u smislu vlastite sigurnosti. Tu predvečer prolazio je auto, kao toliko puta prije, ali se te večeri auto odlučio zaustaviti pored mene i vozač kojeg nisam poznavala spustio je prozorsko staklo. U prvom trenutku pomislila sam kako je sigurno zalutao, krajičkom oka primijetila sam…

Zašto smo odlučili sve napustiti i putovati svijetom idućih godinu dana? Htjela sam ovaj tekst napisati u nekoliko navrata zadnjih nekoliko mjeseci, ali naprosto ga nisam mogla uobličiti. Ono što je nekada jako jednostavno, isto tako nekada ima svoje razloge da ne dođe od prve (nekada ni od stote). Ali zadnjih dana intenzivno razmišljam kako da vam najbolje dočaram odluku koja je došla iznenada i za koju je trebalo i hrabrosti i spremnosti da je se donese. Pišem ovaj tekst u hladu smokve dok slušam zrikavce kako pjevaju. Uskoro će biti 3 mjeseca od kada smo napustili Dansku. Ono što je trebao biti kratak predah od problema i izazova koje nam je prošla godina donijela (u našem slučaju to je bilo vrlo intenzivno razdoblje renovacije i poteškoća s kućom) doslovno…